SEVEN

CLIPPERS @ SPURS

Pih. Čak i nije bilo žrvnja kakvog su Spursi u stanju prirediti protivniku u svojoj dvorani, nije im sinoć trebala ni kiša trica ni luđačka energija u obrani, tek klasična, hladnokrvna half-court egzekucija u playoff stilu. Clippersi takvom nadigravanju nisu dorasli, posebice kad ne ubacuju ni one skok-šuteve koje bi morali.

Starteri Spursa tako odmah nabijaju razliku, a, začudo, klupa ne dovršava posao, tako da su ubrzo opet na parketu najbolji (Duncan je odigrao 20 od 24 minute u prvom dijelu, baš kao i Blake). Ipak, dovoljan je još jedan nalet sličan onome s početka utakmice na početku treće četvrtine i stvar je gotova (kakva je ovo bila utakmica, najbolje dočarava podatak da je nakon startne petorke postava s najviše minuta kod Clippersa uključivala Udoha, Jonesa i Hudsona i potpuno vas razumijem ako se pitata “Koga???”). Kawhi očekivano fantastičan, trpao je lakoćom i potvrdio da je nedostatak stopera na bokovima i dalje najveći problem Clippersima, pa makar ove sezone izbjegli Duranta u playoffu (Barnes je bio toliko nemoćan da se Doc nije ni trudio njegovim šihtama pratite one Leonarda, čak je neko vrijeme držao i Redicka na njemu).

Spursima je trebalo dvije utakmice da riješe problem Clippersa u napadu, pronašli su savršen sistem obrane kojim su usporili prije svega Paula (na kojem nije samo Kawhi, već se redom izmjenjuju svi swingmani kako bi ga maksimalno izneredili), ali i Blakea (uvijek je netko u reketu spreman dočekati ga jer je Jordana prelako ignorirati). S tim da je ključ u tranzicijskoj obrani, točnije u potpunoj kontroli ritma – za razliku od prve utakmica koja se igrala na tempu od 100 posjeda za 48 minuta, u ove dvije nakon Spursi drže ritam blizu 90, čime su ostavili Clipperse bez onih brzih otvaranja koja su im toliko potrebna da maksimiziraju kvalitete Jordana i Griffina. Sveli su stvar na organiziranu 5 na 5 egzekuciju, a tu im Clippersi ipak nisu dorasli.

Njima sada ostaje samo nekako pokušati podići ritam, iako ne vidim načina da dobiju tekmu u San Antoniu. Kažem, čak ni sinoć nismo dobili onog ludog Greena sposobnog staviti 7 trica (od čega barem 3 budu iz kontre), a ni klupa nije bila specijalno raspucana. Praktički, secirali su ih udarnim opcijama, kretanjem i onda još razbili obranom, tako da me strah i pomisliti što bi se moglo dogoditi ako počnu upadati i trice od epizodista (a obzirom da će Clippersi ozbiljno morati razmisliti o tome da udvajaju Leonarda, dodatnog prostora će svakako biti).

Ne znam što Doc može izmisliti, već sinoć su mu starteri izgledali iscijeđeno, a nekakva eventualno niska postava s Crawfordom umjesto Jordana koja bi mogla malo raširiti obranu Spursa ne dolazi u obzir obzirom da bi ih ovi uništili s Leonardom na četvorci okruženom s 3 šutera. Praktički, ostaje im igrati svoju igru, pokušati malo ubrzati ritam (sretno s tim dok je Leonard na Paulu) i ponoviti još tri utakmice kao što je bila ona prva. U kojoj su, usporedbe radi, odigrali najbolju košarku sezone, a to je nešto što Spursi u ovoj seriji još nisu trebali prezentirati (u prošloj su došli blizu tome, ali obzirom koliko je još rezervi bilo ostalo kod Greena i Leonarda teško je reći da su dali baš maksimum, uz dužno poštovanje Duncanovoj partiji za pamćenje).

U svakom slučaju, ne vidimo li u već u sljedećoj neke taktičke pomake kojima mogu odgovoriti na napad, odnosno prije svega na obranu Spursa, možemo i ovu seriju smatrati gotovom kao i sve ostale u ovoj neočekivano (barem rezultatski) mlakoj prvoj rundi.

ROCKETS @ MAVS

Carlisle je do sada već imao uzorak, znao je točno koje poteze vući i koje postave koristiti, ali rješenja za energiju Houstona nije bilo. Harden je utrpao gomilu koševa, istina, ali ništa manje važna nije bila sva ta količina atleta uokolo, od sve boljih Howarda i Jonesa do rastrčanih Smitha i Brewera. Dobili su Mavsi sjajne partije od Dirka i Ellisa, maksimalno su iskoristili Aminua (koji je jedan od dobitnika playoffa do sada, iako je Harden sinoć ubacio 42 poena, “samo” 31 je upao dok je on bio na parketu – šalu na stranu, na ovom rosteru penzića, Aminu je toliko odskakao da me ne bi čudilo da neki GM u njemu vidi stopera bez kojega se ne može trenutno u ligi, tako da će gotovo sigurno i on biti na tržištu već ovo ljeto, nema smisla da skupi opciju na minimalac kako bi ostao u Dallasu), minimalno su koristili Jeffersona i Amarea, ali – sve uzalud.

Rocketsi su uz Hardena na pick & rollu maksimalno koristili i igru kroz Dwighta u postu kako bi što dalje od lopte držali Chandlera (Howard je bio sjajan i u skoku i u vraćanju lopte na perimetar čime je dodatno mučio ionako jadnu obranu Dallasa), a u prilog im je išlo i što Mavsi nisu odustajali od brze igre kako bi što manji pritisak ostavljali na vlastitu postavljenu obranu (daleko najbrža serija u playoffu, preko 100 posjeda po utakmici). To mlađim i brojnijim Raketama definitivno nije smetalo.

Naravno, da je kojim slučajem baš Aminu čuvao Hardena u dva ključna napada umjesto Ellisa, možda bi danas rezultat bio nešto drugačiji. Naime, Dallas je u završnici preuzimao na pick & rollu i poanta igre s Ellisom na Hardenu je bila jasna, Ellis je kao dobar presing igrač morao izmoriti Hardena do picka, a onda prepustiti da ga preuzmu ili Aminu koji je bio na Smithu (Dirk je pak čuvao Arizu na perimetru, samo da ne smeta u sredini) ili Chandler. I upalilo je to u nekim prethodnim akcijama, ali ne i kada je bilo najpotrebnije.

Uglavnom, za razliku od prve dvije utakmice u kojima su se još tražili, Mavsi su sinoć dali maksimum, a eto, ni on nije bio dovoljan jer su se uz probleme vezane uz zaustavljanje Hardena sada pojavili i ti oko Howarda, što je jednostavno previše za ovaj trenutni roster. Da je kojim slučajem Parsons u komadu, pa da još mogu računati na Crowdera i Wrigtha, bio bi ovo klasik od serije u kojoj bi Carlisle vjerojatno našao načina odvesti momčad do sljedeće runde. Ovako, ne gine im metla jer teško će opet ponoviti večer u kojoj će odigrati ovako sjajno napadački, a bez vanserijske napadačke partije nemoguće je maskirati ovako diletantsku obranu koja i kada igra najbolje što može, prima poene doslovno kroz uši.

RAPOTORS @ WIZARDS

I Wizardsi su odradili svoj dio posla kako bi nam skratili muke gledanja ove serije. Torotno s jednom promjenom, umjesto Hansbrougha vraćen je Amir među startere. Ali, to nije promijenilo tijek utakmice koja je bila vrlo slična dosadašnjima i u kojoj su Wizardsi opet ključnu prednost nabili protiv niske postave Raptorsa i to upravo u drugoj četvrtini koja je po nekoj logici gledajući dubine klupe trebala biti oružje gostiju.

Toronto opet solidan s Lowryem na parketu, posebice na otvaranjima prve i treće četvrtine kada su udarne petorke na parketu (Toronto čak i usprkos 0-3 ima +7 u seriji sa startnom petorkom na parketu, što jasno govori da su igrali premalo s njom jer iz nekog razloga Casey nema pojma što s Valanciunasom, a da ne govorim da je plus mogao biti i veći da je nekim slučajem umjesto Hansbrougha dobar dio tih minuta u prve dvije utakmice pripao Amiru), ali ta njihova klupa nije u stanju zabiti ništa, odnosno barem ne dovoljno da maskiraju koliko su očajni u obrani. Patterson i svi ti combo bekovi trebali su biti snaga, sada ispada da su kriptonit.

Dijelom je za to kriv Casey, dijelom loša forma, a dijelom činjenica da u playoffu obrane ipak idu na razinu više i da se ovi dijelom napuhani napadi ovisni o brojnim opcijama ispuhaju obzirom da nailaze na puno kvalitetnije postave nego što su navikli. Uglavnom, dok si je Casey zakomplicirao život izmjenama, Wittman je maksimalno pojednostavnio stvar, igrajući praktički samo sa sedam igrača. Na taj način je anulirao jednu od produktivnijih klupa u ligi suprostavivši im ne samo borbene Goodena i Portera (koji su svaki na svoj način odradili posao, Gooden zaraznom veteranskom energijom, a Porter sposobnošću da igra obranu na perimetru i da zabije otvorene šuteve) već i uglavnom Beala i Walla, a sinoć čak i Gortata koji je odigrao netipičnih, ali zato sjajnih 42 minute.

Uz skraćenu rotaciju i učinak Portera i Goodena, za bolju igru drugih postava Wizardsa zaslužna je i stilska prilagodba. Za razliku od utakmica u sezoni tijekom kojih su stretch postave Raptorsa bila nerješiva zagonetka za visoku petorku Wizardrsa, sada tih problema nema jer Wittman praktički odmah odgovara s vlastitim kombinacijama. Pa je tako Pierce sinoć čak 13 minuta igrao rolu u kojoj je i lani kao član Netsa namučio Raptorse, a dodamo li tome i onih 20 koje je odigrao Gooden, koji možda nije sjajan šuter, ali svakako se barem trudi raširiti reket, ispada kako su Wizardsi dobar dio večeri igrači izvan svoje klasične zone ugode.

Uglavnom, Toronto je ovaj put izdržao skoro cijelu utakmicu, nisu pukli u trećoj četvrtini kao u prethodnoj utakmici, ali u samoj završnici nisu imali ni ideje prema naprijed (klasika, previše loših šuteva Lowrya i DeRozana), a ni noge u obrani da zaustave Wizardse koji su odjednom, zahvaljujući trojici šutera na perimetru koji okružuju pick & roll Walla i Gortata, izgledali kao legitimni NBA napad. Svašta. Torontu tako prijeti metla, a obzirom na to da ni nakon dvije sezone nemaju jasan identitet, ne bi bilo loše da ta metla pomete i Caseya. Washington pak uskoro ide dalje puno samopouzdanja, ne samo da im petorka igra očekivano solidno, već su u Porteru dobili čovjeka s kojim mogu dodatno raširiti reket, samim time pružiti i puno veći izazov Hawksima. Jasno, sve ovisi o tome može li Porter nastaviti ovako pouzdano igrati kroz cijeli playoff, neke stvari na koje ovako naletiš u hodu ponekad se ne uspiju prenijeti iz serije u seriju.

3 thoughts on “SEVEN

  1. Ako nije problem možeš li mi reći kako izračunaš broj posjeda na utakmici?

  2. @ fugazi – tako da ga pogledam u box scoreu na NBA.com 😉

    ako ti je to “teško” uvijek ga možeš izračunati po školskom principu FGA+FTAx0.5-ORB+TOV

    netko stavi za slobodna FTAx0.4, netko 0.48, netko ih jednostavno podijeli s 2 i zaokruži na manje ili više, u svakom slučaju odstupanja su 2-3 posjeda gore-dolje

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *