SUMMER SCHOOL GRADES, PART TWO

Imaju se igrati još polufinale i finale u Vegasu, ali vidjeli smo dovoljno tako da je vrijeme da zaključimo ljetnu ligu, uostalom od ponedjeljka kreće i službeni godišnji tako da je pitanje kada će biti prilike za novi post. Od najavljenih podcasta na kraju ništa, vrućine su ipak bile prevelike za prisiliti se sjediti navečer pred kompom umjesto na balkonu gdje koliko-toliko ima zraka, ali, bude li dovoljno signala tijekom iduća dva tjedna, pokušat ću napisati barem osvrte na tržnicu kroz prizmu Istoka i Zapada, odnosno staviti prve over/under rezultatske projekcije služeći se IOR vrijednostima novih rostera. Lipi pozdrav do sljedeće prilike i držite se hlada.

BUCKS

Prvi cilj je bio razigrati Vaughna i to su definitivno napravili. Rookie se ne srami potezati iz svih mogućih situacija, doslovno jedini trenutci kada ne šutira su kad mu lopta nije u rukama, tako da su s te strane Bucksi vidjeli dovoljno. Ima odličnu šutersku formu, posebice u spot-up situacijama, a trenutno je problem što pokušava previše, umjesto da se otvara bez lopte i koristi taj šut kroz catch & shoot akciju, previše dribla i poteže gomilu pull-up pokušaja. Svakako prospekt vrijedan pažnje jer kad nauči pravu rolu i kad se malo popuni, bit će legitiman NBA swingman (nije atleta da ti pamet stane, ali ima izuzetne fizikalije, po tome se uklapa u defanzivni stil Bucksa).

Od ostalih mladih igrača Bucksa nismo vidjeli gotovo ništa, O’Bryant nije ni zaigrao zbog ozljede, a Ingles je dobio skromnu minutažu tako da je teško uopće bilo zaključiti koliko se oporavio od dva puta operiranog loma stopala zbog kojega nije igrao prošle sezone (ovo mu je bila prva akcija u više od godinu dana). Kod veterana smo pak samo dobili potvrde onoga što već znamo. Eric je solidan centar, ali jednostavno mu nedostaje par centimetara, par kilograma i par hormona (apsolutna je flegma, što je ogroman minus kada nemaš idealne fizikalije) da se izbori za stalni posao back-up petice u NBA. Gutierrez je sve bolji u roli combo-beka, ali i dalje je to daleko od NBA razine. Kevin Jones je opet odradio svoje, ubacit će sve što mora, donijet će gomilu energije i skupit svoju kvotu skokova tako da je stvarno već pomalo čudno da ne može do minimalca u NBA jer na ljetne lige definitivno više ne pripada. Kilpatrick je solidan combo, ima takvih na gomile, ali u ovom kontekstu je bitno primjetiti da je bolji strijelac od Gutierreza (šuterski je bio vruć, ali ključni njegov doprinos bio je kroz ulaze). Viđen je tu i Slava Kravtsov, i daje je isto ono drvo koje živi isključivo od kontakta i udaranja masom o masu pod obručima.

KNICKS

Riješimo odmah ono najvažnije – Porzingis got game. Naravno, treba se popuniti i ojačati kako bi mogao zabiti nešto pod košem i uhvatiti potrebnu kvotu skokova, ali one dvije vještine o kojima smo pričali da ga čine posebnim apsolutno su stvarne – momak ima meku ruku i potreban domet za zabijati trice, odnosno ima izuzetan osjećaj za lijepiti blokade (dobar i direktno kao čuvar obruča, bez obzira što nema masu koristi izuzetnu dužinu, a pokazao je da ima i instinkte za pomoći, pravilno se rotirati i blokirati protivnika s leđa). Kroz par godina kada riješi ovaj problem mišićne mase bit će sve ono što Bargnani nikad nije uspio postati (sada ga je jednostavno prelako izgurati s pozicije tako da uopće nije u stanju koristiti visinu u napadu, isključivo je šuter u ovom trenutku).

Ostali? Grant je bio solidan, ne zaboravimo da play u trokutu ima drugačiju rolu i da često ne organizira napad, tako da s te slash & kick strane nije pokazao puno (doduše, čim bi dobio priliku da malo trči i improvizira pokazao je kvalitetu), ali zabijao je otvorene trice, igrao obranu i sve u svemu ostavio dobar dojam. I tu manje-više priča staje. Od ostalih prospekata na koje Knicksi imaju prava nismo vidjeli puno, Galloway je bio totalno izvan šuterske forme što je pokušao nadoknaditi agresivnošću, stalno je napadao obruč te igrao žestoku obranu na loptu. On i Grant su bili zanimljiva startna kombinacija, Grant je dovoljno dug combo igrač da može braniti krupnije bekove, tako da se Gallowayev problem s visinom može maskirati, obojica imaju sve potrebne vještine za biti dobar combo duet koji se nadopunjava. Nije isključeno da ćemo ih ove sezone gledati dosta zajedno na parketu obzirom na faze karijere u kojima se nalaze Calderon i Afflalo.

Antetokounmpo, Labeyrie i Ledo nisu dobili previše prilike, a i kad bi zaigrali nisu pokazali da se snalaze najbolje na parketu, dok je Early bio standardno neprimjetan (što je opet bolje od Weara koji je bio katastrofalan, i dalje ne vjerujem koliku je minutažu ovaj lik lani dobio u NBA). Uzimao je Cleanthony hrpu dugih dvica, tricu dodao nije, a nije se posebice istaknuo ni aktivnošću. Aktivnošću se pak istaknuo izvjesni N’Dour, taj je maksimalno koristio kretanje lopte u trokutu uzimajući svaki šut s vrha reketa do kojega je mogao doći, uz to je skakao i pokušavao odraditi nešto u reketu defanzivno. Inače, momak je Senegalac koji je odradio NCAA staž na sveučilištu Ohio (puno manje ugledan program od Ohio Statea), nedraftiran, ima potencijal kao skakač i pick & pop igrač, logično ima i osjećaj za blokade, ali fizikalije su mu daleko od NBA razine. Ipak, obzirom na sve, uz Granta i Porzingisa bio je najbolji igrač Knicksa tako da je i ovdje generacija 2015. ostavila najbolji dojam.

NETS

Solidan roster, međutim nisu se proslavili, u Orlandu su izgubili 5 utakmica. Stvari su nešto bolje izgledale u Vegasu kada su pod koš dodali Reeda (dobio i kamp pozivnicu) i kada se Boatright totalno zagrijao (i on ima već istu pozivnicu u džepu). Nasljednik Kembe i Shabazza pokazao je slične kvalitete, potvrdivši da je nezasluženo podcijenjen na dan drafta (prvi strijelac momčadi u Vegasu iako je imao tek sedmu minutažu).

Podcijenjen na dan drafta je bio i Cliff Alexander, dapače njegov slučaj je još teži jer Boatright nikada nije smatran lutrijskom talentom, a ovdje se usprkos značajnoj ulozi kroz 10 utakmica nije uspio nametnuti kao potencijalno rješenje pod košem. Doduše, mala vrata do kampa mu otvara ozljeda Thomasa Robinsona (slični igrači, bez šuta i vještina, drveni centri u tijelu četvorki) koji je završio na operaciji koljena, ali, obzirom da je u pitanju rutinski zahvat, do priprema bi trebao biti spreman, samim time i Alexanderova budućnost u Netsima teže će se realizirati.

Od visokih na koje imaju prava su se riješili Corya Jeffersona, što je poprilično neočekivan potez obzirom da je odradio solidne minute u rookie sezoni i da je osim skočnosti i borbenosti pokazao i sposobnost da zabije s poludistance. Ali, Netsima je očito važnije bilo ne trošiti, to je izgleda trenutna mantra u klubu, naime Jeffersonov ugovor postao bi djelomično garantiran, a ovim potezom su to izbjegli.

Slična sudbina vjerojatno čeka i Earla Clarka koji je u Orlandu bio grozan, a u Vegasu ga praktički nisu ni koristili. Njegov ugovor doduše djelomično garantiran postaje tek pred početak sezone, ali stvarno nema svrhe držati ga na rosteru jer je jednostavno loš košarkaš (klasični tweener koji ne igra dovoljno raznovrsnu obranu i nije dovoljno dobar šuter da bi se njegovi minusi mogli maskirati kroz rolu prilagođenu modernoj NBA). U nešto drugačijoj situaciji je Markel Brown, on je imao nekoliko solidnih partija u Vegasu u kojima je bio aktivan u oba smjera (čitaj: ulazio u reket i igrao presing) i time je zaradio ostanak, a i nešto dolara (imao je sličan ugovor kao Jefferson, potpuno garantiran postaje tek početkom sezone).

Međutim, od svih njih uz Boatrighta posebno isticanje zaslužuje tek Hollis-Jefferson. Očekivano je imao problema sa šutiranjem i driblanjem, iako to na momente uopće nije izgledalo tako loše učinkom koliko je upitna tehnika. Očito je cilj bio natjerati ga na što više takvih situacija, ponekad je previše forsirao s ulazima i skok-šutom, ali daleko od toga da je izgubljen slučaj, napravio je sasvim dovoljno da ga s vremenom možemo zamisliti kao nešto više od jednodimenzionalnog stopera. Plus je što slobodna izvodi sasvim pristojno, dakle nije totalno drven, a uz to očito namjerava zadržati i onu foru s drmanjem ramenima prije šuta, to je svakako bonus.

WIZARDS

Kelly Oubre je pokazao da može trčati i skakati, ali u svemu ostalome je bio poprilično neučinkovit iako mu je sve bilo podređeno. Tipa, nije ostavio ništa bolji dojam kao šuter od Hollis-Jeffersona, da ne spominjem koliko je u oba smjera RHJ trenutno inteligentniji košarkaš. Wizardsi tako od njega iduće sezone neće imati previše koristi, a teško da su je imali i od ove ekspedicije. Ništa tu specijalno nije bilo za vidjeti, Aaron White nije ostavio dojam koji bi mu donio kamp pozivnicu, veterani Machado, James i Johnson isključivo su pumpali svoje brojke (ne pretjerano uspješno), a minute na petici u nedostatku boljih rješenja odrađivao je NBDL veteran Famous (već 4 sezone u NBDL-u, bez NBA pozivnice, to sve govori).

NUGGETS

Jedna od zanimljivijih momčadi ovdje, a i jedna od boljih, iako su nakon 3 početne pobjede izgubili u krivom trenutku od Atlante i tako ispali iz borbe za vrh (tu istu Atlantu su nekoliko dana ranije razbili u uvodnoj utakmici).

Mudiay je vrlo brzo osvojio sve promatrače, s razlogom, njegove fizikalije na poziciji su izuzetne, a uz to je pravi playmaker. Istina, nedostatak šuta ga je znao dovesti u probleme, kao i pretjerivanje s ulazima, često bi se našao u gužvi u reketu iz koje se više nije dalo izvući usprkos tim sjajnim fizikalijama (ima onih Sesar trenutaka, kada uđe u reket, digne se u zrak s loptom i tek onda gleda što napraviti, a to obično završi izgubljenom loptom, s tom razlikom da Mudiay ne treba osnovnu liniju za osloboditi se već uvijek ide kroz sredinu). Kontrola lopte u tranziciji i slash & kick igra su mu na NBA nivou, a ono čim je posebno oduševio je nesebičnost, odnosno hokejaški asisti – od tako mladih igrača koji dominiraju s loptom nisi navikao da se tako brzo riješavaju lopte na početku napada, ali, ako bi se suigrač otvorio u boljoj poziciji za napasti na strani bez lopte, Mudiay bi mu odmah proslijedio loptu bez driblinga. Obzirom da očito posjeduje košarkaški IQ, nema sumnje kako će vrlo brzo naučiti stati na loptu, mijenjati brzine i izbjeći spomenute situacije koje vode do nepotrebnih izgubljenih lopti. Šut je pak druga stvar, tu će trebati ozbiljno raditi, ali obzirom na kvalitetu koju donosi kao organizator igre i defanzivna opcija na perimetru, nema sumnje da će biti igračina.

Sličan status zaslužuje i Jokić, koji je ovdje pokazao i više nego se očekivalo. Da ima meku ruku i da zna proigrati s visokog posta nije bilo upitno (bila je milina gledati ga u prvim utakmicama kako servira zicere bekovima nakon give & go akcija, kasnije su valjda dodali i taj detalj u pripremu utakmice pa su ga malo čvršće branili izvan reketa), ali pokazao je izuzetnu aktivnost u obrani, što u sredini, što zatvaranjem prema perimetru (ta aktivnost rezultirala je i gomilom faulova, ali obzirom da nije vrhunski atleta nužno je da ima želju i borbenost). I uz sve to ima odlične fizikalije, nije tip koji će lijepiti gomile banana, ali toliko dobro čita igru i dovoljno je dug i snažan da u sredini može sve, od 1 na 1 guranja, do zatvaranja ulaza na obruč bez fauliranja bekovima koji traže kontakt.

Uz ova dva bisera solidne role odradili su i ostali Nuggetsi, posebice tri combo beka. Clark je opet rasturao s perimetra, odradivši i solidnu kreatorsku rolu, Harris se trudio u obrani i na ulazima, ali bez spot-up učinka, dok je Green od svih možda imao najzokruženiju igru. Nitko do njih nije se predstavio kao nazamjenjiv, ali svi su i dalje zanimljivi igrači, a u ovom kontekstu i izuzetno kvalitetni. Također, Lauvergne je isto bio debelo iznad prosjeka ovdje, skakački i realizacijom u postu bio je doslovno muškarac među djecom.

Od ostalih istaknimo tek da su Nuggetsi otpustili Jamaala Franklina koji tako više nema negarantirani ugovor i samim time nije opcija za kamp i koji ni ovdje po običaju nije pokazao razlog da ga se smatra NBA igračem.

RAPTORS

Uz Nuggetse u prve dvije utakmice izgledali su kao najbolja momčad u Vegasu, a onda je Wright otpao iz kombinacija zbog problema sa zadnjom ložom i stvari više nisu bile iste. S pravim playom za komandama, u prve dvije utakmice puno bolje su izgledali i Nogueira i Caboclo, a kasnije im je bilo puno teže doći do lopte. Stvar je u svoje ruke preuzeo Norman Powell, nemilosrdno napadajući obruč, ali i ignorirajući puno bitnije igrače za budućnost Raptorsa (Powell se iskazao stvarno kao izuzetan atleta, može driblati i ulazati u sredinu kad poželi, igra odličnu obranu, ali nedostatak šuta ga limitira i u combo i u 3&D roli). Uglavnom, igrači koji su mogli nešto sami s loptom postali su glavni, što je šteta jer su i Caboclo i Noguieria izgledali odlično na samom otvaranju, Caboclo kao neka sporija verzija Giannisa onako krakat, ali s puno boljim šutom (izgleda da ga Raptorsi za sada isključivo misle koristiti kao trojku), “Bebe” kao Varejao 2 (odličan skakač, fino se popunio, jedino je nešto sporiji tako da nema više one eksplozivnosti na ulazu kad sudjeluje u pick & rollu).

Uz Powella, lopta je dosta bila i u rukama izvjesnog Taltona, valjda najbezveznijeg beka kojega sam vidio u ova dva tjedna. Nije mi se isprva čak dalo ni pogledati iz kojeg kuta svijeta su njega iskopali, ali, evo reda radi, momak je igrao na lijevom programu u kojem je nabijao brojke, zadnje dvije sezone proveo je u D-ligi i po svemu sudeći tamo će i ostati. Uglavom, u takvom kontekstu rezultatski se nisu ostvarili, ali vidjeli smo dovoljno, imaju stvarno solidnu mladu skupinu igrača koju već lagano mogu priključivati udarnim opcijama i koju će dodatno izbrusiti kroz akciju u najsvježijoj NBDL filijali koja starta od ove godine.

Ostali NBA potencijali? Daniels nažalost nije nastupio i to zbog najgoreg mogućeg razloga, ozbiljne ozljede stopala koja ga vjerojatno izbacuje iz NBA kombinacija do idućeg ljeta. Roberts, koji je lani nastupao u ljetnoj ligi za Sixerse, te je dogurao i do kampa, ovdje je solidno skakao, a to mu je otprilike i domet, klasični smetlar na četvorci za koje sve manje mjesta ima u ligi (ako već nema šuterski raspon, smetlar bi barem morao pokriti obje pozicije pod košem i dati nešto u zaštiti obruča, a to Roberts ipak ne može s limitiranim fizikalijama).

BLAZERS

Okupili su solidnu ekipu, a mogu biti zadovoljni i individualnim dometima. Prvo istaknimo kako je Leonard usprkos najavama pošteđen mučenja, trenirao je s momčadi, ali zaigrao u Vegasu nije. Što je ostavilo više nego dovoljno prostora Vonlehu da se istakne (iako je i on zbog ozljede gležnja bio upitan te je propustio prvu utakmicu). Odradio je Noah svoj dio pod obručima, odlično je skakao, solidno zatvarao i prema unutra i prema vani. U napadu je prije svega funkcionirao kao stretch i pick & pop opcija, dokazavši da u toj roli može već od iduće sezone odrađivati posao i među “odraslima”. Pokazao je i solidnu post-up tehniku, fini horok i skok-šut unazad, ali vidljivo je da u tim kreativnijim zadatcima nije u svojoj koži. Može on i driblingom napasti eventualno otvaranje prostora nakon rotacije obrane, ali jednostavno nema tu eksplozivnost i taj instinkt, tako da je sve očitije kako će kroz karijeru u napadu igrati sporednu ulogu što se potrošnje i kreacije tiče, ali itekako bitnu gledano po učinku i utjecaju na igru.

Uz odličnog Vonleha pod košem je solidan bio i dobro nam znani Orton. Nekadašnji centar Orlanda nije oličenje brzine, ali ima masu za igrati u sredini i snalažljiv je oko koša tako da definitivno zaslužuje biti među 15 na nekom rosteru. Slično se može reći i za Malcolma Thomasa, nekadašnjeg šljakera Bullsa i Sixersa, ni on ni Orton stvarno nemaju što raditi u ljetnoj ligi jer o njima već sve znamo. Nisu to igrači koji mogu biti dio jezgre, ali kao eventualni članovi treće petorke ne mogu biti ništa gori od gomile koja je skupila puno više NBA iskustva (nažalost po njih, kako se liga svake godine punim sličnim profilom prosječnosti, sve su im manje šanse da će uhvatiti NBA mirovinu jer nova lica su uvijek interesantnija, kod ovih veterana u startu je prisutna sumnja da su ignorirani iz nekih važnih razloga, iako je često u pitanju samo slučaj, odnosno nedostatak prave prilike).

Na playu je solidan bio Frazier, potvrdivši tako i svoje mjesto u kampu. Istu stvar je napravio i Crabbe, s tim da je on bio odličan, vjerojatno je pokazao najbolju catch & shoot igru nakon istrčavanja iz bloka ovoga ljeta uopće, nažalost neugodna ozljeda zgloba izbacila ga je iz akcije, a samim time i Blazerse iz konkurencije (da su imali na raspolaganju svog pouzdanog šutera, vjerojatno bi dobili još poneku utakmicu). Ipak, najveći posao napravio je Patt Connaughton koji je dogurao ne samo do kampa, već i do garantiranog ugovora. Što uopće nije iznenađenje, već sam spomenuo kako se protiv njega nikad ne bi kladio. Ne samo da je u svom stilu letio uokolo i bacao se na glavu za svakom loptom, već je zabio potrebnu kvotu otvorenih trica. Ne bi me iznenadilo da dobije najviše minuta na boku od svih Blazersa dogodine.

Jedino mi nije jasno kako je kraj svih ovih kvalitetnih igrača pozivnicu za kamp zaradio izvjesni Luis Montero. Blazersi su istina tanki sa šuterima (nije isključeno kako će Crabbe imati šansu dogodine doći do puno značajnijih minuta i s prvom postavom), tako da razumijem da posebnu pažnju posvećuju potrazi za swingmanima, ali Montero, osim što nema NBA fizikalije iako već ima 22 godine, nije pokazao previše u ovim minutama koje je dobio (da ne kažem da nema čak ni NCAA iskustvo, igrao je na JuCo razini, a ako 351 NCAA program nije bio zainteresiran da te dovede, što se samo donekle može opravdati problematičnim papirima i ocjenama, teško da imaš kvalitetu za ostaviti traga u NBA).

MAVS

Njih su nosila dva vlastita klinca, rookie Anderson i lanjski novak Powell koji je solidnim igrama vjerojatno zaslužio poziv u kamp. Anderson je odigrao gomilu minuta, pokazao je izuzetnu realizaciju u spot-up ulozi, solidne defanzivne kvalitete, ali i manjak kreativnosti. Dakle, sve očekivano, samo potvrda onoga što smo znali, da je u pitanju solidan 3&D potencijal. Powell je zato bio glavni pokretač, dodavao je s visokog posta, napadao obruč, čak je pokušavao šutirati i trice, a uz to je i skakao i borio se u obrani. Iako nema idealne fizikalije za igrati ozbiljnije minute pod košem, ovaj solidan šuterski raspon (ako ga prenese i na sljedeću razinu) vrlo lako bi mu mogao donijeti priliku iduće godine kao boljoj verziji Lavoya Allena u ionako tankoj rotaciji visokih Mavsa.

Ostali klinci poput Pangosa vjerojatno će tražiti angažman u Europi, a ni mnogobrojni veterani nisu pokazali ništa posebno. Wayns standardno solidan, dakle može biti treći play na bilo kojem od 30 rostera. Miller nije igrao puno, ali i u tom vremenu opet je bilo vidljivo da je u konkurenciji samo zato što je imao sreće igrati na Kentuckyu kao dio one generacije Davisa i Kidd-Gilchrista. Jeremy Tyler je skakao i zabijao zicere, ali sumnjam da i Dallas usprkos rupi na petici ima potrebe na rosteru za njegovim profilom igrača, koliko god se fino istesao Tyler i dalje nema idealnu visinu za peticu, a ni atleticizam da nadoknadi manjak iste, dakle tek još jedan od gomile kvazi petica kojima su krcate lige svijeta. Jordan Crawford je pak pričao o tome kako se želi vratiti u NBA i uzeti dio financijskog kolača, međutim s realizacijom trice 3-27 vjerojatnije će opet put Kine.

SUNS

Napravili su dobar posao, svi koji su trebali dobili su šanse i uglavnom ih iskoristili. Krenimo s Bookerom koji je i najinteresantniji – tijekom drafta je bilo sumnji u njegove all-round kvalitete zbog siromašne statistike na Kentuckyu, tako da su mu Sunsi ovdje povjerili puno veću ulogu u pogledu kreacije. I nije to izgledalo loše, ne izgleda neprirodno s loptom u rukama i ima ulaz, tako da definitivno nije onoliko jednodimenzionalan koliko se dalo naslutiti po brojkama i roli koju je igrao kod Caliparia. Sad, hoće li te kvalitete ikada moći razviti do te razine da bude išta više od šutera, to ćemo vidjeti tek s vremenom.

TJ Warren je ovdje gubio vrijeme, 1 na 1 u izolacijama vozao je koga god je stigao i lakoćom je finiširao na obruču ili zabijanjem s poludistance, tip je jednostavno vrhunski strijelac (ovdje je na trenutke doslovno podsjećao na Carmela). Ono što su Sunsi željeli vidjeti je može li ubaciti tricu i igrati obranu pod košem kako bi mu eventualno mogli pronaći koju dodatnu minutu kao stretch četvorci, što se nije ostvarilo. Iako je igrao i kao drugi visoki, Warren si nije mogao pomoći – kad bi primio loptu u spot-up situaciji umjesto šuta krenuo bi u post, okrenuo obrambenog igrača driblingom ili spinom i zabio zicer. Možda neke stvari jednostavno treba ostaviti onakvima kakve jesu.

I treći ključni igrač ovdje Goodwin odradio je solidan posao, nije rasni šuter, ali ima odličan ulaz i sposoban je odigrati presing na loptu preko cijelog parketa što je dovoljno za mjesto među 15. Len je pak odigrao manji broj utakmica, uz doziranu minutažu, ali ni u tako malo vremena nije imao problema dokazati da je prerastao ovu razinu. Dolazak Chandlera možda nije dobar za njegov individualni razvoj, ali činjenica je kako Sunsi sada imaju jednu od boljih defanzivnih situacija na petici jer mogu računati na vrhunski skok i vrhunsku zaštitu obruča gotovo 48 minuta po večeri, a to nije mala stvar. Dakle, Len kao starter je ok rješenje iz kuta potencijala, ali Len kao back-up petica već sada je garancija kvalitete.

Što još istaknuti? Među veteranima najbolji je bio Josh Harrellson, odradio je solidan posao, nazabijao se trica i u ligi u kojoj Hawes ima garantirani midlevel definitivno zaslužuje barem poziv u kamp. Također, Sunsi su otpustili playmakera McNeala, ne računaju na njega za kamp, tako da je logično dobio i puno manje minuta u Vegasu (tijekom kojih je potvrdio da je odluka o otpuštanju bila mudra).

WARRIORS

Simpatična ekipa koju je očekivano predvodio McAdoo skakanjem, borbom pod koševima i potezanjem dugih dvica s vrha reketa (u ovom zadnjem nije elita, ali na ovoj razini bio je podnošljiv). Bljeskove su imali i NBDL majstor Craft i nedraftirani play Randle, čak je i Kuzmić pokazao puls u par utakmica prije nego ga je ozljeda palca izbacili iz konkurencije (skakao i lijepio banane kao NBA klasa), ali razlog zašto su bili simpatični prije svega se krio u rolama koje su odrađivali Nastić i Steinbrook. Dva takva teretna centra, koji izgledom, kretanjem (ako se to tako može nazvati) i stilom igre podsjećaju na košarku od prije 30 godina (sjajno bi se uklopili u prvenstvo ex-Juge u onom razdoblju kad su Bosna i Šibenka odlučivali o prvaku) odlično su prezentirala opuštenu ljetnu atmosferu ovog natjecanja zbog kojega ga je toliki užitak pratiti, onako neobavezno uz pivo na balkonu. Istina, neki se tu bore za egzistenciju, ali to je njihov individualni problem, onaj puno važniji širi kontekst daleko je manje zaokupljen konačnim ciljem, više je fokusiran na putovanje, što je baš fina promjena u odnosu na ono čime smo svakodnevno bombardirani (i još je sve skupa čudnije jer dolazi iz srca zvijeri, Amerike – kad bi mi se dalo nastaviti pametovati možda bi to mogao povezati s Vegasom, tamo je stvarnost ionako već dovoljno pomaknuta da se to možda osjeti i na pristupu turniru).

Uglavnom, to što je ovakav roster došao među 8 najboljih urnebesno je samo po sebi, a sa svim ovim likovima stvar postaje još bolja (da pokušam još jednom, Steinbrook izgleda kao lik s kojim bi Ben Stiller i Phillip Seymour Hoffman zaigrali hakl, a Nastić kao da za sobom vuče saonice nakrcane s 75 haskija). S tim da svakako treba spomenuti Looneya. Neki dan sam istaknuo kako izgubljeno izgleda ne parketu, momak još nema ni poziciju ni svijest o tome što je njegova uloga u momčadi, ali da ne bi stvar ispala negativna, njegov talent je neosporan. Ne samo da je super atleta koji će s dodavanjem mase postati prava četvorka, već stvarno može sve. Ako ga dovoljno dugo gledate vidjet ćete ubačaj s perimetra, ulaz u sredinu s loptom, dodavanje s viskog posta, kvragu čak je povukao i kontru od koša do koša i to uopće nije izgledalo loše. Uglavnom, potencijal je ogroman, ali i količina rada koju će morati uložiti u njegovu realizaciju još je veća. Istina, veće su šanse da bude novi Perry Jones nego Chris Webber, ali već sama činjenica da te netko podsjetio makar na trenutak na takvu veličinu, apsolutno je vrijedna svog znoja.

SPURS

Predvodio ih je Kyle Anderson sjajnim all-round učinkom. Šut je i dalje problem (blago rečeno, uzimao je uglavnom otvorene šuteve i čak ni tada nije bio ni blizu mete), tricu može ubaciti samo slučajno što nikako nije dobro (tipa, ako baš u trenutku kada je ispali proleti neki dron koji će je skrenuti s putanje taman da upadne kroz mrežicu), ali igra sjajno na vrhu posta, ima ulaz, osjećaj za asist, što je s kombinacijom driblinga i gomilom finti bilo više nego dovoljno da nosi Spurse u većini utakmica ovog ljeta. Solidnu podršku iz vana je dobio od Simmonsa koji se momčadi pridružio tek u Vegasu (u Salt Lake Cityu nije igrao jer u Orlandu nastupao za Netse) te još jednog solidnog i dokazanog swingmana Eddiea, tako da nije ni bilo potrebe da previše igra na bokovima (startao bi kao trojka, ali Spursi su najbolji bili s njim kao point-forwardom na četvorci). Uglavnom, uz ova tri imena dobro je legao Shannon Scott, donedavni play Ohio Statea koji je uz D’Angela Russella naučio kako igrati bez lopte, tako da je ovdje, osim u roli organizatora koji prenosi loptu, odlično funkcionirao i kao dodatni šuter nakon što bi Anderson uzeo stvar u svoje ruke (naravno da Spursi čak i u ovom kontekstu nisu zanemarili bit igre, uostalom zato su usprkos ne baš talentom krcatom rosteru i ostvarili dobar rezultat, nije slučajno da su baš oni i Hawksi došli među četiri najbolje momčadi).

Jedini problem u konstrukciji rostera bio je manjak tijela pod košem, ni Lalanne ni Jean-Charles nisu se baš iskazali kao moguća NBA rješenja, Brandon Davies standardno limitiran u reketu i isključivo je služio kao stretch opcija, tako da je i tu često Anderson bio najbolji igrač. Od ostalog spomenimo i kako se šuter Bertans vrlo brzo ugasio nakon eksplozije u prvoj utakmici u Salt Lake Cityu.

PELICANS

Imamo i nasljednika Iana Clarka i Josha Selby, strijelca nadahnutog trenutkom koji šutersku dominaciju gotovo sigurno neće prenijeti u NBA sezonu. Seth Curry nikada nije bio upitan kao šuter, to je jednostavno u krvi svim Dellovim sinovima, a s 25 godina i popriličnim profi iskustvom u kojega su uključeni sati rada na tijelu, spremi i igri, potpuno je logično očekivati da može dominirati ovakvim tipom utakmica. Ako ništa drugo, ovakvo izdanje donijet će mu barem djelomično garantirani ugovor s Pelicansima i osigurano mjesto u trening kampu.

Uz inspiriranog Currya nisu Pelicansi imali previše toga za pokazati, njihov roster začuđujuće je manjkav ozbiljnim prospektima (što će i biti glavni razlog zašto će teško napredovati iz playoff momčadi u izazivača, gomilanjem veterana koji su već dosegli plafon ograničili su se isključivo na trade kao sredstvo napretka). Larry Drew, također iskusni košarkaš, pratkički Curryev vršnjak, pokrivao je drugu bekovsku poziciju tako da nije iznenađenje da su Pelicansi napravili dobar rezultat igrajući s dva ovakva veterana u vanjskoj liniji na parketu preko 30 minuta po utakmici. Problem je samo što ni Drew, kao ni Curry, nije legitimni NBA prospekt (ovdje je netipično dobro šutirao, inače mu je najbolji dio igre kontrola lopte i ritma).

Od mlađih imena bitnu rolu pod košem odradio je Khem Birch, za kojega smo u najavi spomenuli da je našao gažu u Turskoj. Nakon što je lani iznenađujuće prošao nedraftiran usprkos odličnoj drugoj godini na UNLV-u, odradio je ljetnu ligu i kamp za Heat, nakon čega je završio u njihovoj NBDL podružnici. Uglavnom, on je donio potrebnu zaštitu obruča ovoj momčadi, dok je ostatak poslova pod košem odradio borbeni Victor Rudd, lani član D-league filijale Sixersa koji je interesantan jer osim odličnog skoka može ubaciti i tricu. Problem je samo što je tipični tweener, dakle ovu skakačku dimenziju teško može prenijeti u NBA, a uz to tek je solidan atleta tako da od prebacivanja na perimetar nema ništa.

HAWKS

Muscala je dobio dosta prilike, ostvario je solidan all-round učinak, ali vrlo brzo ga je zasjenila hrpa zanimljivih igrača. Prije svih ogromni Tavares koji je usprkos sirovosti dokazao da može biti od koristi defanzivno. U napadu je očekivano nezgrapan, ali kao zaštitnik reketa sigurno će biti od koristi Hawksima u budućnosti. Pristojnu pick & pop rolu odradio je i Ashley, nedraftirani rookie s Arizone, pokazavši da bez problema može ubaciti i NBA tricu (iako teško da je bolji od Mikea Scotta), međutim Hawkse su ovdje pokretali prije svega vanjski igrači.

U gomili koja je dobila priliku i gdje sve vrvi od poznatih imena iz ranijih ljetnih liga (Kane, Holt, Robinson, Patterson) iskočio je i drugi nedraftirani rookie, Pettaway, koji stvarno ima izuzetnu off the ball igru i uopće ga nije teško zamisliti kao modernog 3&D igrača u NBA. Mali problem je samo što je presitan za igrati trojku u većini NBA matchupova, ali kao dvojka koja igra u oba smjera (i to ne samo u 3&D roli) miljama je bolji od igrača poput Jenkinsa, Bazemorea ili Macka koje su Hawksi lani koristili kao zamjene za Korvera. Šokiralo bi me kad ne bi završio s njima u kampu, a o simbolici da ne pričam, frizurom bi sjajno zamijenio Carrolla.

Od ovih poznatijih Patterson je bio standardno dobar kao sekundarni, česti i prvi kreator. Žilavi combo bio je glavni slash & kick igrač u rotaciji, to je itekako poželjna vrlina u Budenholzerovom sistemu, a uz ulaze pokazao je i popravljenu šutersku formu, dakle on je još jedan potencijalni dodatak na glavni roster (ako ovo šutersko izdanje nije slučajno). Dobru šutersku rolu odradio je i Robinson koji nakon Wolvesa i Sixersa traži novi angažman, ali teško će ga naći u Atlanti pored spomenute dvojice. Isto vrijedi i za playmakerski dvojac Holt-Kane, imali su dosta prilike u pick & rollu, ali nisu se iskazali ni kao strijelci ni kao kreatori za viši nivo, s te strane teško će do mjesta u kampu.

BULLS

Na krilima McDermotta i Portisa napravili su solidan rezultat, od kojega je važnija upravo činjenica da su ih vodila dva igrača iz prve momčadi koji su tako dali naznaku da bi mogli biti od koristi već ove godine. McDermott se baš i nije nazabijao trica, ali zato je sjajno napadao obruč, posebice u situacijama kada je igrao četvorku (što je bilo dosta često). Koristio je agilnost da prođe čuvara koji je morao respektirati njegov šut te bi iza leđa ostalo dovoljno prostora, a i sasvim solidno se nosio u kontaktu pod oba obruča, tako da nije isključeno da će ga Hoiberg dogodine koristiti i kao stretch četvorku, što bi Bullsima uz Mirotića kao startera dalo šansu da ubace napadački učinak u brzinu više. Jasno, ovo istovremeno otvara i pitanje što s onoliko post-up igrača na rosteru, ali time ćemo razbijati glavu drugom prilikom. Za sada je najvažnije da McDermott nakon godine rada fizički i atletski izgleda kao legitimni NBA igrač (ne zaboravimo da je imao i operaciju koljena usred sezone koja sigurno nije pomogla).

Portis pak nije imao nikakvih problema odrađivati posao u sredini, kupio je svoju kvotu skokova, zabijao iz kontakta, a stigao je pokazati čak i solidan šut (i s linije i za tricu). U biti izgledao je bolje nego je itko očekivao, tako da Bullsi već sada mogu trljati ruke, dobiti tako nisko na draftu ovakav potencijal stvarno nije čest slučaj (što samo potvrđuje da ovaj draft možda nije imao neku ekstra kvalitetu na vrhu osim prvih nekoliko imena, ali da je zato izuzetno dubok bio budućim rotacijskim igračima).

Uz ovu dvojicu istaknimo i kako se Bairstow pokušao izboriti za mjesto na rosteru poslovičnom borbenošću, ali i pokušajima da se dokaže kao stretch igrač. I to je u ovim okvirima izgledalo sasvim solidno, ali za razliku od Douga i Bobbya njega jednostavno čovjek ne može zamisliti kao NBA igrača, nema on ni dijelić potrebnog atleticizma da odradi sve potrebno pod košem, a da ga bi se istrpilo u rotaciji.

Glavne role na vanjskim pozicijama odradili su veterani Garrett i Galloway koji su donijeli provjerenu kvalitetu i iskustvo te tako sjajno nadopunili ovaj potencijal pod koševima. Garrett je u Orlandu sličnu rolu igrao za Clipperse, dijelio je i minute i parket s Woltersom, iza njega i je hrpa NBA epizodica, a drugi dio ovog combo bekovskog dueta u dvije profi sezone iza sebe već ima nastupe u ABA ligi, Bundesligi i drugoj Talijanskoj. Nisu neki životopisi, ali kad imate provjerene profesionalce 25-30 minuta na parketu po večeri, puno manje su oscilacije, a onda su puno manje i šanse da gubite ovakve utakmice. Uglavnom, dok za Garretta već znamo da može odraditi rolu koja se traži od trećeg playa na NBA rosteru, sada nema sumnje da isto može i Galloway (i još tisuće sličnih koji igraju košarku po svijetu, ali to nije poanta).

Spomenimo i kako je Hoiberg rosteru priključio nekadašnjeg člana svojih Cyclonesa, Tyrusa McGeea, tricaškog specijalista koji je sezonu proveo u Italiji i koji je ubacio najviše trica za Bullse u Vegasu. Nije NBA igrač, ali svakako je ostavio bolji dojam od povremenog NBA igrača Vander Bluea i čovjeka s pozivnicom za trening kamp u džepu Felicia.

CELTICS

Nakon što je odigrao dvije fenomenalne utakmice u Salt Lake Cityu, Marcus Smart je u Vegasu nestao, a naknadno je isčašio i par prstiju okončavši tako svoj nastup. I bez njega u punom pogonu Boston je rasturao na zadnjem turniru ovog ljeta, a za početak prave sezone ionako je ključno da Smart bude na razini iz spomenute prve dvije utakmice, tada ga ništa neće moći izbaciti iz startne petorke. Uglavnom, Rozier je bio solidan u glavnoj roli, šuterski se dizao kako su utakmice prolazile, ali prije svega se pokazao energijom, u napadu kao slash & kick igrač koji driblingom može gdje želi, u obrani kao napast s presingom na loptu (ovim će se idealno uklopiti u stil igre Bostona koji sada ima tri terijera u njemu, Smartu i Bradleyu koji će izmoriti svakoga).

Hunter je također iz utakmice u utakmicu bio bolji, zabio je kvotu trica, ali se iskazao i s loptom u rukama pokazavši da ima i ulaz, ali i osjećaj za asist (pri tome ne mislim na klasičnu povratnu ili proigravanje nakon udvajanja, već baš one lopte s očima koje stižu kad ih ne očekuješ i izbacuju obranu iz ritma, takvi asisti i stil trčanja s loptom malo su podsjetili na Michaela Cartera-Williamsa, međutim čim je ubacio tricu usporedbe su nestale he he). Uz njih dvojicu bljeskove su imali i dinamitni Thornton i Young (također imao sjajnih slash & kick trenutaka, nije se zadovoljio samo šutiranjem s perimetra kao u prve dvije utakmice odigrane u Utahu), tako da za vanjsku liniju nije bilo problema bez obzira na manjak Smarta (a uz to bili su i bez Presseya kojega su otpustili i uopće ga nisu koristili ni na jednom turniru), a pod košem su se nekako skrpali. Nedraftirani Jonathan Holmes igrao je isključivo četvorku, što u ovom 4 vani sistemu Celticsa praktički znači da su ga istovremeno testirali i kao 3&D opciju. Pokazao je da ima šut, kao i da može igrati obranu po cijelom parketu (tip je gotov proizvod nakon 4 godine na Teksasu, ovdje je izgledao kao veteran), tako da je vrlo izgledno kako ćemo i njega gledati u trening kampu (mjesta pod košem u rotaciji Bostona nema, ali kao konkurencija Crowderu dobro će doći).

U biti, upravo su Holmes i pick druge runde Mickey najviše profitirali od ovih ljetnih aktivnosti. Iako ni pod razno nije NBA petica, Mickey je ovdje sjajno čuvao obruč i kupio hrpu skokova, a uz to je uspijevao i zabiti nešto u napadu, što kroz skupljene odbijance, što kroz pick & roll. Uglavnom, iako je roster Celticsa krcat visokima te teško mogu otvoriti mjesto čak i za igrača koji im donosi nešto što nemaju, ne vjerujem da će propustiti priliku zadržati Mickeya, makar kroz D-ligu. Doda li šut s poludistance, mogao bi poslužiti jednom kada se otvore minute u sredini.

5 thoughts on “SUMMER SCHOOL GRADES, PART TWO

  1. kod Atlante si vjerojatno mislio na Brandona Ashleya, vlasnika jednog od najčudnijih šuteva u košarci

  2. Je li Houston postao contender ili kvazi contender sa dealom za Lawsona?

  3. Perkins u Pelicansima … Obrvu pomeriti na tricu, Perk na PF, Asik C, i titula !!!! 😀

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *