THE FINALS

Vrijeme je za najavu Finala, prije toga osvrt na trenerske promjene.

SKILES

Krećemo sa Skilesom u Orlandu. Legenda kluba očiti je izbor vlasničke strukture (koju predstavljaju vlasnici, obitelj DeVos, plus direktor Martins) koja je u klubu manje-više od prvog dana (Martins je 1989. doduše bio u manjoj roli, ali je očito čovjek od povjerenja) i koja se itekako dobro sjeća Skilesa kao lidera prve momčadi Orlanda ikada. Sad, dijelom je angažman Skilesa baziran na postojećem povjerenju i ranijim vezama sa zajednicom (kako to Ameri vole reći), a dijelom je to poruka GM-u Henniganu da baš i nije glavni operativac (Vaughn je bio njegov izbor – nakon tri godine za zaborav, gazde očito vjeruju da mogu bolje).

Nije ovo dugoročan potez, kao što teško išta može biti dugoročno u kontekstu kluba koji još slaže roster, a očito i hijerarhiju kluba, ali nema sumnje da Skiles može odraditi ono što Vaughn nije bio u stanju – izvući maksimum od ovog što su do sada okupili u svlačionici. Naime, za očekivati je prije sezone bilo da obzirom na profil igrača Orlando barem igra prosječnu NBA obranu (tipa, nešto što je uspjelo Sixersima), ali što zbog Vaughnovih poteza, a što zbog činjenice da su igrači očito odlučili ignorirati ga svjesni da je na listi za odstrel, opet su završili debelo ispod prosjeka, tek 24. što je predstavljalo pad za 8 mjesta u odnosu na godinu ranije (gore zvuči nego što je stvarno bilo jer učinci su bili slični, ali to ne mijenja činjenicu da nisu napredovali ni za dlaku).

Skiles će se gotovo sigurno pobrinuti da Orlando u idućoj sezoni bude top 15 defanzivna momčad, što bi pak automatski trebalo značiti da će nakon tri tužne sezone ako ništa drugo probiti granicu od 30 pobjeda (jebote, pa to gotovo da znači kako će biti u igri za playoff na Istoku). Praktički, jedina loša strana ovog angažmana je što postoji zabilježen problem na relaciji Skiles-Harris dok je potonji odrađivao svoju drugu sezonu u Wisconsinu. Naime, kao i svaki trener koji se bori za posao, Skiles je sit obrambenih propusta u jednom trenutku samo maknuo Harris iz rotacije iako je do tog trenutka klinac čak i startao, što je kasnije rezultiralo i tradeom igrača koji je smatran graničnim lutrijskim talentom u Orlando za dva mjeseca JJ Redicka.

Sad, ako je Harris i nešto zamjerio Skilesu, obzirom da je RFA od toga neće imati previše koristi – ako ga Magic želi zadržati, to će i napraviti. Skiles nije blesav i sigurno je svjestan da neće ništa dobiti dizanjem ruku od trećeg strijelca prošle sezone, tako da je Harrisov ostanak izvjestan. Što će se pak dogoditi u veljači ako Skiles opet izgubi živce zbog nečega što će smatrati defanzivnim propustima svog tweenera? O tome nekom drugom prilikom.

GENTRY

Pa, u neku ruku je i bolje da su Pelicansi odlučili otići u drugom smjeru od onoga kojega bi im garantirao angažman Thibodeaua ili Van Gundya. U tom scenariju smo točno znali što možemo dobiti – kontrolirane napade, krvavu obranu i gomilu pobjeda u regularnoj sezoni koje troše igrače zbog konstantnih zahtjeva za davanjem maksimuma. Iskreno, nakon što smo gledali Davisa u napadački sličnom sistemu Montya Williamsa u kojem se uvijek biralo vrtiti cijelu akciju umjesto da igrači jednostavno igraju, izbor Gentrya je definitivno pun pogodak ako zbog ničega drugoga, a onda zbog činjenice da će Pelikani konačno letjeti.

Sad, obzirom da su zahvaljujući Davisu usprkos manjku tranzicije već imali top 10 napad, dovođenje Gentrya garantira da će dogodine pokucati na vrata top 5 učinka, jasno pod uvjetom da se ostatak rostera koliko-toliko posloži. Kako je godina odmicala i Williams je Davisa počeo sve više koristiti na laktu, a nema sumnje kako će novi trener upravo taj dio njegove igre znati izbrusiti do savršenstva. Davisova igra licem košu kao stvorena je za Gentryev napad i nema sumnje kako ćemo ga konačno gledati i kao kreatora, ne samo strijelca. Bilo u pick igri, bilo u nekoj od Princeton akcija, Davis će svojoj igri dodati još i taj element kreacije i tako postati kompletan napadač.

Dakle, s te strane stvar je rješena idealno, samo što s obranom koja je do sada bila najveći problem? Pa, prije nego se pod stare dane izmislio kao napadački guru u Phoenixu, Clippersima i Warriorsima, odnosno prije nego što je usavršio svoje verzije D’Antonieva pick & roll napada i Adelmanove verzije Princetona, Alvin Gentry bio je klasični učenik Larrya Browna. Osim na Kansasu, radio je s Brownom i u Spursima (tada je Larry tamo okupio i Popa i Buforda udarivši temelje ovome što su Spursi danas), a iako kasnije u karijeri baš i nije imao sreće s gažama glavnog trenera (u 7 sezona samo je jednom igrao playoff prije nego što je napravio ono mini-čudo u Phoenixu u zenitu Nashovih Sunsa), potvrdio se kao jedan od najboljih pomoćnika u ligi i uopće jedan od najvećih košarkaških znalaca koji su u njoj trenutno preostali.

Uglavnom, nema sumnje kako čovjek koji je učio košarku uz Larrya Browna i Popovicha itekako dobro zna važnost obrane. Presing na čovjeka s loptom, nešto što kod Pelicansa do sada nije postojalo, gotovo će sigurno postati važan dio igre, a uz to treba očekivati puno bolju zaštitu reketa od dosadašnje. Iako sada više nije toliko izvjesno hoće li ostati Asik (da su kojim slučajem angažirali Van Gundya ili Thibsa, Omerov ostanak bi mogli staviti pod siguran), Gentry će sigurno ostati vjeran Brownovoj formuli koja je uvijek radije ostavljala šut iz vana od polaganja (s tim da si se za taj šut morao naraditi dok kružiš okolo i tražiš otvorenu situaciju). Što će biti ogromna promjena u odnosu na do sada jer su Pelicansi dozvoljavali najviše polaganja u ligi, bivajući posebno ranjivi na cutove. Na to kod Gentrya zaboravite, što je već u startu ogroman pomak.

Jasno, osim stila igre koji će zahtijevati puno više rotacija svih 5 igrača i puno manje izlazaka na pick & roll (drugim riječima Pelicansi će igrati obranu više kao Spursi, iz zone oko koša prema vani, a ne kao do sada iz vana prema unutra), trebat će mu i podrška talenta na parketu, a tu je pitanje koliko se može napraviti u prvoj godini (osim što je upitno mogu li Asik ili čak Davis biti zadnji igrači obrane koji čiste sve greške, pitanje je imaju li prave swingmane jer upravo su njihove rotacije iz reketa prema perimetru ključne). Obzirom na sve ne bi bilo čudno da gledamo i neku verziju ovoga što su igrali Warriorsi, obranu pick & rolla s puno preuzimanja, iako ni za to Pelicansi nemaju idealnu postavu (Davis može odraditi posao na beku, ali Gordon ili Evans ne mogu na visokome). Stoga pomaci na ovom dijelu parketa ne bi trebali biti astronomski, ali uz pravog pomoćnika, a Gentry će sigurno znati izabrati jednoga iz ogromne Brownove loze, Pelicansi bi konačno trebali biti prosječna NBA momčad defanzivno.

HOIBERG

Izgleda da je stvar definitivna, toliko se već o tome šuška da je teško zamisliti kako neće doći do ove suradnje između Bullsa i čovjeka koji je kao igrač iz prve ruke prisustvovao kraju Jerrya Krausea i postavljanju Johna Paxsona za novog šefa operative. Paxson je svjestan da nema previše izbora, od dostupnih imena na tržištu velik broj njih ne bi mu se ni javio na telefon zbog sukoba s Thibodeauom (samim time i cijelom Rileyevom lozom), a za momčad u tranziciji što će Bullsi svakako biti (s tim da nitko još ne zna o kakvoj se tranziciji radi, prema nečem boljem ili gorem od ovoga do sada) nije loše ni pronaći nekoga tko je istovremeno sposoban i odraditi posao, ali i smanjiti dosadašnje tenzije u klubu.

Ovo drugo će Hoiberg napraviti po defaultu, ovaj miran tip (a takav i mora biti obzirom na probleme sa srcem zbog kojih je rano prekinuo igračku karijeru, nedavno odradivši i drugu operaciju) Paxsonovog je čovjek još iz spomenutih dana u Chicagu, dok ćemo za prvo trebati pričekati da vidimo što sprema. U teoriji, njegove momčadi u NCAA su pucale gomilu trica, igrale brzo i često bez jasnih pozicija, u formaciji s 5 igrača vani koji igraju motion napad uglavnom kroz pick & roll. U biti, ovo je suprotno da suprotnije ne može biti od onoga što je Chicago prikazivao pod Thibsom – Bullsi su redovno bili jedna od sporijih ekipa, trice su uzimali ispod prosjeka, a umjesto kreativnih pokretnih akcija nizali su gomilu klasične flex i UCLA akcije po strogo zacrtanim pravilima.

Sad, problem s Hoibergom je što su njegove verzije Iowa Statea defanzivno blago rečeno bile kriminalne. Istina, rijetko je kada imao idealne igrače, ali kad u NCAA često igraš zonsku obranu, a nisi u stanju imati ni prosječnu defanzivu s uglavnom iskusnim igračima, onda nešto nije u redu. Stoga će ovdje za Bullse ključno biti pronaći mu kvalitetnog asistenta koji će znati izvući maksimum iz rostera koji je još uvijek skloniji defanzivi.

FINALS

U gomili zanimljivih detalja kojima se možemo zabavljati prije starta serije, jedna riječ se nameće kao ključna – ritam. Nekako mi se čini da bi upravo on mogao biti glavna razlika između uvjerljive pobjede Warriorsa i zanimljivog dvoboja. Naime, Cavsi su apsolutno najsporija momčad ovog playoffa uz Bullse, što je nužnost obzirom da njegov veći dio imaju jednu akciju, jednog kreatora i jednu funkcionalnu obrambenu formaciju – svemu tome itekako odgovora manjak tranzicije.

Warriorsi s druge strane, iako su značajno usporili u odnosu na regularnu sezonu, još uvijek igraju brže od Cavsa i nametnu li igru bližu 100 posjeda nego 90 ostvaruju značajnu prednost. Ne samo da u tom slučaju mogu izazvati tranzicijsku obranu Cavsa što do sada u doigravanju nije uspio nitko, već mogu dodatno iscrpiti opcije Clevelanda za završnicu – nije isto igrati 41 minutu uglavnom šetajući ili sprintajući, tako da bi se James ovdje mogao dodatno trošiti, što opet rezultira i kraćim šihtama (sjetimo se situacija do sada u playoff kada bi nakon povećanog ritma sam tražio zamjenu), ali i većom mogućnosti da u finišu ostane bez zraka.

A kad je zrak u pitanju, Golden State je upravo najveću razliku u playoffu radio u zadnjoj četvrtini – učinci u obrani i napadu skočili bi im za ukupno 10 poena na 100 posjeda, što je pokazatelj da su više nego dobro rasporedili energiju do sada (i to usprkos činjenici da su imali i ozbiljnije protivnike i da su igrali puno bržim ritmom nego Cavsi).

Sljedeći zanimljiv moment su postave, odnosno raspodjela minuta između petorki s Jamesom na perimetru i Jamesom na nominalno četvorci (jasno, u oba slučaja on je de facto playmaker, tako da nam je napraviti ovdje odmak važno isključivo zbog defanzivne strane). Cleveland je konstantno obrambeno solidan, čak i odličan, kada su na parketu Mozgov i Thompson u sredini, kada je James svojevrsni korektor ispred bez striktnog zaduženja, ali itekako bitan u sprječavanju lopte da dođe u zonu u kojoj je protivnik želi vidjeti, odnosno kada je Shumpert na lopti. Čim maknete Mozgova (ili Thompsona, iako to Lue radi puno manje) to više nije to, a isto vrijedi i za skok u napadu – od elitne momčadi kada su trojica visokih na parketu postanu nešto puno običnije kada se Mozgov makne iz slike.

Istina, kod stretch postava defanzivno donekle stvar funkcionira kada su na parketu i Delly i Shumpert pa istovremeno jedan može odrađivati čisti presing dok drugi može napadati linije dodavanja, ali čim u bekovski dvojac upadne Irving (ili u rjeđim situacijama Smith), obrana se pretvara u katastrofu. Sad, Irving će sigurno biti spremniji nego u seriji protiv Hawksa, tako da će vidjeti puno više minuta. Što znači da se Cavsi mogu samo nadati da će napadački dati dovoljno da maskira probleme koje otvara u obrani. Koji će posebice biti prisutni u tim niskim postavama – tu treba držati oko na razlici koju će Warriorsi pumpati protiv formacije koja će uključivati Irvinga na jedinici, Smitha na trojki te Jamesa i Thompsona na petici. Od momčadi koja igra s gotovo 4 defanzivca na idealnim pozicijama ovdje Cavsi odjednom postaju momčad s 3 obrambena igrača koji su svi redom stavljeni u role u kojima mogu puno manje pružiti i tu bi moglo curiti na sve strane.

Delly je teoretski najbolje bekovsko rješenje za Currya, ali samo ako bi nekim čudom mogao nastaviti šutirati kao do sada. Obzirom da više minuta Irvinga znače manje minuta za Australca, vjerojatno ćemo gledati Kyriea na Stephu s puno preuzimanja kao i do sada, s tim da će Irvinga biti puno lakše kazniti u mismatchu s visokim od žilavog Dellavedove. Ali, Cavsi baš i nemaju rješenja, Irvinga ne možeš sakriti na Thompsonu jer bi se izgubio već u prvom bloku, a ni na Barnesu koji ga može napasti u svakom mogućem obliku, od onog očitog u post-upu, do onog najučinkovitijeg – stalnim kretanjem bez lopte i ulazima iza leđa. Jasno, stupanj katastrofe ovisi o tome u kakvom je stanju Irvingovo koljeno (i stopalo) – ako će se i dalje moći kretati samo pravocrtno, bez eksplozivnosti, onda će sve ovo opisano biti stvarnost. Da je kojim slučajem zdrav, onda bi ga bilo puno lakše trpiti jer bi nekog vraga mogao i napraviti.

Još jedna dobra stvar kod visoke postave je što postoji mogućnost puno lakšeg prebacivanja Jamesa na Stepha što bi bilo idealno rješenje (sjetimo se samo partija u kojima je James znao pojesti Rosea ili Parkera). Jasno, obzirom koliku količinu energije James već troši, dati mu takvu obrambenu zadaću tijekom većeg dijela utakmice bilo bi samoubojstvo, ali nije isključeno da ćemo taj matchup gledati tu i tamo, posebice u gustim završnicama. Kako idealnog rješenja očito nema, u tom krpanju opcija za baciti na Stepha preuzimanje će očito postati još veći oslonac Clevelanda, a kako smo već naglasili u prethodnom paragrafu, to teško da je konačno rješenje. Za razliku od Warriorsa koji su za takav stil idealno posloženi, Cavsi jednostavno nemaju roster za konstantno switchanje (u principu kroz playoff su se okrenuli tom stilu više iz nužnosti jer si ne mogu dozvoliti trošiti igrače defanzivno, posebice kada igraju s niskom petorkom) – nije isto kada Irving ostane na Greenu ili kada Green ostane na Irvingu, odnosno kada Tristan preuzme Currya ili kada Barnes preuzme Tristana. Jednostavno, s toliko igrača koji mogu igrati solidnu obranu na 3 ili 4 pozicije Golden State se ne mora brinuti za eventualni mismatch i što je najvažnije ne mora udvajati, dok je kod Cavsa svako preuzimanje potencijalni problem.

Uglavnom, poanta je da bi Cavsi u ovoj seriji mogli profitirati ako će se više osloniti na visoku postavu. Osim kvalitetnije obrane, osim gomile dodatnih skokova u napadu (do kojih također lakše dolaze kada igraju s visokom unutarnjom linijom koju čine tri odlična skakača i koji su uz to posebice bolni kada se igra na manje posjeda gdje je svaki napad na neki način dragocjeniji), tako mogu i lakše zadržati ritam u sferi koja im odgovara jer će prisiliti Warriorse da na parketu imaju Boguta, možda i Ezelia, što ih sigurno usporava. Sad, to je lakše zamisliti nego sprovesti u djelo.

Prvo, Warriorsi svejedno mogu pokušati zaigrati s niskom postavom i tako dodatno kazniti stil obrane Cavsa koji jednostavno ne uključuje previše izlazaka visokih prema perimetru. Dakle, s Greenom na petici i Barnesom na četvorci Mozgov i Thompson bi bili prisiljeni napustiti reket (Iggy bi npr. bio na Jamesu), a u tom slučaju sve ideje o jahanju visoke startne petorke duže od pola utakmice padaju u vodu. Jasno, pod uvjetom da Warriorsi zabijaju svoje šuteve s čime su do sada problema imali svi protivnci Cavsa u playoffu. Obzirom da Warriorsi svoje prilike generiraju kretanjem i razigravanjem sa svih 5 pozicija, odnosno da imaju puno više rješenja od pick & rolla koji je izdao Hawkse, nema sumnje kako će uspjeti vrtiti svoj sistem i protiv ovako zgusnute obrane.

Dakle, uz to što šuterski mogu izazvati centre Cavsa da napuštaju sredinu više nego što žele, Warriorsi nisu bez rješenja ni defanzivno protiv ovakve postave. Naime, ono što sprječava Cavse da postanu svojevrsna kopija Memphisa veći dio ove serije i tako pokušaju izbaciti Warriorse iz takta je činjenica da su njihovi visoki limitirani napadači koji osim zicera i odbijanaca baš i nemaju načina napasti obranu. To je ogromna razlika od onoga što su pružali Randolph i prije svega Gasol, tako da i s te strane visoka postava Cavsima ne garantira ništa – ako ne možeš zabiti dovoljno da pratiš Warriorse, odnosno ako ih ne možeš natjerati da šalju dodatnog čovjeka u reket i tako otvore perimetar, sve što defanzivno dobiješ od ovakve postave pada u vodu.

Plus još jedan ključni detalj – čak i da želi igrati isključivo s visokom postavom, koliko realno može Blatt izvući iz dva centra? Da su mu na raspolaganju Love i Varejao, e to bi već bila druga priča, ali jasno tada ne bi pričali o Warriorsima kao o izrazitim favoritima.

Međutim, dok ova visoka postava barem može izmjenjivati udarce, pravo pitanje je što mogu Cavsi kada na parketu budu imali stretch petorku. S Jamesom kao playom, okruženim s tri odlična šutera i Thompsonom kao skakačem, ovaj napad je do sada bio fantastičan. Obrambeno su bili izazvani, James se dodatno troši zbog povećanih odgovornosti u skoku i obrani, ali obzirom kako su šutirali to se nije ni osjetilo. Tako da je formula jasna – treba i dalje nastaviti s ovim vanserijskim postotkom ubačaja iz vana. I tu Warriorse čeka ključna prilagodba, odnosno čak ne i prilagodba koliko potreba da se ne izmišlja topla voda već da se ostane vjeran stilu igre koji ih je i doveo do tu gdje jesu.

Uz preuzimanje na pick igri, koje će po defaultu Jamesu smanjiti prostor za akciju, ključno je ostati na šuterima i ne pokušavati pomoći u reketu na Jamesu u postu. Zatvore li njihovi bočni igrači do sada nepogrešive šutere Cavsa, sav Jamesov učinak u sredini bit će uzaludan. A i nije da će baš tako moći podići do sada loše postotke čak i na obruču dok su na parketu Green ili Bogut. Warriorsi imaju previše tijela za baciti na njega i čak i da ni jedan ne uspije odraditi idealan posao, to stalno izmjenjivanje primarnih braniča sa stalnim preuzimanjem izmorit će čak i LeBrona.

Za očekivati je da na Jamesu starta Barnes i da ga onda na 1-4 picku preuzima Green, s Bogutom u pozadini kao liberom koji samo čeka Jamesov ulaz da ga složi na pod. Bez Boguta neće biti tako lako zatvoriti sredinu, ali Green se čini više nego sposoban držati Jamesa 1 na 1 u postu – na kraju krajeva, kao što smo već istakli u tim situacijama bolje je natjerati LeBrona na nekakav skok-šut s ruba reketa nego mu dozvoliti da povratnom pronađe otvorenog tricaša. Uostalom, ako su znali natjerati Rocketse da uzimaju duge dvice, što je već rečenica suluda sama po sebi, onda će sigurno znati natjerati i ovu krnju verziju Cavsa da dio otvorenih trica i zicera na obruču pretvore u šuteve preko ruke.

Mogu li Warriorsi uopće na neki način upasti u probleme? Pa, samo u slučaju da ova relativno tanka rotacija pod košem postane još tanja zbog nekih glupih pogrešaka Greena ili Boguta. Prisustvo obojice je ključno, ako bi se desilo da su iz nekog razloga manje na parketu nego što bi trebali biti, šanse Cavsima rastu, prvenstveno jer im je tada puno lakše ostvariti prednost u skoku. Možemo očekivati Klaya na Irvingu, a zatim vjerojatno i Livingstona kada je Klay na klupi, što bi vjerojatno trebalo spustiti postotke do sada najboljem spot-up igraču Clevelanda, a usput ga i zadržati u toj sporednoj roli, tako da će i dalje sve ostati na Jamesu, skoku u napadu i postotku za tri cijele momčadi.

Kako su scenariji u kojima će Cavsi uspjeti nametnuti igru s visokom petorkom poprilično teško ostvarivi, Warriorsi će imati dovoljno prilike da niskim postavama nametnu ubitačan ritam. Uostalom, kako se trendovi ionako mijenjaju od utakmice do utakmice, nije isključeno da će Ezeli ili Speights (ako bude spreman) imati značajne role, kao i što nije isključeno da ćemo često gledati Barnesa kako se hrva s Thompsonom u sredini. Poanta je da u svom tom kaosu koji proizlazi iz prilagodbi, traženju rješenja i uopće igranju košarke Warriorsi s dubinom imaju puno veću sposobnost transformacije te da su čisto iz toga razloga i momčad s puno većom marginom pogreške. A to je nešto što u seriji od 7 često bude presudno.

I za kraj se opet vratim do onoga ključnoga, a to je Curry. Doduše, mogli smo tražiti još razloga za i protiv, ali često se to sve svede na mlaćenje prazne slame obzirom da se na parketu pokažu neke sasvim druge stvari. A ovdje je itekako bitno to što Cavsi nemaju previše mogućnosti usporiti Stepha, što je, barem po meni, uz potencijalno brzi ritam utakmica i najveći razloga zašto će Warriorsi otići do kraja. Ono, svi pričaju o tome kakav je LeBron problem iako je iz aviona jasno da Warriorsi imaju puno više tijela i rješenja za usporiti njega nego što Cavsi imaju za usporiti pravog MVP-a. Čak i protiv Hawksa, gdje ga nitko nije mogao čuvati, James je od težine tereta kojega nosi u svim segmentima igre realizatorski odigrao debelo ispod svoje razine. Neka ovdje ponovi nešto slično i neka pri tome stane podrška iz vana, Cavsi odjednom više ne izgledaju kao atomski napad.

Uostalom, dok su Cavsi do sada ubacili 36% trica čime su poharali Istok, u svom haračenju po Zapadu protivnik im u Finalu ubacivao je tricu s 38%. Dodaj tome da jedna momčad odlično brani perimetar i da je za očekivati da spusti te postotke, odnosno da druga voli zatvoriti reket i ostaviti otvorenu tricu (sami pogodite tko je tko u ovoj priči) i ta razlika od 2% bi se mogla još i povećati (jasno, što se više smanjuje, to su šanse Cavsima veće).

Uglavnom, tko će čuvati Stepha? Formula za pobjeđivanje Golden Statea koju je priredio Memphis (jedina momčad koja ih je dobila tri puta u sezoni) glasi zadržati ga ispod 40% šuta i na oko 30% za tri. Znači, agresivno udvajanje na picku, guranje prema liniji i nadanje da se Warriorsi neće sjetiti oslobađati ga u spot-up i catch & shoot akciji. Ovo prvo možemo zaboraviti jer ni Thompson ni Mozgov nisu idealni igrači za visoki izlazak na pick & rollu, a osim toga razlog zašto je obrana Cavsa do sada funkcionirala je taj što su parkirani u reketu. Dakle, za pritisnuti Stepha morali bi se odreći zadnje linije koja drži obranu, a to bi vjerojatno razotkrilo sve probleme koje imaju u naknadnom rotiranju.

Udvajajnje i preuzimanje su nešto realnije opcije s niskom postavom, ali tu je zaštita obruča Cavsa već toliko slabija da slabiji Curry ne znači previše ako istovremeno postoji gomila putova do obruča. I dok Cavsi ne smiju riskirati s tipa ostavljanjem Thompsona na Curryu, Warriorsi u Greenu imaju najboljeg pick & roll braniča u ligi, čovjeka koji jednakom lakoćom brani i čovjeka s loptom i rollera. U teoriji James bi mogao raditi to što radi Draymond, pa i čuvati Stepha, ali kako istovremeno biti i Curry i Green svoje momčadi? To ne može biti ni on, vjerojatno najbolji ne-centar nakon Jordana, pa sve da tamani teglu kiselih krastavaca tijekom svakog time-outa. Mislim, već nakon tri utakmice vjerojatno bi svaki odlazak na klupu uključivao i priključenje na stalak s infuzijom.

(digresija – nevjerojatno je da se nakon svega što je napravio u karijeri i dalje postavlja pitanje Jamesove veličine, odnosno da se kritike na račun Cavsa kao momčadi tretiraju kao da istovremeno sumnjaš u Jamesa kao igrača, ali i za to je problem jasan – razmislite malo koliko vremena trošimo na rasprave o tome tko je najbolji pojedinac, odnosno koliko malo pričamo o najboljim momčadima, tu je srž svih problema jer da je svaki NBA fan u stanju navesti top 10 ekipa u povijesti kao što je u stanju raspravljati o top 10 igrača, onda bi valjda do sada shvatio da u momčadskom sportu poraz nije rezultat nečije individualne slabosti, već slabosti momčadi, a vrijedi i obrnuto)

Dakle, ako Curry ubaci 30 uz visoke postotke i ako Warriorsi nametnu ritam od 95 ili više posjeda po tekmi, Cavsi su pred zidom. Tu formulu nisu razbile ni bolje momčadi od ove verzije Clevelanda koja je do Finala došla ranjena kroz polje još sakatijih protivnika. Istina, nisu ni Warriorsi testirani kako su mogli biti – izbjegli su Spurse i Clipperse, Memphis je bio ranjen, a cijelu sezonu nema ni poštene verzije Oklahome, ali nije ni ovaj matchup ono što je mogao biti da je Cleveland kojim slučajem u komadu.

Nije da su Cavsi bez izgleda, ako im se sve poklopi i ako će svi maksimalno odraditi svoj dio posla, uključujući i stručni štab, onda mogu biti protivnik dostajan Finala. U biti, tu im se i otvara mala šansa jer neke slabije partije Greena protiv Rocketsa (gdje je vidljivo ostajao bez zraka, nije lako igrati 40 minuta po večeri njegovim intenzitetom, čovjek nosi ogroman teret u oba smjera), a onda i udarci koje su dobili Curry i Klay, daju naznaku da će ih dočekati manje elitna verzija Golden Statea. To je odmah šansa puno veća od onih klasičnih statistički 30-ak % koliko Clevelandu u ovom matchupu daju brojke.

Uostalom, postotci nisu toliko važni kao slučaj (ozljede prije svega) i matchup jer nikada nećemo znati odvojiti bitno od nebitnoga u uzorcima koje imamo. Stoga u svim ovim analizama uz brojke s razlogom veliku ulogu igra i osjećaj baziran na viđenom, a on u ovom slučaju favorizira Warriorse. Čak i ako Klay propusti poneku utakmicu, dok imaju Stepha, Greena i Boguta, Warriorsi su moj izbor jer ne vidim načina kako Cavsi istovremeno mogu kontrolirati seriju na oba kraja parketa s ovoliko tankom rotacijom.

Finalna prognoza?

Da nije bilo ovih problema sa formom i zdravljem u prethodnoj seriji, ostao bih pri 4-1, ovako neka bude 4-2 jer izgledno je da bi Cavsi mogli dobiti jednu u Oaklandu dok se obje momčadi traže obzirom na sve navedeno, pa i ovoliku pauzu između utakmica.

Može li već jednom krenuti to Finale?

15 thoughts on “THE FINALS

  1. Prognozirao si pobjedu GSW-a evo ga Cleveland osvaja naslov :D.
    Super analiza i stvarno ne znam načina kako Cleveland može dobiti jer GSW jednostavno ima igrača za čuvati LeBrona

  2. @ Ra – u ovom kontekstu u kojem max praktički nije max obzirom na ono što nas čeka (suludi porast capa) naravno da Kanter može dobiti max. njegove brojke su odlične, a obrambeni problemi se uvijek mogu pripisati kontekstu (godine, loša taktika) tako da se neki klub uvijek može nadati da će upravo oni biti ti koji će ga razviti u kompletnog igrača (Knicksi kad im sve drugo propadne he he).

    samo. liga je pametnija ko što čovjek reče, tako da ovi klubovi koji imaju prostora sigurno nemaju baš njega na vrhu prioriteta. kako cap skače tek dogodine, ove sezone situacija baš i nije tako sjajna, što znači da bi se stvarno trebalo puno toga poklopiti da netko Kanteru ponudi ugovor sa startnom ratom od oko 16 milja koliko iznosi max kojega može dobiti.

    realnija cifra je nešto manja, tipa 12 do 14 milja, što je i dalje puno za igrača od kojega ne znaš što točno možeš dobiti u tom periodu. e, sad, ako se Kanterov štab bude postavljao kao i do sada, nije isključeno da će ciljati baš max, a ako ga ne dobiju, onda možda krenu stopama Grega Monroea, odrade petu godinu na rookie rati od 7.5 milja i onda iduće ljeto poberu vrhnje ako Kanter ostvari slične brojke (što neće biti lako uz Duranta u blizini, ali već minimalni obrambeni napredak stvar bi vrati u ravnotežu).

    znači, ako je ovo ljeto realno očekivati npr. 13 milja što je nekih 19% capa, iduće tih 19% capa iznosi 17 milja. dakle, ne dobije li max odmah, uvijek može zaigrati na ovu kartu i tako zaraditi razliku koju je “izgubio” ne potpisavši dugoročni ugovor odmah.

    i da, obzirom da će tada vjerojatno svih 30 klubova imati prostora za jedno bahato pojačanje, šansu su mu puno veće da dobije ovih maximalnih 25% od capa za godinu dana, što znači da bi uz malo sreće i strpljenja u sezonu 2016/2017 mogao startati s ratom od 22 milje.

    gledano iz tog kuta, dati mu odmah 4×16 i ne zvuči puno

  3. Ja sam uvjeren da Cavsi ne da samo mogu uzeti koju utakmicu protiv, nego da ce ih i glatko dobiti…. Naime, koliko god neki mislili da Green to moze, GSW nema nikoga tko moze cuvati LBJa…. Oni ce bacati sve sto imaju na njega, ali na njihovu zalost niti jedan od njihovih igraca nije Kawhi… Dogoditi ce se da ce ga udvajati i omoguciti 10+ asista Jamesu po utakmici.

  4. jos jedna stvar koja me jako zivcira, koju svi komentatori govore…. a to je da i Cavsi i GSW imaju inexperienced coaches. Ali mozes ga voljeti i ne voljeti ali ipak Blatt nije bas mladi i neiskusan trener….

  5. Čisti firepower se ovdje prenaglašava u odnosu na iskustvo… Evo baš jučer vidio broj utakmica finala u nogama igrača GS-a (nula) spram onih Cavsa (pun k), jest da su u pitanju neki igrači s kraja klupe al opet…

  6. @trnje – mila majko, pa tko bitan osim Jamesa ima iskustvo? šta će Marion, Miller i Perkins mentalnom snagom natjerati Warriorse da si napune gaće? ili računaš da će na osnovu tog iskustva puno bolje dodavati gatorade i stolice? jedini od tih iskusnjara koji nije totalni leš je Jones, ali ni njega ne čeka isti matchup kao do sada, Warriorsi mu neće ostaviti gomilu otvorenih trica, a s druge strane će ga napadati u picku ili izolaciji kad god mogu

    mislim, pored svih razloga zbog kojih bi Cavsi mogli otići do kraja, “iskustvo” je najmanje bitno, child please

  7. Mislim da postoje samo dva načina na koji Cavsi mogu osvojiti, da Kyrie igra na nivou i zabija 30+, ili da se povrijedi neko od dvojca Steph-Bogut, sve ostalo mi je krajnje teško za uvjeriti se…

    Mada mi je malo muka od prognoze GSW u 5, Rocketsi su imali barem tri guste utakmice, jednu dobili, Memphis koji je najbliži ovom Clevelandu po stilu igre i rosteru trenutno, možda bi dobio i još jednu da je Tony Allen bio zdraviji…

    Zanima me kako će ili koliko će igrati s Greenom na centru, biće tu malo igre s minutama i rotacijom, kad je Mozgov jedini visoki i sl. jer bi ga Thompson izdominirao xD

    Hoće li LeBron imati odmora u napadu dovoljno da se preuzme Stepha, da li bi možda Lee kao centar pravio neke probleme Cavsima, hoće li Barnes osvojiti MVP finala jer će vjerovatno imati najviše prostora za nabiti statistiku 😀

    9 dana :O

  8. Da a Birdman npr nije bio teški leš 2013. sa 35 godina i koliko, godinu dana bez NBA košarke?? Pa ga je Spoelstra uskrsnuo. Jasno mi je da ćeš ti sad nać neko logično objašnjenje zašto je taj slučaj drugačiji od ovog al da ti je neko tad to rekao koliko bi se tvoj odgovor razlikovao od ovog iznad… Vjerujem baš i ne 🙂

  9. @ trnje – nisam religiozan tip i ne vjerujem u uskrnuća, a onda isto tako baš i ne pričam o njima. ako Marion (za kojega jedino postoji šansa da možda u nogama ima nešto) i bude faktor u seriji, sigurno se neću s tim zamarati u ovom trenutku jer bi to bilo isto kao da planiram svakodnevni život oko očekivanja da ću dobiti na lotu

    a oko Birdmana nema velike mudrosti, isticali smo i kad su ga dovodili da će biti pojačanje. zadnji put kad je bio na parketima, čovjek je bio koristan rotacijski igrač, dakle očekivati od njega da bude koristan bilo je realno (imao si slučaj Turiafa prije njega u Miamiu za kojega je isto tako bilo jasno da neće biti pojačanje jer nije bio koristan ni prije Miamia). dakle, reći za njega da je bio leš totalno je kriv primjer

    s druge strane, svi ovi veterani Cavsa debelo su negativni igrači i s razlogom su na klupi i nisu uspjeli upasti u rotaciju čak ni usprkos teškoj potrebi. meni samo nije jasno zašto se uopće trudim nešto pojasniti nekome tko je bubnuo dvije ovakve bedastoće jednu za drugom 😉

    ah znam, ova jebena pauza…

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *