TWELVE

NETS @ HAWKS

Atlanta drugu utakmicu za redom pruža sjajnu napadačku partiju, a, zanimljivo, taj trend se poklapa s novom gomilom minuta za startere. Tko bi rekao. Ovaj put je totalno razigran čak i Horford (posebice u završnici kada je pick & pop majstorijama ohladio Netse, taman što su se ponadali da bi mogli doći u šansu kreirati novu dramu), Carroll opet sjajan, Teague konačno s pulsom – sve je rješeno praktički u prvoj četvrtini u kojoj je Atlanta nabila +17 i onda ih rasporedila na ostatak večeri. Netsi su u nekoliko navrata smanjivali razliku, ali svih 48 minuta proveli su u minusu, ta rupa u koju su upali na startu bila je previše.

Nakon što su starteri razbili Netse s Atlantinih najboljih 7 minuta do sada uopće u playoffu, kreću izmjene u kojima klupa domaćina malo po malo gubi prednost. Pa onda već nakon tri minute akcije u drugoj četvrtini gledamo nešto što ne vidimo često, Budenholzer vraća kompletnu startnu petorku na parket i drži ih u novoj šihti dok se rezultat opet nije stabilizirao na desetak poena plusa. Hawksi su tako sinoć igrali čak 25 minuta s 5 najboljih igrača zajedno na parketu, a ta brojka bi bila i veća da Teague nije već na početku treće iskrenuo gležanj zbog čega je morao u svlačionicu na nekoliko minuta.

Na ovakav plan igre Netsi nisu imali odgovora, osim uzdati se u šut i niske postave. Ovaj put junak je bio Anderson s 23 poena (s tim da je gotovo sam doveo momčad u egal tijekom druge četvrtine kada ih je ubacio 14), a u samoj završnici utakmice su također opasno smanjili, opet na krilima niske petorke s tim da su Lopeza ovaj put okružili Johnsonom (koji je i u regularnom dijelu sezone na trenutke igrao četvorku), Andersonom, Bogdanovićem i Jackom (Deron se očekivano vratio starim navikama). Lopez s četiri vanjska već sada je svojevrsni standard igre Netsa, a u idućoj utakmici takve postave trebale bi dobiti još više minuta jer šibanje trica uz maksimalno otvoren prostor za Brooka u sredini jedini je način da ostanu u seriji.

Jer, gledajući zadnje dvije utakmice, napad Atlante počeo je funkcionirati na tragu onoga što smo navikli gledati tako da je pitanje obrane Netsa rješeno. S više minuta za najbolje igrače i boljom formom istih, više ni Lopez u sredini (kojega je, to uvijek moram spomenuti, teško prepoznati u nekim trenucima jer se ne sjećam da je ikada bio ovakav atleta), a ni preuzimanja na perimetru, nisu toliki problem.

Osim što su svi članovi petorke sada razigrani i blizu optimalnom zdravstvenom stanju, treba istaknuti kako je Atlanta sinoć nešto odradila i u obrani za razliku od onih utakmica u Brooklynu. Uglavnom su stajali u opreznoj formaciji, više box-and-1 nego u onoj klasičnoj s viškom tijela na strani s loptom, jer im je u interesu bilo stalno imati nekoga u reketu spremnog udvojiti Lopeza. Smanjili su Brooku tako prostor (zabio tek 4 ubačaja iz igre), ali su opet sebe limitirali glede udvajanja na perimetru i pritiska na loptu (samo 12 izgubljenih lopti Netsa). Što je u neku ruku šteta jer, u ono malo situacija kada su nanjušili priliku za namjestiti zamku, bili su itekako uspješni. Ali, Lopez je očito takav mismatch da mu je trebalo potpuno podrediti plan u obrani.

Uglavnom, to je i glavni razlog zašto Netsi imaju šanse u sljedećoj. Iako su Hawksi konačno dokazali da su bolja ekipa, ove niske postave Netsa mogu lakoćom upasti u šuterske serije, a povlačenje Hawksa u reket otvara im itekako prostora da zabijaju s perimetra. Jasno, da bi maksimizirali taj potencijal morat će šutirati puno više od 22 trice što je bio slučaj sinoć. Praktički, na neki način su sami sebi smetali, igrajući ovaj dribble-drive pokretni sistem bez pravog playa u kojem svi vanjski napadaju sredinu s loptom često su i pretjerivali s kretanjem, posebice u slučaju Bogdanovića i Johnsona koji su tako ponekad propuštali čiste spot-up situacije odlučujući se ulazima stvoriti pritisak na obranu koji je bio puno manje potreban od bombardiranja.

BLAZERS @ GRIZZLIES

Stotts ne ide na očajnički rizik iako je serija za njegovu momčad odavno ušla u očajničku fazu, starta s Afflalom i Lopezom umjesto razigranih McColluma i Leonarda, što Memphis koristi za stvoriti razliku od deset poena od samog starta. S izmjenama su živnuli i Blazersi, McCollum daje dodatnu slash & kick, ali i šutersku opciju, Leonard širi reket, a sve to je ključno za otvoriti prostor Lillardu. Samo tako, u nekoliko minuta, Portland je u egalu, a Memphis u situaciji da mora smisliti kako smanjiti ovu novopronađenu napadačku učinkovitost Blazersa.

Stottsu više ne pada na pamet micati ova dva klinca s parketa, igra s njima cijelu drugu četvrtinu i utakmica je u egalu do samog kraja poluvremena kada raspoloženi Lee spaja par šuteva za minimalnu prednost domaćina (interesantnu odluku u završnici donosi Joerger, igra bez playa s Greenom, Leem i Carterom uz Randolpha i Gasola te ova raznovrsna petorka u dvije minute dodatno zatvara opcije Portlandu, serijom 8-2 radi +6). Ako za ništa drugo, Blazersima je playoff poslužio kao potvrda da stvarno dobro draftaju, sada znaju da imaju dva rotacijska igrača koja bi dogodine mogla imati puno značajniju rolu. Pa će Portland tako iduće sezone konačno imati klupu, problem je samo što će istovremeno vrlo vjerojatno ostati bez petorke.

Na startu treće Gasol i društvo opet pumpaju prednost protiv Afflala i Lopeza, a onda opet gledamo kako je Blazersi smanjuju s Leonardom i McCollumom. Drugo poluvrijeme kao da je kopija prvoga i po tome što su Grizliji opet čekali samu završnicu da daju gas, u zadnjih 5 minuta podižu intenzitet obrane i odvajaju se čak i protiv ove napadačke postave gostiju. Uz dobru obranu i pravovremeno ubačene šuteve (Green na McCollumu potez je kojim je Joerger manje-više neutralizirao u završnicama druge i četvrte combo strijelca Blazersa, a uz to je pomoglo i obrana-napad veteransko miksanje Allena i Cartera), Grizliji na kraju stvar ipak rutinski privode kraju.

S tim da im to nije neka utjeha pred Warriorse s Conleyem ne tribinama. Obzirom da čovjeku lijevo oko izgleda kao da je upravo odradio 12 rundi s braćom Kličko, ne vjerujem da će biti spreman za otvaranje serije protiv Golden Statea, a samim time teško će i Memphis nastaviti s ovim finim momentumom kojega su izgradili protiv ipak nedoraslog protivnika.

5 thoughts on “TWELVE

  1. Jedno OT pitanje, kad bi imao priliku da biras izmedju prime Paula i prime Nasha koga bi izabrao ? Za mene uvijek Paul pa me zanima tvoje misljenje 😀

  2. A koja je razlika u ucinku tj u efikasnosti izmedju njih dvojice ? Sjecam se da si pisao na stranici da su neke Paulove sezone statisticki bile u rangu Oscara Robertsona.

  3. Ja ne znam da li je neko očekivao ovakvu seriju Hawksa i Netsa. Hawksi su svakako kvalitetnija momčad, ali u svim svojim pobedama su u poslednjim četvrtinama maltene dopuštali Netsima da ukradu utakmicu. Sinoć su Jack i ostali stavljali skok šut za skok šutom i topili razliku, dok su Hawski u celoj četvrtini napravili ukupno nula faulova.

    Gee, šta misliš o Donovanu kao novom treneru OKC (sad je i zvanično, kako rekoše)? Utisak je da je često od talentom ograničenih ekipa izvlačio maksimum, a Stevensov uspeh možda pokazuje da elitni koledž treneri mogu lakše da naprave tranziciju u NBA nego što se da pomisliti na prvi pogled.

  4. Mene je u ovoj Memphis Portland seriji najvise iznenadio Lee , igra na dobroj razini za razliku od drugog dijela regularne kad je upao u suterski ponor a i cini mi se da i ne uzima vise toliko puno trojki .

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *