SEVENTEEN

BULLS @ CAVS

Bullsi udaraju Cavse odmah na startu, idealno odmoreni i još uvijek u ritmu playoffa zabijaju sve što im se otvori u napadu (Dunleavy stavlja prvih 5 šuteva i tako praktički zarađuje plaću za tu večer), usput igrajući odličnu obranu (startnoj petorci očito nije nikakav problem čuvati reket i kontrolirati skok protiv Cavsa s jednim visokim). Butler je na Jamesu, što Noaha ostavlja na Shumpertu, ali to se ne pokazuje velikim problemom obzirom na Shumpertov upitan šut (da je Smith u rotaciji za Cleveland, ovo bi već bila puno kompliciranija situacija iako je i Shumpert na kraju večeri ostvario više nego dobru šutersku partiju – zakazali su ostali).

Dok su Bullsi potpuno u trenutku, Cavsi su očito zahrđali što od prevelike pauze, što od manjka ideja. Pokušaj s Millerom kao starterom nije se pokazao mudrim, Mike nije napravio apsolutno ništa ni u jednom smjeru potvrdivši da je ovaj put stvarno stigao kraj (još tužnije od njega bilo je gledati Mariona na kojem je očito da bi radije sjedio doma na kauču). Kombinacija Mozgova i Thompsona bila je manje grozna, ali njen problem u ovoj seriji je taj što, uz oduzimanje šuterske kvalitete napadu i stiskanja reketa, jednostavno nema dobar matchup obzirom da Bullsi uvijek na parketu imaju dovoljno mase i centimetara da ih kontroliraju ispod samog obruča, dakle ne ostavljaju im prostora da zabijaju zicere i kupe napadačke skokove u čemu su najbolji (s tim da je Mozgov iz nekog razloga igrao 12 minuta u komadu na startu, što su ipak prevelike šihte za takvog teškaša).

Cavsi do zraka dolaze u drugoj četvrtini kada im je na parketu konačno vjerojatno i najbolja kombinacija, dakle Thompson i LeBron kao moderni visoki dvojac uz tri vanjska. Ovdje već ima nešto prostora, što posebice koristi Irving za nekoliko sjajnih solo akcija kojima smanjuje razliku, a, opet to treba istaknuti, bilo bi još više tog prostora da je kojim slučajem na parketu Smith. I to je nešto na što će Bullsi morati obratiti pozornost u ostatku serije, odnosno trebat će im malo više fleksibilnosti s rotacijom od utakmice broj 3 nadalje. Hinrich ovdje ne prolazi, njemu je najbolje da sjedne na isti vlak s Millerom, Marionom i Jamesom Jonesom te da više odjašu što dalje iz lige. Dok on dobija 15 minuta, Snell nije ni skidao trenirku, a Mirotić je na parketu dvije minute. Ajde, do utakmice broj tri će se i to valjda promijeniti, sinoć su svi provjereni playoff igrači bili odmoreni, ali kada se serija preseli u Chicago dobro će doći doza svježe krvi u vidu 3&D bočnog igrača i stretch četvorke.

Uglavnom, Cavsi dolaze u egal, u kojem se drže do polovine treće kada Bullsi ubacuju u brzinu više. Ili je bolje reći da Cavsi doživljavaju kolektivni brain fart. Za razliku od prve četvrtine u kojoj ga je držao u komadu 12 minuta, Blatt ovdje Mozgova vadi već nakon 4 minute radi predaha (ubrzo ga i vraća na parket), što je ujedno i jedina značajnija promjena u odnosu na prvu četvrtinu u kojoj su upali u rupu. Sve ostalo bilo je na trenutke čak i gore nego tada – ovaj put nije besmislen samo Miller, nego svi. James uzima nekoliko nepotrebnih vanjskih šuteva u nizu (kao da nije imao snage ni eksplozivnosti koristiti prostor koji su Bullsi ostavljali na picku, ponekad bi ga preuzeo Noah, ali Gasol je uredno ostajao u reketu što James jednostavno nije koristio), a manjak ideje se osjeti i kod izgubljenih lopti koje Cavsi doslovno poklanjaju Bullsima jer nemaju taj uigran sistem o kojem pričamo cijelu sezonu, sve se svodi na improvizaciju, a u njoj je prelako napraviti grešku.

Uglavnom, sve ovo Bullsi koriste da još jednom nadahnutom serijom na krilima Rosea naprave +15. I tu se pokazuje da Cavsi imaju jedan u ovom trenutku još veći problem od neinspiriranog napada, a to je katastrofalna obrana. Potpuno koncentrirani na čuvanje reketa s povremeno čak i čistom 2-3 zonskom formacijom, Cavsi su jednostavno ostavljali previše prostora prema perimetru za šut, što su Bullsi iskoristili maksimalno – Gasol ubacuje 4 od 5 dugih dvica (nevjerojatno da Cavsi cijelu večer nisu mijenjali način na koji brane tu osnovnu pick & pop akciju), Butler i Rose 2 od 3 trice pa u zadnjih 12 minuta Chicago opet ulazi s ogromnom prednošću.

Sad, Bullsi neće uvijek ovako pogađati otvorene šuteve, ali poanta je da će ih imati tijekom cijele serije jer Cavsi jednostavno ne mogu braniti cijeli parket, posebice ne u postavama u kojima je LeBron u reketu umjesto na perimetru. A stizati takve rupe nikada nije lako, posebice kada imate ovako kratku rotaciju. Pa smo tako u četvrtoj gledali novi pokušaj Cavsa da preko Irvingove inspiracije dođu u egal, imao je i James konačno nekoliko dobrih poteza, ali Chicago je zabijao uvijek kada je trebalo doći do poena – u zadnjih 5 minuta tako su u organiziranom napadu, dakle ne u tranziciji, došli do potpuno otvorene trice za Butlera, a onda još jedne duge dvice za Gasola na kojoj je najbliži branič valjda bio Blatt na klupi. Nevjerojatno. S takvom obranom se ne može dobiti playoff utakmica.

Uglavnom, ono što treba zabrinuti Bullse je da su usprkos takvom šuterskom učinku (da ne kažem s odličnim Roseom) dobili sa samo +7. I to u utakmici u kojoj je LeBron bio totalno pogubljen, s više grešaka nego poteza za pamćenje. Realno, trebali su ovo završiti puno prije 48-e minute i to s dvoznamenkastom razlikom. Razlog zašto nisu? Samo 24 poena u reketu i 9 ubačenih slobodnih. Dobrim dijelom za to su zaslužni Cavsi s tom opreznom, zonskom obranom, a dijelom i činjenica da jednostavno nije bilo potrebe za agresivnijim pristupom. Chicago može bolje i u segmentu skoka i napadanja obruča, tako da definitivno imaju još manevarskog prostora u ostalim utakmicama.

Cavsi pak mogu računati da će bolji LeBron i bolji šuterski učinak (pogotovo sa Smithom) biti dovoljni za dignuti napad, ali, kako god okrenuli teško će u obrani moći pokriti dovoljno bez pomoći Bullsa. Koji definitivno i u sljedećoj moraju ići na pobjedu jer stvarno nema razloga ne iskoristiti ovaj poklon koji su dobili.

CLIPPERS @ ROCKETS

Đe’si James? Nije bilo Paula, a uglavnom ni Hardena, tako da su protivnici bili ravnopravni u praksi ako već ne u teoriji, a glavne zvijezde su ionako bile izgubljene lopte i manjak košarkaške inteligencije. Clippersi su bez kontrolora Paula u bunar bacili za njih netipičan broj napada, čak 21, ali zahvaljujući slobodnoj večeri Hardena nije ni Houston puno zaostajao, dapače oni su uludo potrošili čak 23 napada. U ovom kaosu tako se zabijalo isključivo iz tranzicije (ovo što smo gledali bio je čisti run and gun kakvog se ne bi posramili ni Nuggetsi iz ’89-e) ili na ulazima u poluprazni reket. Ono što je pak presudilo u korist Clippersa bila je jednostavna činjenica da je njihova obrana u postavljenim napadima funkcionirala, a ona Rocketsa baš i nije. Dapače, bila je katastrofalna – toliko lijenih rotacija čak i od jednog Arize, kamoli Hardena, jasno pokazuju da je Houston ovu utakmicu zapisao kao dobivenu čim su vidjeli da ne igra Paul, što im se zasluženo obilo o glavu.

Harden u početku netipično pasivan, kao da se držao nekog suludog plana o tome da treba iskoristiti manjak Paula da razigraju cijelu momčad, iako je iza nas regularna sezona od 82 utakmice u kojima se jasno pokazalo da osim Hardena ovi Rocketsi nemaju drugog kreatora (osim ako ne računate Smitha na laktu i Howarda u postu-upu, a mi to ovom prilikom nećemo, ipak govorimo o drugoj rundi playoffa). Kad je Brada konačno uzeo stvar u svoje ruke, u trećoj četvrtini, to je već izgledalo onako kako bi čovjek očekivao od MVP kandidata, ali su Clippersi i ovdje štetu držali na minimumu – umjesto Barnesa koji ga je uglavnom “čuvao” u prvom dijelu (navodnici su tu jer je Harden ogroman broj posjeda proveo bez lopte u rukama, u spot-up roli) sada je na njemu solidan posao radio Redick, ali ključni su bili visoki. I Blake i Jordan pravovremeno su mu oduzimali kut u izlascima na pick & roll, ne previše agresivno da se stignu vratiti u sredinu, a opet dovoljno da mu spriječe ulaz i dolazak na liniju slobodnih. U izolacijama pak bi ga jednostavno dočekali u sredini ako bi prošao Redicka, što je pogotovo imalo smisla u slučaju Jordana obzirom da vas Dwight ionako ne može kazniti šutom već tek povremenim zakucavanjem.

Ugušivši tako kreativnost kod Houstona, dalje su jednostavno iskoristili činjenicu da su bili spremni za bitku. Barnes i Redick opet su odradili odlične role, ovaj put zamijenivši uloge (Redick je odigrao presing na Hardenu ne dozvolivši mu lagani posjed u drugom dijelu okrunivši sjajnu partiju i pravovremenim ubačajima, a Barnes je zabijao iz catch & shoot situacija i energetski nadmašio protivnika), Blake je opet bio zakrpa za sve u oba smjera, Jordan sjajan obrambeno kao korektor, ali i kao trkač (njemu i Blakeu vjerojatno je najviše odgovarao brzi ritam utakmice, oni su se praktički odmarali u ovom stilu igre nakon onog znoja prolivenog u nadmudrivanju sa Spursima kroz postavljene napade). Čak je i klupa opet bila od koristi, dijelom zahvaljujući odličnoj Riversovoj taktici – sin Austin je imao bezveznih poteza s loptom, mali nije play, ali je zabio svaku tricu iz kuta koju je morao, a to je sve što je sinoć bilo potrebno. Uglavnom, Clippersi s njim ni u jednom trenutku nisu upali u preveliku rupu, a onda je udarna petorka s Crawfordom zaključivala posao (+15 u 13 važnih minuta na kraju prvog dijela, kada su vratili Clipperse u egal nakon što su Rocketsi uglavnom vodili od starta, a zatim i u završnici utakmice kada su u tren otišli na +10 i završili stvar).

Bila je ovo utakmica u kojoj Clippersi ionako nisu mogli izgubiti ništa, taktiziranje s Paulom je odrađeno s namjerom da se u drugu ide na pobjedu i da se doma dođe s 1-1. Ovako, obzirom da im se ostvario scenarij koji ni sami vjerojatno nisu očekivali, mogu Paula dodatno odmoriti, a mogu zaigrati na njegovu svježinu i pokušati uzeti 2-0 iako je za očekivati da će Houston igrati potpuno drugačije za dva dana. Sinoć su poveli bez znoja, vjerovali su da su na vrhu svijeta već nakon prvog ozbiljnog vodstva, a onda ih je najbolja sinoćnja petorka Clippersa totalno izbacila iz ritma. Osim kao podsjetnik da je ovo momčad s gomilom mana u oba smjera (manjak defanzivaca na perimetru, manjak ozbiljnog sistema u napadu koji dodatno potencira manjak kreativnog talenta), pokazalo se ono još gore, da su Harden i Dwight još uvijeke bebe kada je playoff košarka u pitanju. Točnije, Dwight više nije sposoban biti nositelj, dani Orlanda su odavno prošlost (DeAndre je danas korisniji košarkaš od njega čisto zbog obrambenog značaja), a Harden očito još nema dovoljno ožiljaka na koži pa da sva ta razočaranja pretvori u očajničku želju. Nastavi li ovako, nakon ove serije će ih svakako imati.

5 thoughts on “SEVENTEEN

  1. Grit & grind..igra macke i misa da da..idu medonje po titulu ako mike ostane u komadu

  2. A sta cu, smeta me jednostavno kad se toliko podcjeni jedna ekipa..svake godine rade nered u PO a svi ih zapostavljaju..pocevsi od ESPN-a koji ih u reg.sezoni ne prenose nikako pa evo sve do vas koji ste napisali da su opasniji pelicansi zbog davisa bili nego sto je mem jer nema tu mismatcha..e pa ima obrane, ima tonny allena da unisti klaya, ima floor generala u vidu conleya koji je najpodcjenjeniji igrac lige..zebo je i dalje 20/10 igrac..jedna je ukradena , a u grindhouseu se zna ko je glavni..

  3. Ma ko ih zapostavlja, prava istina je suprotna, uvik se očekuje da napokon mogu, a nikako da to i naprave. Mislim, naprave nešto ozbiljno, a ne prođu prvi krug.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *