TWENTY-SEVEN, PART ONE

Kad je već večeras slobodna večer u ligi, odgodio sam gledanje Hawksa i Wizardsa za sutra (padne li kiša, bit će to sjajan potez). Danas matchup koji je jutros ipak imao prednost na league passu.

WARRIORS @ GRIZZLIES

Još jedna utakmica u kojoj je sve bilo jasno nakon 5 minuta. Warriorsi su poveli šutom Currya iz driblinga preko Conleya i više nisu ispuštali vodstvo. U obrani je Bogut opet u ulozi libera (Allen starta nakon utakmice pauze) i opet je svih 5 igrača u reketu (potpuno su brojnošću nadjačali Gasola i Randolpha koji ne mogu blizu obruču ili skoku u napadu), dok u napadu lopta kruži i trice upadaju (imaju ih 6 već nakon 8 minuta – i Klay i Steph su u stanju potpune šuterske nirvane). Memphis tako opet zaostaje u oba smjera, defanzivno čak i s najboljim sastavom na parketu izgleda nemoćno (malo su popustili pritisak na Currya kako bi pokrili sve ostale opcije što se ne pokazuje mudrim, ali od dva zla možeš birati samo jedno), a u napadu uporno napadaju kroz gustu sredinu umjesto da traže šutere u kornerima (samo jedan pokušaj potpuno otvorenog Leea).

Problem Memphisa je obrana, točnije to što je Warriorsi u zadnjim utakmicama igraju učinkovitije od njih. Dok je Kerr našao dobitnu formulu, Joerger nikako ne nalazi načina usporiti probuđene Warriorse, a tako ne ide – u dvije pobjede Grizliji su u prosjeku držali Golden State na 96 poena na 100 posjeda, a u tri naknadna poraza 113, dakle defanzivno su popustili jednako brutalno kao i napadački.

Gosti već nakon 12 uvodnih minuta imaju +13 koje će simbolično održati do kraja. U drugoj četvrtini se domaćini nakratko spuštaju ispod 10 na krilima solidne klupe (energične partije Cartera i Koufusa), a u trećoj daju sve od sebe da uspore Warriorse i u jednom trenutku su samo na poenu zaostatka (kako je to već u ovoj seriji postao običaj, Iguodala je tricom razbio nade). Kako se Memphis uspio probuditi i vratiti u tekmu? Pa, Allena je zamijenio Green u petorci koja počinje drugi dio, ali još važnije je što jašu tu petorku gotovo cijelu četvrtinu. Dok je Kerr manje-više u ovim momentima zadržao standardni uzorak zamjena, Joerger nema namjeru napustiti udarnu postavu. Grizliji tako igraju fenomenalnu obranu i prebacuju svu igru na Gasola koji je sjajan i na laktu i u postu. Takav trud rezultira zadržavanjem Warriorsa na samo 18 poena u četvrtini. Jedini problem – i samo su ubacili jedva 19.

Koliko god jahanje udarnih igrača pomoglo Memphisu da stigne prednost, toliko ih je taj intenzitet kojim su zaigrali u trećoj četvrtini potpuno iscijedio. Prekasno se Joerger odlučuje na parket poslati sinoć očito spremne Cartera i Koufusa, pa se manjak energije osjetio već na kraju treće, a onda i na početku četvrte kada se odmaraju Z-Bo, Conley i Lee. To je previše udarnih igrača na klupi da Warriorsi ne bi napravili novu seriju. S tim da nije jedini krivac manjak energije kod domaćina, gosti su jednostavno momčad trenutka – kad ti Curry sa sirenom ubaci tricu preko cijelog parketa, to ti mora sjebati psihu koliko god da si iskusna momčad. Mislim, toliko se mučiš vratiti se u utakmicu, a onda netko na taj način dođe do 3 poena bonusa, doslovno iz ničega. Imaš osjećaj da se boriš sa superherojem.

Uglavnom, dok su se starteri Memphisa opet okupili Warriorsi su otišli preko 10, a nakon toga povratka više nije bilo, posebice ne s Gasolom koji se jedva kreće jer ga Joerger nije ni povlačio s parketa praktički cijelo drugo poluvrijeme. Dali su Grizliji sve od sebe, ali to očito nije bilo dovoljno. S tim da ovakav rasplet nikako ne treba umanjiti sve što su napravili kroz sezonu. Jer, bila je ovo vjerojatno najbolja momčad koju su okupili, definitivno u rangu one koja je 2013. nakon tradea Gaya došla do finala Zapada. U kojem su ih Spursi razmontirali na sličan način kao sada Warriorsi, također im zatvorivši reket i tjerajući ih da pokušavaju dobiti utakmicu s perimetra. Doduše, Spursi su tada izbjegli dramu kroz koju su Warriorsi morali proći dok su shvatili što im je činiti (a i bilo im je lakše jer su umjesto Leea i Greena morali “paziti” na Baylessa i Princea).

Sve prinove koje su u međuvremenu doveli i pomaci u stilu igre koje je uveo Joerger (puno više Conleya u pick & rollu i tranziciji, puno više Gasola na laktu i pick & popu) pomogli su da Memphis zaigra učinkovitije prema naprijed i da pri tome zadrži dobar dio starog identiteta, što je i razlog zašto su veći dio sezone bili rezultatski druga momčad Zapada i praktički top 5 ekipa u ligi (realno, nakon Spursa, Warriorsa i Clippersa koji su se kvalitetom izdvojili, Memphis je bio odmah do, prvi iza). Drugim riječima, Memphis nema razloga razbijati ovu jezgru tako da je ostanak Gasola prioritet. S njim na maxu, trebat će mudro potrošiti midlevel i pronaći još jednog šutera koji će biti konstantniji u doprinosu od Cartera, ali i koji može uzeti dobar dio minuta Greenu i Allenu koji su više situacijski igrači. Green može odlučiti izaći na tržište, ali to nije problem, iako su za njega platili masnu cijenu, pronalazak boljeg 3&D rješenja na boku izbrisao bi eventualnu žal zbog transakcije koju su napravili.

Ono što će im biti problem je izgurati još jednu sezonu s ovakvom kombinacijom back-up playeva, odnosno bez Koufusa koji će gotovo sigurno negdje dobiti ozbiljan novac. Udrih i Calathes teško da mogu bolje od ovoga što su do sada pokazali, tako da bi uz spomenutog novog bočnog šutera trebalo obnoviti kompletnu klupu, što neće biti nimalo lagan posao. Međutim, s Gasolom na novom ugovoru, a onda i s Conleyem koji će dobiti produženje godinu iza njega, imaju jezgru oko koje se isplati nastaviti graditi. Tko zna, možda uz malo sreće i gomilu pravih poteza, neki budući Zach i Tony budu možda i bolji prateći orkestar od trenutnih.

1 thought on “TWENTY-SEVEN, PART ONE

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *