FIFTEEN

SPURS @ CLIPPERS

Nije bilo drugog načina da se ovakva serija završi nego bitkom do zadnje lopte jer takva je bila praktički tijekom cijelog trajanja. Da ona legendarna serija između Celticsa i Bullsa već službeno ne nosi naslov Najbolje Serije Prve Runde Playoffa Ikada, mogli bi slobodno ubaciti i ovu u konkurenciju. A onda opet, kad se stvari poslože tako da dvije od tri-četiri najbolje momčadi u ligi igraju međusobno ovako rano, očekivati išta osim spektakla besmisleno je, ipak je ovo NBA.

Na kraju su tako sitni problemi Spursa (ozljede Parkera i Splittera) imali veći utjecaj na krajnji rezultat od sitnih problema Clippersa (nedostatak klupe), nešto tanja rotacija od one na koju su navikli praktički je anulirala onu percipiranu prednost San Antonia, ali u playoffu ionako nema mjesta za izlike, svi su umorni i daleko od idealne forme. Uostalom, iako su dalje prošli kao momčad sa slabijom koš-razlikom i iako su statistički bili lošiji od Spursa u oba smjera, Clippersi su dobili branitelje naslova u njihovoj igri, nadigravanjem i egzekucijom, tako da nikakvih prigovora nema.

Zrelost koju su pokazali apsolutna je potvrda da lanjski ništa manje dramatičan dvoboj (iako s drugačijim ishodom) protiv Thundera nije bio uzaludan, na taj način nastaju velike momčadi. S tim da je u ovom trenutku možda najveći dobitnik Chris Paul, nakon ovakve serije valjda konačno padaju u vodu “argumenti” svih onih koji sumnjaju u njegovu veličinu jer nikada nije osvojio naslov. Čovjek je najbolji playmaker generacije (točnije onog razdoblja između 2007. i kraja Nashovog vrhunca do 2013. i Curryevog uspona), statistički jedan od tri najbolja all-round igrača na poziciji uz Oscara i Magica, s tim da uvijek volim istaknuti kako su njegovi učinci na parketu možda i spektakularniji od onih spomenute dvojice jer za razliku od njih u rijetko kojem matchupu ima takvu startnu prednost kakvu je Robertsonu i Johnsonu davala visina.

Sinoćnja izvedba možda malo i napumpa ovaj narativ jer je Paul stvarno odigrao maestalnu partiju, trpajući kad god je trebalo pogurati momčad i onda je još uspio zabiti pobjednički koš preko do tada sjajnog Greena i cijelu seriju pouzdanog Duncana. I to pod ozljedom zadnje lože, iako se na njegovoj igri manjak eksplozivnosti nije ni osjetio sve do završnice (doduše, i tada je usprkos šepanju zabio kad je trebalo). Usprkos promjeni ritma rotacija (Paul bi obično odradio prvu četvrtinu, pa bi se onda vratio nakon 3-4 minute akcije u drugoj) i pauzi od skoro 8 minuta između završnice prvog perioda i sredine drugoga, Paul je ipak skupio 37 minuta igre uz još jednom izuzetnu učinkovitost.

Taj period bez njega, a onda i završnica u kojoj nije mogao konstantno napadati iz driblinga, naglasili su ključnu prilagodbu koju su Clippersi napravili u seriji, a ta je bila dobrim dijelom zamijeniti uloge Paulu i Griffinu. Koristeći Blakea više kao kreatora otvorili su dodatni prostor sporednim opcijama jer obrana Spursa za njega jednostavno nije imala rješenja te se stalno morala prilagođavati, što je ostavljalo dovoljno prostora drugima. Koristeći pak Paula kao finišera znatno su smanjili opasnost od Leonarda (koliko je tip fantastičan obrambeni igrač najbolje govori činjenice da Paulu ponekad ni dvostruki blok ne bi bio dovoljan da se odvoji od njega), otvarajući Paulu dovoljno spot-up situacija da zabija bez straha od njegovih krakova.

Praktički, od tog stilskog pomaka Clippersi su dobili 3 od 4 utakmice, tako da se radi vjerojatno o najvažnijoj prilagodbi serije. Osim što je ovako maksimizirao učinak Paula (Griffin bi vjerojatno svoje napravio i da je isključivo napadao obruč), Rivers je otvorio i dodatni prostor Barnesu i Redicku koji su dali svoj maksimum da ga iskoriste. Redick je odličan bio u ovoj agresivnijoj roli, a sinoć je ponovio i sjajnu šutersku partiju, s tim da je ništa manje bitan posao obavio Barnes. U zadnje dvije utakmice ga baš i nije išlo, ali sinoć je odmah na startu počeo kažnjavati Spurse kad bi ga ostavili samog na perimetru, što je bitno poremetilo plan igre Popovichu (a uz to je bio svuda u maniri pravog glue guya).

Čim su morali zatvarati i njega, Spursi su se počeli gubiti u rotacijama, Clippersi su lakše dolazili do prostora na drugoj strani, tako da su Paul i društvo s perimetra sinoć konačno dočekali vrhunsku šutersku večer. Praktički, ubacivši 14 trica nadmašili su ukupan broj ubačaja iz vana u prethodna tri susreta (samo 10 u 144 minute igre), usput ostvarivši najbolji tricaški rezultat u seriji uopće. Dakle, ne samo da su odlično funkcionirali u postavljenim napadima kroz dvojac Griffin-Paul, već su sve to nadogradili i vanserijskom šuterskom partijom, tako da je pravo pitanje kako su Spursi uopće bili u prilici sve do tog ubačaja Paula da odnesu seriju?

Pa zato što su Spursi jebeni Spursi. Iako su se još jednom pokazale Leonardove godine, što kroz pasivnost, što kroz nesigurnu realizaciju, posebice na obruču (Barnes je odličan posao radio na njemu, Blake je uvijek pravovremeno zatvarao kutove u reketu, ali to nisu opravdanja, uostalom u situacijama kada bi Barnes hvatao zrak na klupi uglavnom ga je “čuvao” Crawford, pa je i u tim situacijama Kawhi imao samo 1-4 učinak). Ipak, Duncan je opet bio na visini zadatka (trpao je preko ove centerske linije kao da je on čovjek u najboljim godinama, a oni veterani na zalasku), a konačno je proradio i Parker. Doduše, njegov učinak treba uzeti s rezervom jer je potrošio gomilu lopti uz ogroman trud svih suigrača da ga otvore, dok on s druge strane za njih nije napravio ništa kao kreator, a istovremeno je bio čovjek manje u obrani (njegovi izlasci na šut i uopće čuvanje Paula u situacijama u kojima je imao takvo zaduženje bili su kriminalni). Opet, obzirom na ovako kilavog Leonarda, netko je trebao preuzeti rolu prve opcije na perimetru.

Obrambeno su Spursi zaigrali puno agresivnije na loptu nego u prethodnoj utakmici, s tim da su sada Blakea pokušavali udvajati čim bi primio loptu licem košu kako bi ga spriječili da dominira šutom i asistima s poludistance kao u šestoj. Međutim, to je otvaralo samo dodatne rupe na perimetru koje su sinoć itekako iskoristili svi vanjski igrači Clippersa. To bi ujedno mogao biti i najveći prigovor Popovichu, možda bi bolje bilo da je ostao pri taktici dočekivanja Blakea u postu umjesto da ga udvajaju već na laktu, jer te rotacije su ih ubile. Jasno, tu opet treba istaknuti sjajno kruženje lopte Clippersa i Griffina koji je odlično razbijao udvajanja, a onda i činjenicu da takvu šutersku učinkovitost ne možeš braniti – čak i da se manje agresivno išlo na Griffina, kada su ti istovremeno prijetnja sva tri vanjska, rupa se negdje mora otvoriti.

Uglavnom, Spursi su ovaj put nekako uspjevali parirati udarnom dvojcu Clippersa svojim dvojcem, a uspjeli su ih donekle pratiti čak i tricama. Štoviše, Spursi ovakve šuterske partije obično okreću u svoju korist, ali protivnik je sinoć stvarno zabijao vanserijski tako da ni dobar šuterski učinak klupe, a ni konačno probuđeni Green, nisu pomogli. Greena pak treba istaknuti jer je osim pravovremenih trica sinoć praktički bio i zamjena za Leonarda energetski, odigrao je fantastičnu all-round partiju okrunjenu s nevjerojatnih 5 blokada (osim svoje odlične partije, Griffin će se sjećati i Dannyevih banana). Vukao je Green od početka utakmice, a kada mu je počeo kontrirati Barnes, mogli smo znati da nas čeka posebna večer. Crawfordova herojstva u periodu dok je Paul bio izvan parketa (taj tip u životu valjda nije uzeo otvoreni šut, odnosno vjerojatno takve uopće ne želi uzimati), Paulove pravovremene trice u drugom poluvremenu svaki put kad bi Spursi pokušali napraviti razliku… Klasik.

CONFERENCE SEMIS

Kako to nisam napravio u najavi playoffa, red je za kratki osvrt na dvoboje druge runde sada kada znamo kombinacije. Odluka da ne trošim slova u originalnoj najavi pokazala se opravdanom, sa Spursima izvan trke moj bracket je razbijen kao da je riječ o NCAA turniru, a ne NBA doigravanju. Istovremeno, Clippersi su toliko izudarani nakon ovakve prve runde da im ne mogu jednostavno predati poziciju Spursa (plus, nikada ih nisam doživljavao kao potencijalnu prijetnju Warriorsima).

HAWKS – WIZARDS

Atlanta konačno igra svoju igru, a to je previše za Washington, kao što bi bilo previše i za Toronto. Stretch postava Washingtona ovdje neće moći igrati većinu minuta jer tada će Pierce morati na Millsapa, dakle u ovoj seriji puno veći dio tereta morat će nositi udarna petorka Wizardsa (koja je, ne zaboravimo, čak i protiv izumrlih Raptorsa ostala na nuli, odnosno imali su negativan učinak sve do zadnje utakmice u kojoj su igrači Toronta već planirali pod koja sve prijevozna sredstva baciti trenera).

Atlanta je bila sjajna u branjenju pick igre, a u zadnje dvije utakmice protiv Netsa pokazali su da nisu zaboravili kako se igra obrana na loptu. Dakle, kad uspore Walla, što onda, može li se opet očekivati onakve sulude partije od Piercea (4 trice po utakmici uz 58% šuta za tri) i Portera (50% za tricu, 56% iz igre)?

Hawksi, kad su u komadu, imaju prednost u oba smjera, nezgodan su matchup što zbog šuterske širine, što zbog stila obrane, a nije da Wizardsi mogu iskoristiti njihove probleme s klupom obzirom da i sami nisu pretjerano duboki. Iako, to miksanje postava će biti itekako bitno, prelaskom na stretch postave u drugoj četvrtini Wittman je ubijao Toronto, a točno u tom periodu padaju Hawksi s često tri rezerve na parketu.

Recimo da će Bud ovaj put nešto brže pohvatati konce rotacije, stoga Atlanta u 6.

WARRIORS – GRIZZLIES

Bez pravog Conleya ovo nije serija, s njim polomljenim (stopalo i oko) te s Allenom kojega očito i dalje muči ozljeda zadnje lože zbog koje je propustio završnicu sezone (što je i razlog zašto su Grizliji izgubili to drugo mjesto koje im se veći dio godine činilo suđeno), jednostavno neće imati dovoljno obrane na perimetru da zaustave Warriorse.

S druge strane, ionako kilavi napad imat će dodatnih problema jer od kada je Kerr probao s Bogutom na Randolphu nema više ni one dominacije pod košem Memphisa viđene u prvom međusobnom dvoboju sezone, Gasol ipak nije tip igrača koji će gurati Greena pod koš, previše je bitan na laktu za Memphis, a tu ga Green može držati pod kontrolom.

Ostanu li kod Warriorsa udarni igrači u komadu, ovo ide u 5.

CAVS – BULLS

Cavsi nemaju dovoljno, koliko god LeBron bio sjajan, izmorit će ga defanziva jer će morati šljakati pod košem više nego je mogao sanjati kada je bježao iz Miamia. Nemu mu dva čovjeka koja je zamišljao pored sebe baš u ovim momentima, Varejaoa i Lovea, tako da nije isključeno kako će opet morati tamaniti tegle kiselih krastavaca da izbjegne grčeve.

Irving će morati zabijati kao lud da se Cavsi kotrljaju, a obzirom da su Bullsi slabi u branjenju pick igre, tu bi se možda dalo razmisliti o Butleru na Kyrieu – neka LeBron uz rad pod košem još i vodi napade. Ako može sve to izgurati sam i onda još zabiti dovoljno da nadoknadi slabije Irvingove postotke, kapa do poda.

Bullsi će morati pogađati taktiku i postave bez greške. Trebat će im definitivno i gomila minuta za strech postavu, posebice kad Cavsi zaigraju s Jonesom, Millerom ili Marionom uz Jamesa kao četvorku. Tada možeš staviti i Butlera na LeBrona, Snella na Irvinga, a Mirotića i Rosea sakriješ na dva swingmana. Thibodeau, ako ne nadmudriš Blatta u ovom kontekstu, onda je stvarno vrijeme da pronađeš novi dom.

Najveći problem Bullsa (nakon LeBrona i Kyriea) je forma Mirotića, ne odigra li on kako zna, Thibo neće imati razloga ne inzistirati na visokim postavama, a tu onda petorka Irving-Smiht-Shumpert-James-Mozgov može dominirati. Zato su prve dvije utakmice za Chicago one u kojima se dobiva serija, taj manjak šutera u rotaciji jednostavno moraju iskoristiti.

Napad Chicaga je, istina, upitan od večeri do večeri, ali imaju u njemu dovoljno i kreacije i šuta i opcija da izmisle poene protiv momčadi koja ima ukupno 3.5 defanzivca i rotaciju od 6 ljudi.

Ovdje mijenjam odluku pod teretom slučaja, ozljeda Lovea je jednostavno prevelik udarac, a manjak Smitha već je cipelarenje čovjeka koji leži na podu u nesvijesti. Bullsi u 6.

ROCKETS – CLIPPERS

Protiv Spursa ne bi dao nikakve šanse Houstonu, Kawhi bi zaustavio Hardena u zadnjoj četvrtini, a ostatak ekipe jednostavno nije dovoljno dobar. Ono što im je prošlo protiv Dallasa ovdje ne bi – Brewer kao podizač energije, Smith kao playmaker, Dwight kao post-up prijetnja, sve su to stvari koje bi Spursi kroz seriju riješili u svoju korist. Da ne govorim da bi Pop našao formulu za braniti reket i tricu, pa da vidimo kako bi Houston zabijao s Dwightom u postu kao prvom opcijom u postavljenim napadima.

Clippersi će pak imati puno više problema, posebice ako će Paul osjećati posljedice ozljede. Također, pitanje je koliko će potrošnja iz serije sa Spursima ostaviti traga na ostatku momčadi – obzirom koliko su posla odradili starteri, dok Blake i društvo dođu k sebi Houston bi već mogao imati 2-0. Uz ozljedu Paula i umornu jezgru, očiti problem Clippersa je i manjak obrambenih igrača za baciti na Hardena. Leonarda koji se tek uči roli ubojice su mogli izbaciti iz serije Barnesom i pravovremenim udvajanjem u reketu, ali to protiv ovakvog hall of fame Hardena neće ići. A vrlo dobro znamo da razigrani Harden znači i razigrane Rocketse.

S druge strane, Houstonu neće biti lako braniti nikoga, ni Paula ni Blakea. Ariza je potreban na bokovima, netko mora trčati za Redickom, što znači da bi napad Clippersa u ovoj seriji trebao disati ako Paul bude u komadu (očekujem da hoće, par dana za odmoriti zadnju ložu plus stotinjak inekcija valjda će biti dovoljno). A kako je napad Clippersa puno kvalitetniji i raznovrsniji od onoga Rocketsa (otprilike kao što je Blake bolji i raznovrsniji napadač od Dwighta), ipak dajem prednost njima. Obrambeno Jordan može napraviti dovoljno (puno je pokretljiviji od Chandlera tako da će stići pomoći i na perimetru, neće se morati ograničiti samo na jednu rolu, onu u kojoj se gura s Howardom pod košem), a ova maksimalno skraćena rotacija namučila je čak i jedne Spurse, koji su u playoff ušli u sjajnoj napadačkoj formi. Houston se s druge strane mučio defanzivno cijelu seriju s napadom Dallasa u kojem nije bilo Parsonsa.

Stoga, usprkos ugodnijoj situaciji u kojoj se nalaze Rocketsi, biram Paula i Blakea. Clippersi u 7.

10 thoughts on “FIFTEEN

  1. Koliko pamtim ovo je treći put da su Spursi izgubili seriju nakon sto su vodili sa 3-2.
    Fisherov kos 0,4 sekunde do kraja za 3-3.
    Ona Allenova trica za 3-3, i sada Chris…
    Jeba…

  2. @hbob – Da banana, ananas! Tako je definitivno igrao, ali treba uzet u obzir da ga u ovoj seriji nitko nije mogao čuvati, kao i da je šuterski još dovoljno kilav da možeš bazirati igru na tome da ga držiš izvan reketa. Tako da nisam baš siguran da može nositi teret prve opcije šampionske momčadi, ali da s njim kao glavnim kreatorom i potrošačem možeš u playoff svake godine, tu sumnje odavno nema. To je ovako općenito u odnosu na cijelu ligu, a ako misliš jel postao prva banana baš u ovom trenutku u Clippersima, pa štafeta se očito počela predavati i Clippersi su pronašli snagu baš u tome što su upola prepolovili ovlasti Paulu u organizaciji igre, tako da je to definitivno trend koji očekujem da se nastavi i idućih sezona.

  3. @Pop
    Fish je dao tricu pri rezultatu 2:2 u seriji. Spursi su dobili prve dve kod kuće, a onda Lakersi 4 zaredom, slično kao u seriji s OKC pre 3 godine. Tako da ostaje samo serija protiv Heata kad su ispustili 3:2 🙂

    Ova preksinoćna majstorica je bila toliko dobra da sam morao da je gledam dvaput zaredom. Za mene je ono bila utakmica sezone dosad.

  4. @Gee, šta te više začudilo, Kawhijevo nestajanje u zadnje dvije tri tekme ili Popovićevo loše vođenje ekipe?

  5. Imam neki osjećaj da će Ginobili u mirovinu a Timmy ostati još jednu sezonu

  6. @Gee znaš li da Wittman u plejofu u gostima ima omjer 8-1? takav postotak vrlo vjerojatno nema nitijedan trener u povijesti hahaha

  7. @ Lenard – iskreno, najviše me začudila mentalna snaga Clippersa kao ekipe, ni u jednom trenutku nisu popuštali i svi su grizli, sve jače i jače kako su stvari postajale sve teže i teže. to je nešto predivno kad momčad s godinama tako klikne. a ovo drugo što spominješ je potpuno razumljivo. Kawhieva pasivnost je normalna obzirom na godine, a i Pop je samo dokazao da tko radi taj i griješi (nije da je ikada bio bezgrešan). Čak i da je neke stvari drugačije postavio (raspodjelu minuta, koncepciju obrane u sedmoj, hack-a-Jordan primjenu), tko garantira da Clippersi ne bi iskoristili rupe koje bi nastale na nekom drugom mjestu?

    @ jasaitis – na uzorku od 16 playoff utakmica u karijeri ta je brojka još urnebesnija 🙂

    ali, to je ništa, postotak koji me uvijek uznemiri kad ga se sjetim je taj da Byron Scott ima 63% uspješnosti u playoffu kao trener jer je jahao dvije godine do Finala s Netsima na onom Istoku koji je bio jednako očajan kao ovaj

  8. Kawhi je podbacio, mislim svi smo rekli, to je novo lice Spursa za neku novu epohu, ali počinjem sumnjati da će to funkcionirati, nije ovo prvi put da se od njega očekuje a on izostane…
    i drago mi je da se završila ova “lijepa” priča o Spursima kao ekipici skromnih momaka, gdje svako ima šansu, o sistemu kojeg svi pokušavaju kopirati(ali niko nema Duncana!), bla bla, ja im neću zaboraviti 10 godina mučne košarke za gledanje pa makar 😀

    mislim da će Rocketsi odigrati puno bolju odbranu na Blakeu i to je to, ovoliko prostora za šut i 1na1 akcije, podsjetilo me na podcjenjivanje LeBronove igre…

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *