SUMMER SCHOOL GRADES, PART ONE

Sada kada je ispadanjem 8 momčadi iz daljnjeg natjecanja u Vegasu radno ljeto završilo za 15 franšiza, imamo dovoljno materijala za baciti se na osvrte. Idemo u dva dijela, danas prvih 15, naknadno ovih preostalih 15 koji se nastavljaju boriti u Vegasu.

PACERS

Jedan od najgorih rostera u Orlandu ipak je ostvario bit cijelog ovog okupljanja, promovirali su svoja dva rookiea koji su bili apsolutno jedino vrijedno gledanja što su imali za ponuditi. Myles Turner je skakao, lijepio banane i šutirao s perimetra, pokazavši da ima pick & pop igru u napadu i fizikalije u obrani te da može pomoći od prvog dana (više nitko ne priča o tome kako čudno trči), a izbor druge runde Young nastavio je raditi ono što je radio godinama na Oregonu kao dominantni combo igrač, trpati, driblati i ulaziti u sredinu, te je zaradio garantirani ugovor i priliku da se dokaže kao četvrti bek na rosteru Pacersa. Obojica se idealno uklapaju u slash & kick pokret koji kreće u Indiani i ovdje su čak imali priliku razviti finu međusobnu kemiju.

Treba još istaknuti i koliko su dva veterana koji će se opet naći na rosteru bila katastrofalna. Hill je bio totalno izvan forme, pojavi li se ovakav u trening kampu ne bi me čudilo da ga otpuste bez obzira što ima garantiranu godinu, a ni Whittington osim povremenog ubačenog otvorenog šuta s perimetra nije pokazao gotovo ništa. Štogod, dobio je novu priliku i bit će barem među 20 (nema informacija o tome da li je ugovor koji je dobio garantiran, tako da možemo pretpostaviti kako je u pitanju klasični negarantirani minimalac s bonusom za pojavu u kampu). Hill i dalje nema nikakvu rolu osim kao nekakva smetnja na perimetru u stilu Alonza Geea, dok se Whittingtona još i može zamisliti u koncepciji kao stretch visokoga (a i fali im visokih općenito na rosteru), ali sve u svemu radi se o nebitnim faktorima za budućnost Pacersa.

CLIPPERS

Nitko se nije posebno istaknuo, ako bi morali birati nešto za staviti na broj 1, onda je to vjerojatno energija njihovog rookiea Dawsona kojega je stvarno moguće zamisliti kao modernog NBA braniča sposobnog pokriti pozicije od 1 do 4. Samo, momak ne može ubaciti šut da se postavi na glavu, ima problema i s istrčavanjem kontri kada mora driblati, tako da je ovo daleko od dobitka. Ali, u situaciji kada nemaju pickove, Clippersi bi bili ludi da odbace šansu staviti ga na roster i onda kroz rad na šutu dobiti nešto nalik 3&D igraču.

Ako su imali nekakav cilj, to je bilo razigrati Wilcoxa, koji je solidno ubacivao trice, ali se pri tome pokazao i kao potpuno jednodimenzionalan igrač. Solidni su bili i Wolters i Garret kao playmakeri, ali za njih već znamo da mogu odraditi rolu petog beka u NBA, kao i da takvih combo igrača svaka godine iz NCAA dolazi na tone. Jordan Hamilton je opet razočarao, njegove idealne fizikalije više uopće nisu toliko primamljive kao dok je bio rookie jer ni nakon svih ovih godina i prilika i dalje nema konstantnu šutersku formu, kao ni pouzdan dribling.

Šuška se da bi Clippersi mogli među 15 ubaciti i Moreiru, ali Angolac nije pokazao ništa posebno, za razliku od NCAA ovdje baš i nije dominirao u skoku i čuvanju obruča te je više od izražaja došla činjenica da ima problema s dolaženjem do pozicije protiv snažnije konkurencije (njegova igra i inače je dosta bazirana na šutu s vrha reketa, ali u NBA bi očito bio samo to, a daleko je još od iznadprosječnog, kamoli elitnog, učinka u toj roli).

HORNETS

Kaminsky je bio odličan, pristojno je odrađivao posao u sredini i odličan je bio kao stretch petica, tako da s te strane mogu biti zadovoljni. Čak je i Daniels, nakon očajne šuterske partije prvog dana, u preostala 3 nastupa rasturio (ubacio 11 od 17 trica), pokazavši uz neupitnu šutersku formu da je napredovao i kao obrambeni igrač (što je naravno ključ ako misli do minuta na boku).

Za razliku od ove dvojice Hairston je bio totalno izgubljen. Iako je ubacio samo 29% trica to je najmanji razlog za brigu, njegova šuterska forma je odlična, problem je kao i uvijek nesposobnost razlikovanja dobrog od lošeg šuta. A da mu je košarkaški IQ i dalje najveća prepreka do ozbiljnih NBA minuta pokazao je i igrom s loptom u rukama, ljetna liga bila je nova prilika za uvjeriti se da mu kreativnost nije jača strana. Hornetsi to znaju, još kad bi to shvatio i sam i kad bi se posvetio onim aspektima igra u kojima može biti od koristi kao što su obrana, šut i kretanje bez lopte, imali bi igrača.

Istaknimo i da je iz nekog razloga Aaron Harrison dobio poziv u kamp na negarantiranom ugovoru, iako osim borbenosti nije iskazao ništa posebno. Od najboljeg šutera Wildcatsa ovdje nije bilo niti š, čak štoviše isprobavali su ga Hornetsi u combo ulozi gdje se, igrajući uglavnom rolu koja je kroz karijeru bila rezerviranu za brata, fino snašao. U biti, ako će i upasti u ligu, bit će to na račun fizikalija i igranja obrane ne perimetru.

PISTONS

Još jedan roster na kojem se nije imalo što vidjeti osim rookiea. Johnson je bio apsolutno prvo ime Pistonsa, najbolji skakač, strijelac i obrambeni igrač, a uz to je lakoćom dolazio i na liniju slobodnih pokazavši i potrebnu dozu kreativnosti s loptom. U principu, on je jedan od gomile rookiea koji su na ljetnoj ligi toliko iskakali kvalitetom da se činilo da su generacijski ispred.

S druge strane, Dinwiddie je pratio onaj drugi trend, igrača druge godine koji nisu previše impresionirali. Pistonsi od njega očito žele napraviti isključivo playmakera, što je i razumljivo jer mu je najveći plus ulaz, ali nedostaju mu i fizikalije i raspon na šutu da bi bio ozbiljna prijetnja u pick & rollu.

Nitko drugi nije vrijedan spomena, Miller ne kraju nije ni zaigrao (neki dan su ga trejdali u Netse kako bi Stan doveo Blakea, što je još jedan besmislen potez ove uprave, ali i potvrda koliko vjeruju Dinwiddieu), a Hilliard se očekivano nije ni primjetio, iskreno ne mogu ga zamisliti ni da se istakne u NBDL konkurenciji, kamoli da ima rolu u NBA.

MAGIC

Oni su vrlo brzo ugasili svoje udarne prospekte, Payton i Hezonja su odigrali samo dvije utakmice, a Gordon tek jednu više. Očito su smatrali da ih nema potrebe više zamarati, vidjeli su sasvim dovoljno. Payton je bio iznenađujuće pasivan, također se uklopio u narativ igrača druge godine koji su podbacili, a poznavajući njegov energični pristup igri ovdje nije u pitanju nikakvo nezadovoljstvo činjenicom da nema slobodno ljeto, već isključivi fokus na šutiranje. Loptu je prepustio drugima, posvetio se više spot-up roli i pokazao da i dalje ima ogromnih problema sa šutem. Logično, u Orlandu su ovome posvetili ogromnu pažnju jer ne uspije li Payton šuterski raspon ustabiliti barem do linije slobodnih, neće biti ni ozbiljno dugoročno rješenje na jedinici.

Hezonja za razliku od nekih novaka koje spominjemo nije briljirao, ali nije imao ni previše prilike, uglavnom su ga probali u spot-up roli gdje je pokazao da ima potreban šuterski raspon. U svjetlu sjajnih rookie izdanja njegovo nije bilo specijalno, ali u kontekstu toga kako novaci inače reagiraju, nije ostavilo mjesta sumnji da pripada u NBA. Uz šut ima stvarno izuzetne fizikalije za swingmana, to su dva ključna elementa, tako da sada samo treba raditi na igri jer za sada je u svemu ostalom isključivo potencijal. Drugim riječima, osim šutiranja otvorenih trica i trčanja kontri, teško da ima dovoljno izbrušenih kvaliteta za računati na ozbiljnije minute u prvoj godini.

Gordon je tako bio uvjerljivo najbolji igrač Orlanda. Očito je radio na šutu za tri, posebice iz kuta, te je prvi cilj lige uopće bio testirati ga u toj roli. Ubacio je 6 od 12 pokušaja, birao je isključivo čiste situacije i to je izgledalo pristojno, ali problemi sa slobodnima očito ukazuju da je daleko od idealne šuterske forme. Ne bi me iznenadilo da bude starter uz Paytona i Oladipa, ali sretno Skilesu s tri tako nepouzdana šutera koji praktički non-stop rade na toj vještini. Radio je Gordon i na driblingu, ali tu će još teže doći do razine potrebne da igra značajniju kreatorsku ulogu. Zato je pak kombinacija njega i Hezonje na boku stvarno izgledala dobro defanzivno, takve dvije mrcine sposobne pokriti pola parketa na pozicijama 2-3 ovoga ljeta nije imao nitko.

Od ostalih izdvojio bih još samo playmakera one druge momčadi, takozvanih “bijelih”, Keitha Applinga koji je u 5 utakmica imao više nego dovoljno prilike prikazati se kao solidna opcija i potencijalni kandidat za mjesto petog beka na nekom od 30 rostera.

THUNDER

McGary i Johnson su bili ok, ništa posebno, ali su odradili svoje pod košem (McGary je primjera radi puno bolji dojam ostavio lani kao skakač i trkač, ovdje su ga pak opteretili post-up akcijom, čak je potezao i trice, tako da se ono dobro što radi izgubilo u eksperimentiranju s većom rolom). Semaj Christon i Quinn Cook trebali su dati iskru s vanjskih pozicija na kojima je očito nedostajao ozljeđeni Cameron Payne, ali nisu se baš proslavili u najzahtjevnijoj roli na ovim egzibicijama gdje je igra playmakera ključna.

GRIZZLIES

Na kraju su uz Heat očekivano ostavili najbolji dojam u Orlandu, iako baš i nisu dobili neke posebno vrijedne spomena partije od svojih udarnih igrača. Adams je lakoćom dolazio u reket i radio dar-mar, ali nije mogao ubaciti šut ni slučajno, Stokes je loptu vidio svakog punog mjeseca (po običajima ljetne lige, bekovi su uglavnom gledali svoj učinak) tako da je isključivo skakao, Green praktički nije ni igrao, tako da se kao MVP nametnuo Smith koji bi one lopte koje ne bi potrošio Adams spremao u koš ili dodavao suigračima na otvorenom šutu (prvi strijelac i asistent momčadi), usput igrajući standardno solidan presing na loptu. Treba još spomenuti i doprinos Harrisona koji se prilagodio ovakvoj situaciji i sasvim se solidno snašao u 3&D roli uglavnom igrajući trojku.

Na kraju ispada da si nitko previše nije pomogao usprkos uspjehu momčadi, Smith možda dobije priliku za ponekom minutom u prvoj momčadi ako Calathes ode, ali najveći upitnik je uz Adamsa. Koliko god već dva ljeta za redom pokazivao izuzetne slash & kick kvalitete i izuzetnu igru u postu za beka, činjenica da ne može spojiti dva šuta velik je problem, posebice kad uzmemo u obzira da govorimo o Memphisu. Praktički, u ovom trenutku on je njihov Dinwiddie, što nije loše, ali nije ni razlog da ga priključiš rotaciji.

HEAT

Solidno izdanje Heata, dovoljno kvalitete svuda po rosteru da prođu Orlando bez poraza. U Vegasu su pak ostvarili 1-3, prvenstveno jer su ostali bez centra Reeda koji je potpisao za Netse i prešao u njihovu ekspediciju. Ali, to ionako nije bitno, bitni su igrači, a tu se nema nešto posebno za prijaviti. Ennis je bio solidan u roli šljakera, ali vjerojatno nedovoljno da preživi trening kamp. Napier nije puno igrao, ali je pokazao solidnu egzekuciju u pick & rollu, može zabiti tricu, napasti obruč i baciti povratnu i to je dovoljno da se održi među 15. Winslow je u Orlandu bio solidan, igrao je obranu i napadao obruč, ali šuterski nije pokazao ništa, a u Vegasu je nestao (ako ćemo između njega i Stanleya Johnsona bilježiti nekakav dvoboj, onda Stanley za sada vodi 1-0). Dragić je u Orlandu pružio pristojnu šutersku rolu, u Vegas nije ni išao.

U biti, ukupno su najbolji dojam vjerojatno ostavili klinci koji nemaju previše šanse za upasti na glavni roster, pick druge runde Richardson i nedraftirani Whittington. Ovaj potonji je nakon bljeska u Orlandu u Vegasu potvrdio da je itekako interesantan (odličan šuter s rasponom do trice, izuzetan skakač i atleta, može napasti s loptom, problem je samo nedefinirana pozicija), a Richardson je kroz sve utakmice možda bio najkonstantniji (još jedan all-round igrač koji može odigrati više pozicija, obje bočne, a po potrebi čak i playa), uz to ima i finu dozu Crawfordovske elegancije s loptom u rukama, posebice kad se nakon bloka digne na šut s poludistance. Nema idealne fizikalije za swingmana, tako da mu možda ta rola combo beka najbolje i odgovara. Uglavnom, obojica zaslužuju šansu u NBA, daleko su od sigurne stvari, ali potencijal koji donose u slučaju ostvarenja mogao bi se višestruku isplatiti.

SIXERS

Obzirom na to koliko vremena ulažu u prospekte (doduše, ne rasipaju se baš financijskim resursima), očekivao bi čovjek da budu jedan od interesantnijih rostera. Na kraju se malo toga imalo za vidjeti. Okafor se u sudaru s nešto odraslijom konkurencijom od vanserijskog realizatora u NCAA spustio na razinu NBA prolaznika (samo 44% šuta), popivši finu količinu banana u naivnim pokušajima da završi na obruču kroz gužvu (sve je kulminiralo kad ga je Porzingis nekoliko puta izblokirao u međusobnom dvoboju). Šutevi koje je ubacio uglavnom su bili iz kontakta i teško ih je okarakterizirati kao kvalitetne (posebice jer znamo da nema raspon, opet je promašivao slobodna), što jasno poručuje da će njemu trebati sistem s 4 igrača vani kako bi uopće mogao funkcionirati u sredini (sretno s tim iduće sezone pored Noela i bez poštenog tricaša na perimetru).

Dovoljno je jak da skupi potrebnu kvotu skokova, ali defanzivno je bilo vidljivo da nema poziciju jer se ne kreće dobro za četvorku, a s 4 blokade u 5 utakmica teško da je ikoga uvjerio kako može biti zaštitnik obruča na sljedećoj razini. Uglavnom, prerano je za reći da je flop, ali nastup na ljetnoj ligi samo je potvrdio ono što govorimo već godinu dana, Okafor je daleko od sigurne stvari i da bi uopće bio značajan član rotacije trebat će se puno toga poklopiti.

Ostali visoki? Aldemir je odlično skakao i solidno čuvao sredinu, dakle ima ona dva minimalna preduvjeta za back-up centra. Holmes je pokazao više nego dovoljno za dobiti trening kamp pozivnicu, u pitanju je pokretan visoki koji može odraditi obje pozicije defanzivno i ima odličan šut s poludistance tako da je šteta što je zbog frakture lakta propustio Vegas. Kazemi je skakao i donosio energiju na kraja parketa, ali borbenost teško može zamijeniti manjak centimetara čak i za četvorku te šuterskog raspona koji onemogućuje igru na perimetru.

Među bočnim atletama bez šuta koje Sixersi biraju nadajući se da im s vremenom mogu dodati taj element i da će se kockanje isplatiti jer za razliku od šuta puno je teže naučiti letjeti s linije slobodnih (iako bi se dalo pričati o tome koliko je lako naučiti šutirati ako si drvo) istaknuo se prije svega Grant aktivnošću u oba smjera (naravno, ne i šutom). U Vegasu ga je zamijenio Sampson koji teško da će preživjeti buduće rezove (negarantirani ugovor mu nakon ovakih partija ne garantira mjesto među 20), a o Tokotu je dosta reći da je trice “gađao” 0-9 i da osim aktivnosti u obrani nije pokazao ništa.

Od playeva imali smo šanse vidjeti Jacksona koji nije pokazao onu prijašnju eksplozivnost (ne zaboravimo da se vraća nakon strgane Ahilove tijekom prošlogodišnje ljetne lige gdje je briljirao do ozljede), ali je svejedno dobio mjesto u kampu. McConnell i McRae su bili loši, Burton nije ni dobio poštenu priliku, tako da se jedino istakao Wilbekin, mada je i to rezultat prije svega činjenice da je imao gomilu prilike jer je uz Kazemia dobio najviše minuta u Vegasu.

ROCKETS

Capela, Dekker i Johnson nisu ni zaigrali, navodno zbog ozljeda, tako da stvarno nismo imali što vidjeti od momčadi koja obično iznenadi kvalitetnim izborom mladih. Harrell je bio ok, osim energije pokazao je i solidan skok-šut iz okreta u post-up akciji, ali daleko od toga da je impresionirao (osim što je fizikalijama daleko od idealnog visokog, ovdje baš nije odskakao ni atleticizmom, očito u ovom trenutku isključivo radi na dodavanju mase što ga je dodatno usporilo). Njegovo mjesto za trening kamp je vjerojatno sigurno, s ovog rostera konkurencija mu je jedino Alan Williams koji ima gotovo iste probleme kao on iako je puno žilaviji u igri pod košem, dok ovi slični nedraftirani prospekti poput Woodsa i Walkera nisu pokazali ništa (Walker stvarno pojma nema što bi trebao raditi na parketu, iako mnogi mladi visoki često zbunjeno gledaju umjesto da rade barem nešto, tipa postavljaju blokove ili se bore za poziciju pod košem, Walker i Looney iz Warriorsa definitivno su izgledali kao netko tko je prvi put ugledao košarkašku loptu).

Dojam je da bi se u kampu od prisutnih eventualno mogla naći još dva 3&D igrača. Dobro nam znani Rice (koji ovdje nije dominirao na lanjskoj razini, ali je svejedno pokazao da je iznadprosjeka u ovoj konkurenciji) i DJ Kennedy koji iza sebe već ima gomilu NBDL i euro iskustva i koji je odradio solidnu 3&D rolu (dobro, puno više je bio aktivan u ovom D dijelu, ali barem je pokazao nešto).

KINGS

Uz Sixerse i Knickse, žal za preskakanjem Mudiaya itekako će osjetiti i oni. Cauley-Stein nije igrao loše, defanzivno je pokazao dio talenta, trčao je kad god je mogao, ali ništa od toga ne spada u kategoriju specijalnog. Od programiranih trening kamp igrača ni Stockton ni Moreland nisu napravili ništa (Moreland će vjerojatno ostati na rosteru do tada jer su u manjku s krilnim centrima, a momak barem može skakati), tako da su glavnu riječ isključivo vodili iskusni bekovi s euro iskustvom poput Andersona (šuterski i kao kreator ništa posebno usprkos izbrušenom zanatu, stvarno ne znam što će Kingsi dobiti s njim na rosteru) te Stonea i Ligginsa (isključivo defanzivci koji će se nakon ovih epizoda vjerojatno vratiti gažama u Europi). Moram spomenuti i kako Dukan uopće nije ostavio loš dojam, daleko od toga da je NBA igrač, ali pokretan je i ima stvarno precizan šut i, što je itekako važno, brz izbačaj za tri, tako da ga uopće nije problem zamisliti na nekom ozbiljnom Euroligaškom rosteru kao specijalca koji može odraditi rolu na pozicijama 3 i 4 te pružiti kvalitetnih 15-20 minuta. Svakako je bolji prospekt od Rudeža, a kad stvari postaviš tako, onda nije isključeno ni da ćemo ga gledati i u trening kampu neke NBA momčadi, očito sve je moguće.

JAZZ

Šteta što se Exum ozlijedio već u prvoj utakmici, bez njega su izgubili i na draži i na kvaliteti (i to poprilično jer lakoća kojom je ulazio u sredinu i bacao povratne bila je čista NBA). Glavnu rolu s loptom nakon toga je preuzeo Cotton i očekivano je odradio sasvim solidan posao, malo je presitan, ali ima šut, brzinu, pregled igre i iako baš nije u stanju doći do obruča, ima sljedeću najbolju stvar, odličan floater. Jedino je šteta što se uz njega Hanlan baš i nije naigrao.

Kod bočnih i visokih nema se što posebno prijaviti, Hood je odradio dvije odlične partije u Salt Lake Cityu i u Vegas nije ni išao, a u istoj tekmi kad i Exum ozljedio se i Jarrett tako da ni njega nismo imali prilike vidjeti (doduše, nije da smo time išta izgubili, Jarrett je isti kao što je i bio, masa koja se kotrlja po parketu i poteže trice kad god stigne). Cooley je skupio popriličnu minutažu, skakao je i radio pod obručima, ali ni na trenutak nije dao naznake da je NBA igrač (nedostatak dometa na šutu je glavni problem), Johnson je uobičajeno dobro zabijao trice radeći pri tome malo što drugo, Motum je odradio totalno bezličan posao te ni malo nije podsjetio na onog fajtera od lani, tako da je glavna priča bio Lyles koji se nakon potpisivanja ugovora priključio momčadi.

Nažalost, pri tome nije pokazao ništa, očito je da je plan bio natjerati ga da šutira što više, ispaljivao je i trice slično nekoć Kanteru, ali sve su uredno završavale na obruču. Osim što je bio totalno izvan ritma šuterski, pod koševima je djelovao poprilično tanko, ali barem je pokazao zavidnu razinu pokretljivosti u obrani.

LAKERS

Nisu se baš proslavili, za momčad koja će hrpu ovih igrača imati u trening kampu pokazali su premalo. Russell je pokušavao, ali nije uspio zabiti ništa (katastrofalan šut), niti iz driblinga niti iz spot-up situacija, a još je gori bio kao kreator. Iskazao je rijetko viđenu nonšalanciju s loptom, pokušavajući izvesti gomilu atraktivnih dodavanja u gužvi koja bi obično rezultirala nepotrebnim izgubljenim loptama. Sad, istina je da takve poteze (posebice bounce pasove u kontrama) svatko ne bi ni pokušao jer rijetki vide igru na takav način, ali neučinkovitost jasno govori da je ovaj skok na bržu igru i među puno talentiranije obrane po pitanju fizikalija i atleticizma trenutno problem (nakon određenog vremena prilagodbe ne bi trebao biti, ali ovo jasno ukazuje da iduće sezone Lakersi od njega ne trebaju očekivati čuda).

Nance također nije pokazao puno, borben, ali izgubljen na ovom višem nivou u oba smjera. Rookie Brown je dobio ne samo poziv u kamp, već izgleda i garantirani ugovor, a čime ga je zaslužio nemam pojma, jer iskusniji Brown, Jabari, pokazao je puno više (ništa neočekivano obzirom da je lani prije dolaska u Lakerse trpao u NBDL-u). Buycks nije dobio previše minute pored Russella i Clarksona koji je bio MVP momčadi. Pokazao je sve što NBA play treba imati, pull-up šut iz vana nakon driblinga, ulaz, pick & roll i slash & kick kvalitete. Istina, još uvijek to izgleda mehanički, posebice u pick & rollu, ali ne zaboravimo da se momak tek uči poziciji obzirom da je u NCAA isključivo igrao u spot-up roli. Uostalom, jedan Deron Williams je prošao sličan put, i on je na Illinoisu uglavnom bio drugi bek, a načinom kako nakon picka proigrava iz sredine, sporo i precizno, bez previše atrakcije, Clarkson me sve više podsjeća upravo na mladog Derona (uz to i poprilično je velik za poziciju, iako nema masivno dupe kao Deron koje itekako pomaže kod građenja i stvaranja prostora za dodavanje u opisanim situacijama).

Randle? Nije izgledao kao lutrijski pick, ali obzirom da je tek zaigrao nakon ozbiljne ozljede od njega ništa nismo ni očekivali. Black je skakao i to je manje-više to, a Upshaw je izgledao izgubljeno, samo 4 blokade za takvog specijalista su premalo da bi ga smatrali sigurnim za kamp.

CAVS

U stvarno popriličnoj konkurenciji ovo je možda i najgori roster viđen ovoga ljeta. Jasno, obzirom da su sve mlade talente poslali u Minnesotu i da imaju važnijeg posla od traženja zadnjeg čovjeka za roster, stvar je razumljiva. Uglavnom, prvo ime je bio Benimon, nekadašnji prospekt Nuggetsa i Jazza te član all-NBDL prve petorke. Sada je u rukama Cavsa, pokazavši i ovo ljeto da može skakati od danas do sutra kao ligth verzija Kennetha Farieda. Od ostalih visokih, Christmas baš i nije ostavio neki dojam osim što je pokazao volju za ubijati se u reketu i to u oba smjera, a Shurna je dao solidnu stretch opciju (iako ga ne mogu zamisliti u scenariju u kojem igra NBA obranu).

Na boku je prvo ime bio Harris, usprkos čemu je šutirao 25% iz igre ne opravdavši povjerenje. Pick druge runde Pointer je igrao solidnu obranu, ali on je u ovom trenutku isključivo atleta. Među bekovima očekivalo se nešto od Sykesa, Laceya i Cooka, nedraftiranih imena s određenom težinom (svi su bilo top 100 prospekti u ovogodišnjoj klasi), ali show je preuzeo izvjesni DJ Seeley, zaboravljeni dio gomile combo bekova koji svake godine izlaze iz NCAA. Dvije sezone je već profesionalac, lani je uglavnom vrijeme kratio u NBDL-u, a prvu sezonu nakon sveučilišta odradio je u Kragujevcu što je dovelo do sljedećeg novinskog naslova “Di Džej Sili napustio Radnički” (ovo je odlično ime za nekoga tko nastupa po Jadranu ljeti i sa sobom vuče hrpu ploča te se ponosi nepretencioznim setom kojim dominira lagani house). Teško da može biti novi Will Cherry, ali, nadigravši ih, barem je pokazao da ni Sykes ni Cook ni Lacey nisu ozbiljni NBA prospekti.

WOLVES

Svakako jedna od interesantnijih momčadi ovdje, iako ovo izdanje nije bilo ni upola intrigantno kao što će biti ono pravo (top 5 league pass momčad dogodine). Naime, samo četiri bitna prospekta su nastupila u Vegasu (LaVine, Payne, Jones i daleko najvažniji Towns), a sve drugo oko njih bilo je poprilično šturo (tek dva veterana s nekim iskustvom, Jeffers i Brown, oboje već odavno potvrđeni kao igrači isključivo za popuniti roster s tim da Brown i dalje ima negarantirani ugovor koji mu daje kakvu-takvu šansu da će dočekati trening kamp, ali ne i sezonu jer Wolvesi već imaju 14 garantiranih ugovora).

LaVine je odigrao malo, brzo su ga makli s parketa (pokazao izuzetne fizikalije i popravljen šut što je ključno jer ubuduće će isključivo igrati dvojku). Jones u ne pretjerano zahtjevnoj roli (igra se vrtila isključivo kroz visoke ili bi lopta bila kod Browna) nije pokazao puno, ali imponirao je žilavošću u obrani (sitan je, ali za razliku od gomile mikro bekova ima lawsonovsku-lowryevsku širinu u donjem dijelu trupa što će mu svakako pomoći u karijeri, ako ništa više mogao bi biti novi Jameer Nelson).

Payne najbolji igrač uopće, odličan u stretch roli i aktivan u obrani, definitivno je pokazao napredak ključan za igrača druge godine. I na kraju naravno Towns, ovaj put možda nije ostavljao bez daha potezima, ali samom pojavom i kretanjem po parketu nije ostavljao ni mjesta sumnji da već sutra može stati u sredinu NBA momčadi i odraditi koristan posao. Često su vrtili akcije kroz njega i to očekivano nije izgledalo loše, isto kao što je očekivano odlično čuvao obruč, zatvarao perimetar i kupio skokove. Za odličnu ocjenu nedostajalo je samo više ubačaja iz vana, horok je funkcionirao sasvim pristojno.

2 thoughts on “SUMMER SCHOOL GRADES, PART ONE

  1. obzirom da su playa stavili da igra šutera, a šutera da igra playa, mislim da ni Grizliji i Hornetsi ne znaju kojeg imaju 😉

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *