WCF G5 / ECF G4

Prvo na Zapad, naravno.

– vratio se Steph normalnoj minutaži, iako ne i normalnom učinku (samo 33% šuta iz igre, opet ispod 30 poena), ali već sama činjenica da nisu morali tražiti raspoloženog čovjeka za gurnuti na jedinicu dala je Warriorsima ravnotežu kakvu nisu imali u prošloj utakmici

– Rocketsi su tako usprkos prolasku dva kruga playoff završili s negativnom koš-razlikom (u prosjeku -3 poena, ukupno -42, po učinku imali su 7. napad i tek 12. obranu), što i nije toliko čudno, ali govori na kako tankoj margini pogreške su plesali cijeli playoff

– u principu, sjajan su primjer za razumijevanje NBA košarke i važnosti konteksta (a i uopće sjajna tema za NBA razgovore) – da su kojim slučajem Mavsi imali zdravog Parsonsa, nije isključeno da bi im ovaj minus bio još veći, a da kojim slučajem Josh Smith nije na trenutak izgledao kao lik iz video igrice…

– uglavnom, pitanje je jednostavno, da li suditi budućnost, pa i sadašnjost, ovog rostera po rezultatu (koji je realan kada uzmemo u obzir da su završili sezonu kao drugi na Zapadu, a i to opet u suludom spletu okolnosti, odnosno iznad je očekivanja kada gledamo analitiku) ili brojkama (koje su također ostale u gabaritima očekivanja, dakle ništa posebno što bi odavalo izazivača)

– također, Rocketsi su i sjajan primjer kako igranje ne postotke ima itekakvog smisla, bez obzira što su daleko od završenog proizvoda, uspjeli su okrenuti gomilu stvari u svoju korist čistom matematikom – ubacili su najviše poena u playoffu, manjak šuterske učinkovitosti nadoknadivši brojem posjeda (tipa, Warriorsi su kroz cijelo doigravanje u prosjeku pucali čak i više trica u odnosu na broj napada po utakmici, 36% šuteva su im bili s perimetra dok je kod Houstona taj omjer točno trećina odnosno 33%, ali su općenito usporili, zaigrali kontroliraniju playoff košarku i zbog toga su imali čak po 8 napada manje u prosjeku od Houstona kroz ove tri serije, odnosno ispalili su 18 trica manje iako su ih pucali češće)

– drugim riječima, igranje sa što manje strukture, a što više kaosa odgovaralo je Rocketsima jer u takvom kontekstu je puno veća ovisnost o čistom slučaju

– to dokazuje da Morey nije samo suhoparni statističar, već prije svega pobornik teorije kaosa, što je uostalom dokazao i načinom na koji je složio roster – po nijednog logici naprednih brojki Smith nije trebao biti ovoliko bitan napadač, ali upravo igrajući protiv logike, na čisti rizik, odnosno gurajući Smitha u rolu stretch četvorke i dodatnog kreatora (i jedno i drugo im nedostaje) Morey je izvukao maksimum iz ovog što ima

– za ubuduće pak ipak treba smanjiti utjecaj slučajnosti, znači nužno je dodati još jednog pouzdanog kreatora kroz kojega mogu vrtiti napad jer ovo s Dwightom u postu više ne prolazi kao plan B (ovo sa Smithom pak dugoročno je neodrživo), a onda je svakako bitno imati i još jednog igrača na perimetru sposobnog braniti loptu (možda je to Beverley, a možda je vrijeme i za novo rješenje)

– idealno bi bilo dovesti rasnu četvorku tipa Bosh (uzimam njega za primjer jer da on kojim slučajem nije ostao u Miamiu, o Houstonu bi danas pričali kao o momčadi koja će u idućih nekoliko godina biti rasni izazivač) jer tako rješavaš dva problema, onaj kreatora (treba im netko na laktu, to bi ih učinilo potpunim napadom) i onaj startne četvorke (ni Smith ni Jones nisu dovoljno all-round, a ni konstantni, da odrade posao)

– što se same tekme tiče, Rocketsi su odigrali vjerojatno najbolju obranu u seriji, sjajni u zatvaranju bokova, precizni u preuzimanjima (koja su im postala sve važniji dio igre u obrani kako serija odmiče), praktički jedini ozbiljniji propusti na parketu dogodili bi se s Jonesom na parketu (nemam pojma da li čovjek nema noge, ali lakoća kojom bi se izgubio, posebice u situacijama kada bi preuzeo beka, bila je primjerenija ležernom haklu nego playoff utakmici)

– Steph po prvi put u seriji nije imao otvorene šuteve kad god je poželio, što zbog pritiska redovnog switchanja, što zbog Brewera koji ga je isključivo držao kad bi im se poklopile šihte, a prije svega zbog Howarda koji stiže zatvoriti sve rupe, tako da su u samom uvodu utakmice Warriorsi izgledali poprilično bezidejno (samo 12 poena u prvih 10 minuta)

– međutim, čim se Dwight maknuo s parketa, kreću Warriorsi, prvo skokom u napadu smanjuju razliku, a onda početkom druge prelaze i u vodstvo koristeći blokadu napada gostiju do koje je došlo sjedanjem Hardena na klupu, što je praktički u malome cijela priča Houstona u ovoj seriji, naime bez Hardena na parketu napad im s podnošljivih 103.7 poena na 100 posjeda tone na katastrofalnih 75.2 (jeee, spuštamo loptu Dwightu u post iako se prije x godina čak i jedan Jason Collins pokazao više nego dovoljnim da zaustavi takvu taktiku), odnosno bez Dwighta obrana im s vrlo dobrih 103.1 pada na 117.2

– događa se ovo svakoj momčadi u playoffu kada su najvažniji igrači u pitanju, taj trend je bio prisutan i do sada kod Rocketsa tijekom cijelog playoffa, ali ne u ovakvoj mjeri, Warriorsi su od njega napravili sprdačinu

– ukratko, u tih 5 minuta dok na parketu nije udarni dvojac, Warriorsi s -7 odlaze na +3 bez da su išta posebno napravili (kroz večer, 12 minuta su igrali bez njih dvojice u paru, ostvarivši -17, dakle s obojicom na parketu imali su +3, što je fascinantno ako uzmemo u obzir kakvu je katastrofalnu večer imao Brada)

– domaćini sada već ubacuju trice (5 u drugoj četvrtini), a i Klay je opet sjajan kao utakmicu ranije u ovom periodu s 13 poena (ubacio 20 za večer iako je zbog problema s faulovima igrao samo 22 minute)

– Golden State se tako odvaja, a Houston prati svojim tajnim oružjem koje ujedno služi i kao simbolični podsjetnik da nemaju pametnijih rješenja, tricama Josha Smitha (ubacuje jedine dvije Houstona u četvrtini, za ukupno 10 u seriji uz 40% šuta – kakav Kevin Love, kakav Ryan Anderson, J-Smoove je najbolja stretch četvorka u ligi)

– početkom treće nekoliko dobrih reakcija Warriorsa i eto ih po prvi put iznad deset, što će ostati granica koju će uglavnom održavati do kraja – Rocketsi su sredinom treće došli na poen razlike, ali u ovoj večeri više nisu vodili, što nije ni čudo obzirom da Harden u drugom poluvremenu nije imao ubačaj iz igre uz 5 izgubljenih lopti naspram 3 asista (na kraju je skupio 14 poena uz 13 izgubljenih, ovaj put ona njegova lijena dodavanja od parketa nisu prolazila tako da je sada ponosni nositelj titule igrača koji je izgubio najviše lopti u playoff utakmici)

– priča utakmice tako je postala obrana Warriorsa, Barnes i Iggy odradili su odličan posao na Hardenu (Iggy je dobio priliku zbog problema Thompsona i Barnesa s osobnima dokazavši da još uvijek može odigrati i rolu stopera na lopti), Green je bio odličan i u preuzimanjima na perimetru i u reketu, a Bogut i Ezeli su još jednom u paru odlično držali zadnju liniju i Howarda pod kontrolom

– odrađivanje posla Golden Statea na trenutke je bilo teško za gledati, ali nije to ništa naspram onoga što nas čeka u Finalu kada budemo gledali 1 na 5 majstorije Dellya, Earla i Shumpa

Što je idealan prelazak na sljedeću utakmicu o kojoj ćemo minimalno.

– Smith je opet zamalo ubacio više trica od protivnika, ovaj put je ostao kratak s 4 naspram 5 Hawksa, ali to je detalj kojega vrijedi izdvojiti u ovoj seriji – Hawksi su u 4 utakmice ubacili samo 10 trica više od Smitha, šutirali su ih 23% iako su i dalje trošili trećinu posjeda na ispaljivanje s perimetra

– s takvim učinkom ne može se dobiti nikoga, samo, zašto su Hawksi i dalje potezali toliko trica kad ih nije išlo – pa zato što su im ih Cavsi ostavljali

– naime, Cavsi su i dalje igrali svoju igru u obrani, zatvarali su reket prije svega, a na perimetru što bude, međutim Hawksi su na otvorenim tricama zabijali s 24% iako je cijeli njihov sistem baziran upravo na potrazi za otvorenim šutem i zabijanjem istog (a ako se pitate koliko je tih otvorenih trica bilo, pa po NBA.com statsima od 28 šuteva na utakmici s perimetra čak 24 su bila bez čovjeka u blizini)

– to je još jedan dokaz da su igrači Atlante željeli da ovo završi jednako kao i igrači Cavsa, što se vidjelo odmah na otvaranju zadnje tekme – izuzmemo li uvodnih par minuta tijekom kojih su Hawksi držali egal (jeeee), Cavsi su prvu seriju napravili već na 4-4 i više se nisu osvrtali, vodili su do kraja samo pumpajući prednost (+12 na kraju prve, +17 na poluvremenu, +25 na kraju treće)

– mučenje je tako brzo završilo, a Atlantu čekaju nešto veće brige nego Rocketse

– naime, Houston ako ništa drugo ima vrhunskog defanzivnog centra i franšiznog strijelca, dok Atlanta ima što točno, sistem koji funkcionira samo u regularnoj sezoni, točnije u njenim mrtvim mjesecima kada ionako nitko ne igra košarku s maksimalnim zalaganjem

– limiti igrača se mogu nastaviti maskirati slaganjem boljeg rostera, prije svega povratkom Sefoloshe i potpisom poštenog trećeg visokog, ali ako misle dogodine parirati Cavsima neće biti dovoljno samo ostati zdrav i dodati npr. Robina Lopeza, trebat će znati igrati maksimalnim potencijalom kada je najpotrebnije

– i dok su ozljede Teaguea, Millsapa i Horforda dobro znane još od prije serije s Cavsima (kad dodamo da su tijekom serije ostali i bez Korvera te da se i Carroll ozljedio, ispada da je svih 5 članova petorke u zadnjih mjesec dana zbog ozljeda ispalo iz forme), dakle za izvedbu igrača postoji nekakvo objašnjenje, ono što se meni čini kao područje u kojem imaju još više prostora za napredak je vođenje momčadi

– mogu razumjeti da su imali problema sa slaganjem idealnih postava, da su trebali neko vrijeme za prilagoditi se matchupovima i da su općenito jednostavno manje prilagodljivi nekim stilovima (iako je blesavo da momčad koja je napravila znanost od 5 vani formacije ima toliko problema braniti stretch postave), ali da su nakon većine time-outova odigravali totalno bezvezne akcije, da su u završnicama svih playoff utakmica igrali totalno stihijski i da su (posebice protiv Cavsa, bez Korvera jednostavno nema prostora da vrte setove na koje su navikli) igrali toliko 1 na 5 košarke, e to nije jasno i tu najveći prigovor ide Budu (istina, on je i najzaslužniji što su uopće maksimizirali potencijale, ali to ga ne lišava odgovornosti za to što su već protiv Netsa ostali bez ideja)

– najavu Finala odradit ću kroz posebni post, bavit ćemo se njom i u podcastu (za koji su opet dobrodošla pitanja ako ih tko ima), ali prije svega namjeravam ove slobodne dane iskoristiti za malo vremena uz excell, između ostalih i pripremu za draft i tržnicu (ako stignem, pokušat ću slobodne igrače kroz prizmu IOR-a nabrojati do starta Finala)

20 thoughts on “WCF G5 / ECF G4

  1. Kad pogledaš roster Houstona – Howard, Beverly (inače), Ariza, Brewer, Smith – sve top 5 ili top 10 obrambeni igrači na svojim pozicijama, odaje se dojam da ekipa posjeduje mogućnost da bude elitna obrambena ekipa (a ne smeće u tom pogledu kao što je sad)… Ne nameće li se zaključak da je McHale popriličan debil što to nije u stanju iskoristiti?? OK, igraju brzu košarku na puno napada, ali i to bi trebalo stavit pod kontrolu?
    Shodno tome, da li nekako uvijek idu ruku pod ruku tvrda, čvrsta, odgovorna obrana s puno rotacija i pokrivanja – i kontroliran, pozicijiski half court napad. Run’n’gun ekipe obično imaju tendenciju da su i u obrani malo labavije. Možda malo i do psihe – ako krvariš svaki protivnikov posjed da obraniš, nisi baš u stanju eksplodirat u tranziciji i napade završavat do sedme sekunde… A i nekako, valjda više cijeniš napad 🙂 postoji li tu ta korelacija ili baš i ne?

  2. Jedan zgodan podatak. Curry je jedini igrač u povijesti NBA lige koji je bio član prve NBA petorke a u doigravanju se sučelio sa svim ostalim članovima te prve NBA petorke – Davis, Gasol, Harden, James.

    Nisam, naravno, ja to skužio već sam negdje pokupio i učinilo mi se previše zanimljivim da ne prenesem dalje.

  3. Evo pitanja za podcast.
    1. Trebaju li se Warriorsi riješiti Iggya? 12 milja placa, ulazi s klupe… Isplati li im se trejdati ga negdje i potpisati tipa McDanielsa za triput manje i imati defanzivca na klupi?

    2. Recimo da Pierce ode u Clipperse, bi trejdao Nenea i pick druge runde u Sixerse i lovio Monroea u FA? Wall,Beal,Porter, Gortat i Monroe. Ne cini se lose na prvu.

    3. I za kraj, Jeff van Gundy navodno visoko kotira kao trener Pelicansa. Najbolji izbor?

  4. Pitanje za podcast: Lebron ocito moze dovuc svaku ekipu do playoffa, dovukao bi I Knickse makar na 8.mjesto I sad mu prijeti da bude pometen kao I lani (sto naravno nije njegova krivica) sa mozda I jos vecom razlikom. U biti pitanje je hoce li Lebron nakon toga biti smatran vise gubitnikom tj koliko ce to nastetit njegovom legaciju jer ocito je da je kontekst finala kontra njega.. Da imaju Lovea I zdravog Kyriea I da izgube no problem, ali ovak..

  5. Thibsu je upravo predočeno da počne da pakuje kofere. Koga vidite kao najbolje rešenje za novog trenera?

    S obzirom na to da su se Cavsi u ovom plejofu etablirali kao momčad s nekakvim semi-instant-grit’n’grind identitetom, ima li tu mesta za Lovea? (prekjuče je C-Webb ili Reggie, ne čuh dobro, predložio da bi on trebalo da ulazi s klupe kad se oporavi :D)

  6. Koga će Ker da drži na Lebronu? Najverovatnije Grina. Da li onda postava Kavsa sa dva visoka može da napravi problem Voriorsima na ofanzivnom skoku? (Tu pre svega mislim na Tompsona.)

    Mada, možda se samo tešim da ćemo dobiti još jednu zanimljivu seriju, a deluje mi da će ih Voriorsi zgaziti.

  7. @garavo.
    Naravno da je kontekst finala kontra njega, isto kao što je i kontekst svega do finala “za njega”. Naravno mislim da jebeno loš Istok.

  8. @trnje_do_indije, lijepo si nabrojio igrače Rocketsa koji su (ili bi barem trebali biti) dobri obrambeni igrači. ja prvi smatram da sve kreće od obrane (ne samo u košarci) i da je obrana temelj svake ekipe. međutim, bitan je ipak i dobar balans između obrane i napada. petorka koju si nabrojio bila bi vjerojatno najgora napadačka postava u povijesti lige. ne znam što bi uopće radili na toj strani terena 🙂

  9. Pitanje: Ima li nade za Knickse ?? Šta pobogu s ovim 4. izborom drafta? Draftat nekog? Trejdat za nekog? Daj mi neku nadu da neću opet gledat sljedeće sezone tankiranje, poraze i pišanje po njima…Može li Phil nama die hard Nyk luzerima vratit nadu 😀

  10. Motiejunas je rasna četvorka.

    Beverley je prošlost. Tradeati Jonesa i 18. pick za nekog playa (Pap kao filler sa svojih 5 negarantiranih milijuna), ili zadržati pick i draftirati playa tipa Tyus Jones, Jerian Grant, ili dovesti Llulla iz Madrida sad kad je napokon osvojio Euroligu? Ma Daryl će već smisliti nešto.

  11. Jednog dana ćemo se svi zapitat kako je došlo do toga da Anthony Davis padne u ruke Thibsu…

  12. Što ne veruješ u TJonesa? Bar može napredovati do prosečne 4ke, u rangu Bassa npr.

  13. Evo jedno pitanje. Gledao sam malo povijest nagrada za GM-a godine… Mislite li da bi Morey trebao dobiti nagradu kao recimo što su dobili Buford i Myers? Mislim da su oni dobili nagradu na račun godina kvalitetnog rada (odlični draftiranja, dobrih poteza na tržnicama…). Morey je praktički izgradio contedera u 3 godine i još uvijek ostavlja prostora za napredak

  14. @ essien – kako je pitanje stiglo nakon podcasta, evo odgovor ovim putem, prvo ta nagrada je totalno bezveze (svi individualni izbori su upitni, ali ovdje su kriteriji doslovno nepostojeći), drugo, Morey je definitivno zaslužuje, mogao ju je komotono dobiti lani nakon što je okupio Howarda i Hardena

  15. Kad ce ova ekipa s ESPN-a sjasit s kurca LeBronu?

    Lik uđe u 5 finale za redom, gotovo, jednak je Jordanu, treba ih sve u vapno pobacat.

  16. Imam (opet) nepovezano s ovom temom pitanje. Ali me zanima.
    Da je Ginobilli u zenitu karijere dobio klub u ruke kao Harden da li bi mogao kao igrati na razini kao i Harden?

  17. @ Dijete – sjajno je to pitanje iako na njega nikada nećemo saznati odgovor 🙂

    ali, osobno mi je Manu idealna komparacija za Hardena po stilu igre, također osobno mislim da bi Manu bez problema zabijao 20 u NBA kao prva opcija. čak su im i brojke gotovo identične kad ih gledamo u prosjeku na 100 posjeda, iako je nemoguće znati bi li Manu odgovorio na isti način kao Brada s povećanom odgovornosti, odnosno bi li takvom lakoćom ne samo prenio učinkovitost iz manje role već i postao bolji s vremenom. ali, već s popriličnom sigurnošću možemo tvrditi da bi Manu u takvoj roli bio top 15 igrač, što možda nije ova top 5 razina Hardena, ali bogami nije ni loše.

  18. Gee,zasto toliko nepovjerenje u mog omiljenog igraca Manua :),cesto se ovo pitanje postavlja a ja mislim da bi Manu lakocom dostigao sve ovo sto Harden sada radi,plus ne bi sigurno nestajao u PO u najvaznijim utakmicama-govorimo o Ginobiliju u primeu-nesudjeni MVP finala 2005,uostalom biti prva opcija nije mu uopste strano,ne znam za vas ali ja sam ga gledao jos u Kinderu,MVP Evrolige i prvak Evrope,o reprezentaciji Argentine da i ne govorim…e sad,sigurno bi da je prihvatio neku ponudu da bude opcija broj jedan krace trajao,nema sanse da bi igrao do sada,slomio bi se davno i zavrsio karijeru zbog “suludog” stila igre i povecane minutaze,ali to je opet neka druga tema…a o razlici u igri u odbrani njega i Hardena,zelji za pobjedom i tim stvarima necemo pricati,Pop bi mogao reci nesto na tu temu sigurno ;)…i malo mi bas nije jasno ovo-koliko sam shvatio mislis da bi mu plafon bio samo 20 poena u prosjeku i samo top 15 igraca u ligi?!…20 poena je vec davao i sa manje minuta(07-08,19,5 za 31 minutu),a top 15?!…nadam se da si promasio tipku kada si to pisao :)bio je to vise puta,cak i u tvojim IOR-ima u ovim poznim godinama,ako se dobro sjecam :)…Manu mi jeste najdrazi igrac uopste i malo mi je nezgodno pisati o ovome,ali pokusavam biti objektivan,generalno gledano jako je podcijenjen igrac,volio bih da vidim anketu medju NBA trenerima i menagerima na ovu temu-koga bi vise voljeli u svom timu,Hardena ili Manua-u primeu obojica,mislim da bi to bilo najrealnije,i isto mislim da bi Manu bio uvjerljivi pobjednik

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *