TWENTY-THREE

HAWKS @ WIZARDS

Hawksi su kompletni na startu, na Horfordu i Millsapu se ne vide posljedice problema od prije dva dana, igraju odlično, ali trice drže Wizardse u egalu. Uz standardno pouzdane startere, Hawksi odjednom imaju i klupu sa smislom – Muscala odličan, Antić u skromnijoj roli solidan, Schroeder izgleda sve bolje, a čak je i Bazemore relativno bezbolno odradio posao. Scott iz nekog razloga nije dobio ni minutu, očito Bud nije htio pretjerivati i to je potpuno razumljivo obzirom na dosadašnja iskustva.

Minimalno je koristio postave s više od dvije rezerve, a da je ovaj put miksao odlično dokazuje druga četvrtina u kojoj su starteri vrlo brzo nazad na parketu i gdje obrana Wizardsa lagano puca. Naime, koliko god su digli napadačku učinkovitost igranjem sa stretch četvorkama, toliko je teško zadržati obrambeni učinak bez drugog centra, a posebice kad nemaš Walla na lopti. To Bud koristi i ovim preinakama rotacije usporava jedan od boljih segmenata igre Wizardsa u ovom playoffu, a to je napadačka eksplozija u drugoj četvrtini do koje bi došlo kad bi Pierce i Gooden između sebe podijelili 12 minuta na četvorci.

Hawksi su sada ti koji zabijaju kao po špagi, tako da od starta druge pa do doslovno zadnjih par minuta kontroliraju utakmicu rezultatski (o samoj završnici malo više kasnije). Wizardsi se i dalje drže isključivo tricama, Pierce na uvodu treće ima 5-5 s perimetra, a i Beal ga prati u sličnom ritmu (zajedno ubacili 9 trica), tako da su na startu treće domaćini opet blizu egala, čemu pomažu i problemi Millsapa s osobnima.

Ipak, Hawksi sinoć stvarno izgledaju solidno u oba smjera, klupa opet održava razinu igre te nema kombinacije koju Wizardsi mogu iskoristiti. Bez Walla to jednostavno nije to, koliko god dobro igrali Pierce i Beal, ne mogu maskirati njegov manjak, posebice u večeri kada su Millsap i Horford nadigrali Gortata i Nenea. Muscala i Antić donijeli su dodatne opcije pod košem za smetati često usamljenom centru Wizardsa, dok s druge strane Wittman koristi samo Goodena u rotaciji pod košem, Seraphin i Blair ne postoje. Što je i dobro, s njima u rotaciji Wizardsi bi imali manje šanse, a ovako se još uvijek mogu nadati da će dovoljna količina trica maskirati minuse u rotaciji (što je i puno logičniji identitet za jednog autsajdera od pokušaja nadjačavanja u reketu iako je to istovremeno i totalno suprotni identitet od onoga što su Wizardsi prezentirali u regularnom dijelu – u playoffu im 30% pokušaja otpada na trice, što je ultra-moderno, dok su u one 82 utakmice prije uzimali samo 20% što je bio rang Memphisa).

Ovaj put je poražena i dubina Washingtona, sinoć bezveznog Sessionsa pokušali su zamijeniti Bynumom u završnici, to sve govori, ali kreacija je opet bila isključivo na Bealu. Porter po prvi put u playoffu pogubljen, a Gooden konačno podsjeća na onog Goodena kojega smo navikli gledati godinama, čovjeka koji na jednu dobro stvar napravi tri greške. To također govori da je Atlanta dobrim dijelom riješila stretch postavu Washingtona, Carroll u obrani i Millsap u napadu definitivno su izmorili Piercea, a i spomenutom Porteru nije lako stalno trčati za Korverom.

Uglavnom, nevjerojatno je da Hawksi u ovakvoj utakmici u kojoj sve imaju na pladnju opet u samoj završnici dođu u priliku sve izgubiti, ali to je jednostavno njihova specijalnost, toliko loših poteza u clutch momentima teško je objasniti ikako drugačije osim nervozom. I to kod svih, od igrača do trenera (rijetko se događa da Wizardsi nakon time-outa bolje izgledaju od nekoga, eto Atlanta nam je i to uspjela prikazati). U samom finišu Washington tako opet dolazi na jedan posjed razlike, imaju čak i šansu za produžetak, međutim Pierce ovaj put promašuje puno otvoreniji šut od onoga iz prošle utakmice. Umjesto ugodne pobjede s desetak razlike Hawksi su tako visili do sirene, a onda opet, zanemarimo li tih zadnjih dvije-tri minute, očito je da bez Walla kao prijetnje imaju kakvu-takvu kontrolu nad serijom. Koja je dobitkom ove šire rotacije sada bitno izražena.

Wizardsi imaju šanse dok god su Beal i Pierce u stanju ovako igrati, ali pitanje je koliko se još može iz njih izvući – Beal je odradio majstorskih 44 minute, a Pierce 33, teško da im se taj prag može podići, a još teže eventualno podizanje mogu pratiti efikasnošću. Čim jednoga nema na parketu, Washington ima problema zabiti, to je nešto što će teško riješiti. Wittman eventualno može još ranije razbiti startnu petorku kako bi dao što veći broj minuta Pierceu i Porteru uz jednog visokog u stretch postavi (sada kada Bud više ne servira loše postave manje je važno čuvati stretch petorku za trenutke kada na parketu nema najboljih), a onda kada Pierce odmara može vratiti oba visoka kako bi što manje koristio Goodena (jasno, to bi značilo da ti veću minutažu toplo-hladnom Neneu, ali i Gortatu na kojem Wittman očito voli trenirati strogoću).

Tu pod košem se stvari još i nekako daju popravljati, ali na vanjskim pozicijama bitka je izgubljena. Kad trošiš 48 minuta na Bynuma i Sessionsa ne možeš se nadati prolasku, a nije da ima drugih rješenja – staviti Beala uz dva bočna bi moglo proći, ali što kada nemaš beka osim Templea? Igrati s visokom postavom u kojoj bi Porter i Pierce bili dvojka i trojka nema nikakvog smisla jer bi ih Hawksi ubili u tranziciji, vjerojatno i šutem s perimetra, tako da im ostaje samo nadati se da će Hawksi nastaviti svoja najgora izdanja čuvati za završnice.

WARRIORS @ GRIZZLIES

Konačno utakmica u kojoj su Warriorsi uspjeli nametnuti ritam kakav im paše – u prvom poluvremenu, u kojem su praktički odradili posao, držali su utakmicu debelo preko 100 posjeda, što je pak debelo iznad onoga što Memphis može pratiti. Uspjeli su to sjajnom obranom koja je svjesno ostavljala višak prostora na perimetru radi boljeg zatvaranja reketa, u kojem su sada puno bolje parirali visokima Memphisa. Ostvarili su Grizliji prednost u sredini, ali ne toliku kao u prethodnoj utakmici, svakako ne dovoljnu da s tih nekoliko bonus skokova u napadu i ponekim poenom viška na obruču maskiraju probleme na drugim stranama.

Warriorsi su ih potpuno izbacili iz takta, prvo su ih naveli da uzimaju više trica nego to žele (sinoć čak 18 pokušaja, najviše u ovom playoffu) okrenuvši postotke protiv njih (22% uspješnosti na toliki broj pokušaja u slučaju Grizlija su ogroman problem jer je svaka ta promašena otvorena trica u boljim uvjetima mogla biti pokušaj u reketu), a onda i da trče tim spomenutim suludim ritmom. Gubili su Warriorsi dosta lopti u tom procesu jer su često uzimali loše šuteve i dovodili se u loše situacije, ali poanta je bila ubrzati igru, a ne biti učinkovit. Bitno da su natjerali i Grizlije na istu količinu pogrešaka – svaki ishitreni šut i svaka izgubljena lopta otvarali su tranzicijsku igru, što je i bio cilj svega.

Prebacivši tako igru u sfere koje im puno bolje leže, Warriorsi su došli do zraka. S dovoljno kontri, s tricama koje upadaju pristojnim postotcima (upale su i neke koje nisu trebale, ali i bez njih bi dobili ovu utakmicu), i, ono najvažnije, s puno improvizacije i kaosa – dobro je čim se narativ ne svodi na kaskanje od jedne postavljenje akcije do druge. U takvom tipu utakmice Curry i društvo odjednom izgledaju puno bolje, a još nekoliko novosti dovoljno je da već krajem prve četvrtine preuzmu kontrolu nad susretom. Uz izazivanje Memphisa da pokuša nešto zabiti s perimetra te brža otvaranja prema naprijed, ključna promjena bila je davanje Barbosinih minuta Livingstonu. Livingston je većim dijelom bio utopljen u sivilo njihove klupe, istina, ali nije bila baš jasna odluka da ga Barbosa u ovoj seriji preskoči u hijerahiji obzirom da je midlevel i potrošen na Livingstona upravo zbog ovih playoff momenata.

Jedino logično objašnjenje za takav razvoj stvari mi je veza između Gentrya i Barbose još iz dana Sunsa, ali, srećom po Warriorse, netko ju je na vrijeme odlučio prekinuti (imao je Barbosa bljeskova, ali i rupe su mu bile puno, puno veće). Livingston je tako solidno odradio minute dok su se Klay i Steph odmarali, posebice u obrani, a to njegovo striktno držanje skromne role dalo je fini balans u rotaciju Golden Statea koji je sinoć nadigrala protivničku. Uz Livingstona profi je rolu odradio i Lee umjesto ozljeđenog Speightsa, a Iggy je bio neprepoznatljivo sjajan. Uz gomilu pravovremenih trica koje su totalno netipične za njega i koje će se teško opet zalomiti, ovaj put odličan je bio u obje uloge, onoj bočnog stopera i lažne četvorke (interesantno, u obje je nastupio po 12 minuta, još jedan detalj kojim je naglašeno sinoć puno bolje miksanje od strane stručnog štaba Warriorsa).

I kao zadnja, ali ne i najmanje važna novost – Curry je konačno odigrao učinkovitu partiju, a Green je konačno umjesto emocijama zaigrao glavom. Steph nije forsirao s loptom, otvarao se kroz blokove bez nje i čekao Greena i Boguta da ga pronađu što je donijelo bolje šuteve, s tim da je ključna promjena ležala u tome što je jednostavno bio agresivniji. Conleyevim izlaskom na kraju prve na brzinu je iskoristio činjenicu da igra protiv Udriha, što je dovelo do +8 nakon 12 minuta. Green je pak izvukao Randolpha izvan reketa zabijanjem trica umjesto zabijanjem pod koš, razbivši tako ključni dvojac domaćina – u 24 minute koje su kao par proveli na parketu, Gasol i Z-Bo su dozvolili minus od 18 poena, što je dovoljan dokaz da je sinoć Golden State ovaj izuzetan matchup dvaju totalno različitih protivnika okrenuo u svoju korist.

Krajem druge tako razigrani starteri dodatno pumpaju prednost, na nedostižnih +17 i tu je stvar praktički gotova. Ono, kako očekivati od Memphisa da stigne ovakav minus u iduće 24 minute kad se to obično radi trkom i tricama, upravo onim elementima igre koji su ih i uvalili tu gdje jesu?

Grizlijima sada samo ostaje pokušati stvar opet vratiti u blato. Trebat će se prilagoditi Curry bez lopte, a to znači stalno imati na njemu ili Conleya ili Allena, bez ovih ludosti s Udrihom, a onda i usporiti igru bez upadanja u tranzicijske zamke. To su stvari koje mogu sprovesti u djelo uz malo sreće, puno pripreme, a zatim i uz savršenu egzekuciju. Ali, istovremeno će morati naći načina braniti cijeli perimetar s Randolphom i Gasolom na parketu (ne mogu se uvijek uzdati tek u svemirske partije Conleya i Allena koji su ipak daleko od idealne fizičke spreme), a onda će morati ubaciti i poneki od ovih otvorenih šuteva koje im Warriorsi ostavljaju dok se bave borbom u reketu (ponekad je jednostavno nemoguće dovesti Zacha ili Marca u bolju post-up poziciju, dakle nije stvar u tome da samo zamijeniš jedan tip šuta drugim, već stvarno moraš stavite te trice). I tu se opet javlja taj paradoks zbog kojega su Warriorsi s razlogom favoriti – ove zadnje dvije stavke ovisne su o Warriorsima kao i o Memphisu. Naime, upadne li opet Golden Stateu ovoliko trica i promaši li ih Memphis ovakvim postotcima, ni novo slabije Curryevo izdanje, ni nova puno sporija utakmica, neće pomoći da se doma vrate s prednošću od 3-2. Ponekad i momčadi koje ne žive od skok-šuta – umru od njega.

8 thoughts on “TWENTY-THREE

  1. Što je s Websterom?
    Nije li on dobio midlevel prosle sezone, upravo zbog toga sto je solidan 3&D igrac i zabija tricu sa 40%?

    Mislim, čovjek koji moze zabiti tricu umjesto Templea na parketu. Mogli bi probati startat Webstera, a Sessionsa vratiti na klupu.

  2. Websteru su leđa u komadima, cijelu sezonu jedva da je zaigrao tako da vjerojatno ne može ni hodati, a kamoli igrati playoff košarku. Barem tako mislim, valjda bi do sada dobio priliku da može istrčati na parket (4 minute protiv Raptorsa u blowoutu ne računam kao ozbiljan znak da može igrati na potrebnom levelu). Tako da nije mudro koristiti ga, a posebice startati s njim. Osim ako ne želiš da Hawksi naprave +16 u 5 minuta dok je na parketu.

  3. Znam da je bio ozljeden, ali da je tako u banani nisam imao pojma. Steta i za njega, ali i za Wizardse. Da mogu izvuci 15 minuta od njega, bili bi na konju.

    I moram reci, gledajuci Beala u ovoj zahtjevnijoj roli, moram priznati da dobro izgleda. Malo mu postoci iz igre štekaju, ali all round igra i zabijanje poena to nadoknađuju.

  4. Monty dobi otkaz u NO :DDD
    Mozda ima sanse za Davisa…jos da dode posteni GM

  5. Pelicanasi otpustili Montya jel moguća nova gaža Thibsa u rodnoj grudi???😂

  6. Deluje kao da je okidač za ovu pobedu Voriorsa bila Kerova odluka da u odbrani stavi Boguta na Alena, tj. da Andrija čuva reket i tako bolje pomaže na Gasolu i Rendolfu, a da Alenu brani samo katove, a poludistancu i trojku mu bezobrazno pušta.

    Alen je promašio tri šuta, i uskoro ga je Jeger makao sa parketa. Dosta elegantan način da se rešiš igrača koji te je u prošoj utakmici praktično dobio, bravo Ker! 🙂

  7. @ rotkva – ista kao i prije, GSW ide dalje

    @ bistrica – čini se da sve vodi tome

    @ polusvet.rs – tih nekoliko sekvenci s Bogutom kao liberom su bili vrhunac odluke da ostave perimetar praznim, isto su radili i s Greenom kad bi Bogut bio na Zachu ili bi Barnes (koji je btw igračina u oba smjera ovu seriju) jednostavno dolazio na udvajanja. sad, to što ostavljaš prostor Allenu toliko ne čudi (kao što Kreha reče “all-team no-offense”), ali Warriorsi su uredno ignorirali čak i kornere, ostavljajući i Leea i Greena s dovoljno prostora, a čak je i Klay na Conleyu igrao striktno samo kad bi imao loptu u rukama. rizik koji se apsolutno isplatio 🙂

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *