TWENTY-FIVE

GRIZZLIES @ WARRIORS

Joerger se na kraju tako nije morao misliti da li startati s Allenom ili Greenom – Tonyu je izgleda opet otkazala zadnja loža, tako da su gosti ovaj put i bez onih 16 minuta iz prošle utakmice. Warriorsima ovakav rasplet brani igrati s čistim liberom kao u prethodnoj utakmici, ali i dalje imaju po četiri (kad prilika dopusti i po pet) ljudi u reketu, potpuno ignorirajući stranu bez lopte i uopće bilo kojega vanjskog igrača u spot-up situaciji – kontrola reketa je mantra koje se drže pod svaku cijenu. S tim da treba istaknuti još jedan bitan detalj koji se javio i u prošloj utakmici, a bio je vidljiv i sinoć – Warriorsi opet preuzimaju na svakom picku, dakle nema onih situacija u kojima Bogut ili Green propuštaju priliku udvajati na lopti zbog straha da Gasol ili Randolph ostanu bez kontrole.

Povjerenje u sposobnost Barnesa pa i Thompsona i Currya da mogu smetati dovoljno visokima Memphisa, a onda i u pomoć koja stvarno nije daleko s ovoliko igrača u sredini, preporodili su tako obranu Warriorsa koja se u odnosu na utakmice broj 2 i 3 (prvu ne računamo jer tu bez Conleya praktički nije ni bilo tekme) popravila za u prosjeku 20 poena na 100 posjeda. To je suludo koliko i zvuči, pogotovo jer sinoć nije bilo one trke iz prethodne utakmice. Dakle, iako je Memphis imao utakmicu manje-više u vodama koje mu odgovaraju, njen veći dio bili su totalno nemoćni.

Sad, kako je Memphis krenuo u utakmicu izgledalo je da obrambenog pomaka nije ni bilo, ali u biti Grizliji su jahali raspoloženog Zacha koji je uz standardnu dozu skoka u napadu ubacio gomilu skok-šuteva (uključujući i tricu, sretno s takvom selekcijom šuta), a skok-šuteve su ubacili i ostali. Dodaj iznadprosječni napadački učinak gomili grešaka Warriorsa u tranziciji (nepotrebno izgubljene lopte koje bi u tenisu zvali neforsiranim greškama) i eto Memphisa u lijepom vodstvu. Koje nestaje za tren čim su Warriorsi spojili nekoliko trica s nekoliko dobrih defanzivnih sekvenci. Curry šuterski od starta u totalnoj zoni, od kuda god da baci loptu ona upada u obruč iako Memphis igra odličnu obranu na njemu (Gasol puno bolji u pritisku na perimetar u odnosu na prošlu utakmicu), a to je jednostavno previše. Opet se ponavlja i isti scenarij kao u prošloj tekmi, čim je Conley sjeo na klupu, Warriorsi rade seriju, a Curryu kao da je Udrihov boravak na parketu poziv da ubaci u višu brzinu. Prednost Grizlija je tako nestala već do kraja prve četvrtine, nakon čega se Steph i društvo nisu ni osvrnuli.

Koliko god se riječi trošilo na Allenov manjak šuta s perimetra, činjenica je da Memphis bez njega ne može igrati elitnu obranu, a možete zamisliti kako je to kada istovremeno na parketu nema ni Conleya. Warriorsi imaju previše talenta u toj vanjskoj liniji da ne iskoriste postave s Udrihom i Carterom, a jednom kada Memphis upadne u rupu, znamo kako to izgleda. Uostalom, nije tu potrebna nikakva velika filozofija, bez Allena na parketu Memphis ne može igrati svoju igru, a tada nisu ni prijetnja Warriorsima. Kao da Greena makneš s parketa za Golden State, gube ono što ih čine posebnima. A sinoć su bili posebni u oba smjera veći dio utakmice, dobili su bitke na obje strane parketa i tu se nema što dodati.

Kada su krenuli u punoj brzini, Warriorsi nisu stali. Sada već imaju posloženu taktiku u obrani, znaju što treba raditi u napadu, znaju postave koje mogu baciti na parket i to je to. U drugoj četvrtini prednost odvode na desetak poena, u trećoj i do dvadeset, a sve to rezultira mirnom završnicom. Treba istaknuti opet odlične role Livingstona i Iguodale s klupe (iskreno, ne sjećam se previše ovakih partija od strane Iguodale ove sezone, zadnje dvije utakmice je stvarno ono što su očekivali kada su ga potpisivali), a i Barnesa koji se u ovoj seriji pretvorio u playoff igračinu. Nije više tu samo da odradi rolu, već je sjajno krpao rupe u oba smjera. Sposobnost da istovremeno bude treći visoki u obrani i treći bek u napadu bile su krucijalne protiv ovakvog protivnika koji igra s klasičnim frontcourtom i rasporedom 2 vani, 3 unutra velik dio utakmice.

WIZARDS @ HAWKS

Kockali su se Wizardsi s Wallom, nadam se samo da nisu dugoročno napravili nekakvu štetu jer eventualni prolazak ove serije nije ni približno bitan kao Wallova budućnost. S druge strane, ako može igrati makar na 50%, to je pomak u odnosu na ono što mogu očekivati od para Sessions-Bynum tako da im je teško zamjeriti na prihvaćanju rizika – Atlanta je sa svojim problemima (od kojih je najveći manjak ideje u završnicama, tek onda idu ozljede) pokazala da je itekako spremna pasti čak i protiv Wizardsa bez najboljeg igrača.

Hawksi otvaraju razigrano, fluidno (što će im biti jedini takav period u večeri), dok se Washington, izuzevši Walla u tranziciji, standardno muči doći do poena s ovom visokom postavom na parketu. Jasno, čim je Porter ušao umjesto jednog od centara stvari odmah izgledaju bolje, dijelom i jer Budenholzer prebrzo vadi s parketa Horforda i Korvera (znam da si ne može dozvoliti igrati previše s klupom i da mu trebaju odmah na startu druge, ali svejedno, šteta je razbijati ovako dobar ritam nakon samo 6 minuta akcije).

Povuci-potegni se nastavlja i u drugoj četvrtini, u biti dobar dio večeri je bio obilježen prije svega greškama i jednostavno lošom košarkom s obje strane, a onda Wizardsi upućuju prvi pravi izazov – na parketu je njihova daleko najbolja petorka, Wall i Gortat vrte pick & roll okruženi Bealom, Porterom i Pierceom i tu Atlanta brzinski upada u rupu iako je na parketu njihova startna postava. Ok, ovaj period možda nije dugo trajao, ali potvrdio je jedno, pa makar to nikada ne mogli dokazati – da se Wall nije ozljedio, Wizardsi bi sigurno igrali finale konferencije. Imaju tako +6 na poluvremenu, a tu sitnu razliku održavaju i kasnije sa starterima, odnosno visokom postavom. Hawkse u igri drži Teague koji nastavlja sa solidnim igrom iz prošle utakmice u napadu, a onda ulaskom klupe Atlanta opet prelazi u vodstvo, s Muscalom i Schroederom igraju najbolju košarku još od početnih minuta. Sessions i Gooden su problem koji je ubrzo riješen vraćanjem boljih opcija u zadnjoj četvrtini pa Washington u završnicu ulazi s +10 i jednostavno se čini da ovo ne mogu izgubiti, posebice kad uzmemo u obzir probleme kakve Hawksi imaju u zatvaranju utakmice.

Kad na to nadovežemo sinoćnju očajnu izvedbu krcatu izgubljenim loptama s obje strane, izgledalo je kao da će ova utakmica završiti pobjedom gostiju koji su do zadnjih 5 minuta ipak imali manje crnih rupa. Ali, kako to već biva u ovom ludom playoffu, ono što je do maloprije imalo smisla već u idućoj četvrtini nema – ona ranije spomenuta sjajna petorka Wizardsa totalno se gubi protiv presinga Hawksa, Wall ne može probiti Carrolla 1 na 1, a Hawksi u tom periodu mentalnog brain farta Wizardsa ubacuju dvije trice i opet su u egalu. Zadnje tri minute utakmice tako su opet drama u kojoj ovaj put osim standardno sjajnog Piercea gosti baš i nemaju raspoloženih glumaca. Ne vrte pick & roll, Nene je opet predugo na parketu umjesto Gortata (on i Mirotić komotno mogu osnovati sindikat ugroženih NBA košarkaša slavenskog porijekla jer ovo kako ih se tretira je žalosno), a nije da ni Budenholzer nema svojih bisera – opet igra završnicu sa Schroederom na parketu iako se takva taktika pokazala u prošloj utakmici kao problematična.

Ovaj put je to izgledalo nešto bolje, Schroederova brzina s loptom i na loptu bila je od koristi svakako više od bilo čega što je mogao izvesti Teague koji očito nije svoj (ajde, ovaj put barem nije glumio šutera već je sjedio na klupi), ali opet je klinjo u završnici uzeo nerezonski dva ključna šuta te može zahvaliti Horfordovom skoku u napadu što nije tragičar (Al je tako opet bio Big kad je bilo najpotrebnije, što je postao standard). A kad smo već kod tragičara, Pierce je zamalo mogao ponijeti tu titulu zbog lopte koju je dodao Korveru, ali po običaju se iskupio s (potencijalnim) potezom utakmice već u sljedećem napadu (još jedna clutch trica, tko ih više broji). Bio bi to još jedan njegov šut za pobjedu da nije bilo tog spomenutog Horfordovog skoka koji Hawksima daje samo takvu šansu da izađu kao pobjednici serije – iskreno, da je Washington ovo uzeo, čisto po osjećaju mislim kako nema šanse da bi Atlanta dobila dvije za redom. Wizardsi s Wallom pak takav podvig mogu izvesti, ali za to će im trebati maksimalna koncentracija na svim razinama. Pa tako i kod Wittmana koji je u toj ključnoj obrambenoj sekvenci na parketu opet imao Nenea iako je Gortat puno pokretljiviji centar (a mogao je imati i oba centra za taj zadnji napad, na kraju bi mu sigurno dobro došla u pokušaju da otmu loptu ispred letača Horforda).

3 thoughts on “TWENTY-FIVE

  1. Bradley Beal has 10 20-pt playoff game before age 22. Only Kobe Bryant (18), Tony Parker (14) & LeBron James (13) have more

    Nadam se da ce decko izrast u rasnog all star igraca jednog dana, samo da se prestane lomit.

  2. Što volim kad Dubsi zaigraju ovu, što bi balkanski trenerski magovi rekli, “indijanštinu”. 😀

    Šalu na stranu, s ovim tempom Grizliji prosto nemaju dovoljno poena u rukama da bi parirali Golden Stateu, tako da serija polako kreće u očekivanom smeru. Sinoć je Kerr pokazao koliki je car kad je pred kraj tekme Livingstonu rekao da je njegov defensive effort u poslednje dve utakmice promenio celu seriju. Lep način da se ispoštuje igrač čiji učinak često prolazi neprimećeno.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *