TWENTY, PART TWO

ROCKETS @ CLIPPERS

Prvo, dogovorimo se oko sljedećeg – Rocketsi su najgora obrambena momčad koja je ostala u playoffu (dojam je takav, a i brojke su jasne – čak 4 poena na 100 posjeda su gori od sljedeće, a to su Clippersi koji su prije njih 7 utakmica ratovali sa Spursima što obično utječe na učinak). Bez Beverleya taj njihov pritisak na loptu jednostavno ne funkcionira onako kako je bila praksa u regularnoj sezoni, a uz to, jebiga, ovo nije regularna sezona. Tada si mogao maskirati manjak ideje i sistema borbenošću, ali u playoffu prolazi samo egzekucija. A tu su Rocketsi pokazali iste boljke kao i lani protiv Blazersa – slabašne rotacije prema perimetru kada treba zatvoriti šutera, još slabije rotacije prema sredini kada treba zatvoriti prostor iza Howardovih leđa. Praktički, obzirom da se sav taj obrambeni napredak pokazao kao običan privid, što im je ostalo? Pa, u svakom slučaju puno manje nego lani kada su Blazerse mogli napasti i s Linom ili Parsonsom.

Uglavnom, obzirom da sam cijelu sezonu upozoravao da Rocketsi nisu ozbiljni izazivač, zadnji sam čovjek koji im nešto može zamjeriti. Ostvariti score kakav je njima uspjelo i doći do druge startne playoff pozicije s ovim rosterom apsolutni je uspjeh, a prolazak u drugi krug trebao bi biti takvim i smatran. Ovog ljeta McHalea bi definitivno trebao zamijeniti čovjek koji može momčad odvesti na sljedeću razinu, za ovu fazu odrastanja Kevin je odradio svoje, ali nekih većih problema nema – obzirom na to kako su krpali roster kroz sezonu (praktički, oni su svojevrsni Cavsi na Zapadu, samo što je Griffin napravio puno bolji posao od Moreya), njima je dogodine najvažnije dodati još jednog igrača za jezgru (po mogućnosti playmakera) i razvijati ovo što imaju.

Ty Lawson bi im riješio dosta problema, ali Lawson je interesantan cijeloj ligi, odnosno onom njemom dijelu koji treba pomak na jedinici. Inače, još jedna mala digresija kad već lutamo, razmišljajući zadnjih dana o tome gdje bi Lawson dobro legao i razmišljajući o momčadima kojima treba play, palo mi je na pamet da bi Hawksi također mogli iskoristiti Schroedera kao mamac za pojačati se. Mali je dobar, neka ekipa bi u njemu mogla vidjeti all-star potencijal na poziciji, a to bi onda zgodno bilo pretvoriti u visokog koji bi im i dogodine dao šansu da se bore za vrh Istoka. Bi li Kingsi pristali na paket pickova (npr. dva prve runde Hawksa, plus onaj Netsa i onaj Wolvesa, uz Schroedera i Scotta) kao naknadu za Cousinsa? Što uopće mogu dobiti Hawksi s takvim bogatim paketom? I može li to biti dovoljno da dogodine budu smatrani izazivačem po defaultu?

Takvim pitanjim se bavi um u slobodno vrijeme, ali i dok gleda susret između Clippersa i Rocketsa. Manje-više sve je bilo jasno čim je Paul startao u petorci, a onda i nakon što je Spencer Hawes prvu ozbiljnu rolu u playoffu odradio na koristan način. Ono, ako Hawesa možeš koristiti u seriji, a nema razloga da to protiv Rocketsa ne radiš jer mu je matchup relativno povoljan, onda si u dobroj situaciji.

Klupa je tako sinoć odradili značajan posao, opet je odličan bio Rivers (koji je u spot-up roli pouzdan gotovo svaku večer, a sinoć je zabijao i iz driblinga kako valjda nije još od Dukea), a da su starteri Clippersa s Paulom previše za ove Rocketsa, to je također bilo jasno nakon nekoliko minuta. Prebacivši Arizu na Paula oslobodili su Rocketsi previše prostora za Redicka koji se od Terrya oslobađao kako je htio, najčešće jednostavnim dubokim cutovima uz osnovnu liniju. Jedno protrčavanje i jedan blok kasnije, trica je već bila u mrežici Rocketsa.

Uz problem manjka stopera na perimetru javio se i problem branjenja pick & rolla. Clippersi do sada u seriji nisu imali taj luksuz da Paul proigrava visoke te su Rocketsi uglavnom uspjevali izbjeći sramotu, ali sinoć se njihova obrana pokazala u svoj svojoj “veličini”. Način na koji su im CP3 i Blake prodali tri akcije za redom ne vidi se često u polufinalu konferencije – niti je Ariza znao kuda treba ići, niti je Jones znao gdje se postaviti, a onda je izostala čak i Howardova rotacija u sredinu da posluži kao zadnja linija obrane. Ono, kao da se igra neka nebitna utakmica u prosincu, a ne treća playoffa.

Starteri su tako započeli posao (i to bez previše Paula koji je imao kraće šihte, a onda i bez Griffina koji je upao u probleme s osobnima), a nastavili su ga igrači s klupe. Kad su krenule izmjene korisni Hawes, snajper Rivers i razigrani Crawford brzo pumpaju prednost protiv izgubljenih Smitha, Brewera i Prigionia tako da ni u jednom trenutku i ni u jednoj postavi Rocketsi ne izgledaju kao da znaju što treba napraviti za dobiti susret.

Iz nekog razloga McHale ne koristi onu nisku petorku iz prošle utakmice, oslanja se isključivo na kombinacije visokih, iako je svima bolno očito da Jones ne može čuvati Blakea. Dwight to ni ne pokušava, previše je bitan kao zaštitnik obruča da bi ga trošili u toj roli iako se u njoj dobro snašao prije dva dana u određenim situacijama, dok se s druge strane Blake i DeAndre izmjenjuju u obrani ovisno o tome tko prvi stigne do Dwighta – ovo je Blakea i dovelo u probleme s faulima, a prečesto bi zaboravili i Jonesa na perimetru, ali to je bila sitna cijena obzirom da su kontrolirali i skok i reket.

U nastavku ista slika, Clippersi kontroliraju utakmicu, a McHale opet drži Jonesa predugo na parketu, zatim krajem četvrtine uvodi i Smitha uz Howarda umjesto da pokuša s niskom petorkom. Jasno, ova kombinacija dolazi kao naručena Clippersima, a to je ništa prema poklonu kojega zatim servira McHale. Utakmica se doslovno lomi, Rocketsi se muče nekako održati na podnošljivih desetak poena minusa, a onda na parket stupaju Jones i Smith kao par pod košem i stvar je gotova – Clippersi rade 9-0 u manje od dvije minute.

Točnije, razliku radi Rivers koji je u zadnje četiri minute treće ubacio 17 poena, uglavnom preko Hardena koji se očito malo previše pokušao odmoriti u ovim trenucima. Ignorirali su Rocketsi mlađeg Riversa, a on je to iskoristio da kao na haklu lomi Bradu i utakmicu odvede u teritorij na kojem je Houstonu zabranjen pristup. Nakon ovakvih 240 sekundi sreća je samo da Harden nije dobio MVP titulu jer bi je Silver vjerojatno morao tražiti natrag.

McHale tek u zadnjoj četvrtini baca na parket nisku petorku, ali tu se više ništa nije moglo napraviti. Kad uzmeš sve u obzir, 25 poena razlike na kraju su još i dobar rezultat, obzirom da jedna momčad živi od improvizacije, a druga od egzekucije. Clippersi su nakon prolaska Spursa doslovno došli na odmor, osjeti se od prve utakmice da se uopće ne boje ove momčadi i da ih uopće ne smatraju ravnopravnim protivnicima. A i zašto bi – Blake je danas za klasu bolji košarkaš od Howarda, a evo ispada da je i Rivers bolji hakler od Hardena. Pa da vidimo da li je ostalo išta ponosa kod Brade i društva i mogu li barem vratiti osjećaj kompetitivnosti u seriju u kojoj realno ipak nisu dorastao protivnik.

2 thoughts on “TWENTY, PART TWO

  1. Jel možemo sad nakon ove tekme priznat da se nepotizam isplatio klipersima? Druga playoff tekma koju je austin dobio odnosno odlucio ako cemo bit iskreni

  2. Bitke na istoku mi je osobno relativno nezanimljivo pratit jer mi se cini da ce ko god s istoka udje u finale biti sparing partner onom ko prodje zrvanj zapada, a iskreno za to i navijam. Nije fer bas da netko ko prodje takav pakao se nasuka na Chicagu/Clevelandu/Atlanti samo ako nekog od njih posere dobra serija i iskoriste umor predstavnika zapada.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *