THIRTEEN

CLIPPERS @ SPURS

Kapa do poda još jednom Clippersima, opet su izvukli vrhunsku partiju od udarnog dvojca pokazavši da nije mala stvar kada imaš dva najbolja igrača u seriji. Kad boks meč traje ovoliko dugo i kada su protivnici izmijenili toliko udaraca, teško je nečim iznenaditi – bez obzira što Popovich stalno pokušava pronaći prednost u raspodjeli uloga, minuta i postava, ova serija svela se na kvalitetu izvedbe. A sinoć su Clippersi opet tijekom svih 48 minuta bili za korak ispred. Griffin ovaj put nije bio pasivan u završnici (realno, da je odigrao prošlu četvrtu četvrtinu kako zna, u ovoj utakmici bi Spursi bili ti koji bi se borili za opstanak), Paul opet izvlači maksimum iz onoga što mu se pruži, a ogroman bonus je junačka partija Redicka koji je očito kao osobnu uvredu shvatio prošlu utakmicu u kojoj su ga Kawhi i Spursi ostavili bez pokušaja za tricu.

S tri ovakve opcije spremne odgovoriti na izazov problema za napad Clippersa nije bilo, zadržali su koncentraciju i mirnoću tijekom svih 48 minuta. Uz hladnu glavu, pokušali su Clippersi utakmicu gurnuti i u sferu fizikalija. I iako im nije uspjelo nabiti ritam toliko da dominiraju trkom, nekim čudom su uspjeli izvući dovoljno kontri da opet istaknu kako je tranzicijska obrana popriličan problem atletski ne baš reprezentativnom protivniku. Ono gdje su pak te fizikalije dobro došle bila je obrana koju su Clippersi odigrali poprilično agresivno tijekom cijele večeri, dok su Spursi imali određenih problema. Jasno je da nema govora o nedostatku pritiska, ali ovom prilikom malo se plan igre okrenuo protiv njih jer Clippersi nisu mogli promašiti s poludistance – ubacili su 19 od 36 dvica iz zona između reketa i perimetra, a tih 53% su prosjeci debelo iznad onih 40-ak posto koliko momčadi inače mogu očekivati u najobičnijoj utakmici.

I tako su Spursi oduzeli perimetar, donekle i reket, ali Clippersi su jednostavno s to malo kontri i tim sjajnim postotcima šuta s poludistance uzeli doslovno sve što su im ostavili. A ostavili su im dosta jer to je jedini način da brane visoki pick & roll s Paulom i Griffinom (ne možeš Leonarda potrošiti samo u toj roli terijera tijekom cijele utakmice, ipak je previše bitan u napadu, a Griffina ionako nema tko pratiti, tako da im jedino ostaje čekati ga u reketu).

S druge strane domaćin jednostavno nije imao konje za trku. Leonardu je iscurilo previše pokušaja, na Duncanu se po prvi put u seriji osjetio umor, tako da su ovaj put vukli Diaw i Belinelli (treba li uopće napominjati da je Green opet podbacio, tek 1 trica u 26 minuta akcije). Koji su bili sjajni, ali, realno, ipak nisu dorasli Griffinu i Paulu. Uz manjak inspiracije kod udarnih igrača, Spurse je prema porazu povukla i činjenica da su slobodna kao momčad gađali malo iznad razine DeAndre Jordana, što je jednostavno nedopustivo u ovakvoj utakmici (da su stavili prosjek s linije, imali bi 4 poena više na kontu što nije mala stvar u ovakvim infarktnim završnicama).

U biti, Splitter je bio pravi tragičar jer je od ničega, a to uglavnom pruža cijelu seriju, došao do toga da je sinoć čak i oduzeo nešto momčadi promašivši 5 slobodnih. Obzirom da su neki treneri znali Popovichu vratiti za svo prcanje upravo primjenom hack-a-Splitter taktike, možda je i ovo opcija za Doca u idućoj utakmici ako bude trebalo razbiti ritam (inače, hack-a-Jordan sinoć baš i nije bio od koristi jer je DeAndre ubacio skoro 50% slobodnih, a to je sve što ti treba da okreneš postotke u svoju stranu, sve nakon toga je čisto preseravanje i hvatanje zraka od strane trenera koji takvu taktiku primjenjuje).

Uglavnom, Diaw sjajnim potezima i Belinelli suludim šutom za tri tek održavaju privid da San Antonio ovdje ima šanse. Starteri su im uredno izgubili bitku, a klupa, koliko god dobra bila, ipak je trebala mrvicu više podrške. Kad smo već kod klupa, za sljedeću utakmicu ona Clippersa mogla bi biti još tanja obzirom da je Glen Davis gadno izvrnuo gležanj (morali su dovesti kran da ga maknu s parketa). To je dodatni problemčić za Riversa, ali, ako ga tješi ima ih i Popovich. Mijenjati obranu nema smisla, ako se Clippersima još jednom poklopi ovakva šuterska večer s poludistance onda kvragu, nek nose seriju – za braniti baš cijeli parket trebala bi mu još tri Leonarda, tako da nešto moraš dati. Dakle, tu se jednostavno treba uzdati u postotke. Međutim, u napadu će morati dobiti bolje partije od Duncana i posebice Leonarda jer još jednom izvući živu glavu s njegovom lošom partijom kao što im je uspjelo u utakmici broj 5 teško je izvedivo.

S tim da bi trebalo razmisliti općenito povećati minutažu Millsu i Belinelliu na račun Parkera i Ginobilia, ovakvom podjelom uloga Pop trenutno nimalo ne koristi momčadi. Uostalom, čak je i sinoćnja povećana minutaža Splitteru bila problem – Duncan je imao malih problema s osobnima u završnici druge četvrtine, ali ne toliko da bi ovakav Splitter odjednom igrao deset minuta više od dosadašnjeg prosjeka. Koliko god Tiago bio bitan za rotaciju, velika većina minuta pod košem mora pripasti Duncanu i Diawu, bez obzira na to kako teško dišu (ironično, tu se krije i mali plus za San Antonio, više Splittera možda je značilo probleme sinoć, ali barem je Duncan odmorio pred sedmu).

BULLS @ BUCKS

Očekivano, Bullsi su odgovorili na izazov koji smo spominjali u osvrtu na prethodnu utakmicu. Poznavajući ovu momčad pod Thibsom, nije bilo šanse da ih protivnik opet nadjača. Nadigra, izrešeta, to uvijek može. Ali, dominirati u reketu kao u G5, odnosno onakvom lakoćom im ulaziti u sredinu? Zaboravite na to, da smo kojim slučajem gledali takav scenarij Thibodeau bi se vjerojatno ubio trenerskom pločom pred svima sinoć u Milwaukeeu.

Potpunom kontrolom sredine Bullsi su odradili posao (Bucksi samo 20 poena u reketu), utakmica je bila gotova već na podbacivanju (ili ako hoćete nakon 90 sekundi kada su Bullsi poveli s 8-0 prezentiravši najbolju košarku još od prve utakmice serije). Bucksi su tako dobili još jednu lekciju, onu o tome koliki može postati intenzitet u playoffu. Naravno, uz sjajnu obranu nije na odmet bilo ni to što su Butler i Rose ubacili i nešto iz vana, to uvijek dobro dođe (drugim riječima, bila je ovo ujedno i večer u kojoj Chicago ne može promašiti, ubacili su 15 trica uz 50% učinka, tako da Bucksi nisu samo poraženi, već i pregaženi, uostalom sam pogled na rezultat sve govori).

Šteta što Mirotić očito nije u formi nakon onog guranja s Pachuliom, ako ništa drugo sinoć je barem dobio dodatni dan odmora da se spremi za Cavse jer u toj seriji njegov učinak bit će ključan. Za početak je pak bitno da je Chicago svjestan da nisu toliko talentirani da si mogu priuštiti odigrati onako mlako kao u utakmici ranije. Dok god igraju kao da ne postoji sutra, imaju itekakve šanse protiv ranjenih Cavsa.

3 thoughts on “THIRTEEN

  1. Verovatni izostanak Davisa iz sedmog meca moze predtavljati problemcici kada su u pitanju minuti idmora za Grifina, ali daleko da je u pitanju igrac cija bi povreda predstavljala hendikep za ekipu. Da li u tom slucaju vidite Spencera Hawesa kao ”rezervu” Baby Davisu i koliko on moze biti ucinkovit, s obzirom da ovu seriju jos nije igrao? Treba li se Lenard vise koncentrisati na napad, posto podjednaka angazovanost na oba kraja terena ocigledno ostavlja posledice kada je ofanziva u pitanju? I, iako je jako nezahvalno to predskazati, koga vidite kao pobednika ove lude serije dostojne finala Zapada? Pozdrav!

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *