TWENTY-SIX

CAVS @ BULLS

Završilo je, možemo odahnuti. U dvoboju dvije odavno “nokautirane” momčadi na (uganutim) nogama su ostali Cavsi, a Bullsi mogu lagano početi razmišljati o remontu. Propustili su sjajnu priliku – Cavsi bez Lovea, s ovom Jamesovom ostarjelom i manje učinkovitom verzijom, a onda još i s ozljedama potpuno usporenim Irvingom, bili su kao naručeni za odstrel. Samo, Bullsi (često doslovno) nisu znali pucati. Jasno, svi znamo da su i sami ranjeni, pa i da su ostali bez Gasola na par utakmica (možemo uračunati i ono izbacivanje Gibsona u prošloj utakmici kao problem), ali čak i sa svima njima na parketu Cavsi su jednostavno bili bolji. Što je uostalom potvrdila i sinoćnja utakmica.

Otvorili su gomilom akcija za Gasola, ovaj uredno trpa, ali što ti vrijedi dobar ulazak u utakmicu kada Cavsi drže priključak iako se i sami muče sa startnom, visokom postavom. Međutim, više od toga i ne trebaju jer dobro znaju da će, kada zaigraju sa stretch postavama, napraviti potrebnu razliku. Bullsi su treći put u ovih šest utakmica odigrali katastrofalnu obranu, s takvim učinkom oni ne mogu dobiti seriju ni protiv puno slabije momčadi (na kraju su završili s defanzivnim učinkom u rangu Knicksa i Lakersa iz regularne sezone, i to usprkos nekoliko solidnih obrambenih partija i usprkos tako prokleto sporom ritmu koji po defaultu onemogućuje lagane poene). Također, nije slučajno da su se Bullsi defanzivno raspali čim se raspao Noah koji je, posebice u zadnje dvije utakmice, doslovno na parama i ne stiže zatvoriti gotovo ništa. Dodaj njegovom stanju i sve veću minutažu niskih postava koje slabije zatvaraju reket i stvari sjedaju na mjesto.

Cavsi tako predvođeni klupom i Jamesom na četvorci prelaze u vodstvo na samom kraju prve četvrtine i više ga gotovo ne ispuštaju do kraja. Isključimo li kratki bljesak Mirotića na početku druge, Chicago nije pokazao ništa (usprkos ovaj put solidnom nastupu, Mirotić opet dobiva samo 13 minuta). Dobivši natrag u rotaciju sve centimetre, Thibs je puno više igrao s dva visoka i zatvorio je reket, ali perimetar je sada već po običaju ostajao prazan te su Cavsi opet ubacili gomilu trica uz sjajne postotke. S dodatnim vanjskim igračem puno je više prostora kojega su koristili za brzo okretanje strane i manje Jamesovih izolacija, koje su doduše ostale dijelom repertoara kada su oba visoka na parketu. Međutim, više od preciznih pasova i preciznog šuta im nije trebalo obzirom da su na parketu sa stretch postavom proveli 26 minuta. Manje nego u prethodnoj utakmici jer su Bullsi igrali s više visokih postava, ali opet više nego dovoljno, posebice u situaciji kada su Mozgov i Thompson kao par pod košem praktički cijelu večer držali egal – održali su minus na samo 3 poena (ako je nekome palo na pamet računati, to znači da su Cavsi u onih 26 minuta s niskom postavom ostvarili +24), dakle ništa od potrebne dominacije Chicaga u reketu.

Naime, Cavsi su također sjajno čuvali sredinu, ali za razliku od njih Bullsi svoje trice nisu uspjeli ubaciti. I tu manje-više možemo zaključiti ovu priču. Gosti su i bez Irvinga, koji je zbog problema s koljenom sjeo na klupu već na početku drugu četvrtine i više se nije vraćao, dakle s Dellavedovom na parketu veći dio večeri, prednost na poluvremenu doveli do +14, održavši je do kraja bez većih problema. Mislim, Chicago u drugom poluvremenu ubacuje 29 poena, toliko o potencijalnoj prijetnji.

Cavsi idu u konferencijsko finale kao pobjednici, ali i u ovoj seriji su ostali bez igrača – Irving će vjerojatno biti spreman za iduću utakmicu, ali protiv Bullsa smo vidjeli na kakvoj otprilike razini može igrati, isključivo kao spot-up opcija (njegov manjak kretanja se u napadu nije toliko osjetio zbog gomile šutere i junačine Dellavedove, ali u obrani je još veći problem nego inače, nije Rose slučajno zabijao ovako konstantno i iznad očekivanja). Čak i u takvom stanju mogu do Finala obzirom tko će ih čekati s druge strane, tako da stvarno više ništa ne bih govorio o predstavniku Istoka.

Ali, treba spomenuti još jednom Dellya koji je čisti primjer da čak i bek kakvoga možeš pronaći u ABA ligi (tipovi građeni kao da rade noćnu u pekari) može odigrati poštene minute u NBA (i to u playoffu) ako se nađe u dovoljno dobrom kontekstu, ali i ako je dovoljno jak u glavi da do tamo dođe. Gledao sam Dellya godinama u dresu St. Mary’s i znam da nema te logike po kojoj on može biti NBA playmaker. Ali, ima taj šut za tri kojega iz otvorenih spot-up situacija ne promašuje, ojačao je dovoljno da ga nitko ne može maltretirati u postu i grize koliko god može u obrani, posebice u tranziciji. Čovjek je projekt koji je sebi našao idealnu rolu, stoga ako ste klinac koji sanja o NBA, a mislite da nikada nećete moći završiti tamo jer niste atleta – onda i nećete (he he). Delly očito nije tako razmišljao, četiri godine je bio pred očima NBA skautima, radio je na sebi, bio odličan NCAA igrač, a onda je prepoznao i iskoristio šansu da taj jedan i pol talent koji ima pretvori u ozbiljnu karijeru.

Što se Bullsa tiče, Thibs je nakon ovakvog kraja valjda bivši, očito je iscijedio iz ove momčadi sve što je mogao i gledati ih iz godine u godinu kako se muče u playoffu, što je kulminiralo s ovih nekoliko katastrofalnih defanzivih partija, stvarno više nema smisla. Dodaj tome još i taj čudan odnos između njega i uprave koji je, siguran sam, dijelom i doveo do ovakvog tretiranja Mirotića (sjetimo se da je i Jackson volio na Kukoču trenirati strogoću samo zato što je bio igrač kojega mu je nametnula uprava, što je slučaj i kod Mirotića) i jasno je da ovoj franšizi treba osvježenje. A kako je jezgra još uvijek pristojna, posebice s Butlerom koji će dobiti max i Roseom koji je pokazao da još uvijek može biti solidan strijelac, tu neke zahvate za sada ne treba raditi. S trenerom koji će znati izvući maksimum iz Mirotića, Snella i McDermotta, sa zdravim Noahom i Gibsonom (pa makar kao mamcima za trade), Chicago će još neko vrijeme biti playoff momčad.

ROCKETS @ CLIPPERS

Koji kurac se ovdje dogodio? Imam dojam 36 minuta da gledam još jednu glatku pobjedu Clippersa, Rocketse koji su se opet začahurili u svoje brade, pa rekoh idem lagano spremati palačinke za doručak, taman pred početak zadnje četvrtine. Dok radim smjesu čak i ne čujem utakmicu, upaljen je LeBatard, a onda kada sam se konačno okrenuo, imam što i vidjeti. Kako je Houston odjednom u plusu 10 poena? U kojem bizarnom svemiru sam završio? A onda se sjetim – pa to je NBA. Where amazing happens. Ha ha ha ha ha ha.

Idemo iz početka.

Clippersi odmah pokazuju tko je ovdje gazda, u 6 minuta uvoda poigravaju se s Rocketsima i jasno je da ovu utakmicu mogu izgubiti samo u slučaju ludog spleta okolnosti (ah, tko je mogao znati da će se ova natuknica u trenutku kada sam je pisao pokazati točnom). Izlaskom Smitha, čija obrana ne može kompenzirati činjenicu da ne može ubaciti šut u ovom periodu (što samo naglašava kakva je ovo luda večer bila), odnosno ulaskom Jonesa, napad Rocketsa izgleda malo življe, iako je obrana i dalje nikakva. Clippersi posustaju tek razdvajanjem startne petorke, s Davisom, Crawfordom i Riversom na parketu dovoljno je prilike Rocketsima da poprave dojam. S tim da tu ne treba zanemariti Docov uzorak izmjena kao faktor slabije igre, iz nekog razloga na početku druge istovremeno drži na klupi Paula i Griffina koje je jahao cijelu prvu – gle čuda, upravo u tom periodu Rocketsi dolaze u egal.

Do kraja druge tako gledamo izjednačenu utakmicu, što je privid koji trade do početka treće kada najbolja petorka Clippersa opet brzinski radi razliku, odlaze preko 10, imaju čak +19 na 14 minuta do kraja utakmice i odmah vidiš kako volja napušta tijela Hardena, Howarda i McHalea. Sjajni lideri nema što. Paul i Griffin drže košarkašku kliniku, a Ballmer može početi slaviti prolazak u finale konferencije (nadam se samo da će stopirati ove nove užasne dresove kojima se Clippersi pripremaju zamijeniti ovu solidnu garnituru koju trenutno koriste). Iako, možda baš i nije najbolje da to isto rade njegovi igrači koji su malo trebali pričekati s proslavom.

Napravili su Clippersi klasičnu grešku kakvu si ozbiljna momčad, za koju smo mislili da su postali, ne smije dopustiti. Toliko su podcijenili protivnika da su mu dozvolili da ih jednostavno nadjača – Rocketsi su prvo topili prednost odličnom obranom (za koju je zaslužna činjenica da su zajedno na parketu bili Brewer i Ariza, odnosno da je Harden prosjedio na klupi cijelu četvrtinu u kojoj je njegova momčad ostvarila podvig), onda su krenuli ubacivati trice sa svih strana igrajući istovremeno sjajnu obranu, a, najluđe od svega, tijekom cijelog ovog perioda Clippersi nisu našli načina stati na loptu i uopće promotriti što se događa (time-outove bi spucali uzalud, Paul je izgledao kao u onoj utakmici lani protiv Thundera, totalno izvan kontrole i nesvjestan okoline, a Blake je pokušavao na silu što nije bilo lako obzirom da se u glavi prije toga očito već prebacio pod tuš – u ovom periodu Rivers, CP3 i Griffin podsjećali su na ono što su veći dio serije prezentirali McHale, Hardena i Dwight, poražene i nedorasle trenutku).

I sve to se dogodilo u tih 12-ak suludih minuta u kojima je Josh Smith s 3 trice preuzeo ulogu vođe u oba smjera (sjajan je bio i drugi bacač cigli Brewer koji je ubacio dvije jednako ubitačne). Sad, jasno je da ovakav stil igre u kojem ti je temelj napada Josh Smith na trici kao stretch četvorka ima smisla otprilike kao da netko s plaćom od 4 000 kuna razmišlja o kupovini Range Rovera na kredit, ali sinoć je nekim ludim slučajem upalilo. I to je jedino bitno.

Mislim, i dalje ne sumnjam da su Clippersi za klasu bolja momčad i da su favoriti i u sljedećoj, ali činjenica je da su u G5 uzeli slobodno dvije četvrtine, u G6 jednu i da su dobili po nosu. I sad su u situaciji da moraju izvlačiti živu glavu u seriji koju su imali pod kontrolom dok nisu pretjerali s kalkuliranjem (a nije da nisu kalkulirali od samog početka, sjetite se samo odugovlačenja s Paulovim povratkom).

Uglavnom, život je još jednom pokazao kakav smisao za humor ima, napravivši junaka upravo od čovjeka koji veći dio serije nije postojao. I to na tipično ironičan način, s fokusom na upravo onaj segment igre koji bi Smith trebao izbaciti iz repertoara. Mislim, možete li zamisliti budućeg poslodavca kako mu govori o njegovoj budućoj roli i kako bi ona trebala uključivati što manje šuteva iz vana. Možete li zamisliti Smitha dok to sluša kako se misli “Čovječe, upravo sam riješio bitnu playoff utakmicu tricama, možeš misliti što ih neću potezati”. Urnebes.

4 thoughts on “TWENTY-SIX

  1. Prerano si otpisao Lebrona (usled nesimpaticnosti valjda), nije zasluzio da ga dobrano ignorisete cele sezone u podcastima i definitivno jos nije za staro gvozdje.

  2. Procitao na nekom sajtu prijedlog pro-blazers blogera zamjenu Aldridge za Mirotica I Gibsona ? Drzi li to vodu ?

  3. Da nije za staro gvozdje… Ne da nije nego je i dalje najbolji igrac lige… Ljudi valjda cekaju nove snage, dojadio im vise Lebron pa su skloni takvim evaluacijama, ali to ne mijenja cinjenicu da s nijednim drugim igracem na mjestu Lebrona Cavsi ne bi s ukupnim omjerom 8-2 usli u finale konferencije, u ovim okolnostima.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *