WCF G4 / ECF G3

Finale je odavno zacrtano za start 4. lipnja, čak ni uvijek-spreman-prilagoditi-se-Silver ne želi pomicati taj datum, što znači da će i Cavsi i Warriorsi imati dovoljno vremena za popraviti formu dobrim, starim prekidom rada radi osvježenja, okrepe i oporavka, poznatim i pod imenom odmor. Jasno, pod uvjetom da si ne priušte više ovakve partije kakve su prezentirali u zadnja dva dana. Prvo na zanimljiviji dvoboj.

– kad Stepha već nisu znali usporiti Rocketsi, učinila je to gravitacija početkom druge četvrtine

– srećom, izbjegao je Steph lomove i ozbiljnije ozljede, ali nije izbjegao smanjenu minutažu i lošiju partiju od očekivane (prvi put u seriji ispod 30 poena), njegovo drugu poluvrijeme doslovno je služilo samo tome da isproba da li su mu sve motoričke funkcije aktivne – naime, i on i momčad igrali su bezveze, pokušavali su silovanjem šuta za tri smanjiti prednost, ali Harden je uvijek bio spreman svaku pomisao o povratku suzbiti u startu

– jasno, zasluge u ovakvom porazu imaju i Rocketsi koji su od početka utakmice bili na jednoj drugoj razini, ubacivali su sve što su zamislili, a Harden je odigrao najbolju utakmicu playoffa, i ovoga i prijašnjih, ako ne i utakmicu karijere (vjerojatno bi se našla i poneka bolja, posebice u završnici regularne sezone kada je lakoćom nizao one utakmice preko 40 koševa, ali teško da je kontekst bio značajniji, to svakako nešto znači)

– to što su bez Currya gosti uopće smanjili minus, a onda i uz njega ponovno na parketu našli načina nekoliko puta doći na nekoliko posjeda razlike, pravo je čudo obzirom na sjajno Hardenovo izdanje i šutersku večer kakva se zalomila Houstonu (17 trica uz 53% šuta)

– Rocketsi su ubacili 8 od 9 trica u prvih 12 minuta, dakle u tih 9 posjeda nagomilali su 24 poena – u ligi u kojoj je prosjek obično oko 1 poen po posjedu (u ovom playoffu konkretno učinak je 1.1), ta razlika između 8.8 i 24 je često ključna razlika između pobjede i poraza (pitajte samo Earla Smitha)

– praktički, od početka do kraja Houston je vodio (25 poena prednosti su imali na otvaranju druge četvrtine), a to što je večer otvorena baš tricom iz driblinga Josha Smitha već je bio znak da će ovo biti cirkus od utakmice

– osim suludog šuta Rocketsa (ponove li ovo još tri puta, definitivno ulaze u povijest), Warriorsi su si dobrim dijelom zagorčali život lošom obranom

– izuzmemo li sjajnu igru u defanzivi u prošloj utakmici, do sada se baš nisu iskazali u ovoj seriji, a sinoć su bili katastrofalni (opet sve počinje od Greena čije noge su očito pri kraju, srećom dobiju li sljedeću imat će dovoljno vremena da ga osposobe za LeBrona)

– šut za tri na stranu (iako je i tu bilo previše lijenih rotacija), dozvolili su Rocketsima šut od 59% za dva i čak 27 poena iz kontri, prezentirali su jedan sramotan pristup tranzicijskoj obrani, a u tom kaotičnom ritmu Houston je gradio prednost

– osim Thompsonovog bljeska u drugoj četvrtini (u kojoj su Warriorsi i sami živnuli ubacivši 6 od 7 trica), Golden State baš ni napadački nije igrao lucidno, ubacili su dovoljno trica da napumpaju učinak, ali time teško mogu maskirati činjenicu da su im dodavanja i kretanja često bila spora i neprecizna, posebice na otvaranju utakmice (kasnije i nisu previše vrtili akcije, uglavnom pucajući trice – u drugom poluvremenu doslovno 50% šuteva su uzeli s perimetra)

– da je ovo bila totalno vanserijska večer u svakom pogledu potvrdilo je i posezanje za namjernim faulovima, prvo je Kerr sramežljivo naredio udaranje po Howardu krajem druge (ovoga je McHale odmah izvukao s parketa, što je Golden State iskoristio za doći na samo 7 poena minusa), a onda je sredinom četvrte stavio sve karte na fauliranje Smitha, ali ni njegovih očajnih 3-12 s linije u periodu od 3 minute ipak nisu otopili prednost (iako je i ovdje McHale u jednom trenutku pukao i povukao ne samo Smitha s parketa već i Dwighta, odigravši tako iz nekog razloga samu završnicu s niskom petorkom)

– koliko je sinoć sreća bila naklonjena Houstonu govori i to što Howardov lakat nije ozbiljnije dohvatio Boguta, da je reakcija onako na prvu izgledala lošije (tipa, da se Bogut kao pokošen bacio na pod što iz nekog razloga nije napravio), Dwight je vrlo lako mogao biti isključen za zadnjih 20 minuta, tu bi bilo interesantno vidjeti kako bi Houston bez njega u sredini branio tih desetak poena prednosti do kraja

A sada još i poneko zapažanje o utakmici koju sam, iskreno, gledao vrlo malo, u dva navrata i to po 20-ak minuta, tako da nisam vidio bog zna što. Prvo sam naletio na snimku dok sam gledao ima li kakve čokolade kod staraca da mogu podmititi djecu da naprave nešto po mojoj volji, pa tako danas znam da Vlado Radičević i dalje komentira ove tekme (zadnjih nekoliko puta kad sam bio kod Staroga koji valjda ne bi mogao izdržati dan bez sportskog paketa bio je neki drugi tip, dosta ozbiljan, tako da su mi čak i nedostajali oni momenti kada Vlado popunjava rupe recitiranjem svih vijesti, tračeva i naklapanje što ih je pročitao dan ranije), a onda sam uhvatio par sati samo za sebe kroz jutro pa sam nakon malo preskakanja po utakmici (ni u jednoj opciji nisam vidio što se dogodilo u produžetku, toliko o tome) radije odlučio dio vremena uložiti u gledanje klasika Tinta Brassa.

– obzirom na to kako su Hawksi odigrali playoff do sada kad god na parketu ne bi bila idealna petorka, odnosno na to koliko su ovisni o startnoj postavi, bilo je svojevrsno malo čudo da su uopće bili konkurentni u utakmici, posebice kad dodamo da su na jedno poluvrijeme ostali i bez Horforda kojemu je dosadni Dellavedova (koji stvarno “malo” pretjeruje s bacanjem u noge igračima Atlante) toliko počeo ići na živce da ga je pokušao ubiti

– srećom, ništa ozbiljno iz tog koškanja nije proizašlo, osim što su se Hawksi još jednom doveli u težu situaciji, što im je postao specijalitet tijekom ovog playoffa

– Horfordove frustracije pak proizlaze iz nemoći, imao je u prvom dijelu nekoliko situacija u kojima je nakon preuzimanja ostajao sam na Dellyu i nije znao što bi, da bi nakon oklijevanja pokušao odigrati 1 na 1 (naglasak na pokušao)

– upravo u tim detaljima Cavsi su dobili seriju, Atlanta igra loše veći dio playoffa, ali ovdje su totalno izgubili svaki doticaj s onom momčadi iz regularne sezone, toliko prekidanja akcija radi 1 na 1 košarke jednostavno nije njihov stil igre, kao da nemaju identitet

– jedini razlog zašto su bez Korvera, Horforda i s pola Carrolla (koji pored Jamesa stvarno izgleda kao dijete, predator izgled mu u tom matchupu nimalo ne pomaže da ostavi dojam fizikalijama ravnopravnog) uopće bili u šansi dobiti utakmicu nije taj što je Teague zabijao ili što su dobili nešto od Macka (i jedno i drugo nije vrijedno spomena), već što su i sami Cavsi totalno iscrpljeni

– ima nešto i u činjenici da vodiš 2-0, u takvom kontekstu ne ideš u petoj brzini, ali čak i kada su pokušavali dati sve od sebe u završnici to nije izgledalo dobro, a razlozi su jasni – nedostaju ključne opcije, trenutne su iscrpljene, a uz to, ako lopta nije kod Jamesa, idealni organizirani napad izgleda tako da Shumpert ili Smith driblaju i potežu šuteve preko ruke

– James je utakmicu otvorio šutem 0-10, totalno izvan ritma, ubacivši prvi koš iz igre tek nakon 17 minuta, što je i razlog zašto su Hawksi uglavnom vodili u prvom dijelu

– kasnije je našao dovoljno snage da još jednom veličanstvenom šljakerskom partijom iščupa novu pobjedu, bio je i volume scorer, i stoper, i skakač, i razigravač (LBJ uz Blakea ima najviše dodira s loptom na utakmici u prosjeku u ovom playoffu, obojica su je imala u rukama 101 put po utakmici, dakle više od jednom po napadu, ali ovih sinoćnjih 140 dodira su jednostavno suludi, čovjek je doslovno igrao sam – usporedbe radi Teague ih je imao 93 u samo 3 minute akcije manje)

– pomogla su još dva elementa koja su potpuno na strani LeBrona i kompanije, trice koje Cavsi u ovoj seriji zabijaju sa sjajnih 39%, a onda i nadmoć u skoku (u prosjeku 12 skokova više, čak 14 napadačkih po utakmici) za koju je uz Jamesa zaslužan i sve bolji Thompson koji je energijom do sada zasjenio i Horforda i Millsapa (odlična rola u završnici)

– ono, Atlanta ne može kontrolirati reket, a kada pokuša, izrešetaju ih s perimetra, njihova trenutna nemoć je takva da bi najbolje bilo zaposliti tipa koji je dobio otkaz u Houstonu da vodi twitter Cavsima i da pošalje sličnu poruku koju su dobili Mavsi i koja bi uz pištolj uključivala određenu vrstu ptice umjesto konja (doduše, to bi vjerojatno uzbunilo ove iz sokolarskog centra u Dubravi kod Šibenika)

– o raspadu Atlante koji je i mentalni koliko i fizički ćemo svakako još pričati, ali treba još jednom naglasiti koliko će dobro doći odmor Cavsima pred Finale jer i oni su na zadnjim parama, kod Jamesa se već spominju grčevi, što samo naglašava ironiju cijele situacije, na kraju je u Clevelandu završio kao još veći udarnik

– u Miamiu u zadnja dva doigravanja samo je jednom imao 14 ili više skokova u playoffu (u 43 utakmice), a ovdje je već u ovih 13 utakmica tri puta išao preko te granice, dok 37 šuteva koliko je uzeo u ovoj utakmici nije potrošio ni jednom u 4 doigravanja s Heatom (rekord mu je bio 28 pokušaja iz, pogađate, 2011. i njega je u ovom playoffu do sada probio već 3 puta)

7 thoughts on “WCF G4 / ECF G3

  1. Nadam se da ćeš birati GSW kao šampiona, jer bi to značilo da Cavsi glatko uzimaju xD

  2. Kakvog ce uticaja na ishod finala imati LeBronovo konstantno spustanje u post i igra ledjima protiv svojih cuvara ? Mogu li Warriorsi to braniti Barnesom ili Greenom te kakve bi posljedice na njihovu odbranu imalo udvajanje LeBrona ? Cini se da su Cavsi dosta podigli odbranu u PO (bar statisticki gledano) pa da li je to stvar stvarnog skoka odbrane ili ocajnih napada na istoku (koji mi izgleda ocajniji nego zadnjih par godina) ? Imaju li Cavsi nacina ustopati Stepha i Klaya ili ih bar dovoljno usporiti ?

  3. Ovo za Dellya…s tim da pričam kao puki promatrač ove serije i netko ko se bavi sportom 13 godina aktivno i nikad nije udario protivnika s namjerom

    Kažeš da pretjeruje s bacanjem u noge, po meni su oba incidenta bili čisti hustle. Recimo, ono sa Tajom, leg lock je meni puno teži incident di je Taj izbačen pomalo nepravedno. Prvo s korverom, Aussie je na podu i drži loptu već s obje ruke dok Korver kreće po nju. Naravno, štiti je tijelom, privlači je k sebi, Korver ne odustaje i dešava se nesreća. Zanimljivo je kako je to bilo praktički zanemareno do incidenta sa Horfordom kad se kao tobože vidi uzorak. A realno 25 cm veći i 30kg teži tip ga vuče dok gradi poziciju, zanima me kuda je sa svojim tijelom moga Dellavedova u toj situaciji, kako se iskontrolirati da ne padne u smjeru u kojem je povučen?

    Malo naporno od mene, ali nikad nisam namjerno udario protivnika, sad treniram kadete rukomet i dečkića sam ostavio na klupi dvi utakmice jer je namjerno opandrčio protivnika u znak osvete. Međutim prva lekcija je na treningu i u utakmici da idu maksimalno i da se čuvaju, jer očekivati da će ti netko drugi paziti na tebe je suvišno a da će ti prepustiti loptu nesportski.

    Stoga mi je hajka na blijedolikog brata (okej, najmanje tu, ali ipak si mi autoritet za nba) potpuno promašena, s obzirom da je Korver iša mekano i neodlučno na loptu koju je ovaj već praktički skupio i iskontrolira do kraja a da je bio povučen od strane Horforda. Ispada da je jedino kriv zato što nije prepustio svoju poziciju i dopustio Hawksima da dođu do lopte. Lik igra jednostavno žestoko, ili mu pariraj ili mu se makni, bez toga bi A. Rivers za njega bio GOAT.

  4. od kad su clippersi ispali, gee u procjenama više nije svoj 😀

  5. @ iniesta – ma nemam ja namjeru prozvati Dellya da nekoga s namjerom pokušava ozljediti, ali ako misliš da je to čisti hustle bez trunke pokvarenosti, onda si stvarno optimista (i neka, to je dobra karakteristika ako se baviš s djecom).

    gle, ovo je već uzorak, tip je do sada pomogao dobiti tri utakmice (i dvije serije samim time) izbacivanjem Gibsona, Horforda i Korvera s parketa. njegov cijeli MO je živcirati bolje od sebe (takvih sam se nagledao na haklu, i sam u mlađim danima manjak talenta nadoknađivao na taj način tzv “hustleom” – kažem takozvanim jer jedno je hustle kad se bacaš za svakom loptom, a drugo kada svakom prilikom tražiš kontakt, kasnije sam se opustio i uživao u igri).

    sad, ono s Korverom je čista slučajnost, a Gibson i Horford su sami krivi što su dopustili da ih netko toliko manji i lakši od njih iživcira (tu su ispale veće seljačine od njega). svejedno, kad netko poput Dellya toliko voli igrati na rubu, meni se ostaje samo nadati se (i navijati) da će ga zemljak Bogut, koji je jednaka sirovina, pošteno razdrmati i složiti na zemlju jednim pokretnim blokom.

    @ rotka – nikakvog jer će Warriorsi svejedno dobiti. ne mogu, ali bolje je pustiti ga 1 na 1 u sredini nego ostaviti šutere otvorenima što je naivno radila Atlanta. to je stvar dijelom toga da igraju puno više s dva centra, a puno većim dijelom toga što su igrali protiv dva bezidejna napada i jednog koji se totalno raspao. nemaju.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *