TWENTY-ONE

WARRIORS @ GRIZZLIES

Nije ovaj put Memphisu trebala čak ni vanserijska partija Conleya, ni Allen koji ide uokolo i viče kako je pre-dobar obrambeno. Dovoljno je bilo jahati dvojac u sredini, obraniti perimetar i smetati Curryu koliko god je to moguće. Praktički, odigrali su utakmicu na nekakvom playoff prosjeku, a jedini vanserijski bonus koji su dobili i kojega eventualno možemo otpisati kao teško ponovljiv je odlična partija klupe – praktički svaki čovjek koji je izašao na parket odradio je svoju rolu, a takva dubina se pokazala izuzetno bitnom.

Naime, klupa Warriorsa je svakim svojim ulaskom ubacivala momčad u takve rupe koje bi teško stigli i Warriorsi u punom pogonu, a kamoli ovo preplašeno izdanje koje ni nakon tri utakmice još nije na čisto kako zaigrati protiv Memphisa. Najgore od svega, Kerr je minimalno koristio klupu, gotovo svi starteri odigrali su maksimalan broj minuta, ali upadanja u rupu početkom druge i krajem treće nisu slučajno obilježena boravkom na parketu Barbose i Ezelia. Dodamo li tome i činjenicu da je Iguodala bio katastrofalan u svakoj situaciji osim u samoj završnici kada je zamijenio Boguta i igrao pored četiri startera, jasno je da ovo nije malen problem.

Samo, nije da Warriorsi nemaju i drugih briga. Iako su na startu nalazili načina zabiti i odigrati obranu, nisu mogli sakriti nervozu činjenicom da se muče zaigrati svoju igru. S Curryem koji je često zaobilazio i utrajanja, nikako nisu mogli pronaći idealan ritam, tako da je serija i ovaj put ostala u vodama koje odgovaraju Memphisu, na oko 95 posjeda. Thompson i Barnes su ovaj put odlično koristili taj dodatni prostor koji im je Memphis ostavljao, za razliku od prethodne utakmice bili su puno agresivniji (Klay je odradio i puno bolju obrambenu partiju, posebice u sekvencama na Conleyu), ali to očito nije dovoljno s ovakvim slabim Stephovim učinkom.

Pokušali su ga razigrati preko Boguta, trčao je kroz dvostruke blokove, ali Memphis mu jednostavno nije dao disati, kompletna obrana bila je fokusirana isključivo na njega i doslovno se kretala s njim. Sad, nešto slično ovome Memphis je napravio i u prvoj utakmici regularne sezone, na što su Warriorsi odgovorili aktivnošću na strani bez lopte, prije svega kroz Greena – kada je Draymond preuzeo i tu ulogu sekundarnog kreatora, Memphis već u sljedećoj utakmici nije imao šanse.

Razlika u ove dvije svježe utakmice, osim playoff intenziteta koji defnitivno razotkriva sve mane, kako taktičke i igračke tako i psihičke, je ta da Green u toj roli trenutno ne radi ništa osim što se izgubi u povremenom jurišu na obruč. Da li su u pitanju živci ili jednostavno umor uzrokovan fantastičnim poslom kojega odrađuje u sredini protiv puno snažnijih protivnika, ne znam, ali znam da je napad Warriorsa sinoć opet uglavnom nalikovao na onaj iz doba Marca Jacksona. Umjesto brzog kretanja lopte i igrača, višak igrača Memphisa na Curryu kažnjavao se uglavnom kroz statični post-up, što nikako nije dobro.

Jedina dva momenta utakmice u kojima su Warriorsi nalikovali na sebe, dakle kada nisu igrali igru koja paše Memphisu već svoju verziju trke i presinga na perimetru, bili su otvaranje treće četvrtine i sama završnica. Nekoliko lucidnih poteza u obrani, nekoliko tranzicijskih poena i nekoliko trica – samo tako istopila bi se ogromna prednost Memphisa (17, odnosno 16 poena u oba navrata). Ali, onda bi krenule izmjene i tu bi se ritam opet nepovratno izgubio. Bogut je tako sinoć bio maksimalno nadigran i gotovo nebitan, sveden na samo 22 minute i probleme s osobnima, ali bez njega je to izgledalo još puno gore (udarna petorka Warriorsa je u 16 minuta zajedno ostvarila +5 iako su odigrali dobro možda samo tih uvodnih 6 minuta na startu treće).

S tim da je Kerr u završnici našao rješenje kojim može nekako kompenzirati manju Bogutovu minutažu, udarna četvorka s Iggyem potpuno je izbezumila napad Memphisa u završnici i Grizlijima je trebalo i sreće i lucidnosti (sjajan Lee koji je koristio priliku svaki put kad bi Steph ostao na njemu da napadne najslabiju kariku obrane gostiju) da privedu stvar kraju. Preuzimanja su funkcionirala odlično, Barnes i Iggy su odlični bili u rolama lažnih četvorki i Kerr bi možda mogao zaboraviti na Ezelia u rotaciji i potpuno se okrenuti niskim postavama kada na parketu nema ili Greena ili Boguta (s tim da bi također bilo mudro paziti da je jedan od njih uvijek pod košem što sinoć nije bio slučaj u onih 7 minuta tijekom kojih su Grizliji napravili +10, što je, simbolično, i razlika na kraju susreta).

Samo, čak i da Warriorsi pogode idealnu rotaciju i odigraju još jednom ovako dobru obranu, bez puno više bljeskova u napadu sve im je uzalud, jednostavno moraju podići ritam jer tek s njim će se stvoriti i dodatne šanse za šut. Ne znam kakve načine mogu pronaći da oslobode Currya, ali činjenica je da bez njega oni ovu seriju ne mogu dobiti. Mislim, čovjek je MVP sezone s razlogom, njegova igra je ono što Warriorse čini posebnima, a Memphis ga je u zadnje dvije utakmice sveo na smrtnika.

S 19% za tricu i omjerom asista i izgubljenih od 1.7 očito je da Curry ne donosi ništa od onoga na što su navikli. I to se jednostavno mora promijeniti. Sad, dijelom je tu problem Memphis, ali još veći je problem što Curry troši ogromnu energiju na otvaranje s loptom ili kreiranje loših šuteva. Ponekad bi se jednostavno trebao brže riješiti lopte i pokrenuti napad na suprotnoj strani, ako ništa drugo da se nekome drugome otvori šansa na perimetru jer Warriorsi su sinoć opet ubacili samo 6 trica. Uglavnom, sve su to sitni detalji koji će na kraju raditi razliku između pobjede i poraza, nema smisla da sav taj prostor koji Memphis ostavlja na strani bez lopte ne bude iskorišten za nešto više od Barnesovih post-upova.

Memphis pak može samo igrati svoju igru, sprovoditi plan u dijelo i nadati se da napad Warriorsa ni u jednom trenutku neće oživjeti. Sinoć su mu tako parirali čak i tricaški, ubacili su samo tricu manje, što jasno ne znači da su oni briljirali (5 ukupno, dakle samo jednu manje od tricaške velesile iz Zaljeva) već da im je obrana još jednom bila fantastična.

S tim da ne treba zaboraviti još jedan detalj – koliko god sinoć Gasol i Zach dominirali, treba uzeti u obzir da su Warriorsi mogli manje-više računati na idealnu rotaciju. Što ako se ponovi scenarij iz druge u kojem Green upada u probleme s osobnima, tko će onda držati kakvu-takvu ravnotežu pod košem? Dakle, Stephovo buđenje je nužno, bez njega kao playmakera i šutera ova momčad je bolno obična. Vrijeme je da netko opravda titulu MVP-a, pa makar ga branili s 5 igrača. Uostalom, u puno grublja vremena Pistonsi su izmislili legendarna “Jordan Rules” koja su bila, blago rečeno, teža prepreka od ovoga s čime se suočava Steph (ako nekoga treba podsjetiti, uglavnom se radilo o konstatnom udvajanju, s ili bez lopte, s igračem uvijek u dresu, s tim da je temelj bio složiti Jordana na pod što žeščim faulom svaki put kad se usudu ići na ulaz). Tri godine za redom Bullsi nisu imali rješenja za Pistonse, sve dok u četvrtom pokušaju nisu toliko usavršili igru da im ni obrana Pistonsa nije mogla ništa (doduše, ti Pistonsi su tada već bili na zalazu tako da ni to ne treba zanemariti).

Uglavnom, poanta nije usporediti Jordana i Currya već jednostavno postaviti pitanje o zrelosti momčadi. Ako su Warriorsi stvarno toliko dobri koliko govori rezultat iz regularne sezone, ako je taj njihov Princeton napad toliko sjajan, zašto kvragu nisu u stanju zavrtiti poštenu akciju protiv momčadi koja je nakon all-stara igrala na parama i koja realno nije ni blizu toliko dobra kao ono izdanje od prije dvije godine koje su Spursi pomeli s 4-0 u finalu konferencije? Da li je moguće da su sumnje koje smo iskazivali cijelu sezonu prema njihovom neiskustvu i manjku balansa pod košem, kao i ona vječna kritika usmjerana prema skok-šuterskim napadima koji žive od tranzicije i brzine, bile utemeljene? Saznat ćemo uskoro – izgube li i treću za redom, Warriorsi se mogu pozdraviti s očekivanim naslovom.

HAWKS @ WIZARDS

Wall je vjerojatno otpao za ovaj playoff (čak i ako nastupi s imobiliziranom šakom, teško da može biti ovako učinkovit kao u utakmicama prije ozljede), što definitivno otvara vrata Hawksima da se lakše od očekivanog proguraju do konferencijskog finala. Samo, malo će pričekati na takav razvoj situacije jer se slučaj očito nema namjeru prestati petljati u ovogodišnje doigravanje. Hawksi su tako sinoć umjesto sa spomenutom prednošću došli u neutralnom izdanju, s Millsapom zbog gripe limitiranim na 20-ak minuta s klupe, a onda i Horfordom koji je praktički propustio drugo poluvrijeme utakmice zbog problema s grčevima (ne treba posebno isticati da je i Teagueov gležanj dobrim dijelom razlog zašto je čovjek opet potonuo taman što je izgledalo da će malo dignuti razinu igre nakon očajnog ulaska u seriju s Netsima).

U sudaru limitiranih protivnika Wizardsi su se provukli herojstvima Portera i Piercea (simbolično, o stanju na Istoku dosta govore i svi ti krumpiri od table kojima se rješavaju utakmice), odnosno solidnim partijama ostatka momčadi. Ali, možda je najvažniji rasplet u cijeloj priči da su Hawksi konačno nešto dobili od klupe. Antić je doduše bio katastrofalan kao starter umjesto Millsapa, ali su Muscala i Scott odradili dobar posao. Uspiju li oni svoje igre prenijeti na ostatak serije, uz povratak Horforda i Millsapa te izostanak Walla, to bi trebalo biti dovoljno za Atlantu da izvuće živu glavu iz ovoga.

Sinoć pak nisu uspjeli napraviti prvi korak u tom smjeru, dobrim dijelom zato što su starteri Wizardsa i bez Walla napravili razliku odmah u prvoj četvrtini (a bili su i bez Piercea koji je pola uvodnog perioda proveo na klupi zbog nezgodnog pada na rame – još je samo njegova ozljeda trebala da sve ovo skupa ima još manje smisla). Nene je ovaj put odlučio vratiti Antiću za ponižavanje iz prethodne utakmice tijekom kojega je izgledao kao umirovljenik, ali teško je opravdati ikoga kod Atlante, čak je i Carroll na otvaranju utakmice izgledao kao da se digao iz kreveta pet minuta ranije.

Stvari ništa bolje ne izgledaju u sljedećoj četvrtini – Hawksi po običaju imaju pune ruke sa stretch postavom Wizardsa, Nene i Gortat po prvi put u seriji baš dominiraju nad usamljenim Horfordom (svejedno da li se nalaze u paru ili solo, očito je da Al ima nekakvih problema). Dodaj tome da je Beal dolazio gdje je htio nakon pick & rolla, ovaj put odigravši puno učinkovitiju partiju (prvenstveno jer je šuteve s poludistance pretvorio u povratne prema perimetru) i jasno je da su domaćini bili apsolutno bolji u svemu (osim što su dominirali u reketu, čak su ubacili i više trica od Hawksa sinoć).

Deset poena prednosti iz prve tako se ubrzo pretvaraju u 20 i utakmica izgleda gotova. Budenholzer u očaju Millsapa baca na parket početkom treće četvrtine, ali usprkos nešto boljem izdanju Hawksa, Washington i dalje ne popušta ni za centimetar. Mislim, bila je ovo večer u kojoj se razlika između Sessionsa i Teaguea nije ni osjetila, dakle što dalje treba govoriti. U principu, da nije bilo one sulude serije rezervi u zadnjoj četvrtini vjerojatno bi sve opisali s dvije rečenice. Ovako, dodajmo još da je na +21 za Wizardsa i na 10 minuta do kraja Budenholzer gurnuo na parket rezerve koje, umjesto da odrade nazahvalni posao do kraja, odlučuju nešto pokušati protiv Wizardsa koji su i dalje s najboljim igračima na parketu.

Dok su Beal, Nene i društvo već razmišljali o proslavi, Mack, Schroeder, Scott i Muscala su krenuli zidati i u 6 minuta akcije razliku smanjuju na nevjerojatnih -3. Washington tako u završnici mora spašavati dobivenu utakmicu i to im nekako uspjeva zahvaljujući hladnokrvnosti Gortata i Piercea, ali dugoročno gledano Hawksi su možda dobili više. Ako će Muscala i Scott uzeti minute Antiću i odraditi ih na ovaj sinoćnji način, odnosno ako Mack uspije natjerati Budenholzera da manje poseže za Bazemoreom, Hawksi će možda po prvi put u ovom playoffu imati klupu dužu od jednog čovjeka (a i taj jedini na kojega su mogli računati, Schroeder, baš se i nije iskazao). Jasno, ako će Millsap i Horford opet pružiti tek 50% onoga što trebaju, takva klupa bit će im nužna kao jedina šansa za prolazak.

4 thoughts on “TWENTY-ONE

  1. Bogut je Warriorsima minus napadač u rangu Allena. Skroz su odustali od njega kao kreatora i sve su okrenuli na Curry-Green pick. Uostalom koga drugoga osim Stepha Mede moraju i čuvat kada ih nitko ne može kazniti jedan na jedan igrom ili ulazom u reket da se neki vrag pokrene od napada. U početku utakmice je Barnes nekoliko puta kaznio u leđnoj igri, ali ostalo je bilo užas. Ako misle proć ovu seriju s petorkom di je najviši njihov igrač na terenu ima 203 cm onda nek im je sretno s “aco petrović košarkom”.
    Plus da nije bilo sudačkih gluposti di je Memphis upao u bonus 7 min prije kraja utakmice to bi odavno završilo (prvo poluvrijeme mislim da nisu ušli u bonus, a u drugom je odjednom svaki kontakt bio faul, pa je tako Klay završio na klupi sredinom treće, pa su sve kompenzirali u četvrtoj). To u kombinaciji s nekoliko glupih turnovera i loših napada je ispalo da su Warriorsi imali neku šansu.
    Još jedna, Joerger je malo prekasno reagirao u zadnjoj četvrtini s rotacijom na boku jer su igrali Allen-Green što je omogućilo ovima da parkiraju autobus pod košem, a čim je Lee ušao odmah su bilo kažnjeni s tricom (mislim da je falio još jednu “otvorenu”)

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *