DAY TWENTY-NINE

Iako pogled na rezultat ne odaje takav dojam, serija nije mogla bolje početi za Warriorse – obrana Rocketsa cijelu večer ostavljala je kvalitetne šuteve i prostor za ulaz Curryu, Dwighta je udarac u koljeno usporio za ostatak serije ili barem njen dio (sinoć igrao tek 26 minuta, vidno limitiran, a onda je i cijelu završnicu proveo na klupi s oblogom oko koljena), a uz to su dobili utakmicu protiv jednog odličnog izdanja Rocketsa kakvo ćemo teško opet gledati (posebice u napadu).

Svi pokušaji usporavanja Stepha prošli su neuspješno. Pokušavali su čak i sa Smithom direktno, pa onda i s preuzimanjem na picku, ali rezultat je uvijek bio isti. Dapače, iritantni Terry vjerojatno je i dalje najbolje rješenje, jer ako ništa drugo barem ne dolazi do mismatcha na drugoj strani kada je on na Curryu. S tim da se upravo na primjeru Currya bilo očito kako Warriorsi mogu do kvalitetne prilike svaki put kad se drže sistema – nije Steph zabijao sam s loptom u rukama, već i iz spot-up i catch & shoot situacija, što je jednostavno bilo previše.

Warriorsi su jednostavno lakoćom dolazili do obruča kretanjem bez lopte i pravovremenim asistima, tako da se stvorio dojam kao da mogu izmisliti neki zicer iza leđa prve linije obrane Rocketsa kad god požele. I dok je Stephu stvarno bilo svejedno iz kakve situacije šutira, razlika između pokušaja ostalih je bila ogromna, a ujedno i velik razlog zašto Warriorsi usprkos svemu nisu imali uspješniju napadačku večer. Naime, od tri brain farta koja su ih usporila i koja vrijedi izdvojiti kao potencijalne dugoročne probleme, čak dva su bila vezana uz nepotrebno soliranje i razbijanje ritma radi izolacijske košarke.

U glavnim ulogama tu nalazimo Barnesa i Thompsona. Na početku utakmice iz nekog razloga Warriorsi su uporno pokušavali preko Barnesa napasti Hardena, valjda da ga izmore ili nešto, kao da je protiv Hardena problem doći do poena upravo na onaj način na koji to Warriorsi rade najbolje – igrom na strani bez lopte. Ono, ponekad je najbolje ne praviti se previše pametan već jednostavno igrati svoju igru – Barnes je i sinoć bio odličan, ali ne zbog toga što je 1 na 1 dobio dvoboj s Hardenom, već zato što je radio sve one sitne stvari koje čine razliku između pobjede i poraza. Skakao je u napadu, gurao se u obrani s većima od sebe, kretao se bez lopte i zabijao otvorene šuteve.

Thompson je svoj već standardni trenutak ludosti imao početkom treće kada je spojio nekoliko nepotrebnih grešaka za redom, upropastivši usput i niz napada forsiranjem umjesto da je jednostavno šibao loptu dalje. Dolazio je i bez toga do finih prilika, ali prisustvo Arize koji ga je uglavnom čuvao očito je uzelo danak u efikasnosti, a i Rocketsi su se općenito toliko dobro rotirali da je cijelu utakmicu imao samo onaj jedan otvoreni šut iz prve četvrtine (kad tome dodamo i činjenicu da ga je Harden uništio u izolacijama, ovo baš i nije bila njegova večer).

Treći brain fart Warriorsa je ujedno bio i vjerojatno ostao najveći problem – korištenje klupe. Postava s Leeom i Iggyem koja je sinoć zamijenila startnu petorku bila je užasna u oba smjera, a nevjerojatna je količina štete koju je Lee uspio napraviti u samo 4 minute na parketu. Nakon toga je ostatak večeri rolu trećeg visokog igrao Ezeli, a vjerojatno će tako ostati i do kraja serije jer fascinira način na koji su Rocketsi jurišali na obruč u tom periodu dok je Lee glumio centra (njegovi najbolji dani definitivno su prošlost, ali u ovom trenutku nije stvar u tome da je neopisivo loš, već da jednostavno nije u stanju igrati playoff košarku s ovakvom mizernom formom).

Ezeli nije idealno rješenje, ali morat će dati koju minutu pod košem jer Greena ne mogu držati 48 minuta na parketu (iako su sinoć došli blizu tome obzirom da je odigrao 43). Bogut, doduše, svakako može igrati više od 16 minuta, ali, kako je Dwight bio limitiran i kako je Andrew brzo upao u probleme s osobnima, Kerr se radije odlučio za brže petorke. Green i Barnes bili su sasvim dovoljni pod košem za držati pod kontrolom postave sa Smithom i Jonesom (nadam se za dobro Rocketsa da ovaj dvojac neće biti “forever”).

Ali, to ne skriva činjenicu da Kerr trenutno može računati na 6 igrača, što su Rocketsi sinoć itekako dobro koristili dubinom koju su razvili kroz playoff, posebice kroz zadnje dvije utakmice protiv Clippersa. Ne pronađe li Iggy šut iz serije s Memphisom i ne uspije li se Ezeli nametnuti barem kao čuvar obruča, sve što im ostaje je preporođeni Livingston. Koji je odličnu igru iz prošle serije prenio i u ovu jer upravo su njegove minute umjesto Boguta uz udarne igrače donijele najbolje izdanje Warriorsa (sinoć su odigrali najviše minuta što je recept koji bi mogli gledati i u ostatku serije, posebice ne bude li Dwight spreman).

Naime, upravo je ta postava zaslužna za fenomenalnih 25-6 u zadnjih 7 minuta prvog poluvremena kada su fantastičnom igrom okrenuli do tada nimalo ugodan rezultat. Kao što smo rekli, Rocketsi su se potpuno razigrali već protiv Leea, a neki kasniji Kerrovi potezi dodatno su im pomogli. Tipa, stvarno nema potrebe u finalu konferencije igrati s petorkom u kojoj su četiri igrača s klupe što je bio slučaj početkom druge četvrtine (u tom periodu su Rocketsi i otišli na +16 prije nego ih je pomela spomenuta super postava bez Boguta s Livingstonom).

Rocketsi su pronašli svojevrsni odgovor na nisku petorku domaćina kada su u završnici utakmice konačno dali šansu postavi koju zazivamo već tjednima. Kombinacija s Hardenom na playu, Arizom i Brewerom na boku te s dva visoka sinoć je tako zaigrala 6 itekako bitnih minuta, što je popriličan iskorak obzirom da su do sada ukupno u playoffu na parketu u nekoj od kombinacija bili tek 3 minute više (9). Zabijanje im nije bilo problem, prvenstveno jer je Harden briljirao u spomenutim izolacijama, međutim defanzivno se baš i nisu proslavili, tako da će i ovdje biti nužno prisustvo Howarda bez kojega ni skok ni zaštita reketa ne funkcioniraju na potrebnoj razini.

Da je kojim slučajem on bio na parketu umjesto Jonesa, tko zna kako bi utakmica završila. Ovako, obzirom da je Jones apsolutna katastrofa u obrani (a nije da se sinoć iskazao i prema naprijed), Curry i društvo su nastavili lakoćom dolaziti do poena kad god je trebalo bez obzira što je Houston ovdje u teoriji barem trebao imati bolji pritisak na loptu zbog mogućnosti preuzimanja. Kad već nije mogao računati na Dwighta, McHale je možda mogao sva karte baciti na vlastitu ultra-nisku petorku nešto ranije nego je to napravio jer su upravo od nje dobili pozitivan impuls na kraju utakmice. Ta petorka s kojom su završili utakmicu pokazala se defanzivno pokretljivijom, a uz to imaju i dodatno šutersko oružje (u izuzetno važnim trenucima utakmice odbija uzeti otvoreni šut za tri, što se jednom Terryu definitivno ne bi dogodilo).

Interesantno, to su ujedno bile i jedine minute s ultra-niskom petorkom na utakmici, što je definitivno premalo obzirom na manjak Howarda – Ariza ne četvorci se često kroz ovaj playoff pokazao puno boljim rješenjem i od Jonesa i od Smitha. Uglavnom, obje ove postave, ova s visokom vanjskom linijom i ova s četiri vanjska, definitivno zaslužuju više minuta u nastavku serije.

Sad, problem je što čak ni bolja raspodjela minuta vjerojatno ne znači previše jer Rocketsi ni s Arizom na četvorci ni s Hardenom na jedinici nisu toliko opasni kao s Dwightom na petici. Ono, ako je itko doktorirao stretch & switch košarku koja dolazi kao nuspojava takvih petorki, onda su to upravo Warriorsi. Koliko god da Rocketsi u tim izdanjima izgledaju bolje nego s Jonesom, teško da preko noći mogu postati bolji u prezentaciji jednog stila od momčadi koja ga je toliko usavršila da je ostvarila jedan od najboljih scoreova svih vremena u regularnom dijelu sezone.

Ako Rocketsi misle napasti Golden State tamo gdje su tanki, onda to moraju raditi na pozicijama 4 i 5 koristeći visinu i snagu za doći do zicera na obruču i skokova u napadu. A kako im je jedina prava petica ozbiljno usporena, što je bilo vidljivo po Howardovom manjku skočnosti u napadu, Houston će teško i na taj način do prednosti.

Iako, treba im skinuti kapu na tome kako su držali priključak cijelo drugo poluvrijeme nakon što su vodili veći dio prvog, točnije dok nije krenuo preokret Warriorsa. Pokušavali su sve i trener i igrači, nije bilo one ležernosti i kasnog paljenja koje su obilježile prvih 5 utakmica protiv Clippersa, ali Golden State je uvijek imao odgovor. Kada su nakon gomile pokušaja konačno došli u egal u zadnjoj četvrtini (i to baš preko trice Smitha da cijeli ovaj playoff dobije još jednu dozu blesavosti), domaćin jednostavno radi seriju 9-0 i rješava susret (spomenuti pokušaj preokreta s niskom petorkom u zadnje 4 minute ipak je bio samo to, pokušaj).

Iskoristili su tako gosti momentum s kojim su došli u Oakland, jahali su dubinu raspoloženih opcija i dok god su utakmice u završnici na nekoliko posjeda razlike imaju šansu, čisto zbog neoborive logike vrijednosti šuta za tri. Samo, što ako Warriorsi podignu razinu igre, prije svega defanzivno? U tom slučaju teško mogu uzvratiti – iako ima prostora za bolje partije pojedinaca (Jones je bio očajan, Terry nije mogao ubaciti ni jedan otvoreni šut, Howard je usporen, a i kod Brewera je izostalo onih stihijskih poena koji podižu energiju), sinoć su Harden, Smith i Ariza odigrali tako dobre partije da je teško reći da nisu imali dovoljno talenta na raspolaganju (a uz to je i Capela, čijim potencijalom su sigurno oduševljeni u upravi, barem djelomično nadoknadio Howardov veći utjecaj).

S Howardom izvan parketa (ili šepavim dok je na parketu), šanse za dodatnim iskorakom još su manje. Dakle, sada je pitanje mogu li Warriorsi dignuti razinu igre? Pa, definitivno imaju rezerve. Uz to što moraju pronaći idealnu rotaciju za 48 minuta utakmice kroz seriju, a zatim i smanjiti broj posjeda u kojima ispadaju iz sistema, najprije moraju pronaći načina kako zaigrati bolju obranu. Više Boguta u sredini po defaultu će pomoći, kao i manje Leea, ali i sistemski će nešto trebati mijenjati jer, izuzmemo li solidnu kontrolu pick & rolla preuzimanjem, sinoć su i sami dozvolili previše kretanja u pozadini i previše kasnih rotacija prema perimetru. Nije to bila loša obrana, ali nije bila ni šampionska, prvenstveno jer nisu ostvarili nikakavu prednost u kontrama i ukradenim loptama. Uz to tranzicijska obrana im je bila jednako slabašna kao kod Houstona i tu si ne mogu dozvoliti ući s Rocketsima u napucavanje – ono što njih razlikuje od klasične run and gun bande upravo ja ta ozbiljnost s kojom brane lagane poene.

Dakle, napad je više nego ok, ali od Rocketsa će se odvojiti tek kada uspiju napraviti razliku u egzekuciji na defanzivnom dijelu parketa. Bez tog pomaka ne bi bilo čudno da put Houstona krenu s 1-1.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *