TWENTY, PART ONE

CAVS @ BULLS

Bullsi očekivano otvaraju fanatičnom obranom, Butler i Noah su ovaj put spremni za bitku i to se odmah osjeti na šutevima koje ostavljaju Cavsima – realno, momčad s Thompsonom i Mozgovom u sredini protiv Bullsa ne bi smjela imati onakvo otvaranje kao u prošloj utakmici (udvajaju svaki ulaz u sredinu, izazivaju svaki šut, uz eventualni rizik otvorene trice na strani bez lopte što je onaj minimum koji moraš dati). Dakle, to je sanirano, ali problem napada ostaje. Cavsi izgledaju kao kopija Bullsa jer drže sredinu zatvorenu, a Bullsi opet nemaju raspoloženog čovjeka na perimetru. Ne znaš što je mučnije, gledati bezuspješne ulaze Noaha kojega Mozgov niti ne pokušava braniti već ga samo čeka na obruču ili jadnog Butlera kako uzima šuteve preko ruke jer apsolutno nigdje nema centimetra prostora za napasti obruč (ovdje mi je na pameti samo jedna stvar – Thibs, znam da si Mirotića nazvao situacijskim igračem i time rekao da mu apsolutno ne vjeruješ, ali, ako ova nemoć u napadu na startu ključne utakmice sezone nije situacija, onda ne znam što je).

Olakotna okolnost je što su bekovi Cavsa manje eksplozivni nego u prošloj utakmici, na Shumpertu se vidi da nema onu energiju s otvaranja prvog susreta zbog ozljede prepona, a i Irving u jednom ulazu izvrće gležanj. S takvim zdravstvenim kartonom neće biti lako zatvarati vanjske igrače Bullsa, ali tu Cavsima definitivno ide na ruku što Bullsi ni sami ne znaju što bi s tim igračima trebali raditi – nikakve give and go akcije, ma čak ni pick & rolla tu nema, Chicago igra isključivo na silu nakon što dragocjene sekunde troše u prebacivanju lopte i tijela s jedne strane parketa na drugu bez da izazovu obranu, što Cavsima apsolutno odgovara jer s ovom postavom itekako mogu zaštiti reket.

Čim kreću izmjene, točnije čim Blatt kreće s izmjenama jer Thibodeau to ne radi, Cavsi dobivaju seriju trica koja im pomaže odvojiti se na prvu spomena vrijednu razliku večeri. Dellavadova i Jones nadoknađuju činjenicu da Smith u povratku baš i ne djeluje razigrano (barem ne na startu, kasnije je poludio u svom stilu), a Cavsi u ovoj stretch formaciji s Jamesom kao razigravačem na četvorci odjednom djeluju živo. Sad, ako su Cavsi već u utakmici broj tri uspjeli svoj najveći minus, dubinu klupe, okrenuti u plus, što reći? Kako jedan Dellavedova i jedan Jones, apsolutno jednodimenzionalni igrači, mogu raditi razliku u seriji, a Mirotić, čovjek koji je igrao toliko dobru košarku da je bio legitimni kandidat za rookiea godine, ne može dobiti priliku? Tko je ovdje lud?

Pa, Thibs očito nije toliko blesav jer Mirotić kreće na početku druge i više ne izlazi vani – u prvih 6 minuta akcije ubacuje 8 poena, što je više nego su do tada zajedno ubacili Rose, Butler i Noah (koji je, opet to naglasimo, glavni razlog briljantne obrane reketa, ali, čak i u ovoj postavi s udarnim napadačima na parketu uspijeva istaknuti koliko je trenutno nekompetentan napadač).

Nakon ovog perioda, više uopće nije tajna, eventualni prolaz Bullsa ovisi isključivo o tome kako će Thibs raspodijeliti minute. Kako serija bude odmicala Rose sigurno neće biti bolji jer dugih pauza između utakmica nema, a bogami ni Noah ni Gibson neće odjednom pronaći idealnu formu, dakle sve ovisi o tome koliko će uspješne napadački biti ove postave s Mirotićem. I tu ne mislim samo na Mirotićeve ubačaje, već prije svega na ono što Butler i Rose naprave u tim situacijama kada imaju prostora za ulaz. Mislim, Nikola je ključni igrač ovih Bullsa prema naprijed već u ovoj roli, sad zamislite da ulazi u igru sredinom prve četvrtine i da se još one nepotrebne izolacije i post-up situacije koje mu Thibs servira pretvore u trice nakon slash & kicka, gdje bi mu bio kraj.

Bullsi se tako vraćaju u igru, ali Cavsi dobivaju solidnu dozu trica i Jamesovih ulaza, tako da održavaju minimalnu prednost. Koja se osjeća i u zraku, čisto zbog činjenice da se kod njih nekako prirodnije dolazi do poena, ispaljuju i oni svoju dozu cigli, ali kada zabiju to ne izgleda kao rad u rudniku. Dijelom jer Blatt igra isključivo s Jamesom na četvorci, tako da prostora za ulaz uvijek ima, dijelom jer imaju jasniju podjelu uloga, dijelom jer zabijaju uglavnom s perimetra, a dijelom jer su jednostavno talentiraniji u zabijanju.

Obrana se pak drži reketa, a pick igru isključivo preuzimaju tako da smanje štetu koju donosi boravak Mirotića na parketu. Što je više nego dobar izbor, Rose i Butler uglavnom nisu u stanju koristiti činjenicu da ih tu i tamo čuvaju Thompson ili Dellavedova (posebice Jimmy, Rose se još nekako i snalazi na ulazu iako je šuterski slomljen).

To s Butlerom je još jedan problemčić o kojem bi Thibs trebao razmisliti. On ovoliku količinu energije u obrani nije trošio cijelu sezonu, a to očito ostavlja traga na učinku u napadu. Mislim, tu se sada javlja dvojba, da li je važnije otežati život Jamesu ili zabiti poneki poen. Osobno mislim da su 20 poena po večeri od Jimmya prioritet, Jamesa mogu čuvati i Noah i Mirotić i Snell (pa ionako ga stalno udvajaju). Možda neće u tome biti uspješni kao Butler sinoć, ali što i ako će LeBron utrpati poneki koš u reketu više, bitno da ne baca povratne otvorenim šuterima.

Uglavnom, to je tek jedan od paradoksa kojim su Bullsi krcati (onaj najočitiji je vezan uz to opravdava li Noah sjajnom obranom ovoliku ulogu u napadu). Pogledavši 9 utakmica Chicaga u zadnja tri tjedna, tako sam konačno shvatio u punom smislu kroz što sve prolaze navijači koje poznajem i sada definitivno kužim zašto su bili tako pesimistični prije početka ove serije (ali i zašto su tako mazohistički vezani uz ovaj roster, čak i notorni cinik poput mene koji navija isključivo za svoje prognoze spreman je navijati za Bullse protiv Hawksa, ima nešto u njihovoj autodestrukciji što budi u čovjeku roditeljske osjećaje). Ova skupina je toliko sposobna sama sebi otežati život da im stvarno nije za vjerovati, bez obzira što su analitički gledano itekako sposobni dobiti ovu krnju verziju Cavsa.

Koji su tako sinoć u trećoj opet počeli graditi prednost, ali ovaj put nisu stigli daleko jer, slično kao i u seriji protiv Bucksa kada su penali Gibsona natjerali Thibsa da posegne za Mirotićem puno ranije nego je planirao, ozljeda Gasola ovdje otvara vrata Nikoli već sredinom treće. I Bullsi opet reagiraju pozitivno na njegovo prisustvo na parketu i opet su u igri, a ostaju u njoj čak i nakon što Mirotić nakon nove ekstra duge šihte sjeda na klupu.

Thibs konačno odlučuje biti NBA trener u pogledu napadačke košarke – završnicu igra s niskom postavom u kojoj je Gibson okružen s četiri beka. Pa neka je jedan od njih i Hinrich, sav taj dodatni prostor u drugom poluvremenu jednostavno je preporodio Butlera i Rosea. Sada to već izgleda solidno prema naprijed, iako u obrani ostaju isti problemi kao i s visokom postavom, naime Chicago i dalje ne stiže zatvoriti sve šutere Cavsa na perimetru. Ali, obzirom da Blatt maksimalno jaše stretch postavu, nema razloga da Thibs ne koristi Butlera također kao četvorku kad je već odlučio da samo on može čuvati LeBrona (uostalom, u ovim formacijama reket je po defaultu puno otvoreniji, tako da svaka čast Gibsonu i društvu što su i s manjkom visine i mase uspjeli držati ga pod kontrolom).

I tako Bullsi dolaze do pobjede dobrim dijelom na račun Thibsova prosvjetljenja. Gasol je upitan za sljedeću utakmicu, ali to je sada manji problem, svjesni su da imaju i stretch i nisku postavu koje funkcioniraju bolje od klasične i konačno mogu koristiti blagodati širine.

Sad, to što im je za iščupati pobjedu trebalo ostaviti srce na parketu, dominirati u skoku i u reketu (James samo 5 ubačaja u sredini ovaj put), a onda još uz sve imati i sreće (Gasolova ozljeda u pravom trenutku koja je otvorila vrata kreativnijim petorkama) te doživjeti religiozno iskustvo (više od Roseova krumpira sa sirenom kojega je čovjek zaslužio obzirom na sve što je propatio tu prvenstveno mislim na odluku Thibsa da na klupi ostavi Noaha gotovo cijelo drugo poluvrijeme), za neku je drugu priču.

Ono, Cavsi su zamalo dobili utakmicu u kojoj je Dellavedova imao veći doprinos od Irvinga, to sve govori. Bullsi očito mogu dobiti samo ovakve bitke do zadnjih sekundi (teško će im se opet zalomiti serija kao na otvaranju prve utakmice kada su šuterski napravili razliku protiv Cavsa koji još nisu znali kako igrati protiv njih), a, ako ih tješi, nije isključeno da ćemo ih gledati još do kraja serije, što im svakako daje velike šanse usprkos neuvjerljivosti.

Naime, ni protivnik baš ne puca od ideje. Cavsi su sinoć jahali isključivo tricu i Jamesa kao slash & kick razigravača, ali su potpuno kapitulirali u reketu. Povratkom Smitha imaju stvarno dovoljno opcija na perimetru i to je stil igre koji i dalje može donijeti rezultat, ali pod košem je očito da s dva visoka neće imati potrebno za rovovsku bitku te da su isključivo okrenuti stretch postavama (kojima, gle čuda, Chicago odjednom može parirati s čak dvije opcije). A tu je i pitanje ozljeda Irvinga i Shumperta koji su odigrali gomilu minuta i nisu djelovali kao ljudi koji su previše sigurni u ono što rade. Tako da ni Cavsi ne izgledaju kao netko na koga bi se čovjek kladio da može napraviti seriju i riješiti utakmicu glatko kao što je bio slučaj u drugoj tekmi (da ne govorim da bi tako nešto trebali izvesti još tri puta).

Sudar dva izudarana protivnika se nastavlja, pa da vidimo tko će ostati na nogama jer ovo izgleda kao nešto što ide do zadnje runde na bodove, kao mrcvarenje na konopcima bez izgleda za knockout. I prejebeno je zabavno, pa makar ostavljaš dojam da si u crkvi obzirom da svaki treći napad uzvikuješ “Isuse Kriste” jer ti nije jasno da netko tko na ovoj razini igra košarku može uzeti tako loše šuteve. Playoff je zakon čak i kad to baš i nije.

3 thoughts on “TWENTY, PART ONE

  1. Kakav rat! Ja se ne sećam kad je LeBron promašio onoliko ulaza i imao onoliko turnovera, uprkos brojnim asistima. Trenutno nema većeg cara od Butlera u ovoj ligi 😀

  2. Di je Frančeski, bilo bi zanimljivo njega čut malo radi Bullsa..

  3. LeBron nije u formi, da li je danak uzelo zdravlje ili neki kontinuitet manjka, ne znam, ali osjeti se da nije efektivan kao ranije, i to je dovoljno da nekad baš posrami Džimija… ako ga trica napokon krene, ne slutim dobro Bikovima 🙂

    Blatt već drugu seriju pokazuje zašto je barem po meni, u gornjem domu trenera, radi efikasne stvari, koliko je stvari morao preživjeti ove sezone i prilagodbe, možda i ostane na ljeto xD

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *