NINE

CLIPPERS @ SPURS

Madafaka. Toliko o tome da Clippersi nemaju previše opcija za napredak ako se misle upustiti u halfcourt nadmudrivanje sa Spursima osim nabijanjem ritma. Sinoć su dobili nešto bržu utakmicu, ali ne zato što su je oni htjeli, dapače, ritam su često dizali sami Spursi koji su cijelu večer, točnije tri četvrtine stalno bili jedan korak iza – iako je rezultatski utakmica bila u egalu do početka četvrte, Clippersi su bili ti koji su uglavnom vodili i lakše dolazili do poena. Spursi su održavali razliku prihvatljivom i u biti stalno si čekao onaj trenutak inspiracije kada će spojiti dobar niz i malo se odvojiti. Samo, inspiracije nigdje.

Barem ne kod njih jer plan igre Clippersa je bio fenomenalan, a izvedba još bolja. Da su sjajna momčad znali smo, da su sazreli dalo se naslutiti, a ova partija je to definitivno potvrdila. Ključni pomak bio je u načinu na koji su napadali obranu Spursa, nije tu bilo onog klasičnog dominantnog pick & rolla s Paulom ili spuštanja lopte na Griffina dok ostali gledaju, već su svi sudjelovali u akciji – lopta je brzo mijenjala stranu, a Redick i Barnes nisu samo služili kao ispušni ventili u napadu već su ulazili u sredinu, otvarali nove kutove i onda vraćali lopte vani. Ovakvim strpljivim radom kroz pokretne napade razvukli su obranu Spursa i onda bi tek napadali kroz Paula i Griffina koji su tada imali nešto više prostora za raditi (s tim da je Paul sada više bio finišer, a Blake kreator, odnosno našli su puno bolji balans između te dvije role).

I radili su izuzetno učinkovito i pametno, pruživši još jednom stvarno elitne partije. Jednostavno, maknuvši fokus s Paula, učinili su obranu Leonarda na njemu manje bitnom od obrane općenito i tu su Spursi prelako popustili. S tim da se vrlo jasno može povući paralela između ove utakmice i lanjskog playoffa – nije slučajno da su Spursi imali najviše problema protiv Dallasa koji je također vrtio sličan napad, odnosno da su puno lakše izašli na kraj s izrazito individualiziranim navalama poput one Thundera ili Heata (Blazerse ne spominjem jer ipak nisu u istoj klasi kao San Antonio, dok Clippersi jesu).

Uglavnom, pronašavši način da razigraju dva najbolja igrača, Clippersi su opet bili u sedlu, a onda su uz sve to dobili i bonus koji je na neki način bio presudan. Naime, dok se čekalo da Spursi šuterski eksplodiraju, da nekako ubace u brzinu više i naprave nekakavu seriju, eksplodirala je klupa Clippersa. Čovjek po kojem pljucamo već tri godine, Austin Rivers, iz guzice je izvukao odličnu partiju i to u najvažnijem mogućem trenutku za momčad – koristio je prostor da napadne sporog Ginobilia i činjenicu da ga Spursi uopće nisu branili da zabije 4 ulaza (zabio je i tri šuta s poludistance, ali to je već rubna znanstvena fantastika i nije toliko bitno), koja su tako bili onaj konačni bodež u srce Spursa i dokaz da su sinoć jednostavno bili nadigrani.

Mislim, Clippersi su onu ključnu prednost za završnicu dobili baš u periodu koji uključuje kraj treće i početak četvrte četvrtine dok su na parketu bili i Rivers i Davis. Dodaj njihovim odličnim partijama i standardno izdanje Crawforda i ispada kako je klupa Clippersa debelo nadmašila onu Spursa, što definitivno nitko nije mogao ni zamisliti kao opciju, pogotovo ne u San Antoniu.

Samo, koliko god taj detalj bio ključan, ne smije se zanemariti ono najvažnije, a to je da su Clippersi i u sudaru udarnih opcija odnijeli pobjedu uzvrativši Spursima vlastitim seciranjem za onu što su doživjeli utakmicu ranije. Kod Spursa su Leonard i Timmy odradili svoj dio posla, čak je i Parker imao izuzetnih trenutaka koji ukazuju da bi za sljedeću rundu mogao biti od koristi (ako tamo dođu), ali to je manje-više bilo to. Od sporednih opcija nije se proslavio nitko, Splitter je i dalje gotovo neupotrebljiv, a najveći problem je očajni šut Greena koji sada već četvrtu utakmicu za redom nije napravio gotovo ništa u napadu. Ono, koliko god su oscilacije kod njega nešto na što su svi navikli, ovo više nije toplo-hladno niz već totalni ponor, ponor kojim šteti ne samo momčadi već i vlastitim mogućnostima ovog ljeta da dođe do ozbiljne love (koliko god im u ovoj seriji nedostaju Parker i Tiago, Greenov očajni šuterski učinak najveći je problem).

I da, moram spomenuti i obranu iako ona nije bila toliko presudna kao sjajan plan igre u napadu i Austin Rivers Experience, ali je itekako odradila posao. Clippersi su puno ranije slali čovjeka na Leonarda i udvajali su ga svaki put kad bi prišao reketu, a dobra vijest za Spurse je da takvom taktikom nisu previše izgubili, Kawhi je jednostavno igrao toliko smireno i pametno da je uvijek nalazio prava rješenja. Nešto učinkovitijom taktikom pokazalo se stalno preuzimanje na perimetru, tu su dobrim dijelom uštopali sporedne opcije ostavivši ih bez prostora za dribling i bez otvorenih šuteva (samo 6 trice Spursa u ovakvoj utakmici najvećim dijelom rezultat su ovakve igre Clippersa). Ono, mislim da trenutno nema serije u kojoj switchanje nije ako ne glavna, a ono legitimna defanzivna taktika, dakle sada treba pričekati da vidimo kako će napadi odgovoriti na ovaj izazov.

Spursima će to svakako biti nešto teže obzirom na trenutni manjak individualne klase. S tim da smo sada vidjeli kako ih Clippersi mogu dobiti i u njihovoj vlastitoj igri, što nikako nije dobar znak. Pa da vidimo mogu li Doc i društvo ovako nešto ponoviti još dva puta, s tim da idući put teško mogu računati na ovakvo izdanje mlađeg Riversa. Onda opet, tko zna, do sada je serija već u dva navrata izgledala kao nerješiva zagonetka za protivnika, prvo kad su Clippersi fizikalijama pomeli pod s načetim Spursima, a zatim i kada su ovi sveli stvar na egzekuciju kroz spore napade. Svaki put onaj izazvani pronašao je odgovor tako da možemo slobodno reći kako gledamo playoff klasik, zbog čega je možda bolje pričekati da vidimo što će pripremiti Pop za sljedeći put, odnosno kako misli izvući potrebnu iskru iz ostatka rotacije jer definitivno još netko treba pratiti Kawhia i Timmya.

ROCKETS @ MAVS

Trebao je još i prošlu utakmicu Carlisle startati s trenutno očito najboljom petorkom koju ima, pokušavao je nešto pametovati s prijelaznim razdobljem, ali sinoć više stvarno nije bilo potrebe za takvim nijansama (doduše, izgleda da mu je pri odluci pomogla i navodna ozljeda Jeffersona, iako nije isključeno da bi Carlisle i bez toga poduzeo potrebne mjere). Na parketu se odmah našlo 5 trenutno najboljih igrača na ovom rosteru Mavsa, na njemu su proveli od 30 do 40 minuta, od čega skoro više od pola zajedno i to je bilo to, Houston će morati odraditi još minimalno jednu utakmicu umjesto da ide na odmor. A nije da Dallas nije zaslužio otići u boljem stilu nego na metli.

Mavsi su tako opet dali maksimum, čak i bez vrhunske Dirkove partije imali su sasvim dovoljno prema naprijed (Ellis opet vrlo dobar kao prva opcija). Bilo je trenutaka s rezervama kada je Houston pronalazio načina smanjiti razliku (obzirom da je Aminu startao, moralo se dogoditi razdoblje u kojem su zajedno na parketu bili Amare i Jefferson pa je Dallas u tim periodima zamalo prokockao sve što su starteri napravili), ali početkom treće Mavsi predvođeni Aminuom i Bareom su se definitivno odvojili na prednost koju sinoćnje izdanje Rocketsa više nije moglo stići.

Na startu je Houston čak i poveo, činilo se da gledamo isti film – Mavsi su radili iste greške u obrani kao i do sada, ali s vremenom je njihov plan znatno poboljšan. Prvo su se vratili u život zonom sredinom druge četvrtine, a onda su na početku treće prezentirali koncepciju kojom su totalno izbacili Rocketse iz utakmice. Naime, umjesto preuzimanja na perimetru koje se baš i nije pokazalo uspješnim do sada u seriji, zaigrali su s visokima parkiranima u reketu kako bi spriječili ulaz, dok su vanjski igrači uvijek išli preko picka kako bi otjerali igrača s loptom dalje od perimetra.

Praktički, zatvorivši reket i igrajući presing na perimetru ostavili su sredinu širom otvorenu, a kako su Rocketsi alergični na šuteve iz tog područja, natjerali su ih na gomilu loših pokušaja. Chandler je tako uvijek dočekivao Howarda u sredini dobro pozicioniran umjesto da se rotira prema reketu nakon izlaska na pick, a i Hardenu je time smanjen prostor na kojem je mogao djelovati. Chandler ga je čekao na obruču, dok mu je Aminu stalno puhao za vratom, ostavljajući mu tek taj prostor između na raspolaganju zbog čega je Brada na kraju uzeo samo 15 šuteva.

Tu se jasno vidio nedostatak ideje kod Houstona jer im je jedino rješenje na usporenu slash & kick igru s Hardenom bilo spuštati loptu Howardu u post. Ovaj put nije bilo previše zicera, Howard se morao boriti za svaki poen, a Mavsi ga nisu štedili što se pokazalo dobrom odlukom obzirom da je ubacio tek 3 od 13 slobodnih (s tim da nije problem bila samo obrana Mavsa, već i činjenica da Dwight trenutno jednostavno nije u stanju ponoviti dvije vrhunske playoff utakmice za redom). S takvim učinkom udarnih opcija ovakav Houston nije mogao pratiti sinoćnji ritam – sve što treba znati o utakmici je da su Rocektsi ubacili tek 7 trica, od čega Smith 4. On i Brewer odradili su svoj dio posla s klupe na već standardan način, ali Mavsi zato nisu dali prostora na spot-upu Arizi i Terryu koji su odigrali očajne partije.

Carlisle je opet izvukao maksimum iz onoga što ima na raspolaganju, rotacije su dovedene do savršenstva, a pronađen je i recept za nešto nalik učinkovitoj obrani, tako da bi u idućoj utakmici moglo biti zanimljivo, posebice kada znamo da McHaleu treba neko vrijeme da se prilagodi. Šteta samo što se do ove formule nije došlo ranije jer Houston sada već ima preveliku prednost, dovoljnu da pronađu načina koristiti prostor koji im ostavlja Dallas i nekako uključiti više opcija u napad kako bi razvukli njihovu obranu.

Zadrže li Mavsi pod kontrolom Dwighta i sporedne opcije, odnosno odigra li Aminu još jednom sjajnu obranu na Hardenu, imaju šanse još neko vrijeme gnjaviti Rocketse, s tim da će im uz obranu trebati još nekoliko puta ponoviti ova izuzetno lucidna napadačka izdanja. Što neće biti lako ako uzmemo u obzir koliko je u njih ugrađeno Bareinih poena iz ulaza i Aminuovih skok-šuteva.

CAVS @ CELTICS

Na ove dvije tekme koje su stizale s Istoka nije bilo potrebe trošiti previše vremena, osim što su Celticsi na kraju našli načina kako krojiti playoff. Kad već nisu mogli igrom, a sinoć su odigrali svoju najgoru partiju u seriji (tek treba istaknuti da je Stevens konačno potpuno razbio dvojac Smart-Bradley pa je startao Crowder) te su ih James i Irving uništili solo akcijama riješivši stvar u prve 24 minute, napravili su to dizanjem tenzija na maksimum. Olynyk je tako odlučio da bi mudro bilo iščupati ruku Loveu, a onda je za odmazdu Smith pomislio da bi za uzvrat bilo dobro zveknuti Crowdera laktom u glavu.

I sve bi to bilo u granicama podnošljivog da pri tome Loveu stvarno nije ispalo rame, odnosno da Crowder prilikom pada uzrokovanog udarcem nije strgao koljeno. Sad, Crowder će dugoročno proći najgore, posebice ako su stradali ligamenti, ali kratkoročno Cavsi su u gadnoj poziciji. Ako je Love prošao bez stradanja mišića, dakle ako je rame samo ispalo, dva tjedna su neki minimum u kojem ga je realno očekivati nazad na parketima. Mislim, čak je i to previše optimistično, u normalnim okolnostima čovjek bi trebao pauzirati nekoliko mjeseci da prestane osjećati posljedice takve ozljede, ali, ovo nisu normalne okolnosti. Uglavnom, čak i da nekako bude spreman sudjelovati u seriji protiv Bullsa, teško može ponijeti potreban dio tereta kad ovo s ramenom dodamo na već postojeće probleme s leđima.

Uz to, Cavsi će na otvaranju serije s Bullsima biti i bez Smitha kojem izbacivanje iz utakmice povlači automatsku suspenziju od jedne utakmice (minimalno, liga uvijek može povećati kaznu ili je pak izbrisati promjenom odluke sudaca što u ovom slučaju ne dolazi u obzir). Dakle, to otvara dvije rupe u startnoj petorci koje taman mogu pokrpati s jedina dva živa tijela koja imaju na klupi. S rotacijom od pet igrača bit će veselo igrati s Bullsima, a najgore od svega je što ni LeBron neće biti toliko efektivan na četvorci (gdje će do daljnjega morati igrati većinu minuta) protiv klasičnih visokih postava Bullsa.

Čini se tako da Chicago ima samo takvu šansu, jednostavno moraju ukrasti prvu utakmicu u ovakvom kontekstu, a onda i seriju – LeBron sigurno nije niti zamišljao kada su doveli Lovea i Mozgova da će opet morati kopati u reketu protiv Bullsa kao što je to radio prethodne dvije sezone.

RAPTORS @ WIZARDS

Ovdje je sve bilo jasno svim uključenima, čak ni starteri Raptorsa nisu pružali otpor kao što je bio slučaj do sada – udarna petorka Wizardsa brzo je nabila razliku, klupa ju je povećala, a kada ni početkom treće nije bilo odgovora od strane Toronta svi su mogli mirno kućama. Na kraju je udarna petorka Toronta završila s minusom od 18 poena, klupa je tome dodala minus od 13 i serija je gotova, a da nije pošteno ni počela.

Wizardsima se ostaje nadati da će ovaj pozitivni dojam prenijeti u iduću seriju koja bi mogla biti vatrena obzirom da su se stvari potpuno preokrenule od početka playoffa, sada su oni momčad koja ima momentum na svojoj strani dok su Hawksi ti koji izgledaju kao da tek traže formu. Torontu pak ostaje pronaći novog trenera i pokušati malo razdrmati roster. S tim da bi najveća glupost koju mogu napraviti bila odreći se Valanciunasa, pa i Rossa, njima, a posebice centru, treba dati šansu s novim trenerom koji će ih znati staviti u pravi sistem (tu prije svega opet mislim na Jonasa, čak i kada su u završnici sezone zaigrali s njim u manje aktivnoj roli pod košem, dakle nisu ga toliko tjerali da izlazi na visoki pick & roll, opet je obrana toliko često ispadala da se morao rotirati puno više nego bi takav tip centra trebao).

Casey to nije znao, on je uporno pokušavao prilagoditi igrače svojim idejama umjesto da se prilagodi talentu i zato će uskoro biti bivši. Šteta eto što nismo opet uspjeli Lowrya vidjeti u najboljem izdanju, a vjerojatno više nikada ni nećemo – čovjek je vrlo dobar igrač, nije elita, a takvi obično spoje sezonu-dvije na all-star razini prije nego ih ozljede i godine opet vrate na nešto bliže prijašnjim prosjecima. Srećom po Lowrya, on je svoj trenutak barem unovčio.

5 thoughts on “NINE

  1. Konačno dočekasmo da i sin Austin opravda svoj ničim izazvani swagger koji nosi sa sobom (zbog koga je ljudima verovatno dodatno iritantan). Nadam se da će serija otići u 7, a očekujem da ipak Spursi na kraju odnesu pobedu. Jadni Blake mi je u četvrtoj četvrtini delovao kao da će mu duša ispasti od umora.

    A McHale je imao sjajnu minijaturu u stilu Grunfa pred kraj treće četvrtine, kad je (na +20 za Mavse) ponavljao svojim igračima da “ako kane pobijediti, ne smiju izgubiti” 😀

  2. Gnjusna serija ! Gledam nadam se spursi postignu neki poen na silu smanje zaostatak i onda se pojavi Paul i ugasi sve nade , neznam sta se događa s Greenom tip promasuje sve par puta je ostao sam na trici nakon passa leonarda koji je udvajan i hladnokrvno promasi … I ginobilli je odigrao jako jako losu utakmicu . Bas mi je zao sto ce ispasti clippersi ili spursi stvarno nezasluzeno da su se sreli u prvoj rundi

  3. @ johannbgood – ha ha ha to nisam vidio, to je poznato i kao poučak Lina Červara “dečki, sada treba zabiti, a onda se treba obraniti”

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *