TWENTY-FOUR

BULLS @ CAVS

Sjajno otvaranje Bullsa, standardno nakrcani u reketu u obrani, a u napadu prazne stranu i vrte pick & roll za pick & rollom s Roseom i jednim od visokih (dobra taktika za izvući barem Jamesa iz reketa iako stavlja ogroman pritisak na jednog igrača). Rose opet odličan, apsolutno spreman odgovoriti na izazov, toliko o onim pričama da mu dan odmora nije dovoljan, razbija obranu kao od šale i gosti već nakon 5 minuta imaju opipljivu prednost od deset koševa. Kad su Cavsi zaigrali agresivnije s visokim igračem na picku umjesto da ga drže u pozadini Bullsi su jednostavno pick & roll zamijenili izolacijom i dok je Rose zabijao sve je bilo ok. Problem je pak što su ostali uglavnom gledali, a i što su Cavsi s nekoliko dobrih reakcija Jamesa i standardnim učinkom s perimetra (3 trice) razliku ubrzo sanirali i bez problem došli došli u egal (košarka stvarno ponekad nije poštena, toliko se znojiš za par poena, a onda netko istrči kontru nakon ukradene ili zabije tri poena u jednom napadu i opet moraš sve iz početka).

Bila je ove iznenađujuće oku ugodna košarka na otvaranju, tako da je red da već u drugoj gledamo nešto što više priliči ovoj seriji, ugly motherfucker basketball. Tu na scenu stupa klupa Bullsa koja je do sada u ovim situacijama odrađivala solidan posao, ali sinoć očito nije bila njihova večer. Brooks i Hinrich u svojoj roli totalno podbacuju, a i Mirotić je opet izvan ritma u napadu (hm, možda uporni pokušaji da iskoristi visinu nad Shumpertom tome pripomažu), tako da ni njegovo prisustvo ne pomaže Chicagu da izbjegne upadanje u rupu – ironično, upravo je dosadašnji heroj Chicaga po utjecaju na igru sinoć bio čovjek s daleko najvećim negativnim +/- učinkom uz svoje ime. Nemoći Bullsa pripomaže i Jamesov boravak na parketu, čovjek obično odigra cijelu prvu pa se odmara u ovim trenutcima, ali Cavsi su sinoć, svjesno ili nesvjesno, odlučili iskoristiti činjenicu da Bullsi igraju s ovom šarenom postavom na početku druge pa su mu dali odmor nešto ranije (točnije, vjerojatno ga je sam tražio zbog energičnog načina na koji je ušao u utakmicu).

I samo tako, Cavsi dolaze do svojih desetak poena prednosti koje više neće ispustiti cijelu večer. U biti, pravo je čudo da nisu otišli na odmor i s izraženijom razlikom obzirom da su Bullsi upali u jednu od onih svojih šuterskih zona sumraka u kojima se prazne prvi redovi tribina zbog straha od potencijalnih krhotina nakon što se cigle razbiju od obruč (u prvom poluvremenu bez ubačene trice). Najluđe od svega, sinoć napad nije bio najveći problem Chicaga (proradili su donekle opet u nastavku) već obrana – stretch postave Cavsa bile su nerješiv problem cijelu večer u svim kombinacijama za sve kombinacije gostiju, jednostavno su prelako dolazile do laganih šuteva što je vidljivo i po očajnom defanzivnom učinku Bullsa koji je bio u rangu onoga što su prikazali u utakmici broj 2. To što su usprkos tome poraženi sa samo 5 razlike tako je više splet okolnosti nego odraz pravog stanja – Cavsi su sinoćnju pobjedu itekako zaslužili.

Dakle, nije Chicago pokopala samo klupa čija minutaža je ionako svedena na minimum, već igra svih, a onda i odluke o korištenju igrača – kako je u večeri u kojoj Rose i Butler igraju preko 40 minuta moguće da istovremeno Hinrich i Brooks odigraju zajedno 7 minuta, to zna samo Thibodeau koji se očito već pakira za New Orleans. Bullsi su imali dobrih minuta sa startnom visokom postavom, ali Blatt ili James, svejedno, sinoć su lukavo prepoznali da im takav oblik borbe neće pomoći te su forsirali otvoreniju igru (34 minute sa stretch postavom). Kad uzmemo u obzir da su prošlu utakmicu u Chicagu dobili na potpuno drugačiji način, bitkom u reketu s Mozgovom stalno na parketu (sinoć igrao samo 23 minute), jasno je koja momčad trenutno ima više opcija.

Ovim Bullsima se toliko toga treba poklopiti da bi dobili utakmicu da su sada okrenuli i postotke protiv sebe – šanse da dobiju dvije za redom s ovako malom marginom pogreške tanje su od onih za Thibodeauovim ostankom iduće sezone. Iako, daleko od toga da su otpisani, što su uostalom pokazali i sinoć kad su u dva navrata zamalo okrenuli smjer utakmice i to isključivo pravovremenim tricama. Minimalni šuterski pozitivan pomak bio je dovoljan da se u trećoj približe egalu (na to su Cavsi odgovorili svojom vlastitom serijom trica), a onda su i u završnici pogodili svaki put kada je trebalo (Butler je apsolutni mega car vrijedan max ugovora) učinivši završnicu opet relativno napetom iako, kao što smo rekli, takva nije trebala biti. Dakle, kako su i Cavsi daleko od idealne forme, sve što im treba je ubaciti poneku tricu i odigrati malo bolju obranu. Sad, to se ne čini kao neki veliki zahtjev, ali kada su ove momčadi u pitanju, očekivanja su čista lutrija.

CLIPPERS @ ROCKETS

Našli su Rocketsi dovoljno snage da se iskupe za prethodne četiri utakmice, konačno su zaigrali obranu, a usput su dobili i odlične partije prema naprijed od svih uključenih. McHale je do sada stvarno obrambeno očajnog Jonesa u startnoj petorci zamijenio Smithom, dobivši tako puno bolju obranu pick igre između Paula i Griffina, ali i uopće puno energičnijeg defanzivca koji je aktivnim stilom igre bio totalna suprotnost Jonesu. Uz to, dali su sve od sebe da ostanu na šuterima kada je to moguće, odnosno da se puno agresivnije rotiraju, spriječivši tako Barnesa i Redicka da koriste višak prostora. Ariza se nije trošio na Paulu (na kojem je sasvim solidan posao radio Terry uz Smithovu pomoć) već je disao za vrat Redicku, a dobrim dijelom je u pojam ubio i Crawforda. Uz sjajnu obrambenu partiju, opet je u skladu s mogućnostima dao maksimalan doprinos u napadu čak i napadajući s loptom.

Uz sve to i klupa Rocketsa, sada predvođena Jonesom (koji se odlično snašao u ovoj manje zahtjevnoj roli u kojoj je češće igrao protiv Hawesa nego Griffina), potpuno je nadigrala onu Clippersa. Koji praktički ništa nisu dobili od odjednom izuzetno bitnog Hawesa, Riversa i Crawforda, stoga je jasno kako su Rocketsi sinoć jednostavno bili na razini koju ovo opušteno izdanje gostiju nije moglo pratiti. Kada još dodamo da je Jordan zbog problema s osobnima, ali i nove doze namjernih prekrašaja, praktički bio izvan utakmice (odigrao samo 24 blijede minute), jasno je da sinoć Clippersima nije bilo suđeno.

Držali su se usprkos svemu sasvim solidno do samog kraja prvog poluvremena, a onda su Rocketsi iskoristili činjenicu da je sa starterima na parketu Hawes te su napravili prvu ozbiljniju prednost – u 180 sekundi rade seriju 14-2 i odlaze na +15. U trećoj opet istrčavaju puni energije kao i na početku, ali ovaj put Clippersi kao da nemaju namjeru odgovoriti, dojam je da su na poluvremenu odlučili čuvati energiju za šestu utakmicu. Paul i Griffin su dovoljno dobri da čak i u takvom laganini izdanju ne dozvole totalno odvajanje, ali obzirom da ih nitko drugi ne prati Houston češće vodi po 20 razlike nego što se boji nekakvog preokreta.

Uglavnom, na jednu večer momčadi kao da su zamijenili uloge, Clippersi su ovaj put bili ti koji nisu igrali obranu – iako su pola utakmice igrali s Hawesom i Big Babyem na petici, to nije opravdanje za gomilu poena koje su dozvolili u reketu i s linije slobodnih, što će sigurno biti sanirano do sljedećeg susreta. A usprkos stvarno respekta vrijednom izdanju Rocketsa (dobre partije od Hardena i Howarda, ali i još izuzetnije role Arize, Smitha, Jonesa, Terrya i Brewera), činjenica je da ni prema naprijed nisu izgledali onako kako su nas navikli. Usprkos standardno brzom ritmu ove serije nisu napravili ništa u tranziciji što je u kombinaciji s previše promašenih trica i standardno lošim učinkom s linije značilo smrt. Bolnu, ali barem brzu – ovaj put nije bilo vremena za poslati Jordana 30-ak puta na liniju što je utakmicu skratilo za pola sata. To je scenarij koji nas, sve me strah, ne čeka u sljedećoj kada bi opet trebali gledati Jordana kako ruši rekorde.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *