MAGIC + KINGS = 12

MAGIC

SCORE: 33-49

NET/SOS: -3.4/-3.1

ORTG: 103.3

Ovdje će ključno biti ubrzati igru u odnosu na izdanja pod Vaughnom jer stvarno nema smisla da momčad bez pouzdanog šutera u vanjskoj liniji igra isključivo kroz postavljene napade koji rezultiraju uglavnom dugim dvicama i to visokih igrača. Skiles je dovljno mudar da zaigra na kartu presinga puno više nego je to do sada bio slučaj s ovakvim vanjskim igračima, a to bi trebalo dovesti do puno više tranzicijskih posjeda, samim time i većih postotaka realizacije. Ali, problem šuta ostaje. S drvenim playom kojega je jednostavno prelako ignorirati čim nema loptu u rukama, sa streaky šuterom na boku (Oladipo je lani u prosnicu gađao tricu s 41%, a u veljači 21%, što su čak i za takvu vrstu šuta sklonu oscilacijama prevelike krajnosti) i uopće bez poštenog snajpera u vanjskoj liniji, riješiti problem prostora u postavljenim napadima i dalje ostaje. I nema previše mogućnosti za popraviti ga.

Tu Skiles nema izbora nego i dalje jahati horns setove i pick & pop akciju kako bi s dva visoka šutera u postavi barem donekle otvorio prostora za ulaze Paytonu i Oladipu. Vučević, Frye i novopridošli Smith idealni su igrači za takav stil igre i nije slučajno da su potonju dvojicu potpisali kroz prethodna dva ljeta. Međutim, nije isto šutirati s lakta i perimetra, obrane se puno manje rastežu kad brane ovo prvo, a bez rastezanja nema ni pucanja koje otvara prostor za ulaz. Stoga će Skiles morati puno više koristiti Harrisa ne četvorci nego je to bio slučaj do sada jer on bi sa svojim šutom za tri mogao biti idealno stretch rješenje koje će pokriti ne sve, ali svakako dobar dio problema ove momčadi u napadu. Vaughn je to izbjegavao činiti jer je Harris obrambena rupa, ali time nije dobio ništa jer Orlando ionako nije funkcionirao u nijednoj kombinaciji visokih. Čak i kada su u paru s Vučevićem držali O’Quinna ili Dedmona kako bi dobili potrebnog blokera u sedini defanzivno su plivali (O’Quinn nije petica, a i Dedmon je daleko od kvalitete za startnu rolu), a napadački su gubili previše, dakle stvarno nema razloga ne koristiti Harrisa što više u roli u kojoj može biti konstantni mismatch.

Uglavnom, ova momčad nema potencijala razvaljivati na ovoj strani parketa i napad će i dalje ostati problem, ali ovisno o tome kako Skiles riješi pitanje tranzicije i stretch postava, pomaka će biti.

DRTG: 106.7

Vaughn je koristio poprilično konzervativnu shemu, osnove koje su bile tranzicijska obrana i kontrola reketa, što je često dovodilo do toga da su potencijali Paytona i Oladipa na ovoj strani parketa ostali nedorečeni. Zbog previše zonske igre bilo ih je poprilično jednostavno razbiti već prebacivanjem strane napada te su primali previše trica, a stvar je pogoršavala činjenica da usprkos tijelima u sredini nisu imali ni pravog blokera na obruču (Vučević to definitivno nije), ni vrhunske atlete na pozicijama 3 i 4 koje bi mogle zatvarati pravovremeno prostor i odraditi zahtjevne rotacije prema strani bez lopte. Skiles će u startu promijeniti tu logiku mijenjajući stil obrane iz unutra prema vani u iz vani prema unutra. Možemo očekivati puno više presinga koji će maksimizirati mladost i izuzetne atletsko-fizičke potencijale Paytona i Oladipa, a s Gordonom u rotaciji tijekom cijele sezone dobit će još jednog čovjeka sposobnog odigrati agresivnu obranu na loptu i prije svega čovjeka dovoljno brzog zatvarati stranu bez lopte. Sad, obzirom na to da su visoki poprilično spori i da se ne uklapaju u ovaj agresivni stil, za očekivati je da će oni nastaviti igrati u zoni i da će ova hibridna obrana postati svojevrsni oslonac Orlanda – branit će agresivno perimetar, čuvat će obruč, a ostavit će gomilu prostora u sredini za duge dvice.

Popravljanjem zaštite perimetra i s većom količinom ukradenih lopti, Orlando bi konačno trebao ostvariti ono što se već moralo dogoditi prošle sezone – postat će prosječna NBA obrana.

ROSTER

U Orlandu su zadovoljni s Paytonom kao slash & kick igračem i defanzivcem, dakle nema razloga da ga i dalje ne jašu veći dio večeri dok se nadaju da će pronaći nešto nalik šutu kako bi barem mogao pomoći s linije slobodnih ako već ne tricama. Kako bi donekle popravili situaciju barem su se potrudili nabaviti solidne back-up opcije kakvih lani nije bilo u blizini – s Watsonom kao liderom druge postave i Napierom kao combo osiguračem sada su u stanju ponuditi na poziciji i neke druge vještine, poput skok-šuta iz driblinga nakon picka, koje će ih učiniti manje predvidljivima prema naprijed (nije isključeno da ćemo gledati i postave s dva playa ili isključivo Watsona u ponekoj završnici čisto kako bi imali tog potrebnog tricaša na parketu).

Oladipo bi također trebao napredovati u svim segmentima igre u novom kontekstu, posebice u obrani, tako da će Fournieru ostati mrvice. Međutim, nije isključeno da će radi tranzicije Skiles dosta koristiti postave s tri beka u kojima će biti mjesta i za Oladipa i Fourniera, a posebice Hezonju koji će do minuta potrebnih za razvoj doći isključivo na trojci. I dok se Fournier solidno uklapa u stil igre s dva combo-beka koji konstantno napadaju sredinu ulazima, Hez je više spot-up igrač koji tek treba pronaći rolu. Međutim, ako će Magic stvarno igrati agresivnu obranu i ako će forsirati tranziciju svakom prilikom, čak i rookie bi mogao pomoći trčanjem, što bi marginiziralo Marblea koji nije dorastao 3&D roli koju pokušava igrati.

Za pretpostaviti je pak da će dugoročno startna trojka biti Gordon, za kojega će uz neupitnu obrambenu energiju biti ključno da nastavi raditi na šutu iz kuta. Kad bi se on nametnuo kao ispušni ventil u svojevrsnoj 3&D roli, to bi za ovaj napad bio fantastičan dodatak. Dok se Gordon ne iskristalizira u takvoj roli, do minuta na trojci će sigurno i Harris koji uz solidan šut ima i ulaz, a u ovoj ulozi je opasan i kao post-up prijetnja slabijim swingmanima. Međutim, da bi funkcionirao u napadanju obruča iz izolacija i njemu treba prostor, a ako će on igrati trojku umjesto četvorku, bit će ga teško kreirati. Stoga je ključno da on i Gordon igraju što više zajedno. Zasigurno će u određenim matchupovima mijenjati deafnzivna zaduženja, posebice protiv manje šuterski opasnih trojki na kojima možeš sakriti Harrisa, ali u napadu donose stretch potencijal koji ima malo koja druga kombinacija.

Harris na perimetru predstavlja ne samo šuterski problem već je i dovoljno spretan s loptom da prođe igrača koji izlazi na zatvaranje, što znači da se u toj roli neće izgubiti njegov učinak na obruču. Problem je samo u tome što Magic nema ni približno velik izbor na bokovima kao pod košem i tu bi Skiles pritisnut čisto selekcijom rostera mogao posezati više nego treba za klasičnim visokim postavama.

Koje su, kako smo već isticali, prvenstveno dobre u šutiranju s poludistance. Vučević i novopridošli Smith su elita po tom pitanju i ako obojica izguraju sezonu zdravi, dat će Skilesu solidnu opciju u napadu na poziciji centra (kad ne šutiraju, u stanju su i razigrati cutere, posebice Smith). Uz njih bi dakle trebao igrati Harris, a možda Skiles izvuče nešto i od Nicholsona koji je po stilu igre idealna zamjena, posebice ako je popravio šut za tri, zbog sposobnosti da napadne obruč (u NCAA je bio sjajan strijelac u postu, u NBA se to izgubilo zbog Vaughna, ali ne treba isključiti ni njegovu mlitavost, jednostavno nije elita po pitanju fizikalija i atleticizma da maksimizira all-round talent). Ako nije u stanju zabijati trice, onda je tek još jedan specijalist za šut s poludistance koji ne doprinosi previše u ostalim segmentima igre i kao takav teško može dobiti prednost u rotaciji pred Fryem (koji je dokazani tricaš i uz to ima puno veći raspon ruku u obrani) i Dedmonom (koji je najsličniji nekakvom zaštitniku obruča).

Jasno, Skiles može doći do slične ravnoteže na parketu ako bude koristio Fryea na četvorci, iako on ne donosi taj element napadanja obruča koji imaju Harris i Nicholson. Dedmon bi pak u paru s Vučevićem ili Smithom njih pomaknuo na četvorku, isto kao i u kombinacijama s ostalima – lani je posebice uspješna bila postava njega i Harrisa, što nije ni čudo obzirom da je sve funkcioniralo bolje kad je Harris bio u toj roli), ali svi oni skupa puno su limitiraniji igrači od Harrisa i nisu toliko dobri u tom jednom segmentu igre koji su specijalizirali da zasjene sve napadačke opcije koje donosi Harris. Jasno, onaj Harris koji je u stanju zabiti tricu iznad prosječnim postotcima i redovito dolaziti do obruča ulazima.

Uglavnom, kombinacija pod košem ima gomilu, stoga ćemo vrlo vjerojatno ugledati i nekakav trade kako bi ih se smanjilo. O tome kako se kroz sezonu poslože i kakve postave budu koristili ovisit će dobrim dijelom i kakav će učinak ostvariti. Ponovi li Vaughnov recept i na četvorci minute uglavnom dodijeli svima osima Harrisa, bit će puno teže napraviti pomak koji priželjkuju.

COACH

Skiles je do sada kroz karijeru pokazao izuzetnu sposobnost prilagodbe igračima stoga je za očekivati da će i ovdje izvući maksimum vrlo brzo. I to posebice defanzivno gdje će njegove agresivne sheme i gomilanje igrača na strani s loptom biti osvježenje u odnosu na Vaughnov sistem bez rizika. I dok će agresivna igra na igrača s loptom dovesti do pada šuterske efikasnosti protivnika, treba biti realan i uočiti kako ovdje nema petice koja će sama držati zadnju liniju kao što je bio slučaj s Bogutom u Milwaukeeu ili Chandlerom u Bullsima.

Kvragu, čak je i u Phoenixu imao dva balvana u Tsakalidisu i Dudleyu koji su, svim atletskim limitima usprkos, pokrivali ogroman prostor u reketu i odličnim pozicioniranjem čuvali obruč. Vučević je premekan za tu rolu i ako se on ne popravi barem u čitanju igre kad je već atletski limitiran, moguće je da Skiles više nego bi to bilo poželjno poseže za Dedmonom na petici. Njegova aktivnost i atleticizam su na ovom rosteru definitivno posebna kategorija, ali pad napadačke produkcije s njim u postavi ipak je dramatičniji nego rast obrambene kvalitete i za nadati se da će Skiles to prepoznati, makar to značilo da će se zadovoljiti nešto slabijim učinkom defanzive.

Što se pomoćnika tiče, svjestan da će dobar dio vremena morati posvetiti upravljanju, Skiles je za glavnog asistenta odmah doveo Adriana Griffina, koji se na tržištu našao nakon što su Bullsi odlučili angažirati nove snage. Čovjek je radio sa Skilesom u Bucksima i godinama s Thibsom, dakle uopće nema sumnje da će se pobrinuti da agresivna obrana postane zaštitni znak momčadi.

I tu nije kraj – Monte Mathis, dugogodišnji asistent Ricka Carlislea, također je tu da pojača fokus na obranu, a to dovoljno govori na čemu će se bazirati treninzi tijekom prve sezone ove garniture. U pokušajima da u ovu mladu momčad usade određene vrijednosti u Orlandu nisu štedjeli pa u tom svjetlu možemo gledati i angažman jednog od najvećih stručnjaka u NBDL-u Connera Henrya (također poznat po defanzivnim sistemima) i još jednog poznatog asistenta (i još zvučnijeg imena) Maria Elia, čiji košarkaški put je već sam po sebi inspiracija. Ne znači ovo da će Orlandu nedostajati ofenzivnih umovi jer svi ovi ljudi sigurno znaju dovoljno i o toj strani igre, ali naglašava koliko su kod slaganja kadra prioritet stavili na stvari poput karaktera i defanzive.

PLUS

Mladi su, borbeni i imaju dovoljnu rotaciju, što znači da će energetski biti na razini veći dio sezone. Kada savladaju defanzivni sistem, mogli bi biti jedna od onih momčadi koja nakon all-stara eksplodira i najavi velike stvari za iduću sezonu u kojoj će stručni štab početi brusiti napadačku igru.

MINUS

Ovdje još uvijek nema pravog lidera. Svi igrači koje imaju donose nekakav značajan feler zbog kojih ni jedan ne može biti smatran temeljem. Stoga je ključno vidjeti kako će se razviti Harris i Oladipo. Ako ovaj prvi počne igrati obranu, omogućit će Skilesu da ga duže drži na parketu, a to je dobro. Ako ovaj drugi popravi napadačku učinkovitost kao kreator i šuter, imat će nešto nalik ozbiljnoj opciji na koju se mogu osloniti iz utakmice u utakmicu. Dok se to ne dogodi, pristup će im biti glavno oružje.

WCS

Čak ni Skiles ne može pomoći Harrisu i Vučeviću da postanu plus defanzivci, Payton i Oladipo nastave bacati cigle, a klupa im potpuno podbaci, toliko da opet ne uspiju prijeći 30 pobjeda usprkos nešto boljem defanzivnom učinku.

BCS

Obrana skoči u top 10, iz napada izvuku taman dovoljno da se kotrljaju, a o Harrisu i Oladipu se govori kao o potencijalnim all-star igračima – sve skupa dovoljno da se uguraju u playoff na Istoku kao osmi.

KINGS

SCORE: 34-48

NET/SOS: -2.3/-2.8

ORTG: 105.9

Već lani se u onoj zadnjoj trećini sezone pod Karlom dalo vidjeti kako Kingsi forsiraju tranziciju i kako u tom segmentu igre bivaju sve učinkovitiji, a takav razvoj situacije trebali bi gledati i ove sezone, posebice jer su tu sada spremni Collison i novopridošli Rondo. Uz trku i što ranije napadanje obruča, obilježje koje bi Karl trebao usaditi ovoj momčadi su učestali ulazi u sredinu općenito. Karl preferira igrače koji su u stanju napadati iz driblinga i što ih je više na parketu, to bolje. Kako na ovom rosteru trenutno ima dovoljno talenta za odraditi i jedno i drugo, trebalo bi doći do pozitivnih pomaka.

Mali problem predstavljat će manjak dubine jer nije lako igrati agresivno cijelu sezone s 8 igrača. Ali, u periodima kada svi budu na okupu i u formi, pa još kada na četvorci budu Gay ili Casspi, na boku preostali od njih dvojice uz Bellinelia i još na lopti budu imali Collisona, imat će idealnu postavu za ostvariti sve što Karl stavi pred njih. Međutim, i Karl će se morati itekako prilagoditi. Po nekim pokazateljima izgleda da naginje startnoj postavi s Cousinsom na četvorci i Koufosom na petici, što je daleko od idealne Karlove postave. Osim ako DMC ne počne naglo ubacivati gomilu trica, ovo ne samo da je postava bez dovoljno slashera i šutera, već i postava koja će imati trkača manjka za tranziciju. Dodaj još Ronda umjesto Collisona u ovu kombinaciju (nije isključeno da će potonji startati iako je Rondo zvučnije ime, njegova šuterska dimenzija veliki je plus) i jasno je da govorimo o postavi koja će vidjeti gomilu minuta, iako donosi i gomilu problema. Jedan od očitijih je i taj što nema smisla Cousinsa držati u roli licem košu kada je dokazano najmoćniji na niskom postu gdje mu jednostavno treba dati prostora da dominira kroz sistem s 4 vanjska.

Uglavnom, ako Koufos i bude startao, za vjerovati je kako će Karl dosta rano posegnuti za Gayom ili Casspiem na četovrci kako bi dobio potrebnu brzinu, više prostora za Cousinsa u postu i prije svega dodatnog kreatora iz driblinga. A nije i da ima razloga previše jahati visoke postave – Cauley-Stein je rookie bez dometa na šutu kojega će biti teško koristiti u značajnijoj roli ovako rano, dok je Acy tipični smetlar koji eventualno može odraditi koju minutu s Cousinsom, čisto da kupi njegove promašaje s vrha reketa. Dakle, Koufos je itekako bitan za odraditi one minute dok je DMC na klupi.

Igranje s lažnim četvorkama otvorit će dodatne minute na boku, ali problem je što osim Gaya i Casspia, koji će dakle odrađivati i ovu važnu stretch rolu, Karl nema previše izbora na bokovima. Odnosno, ima još opciju koristiti Bellinelia ili McLemorea kao trojku ili eventualno koristiti postave s Collisonom na dvojci uz Ronda. Takvom raspodjelom minuta oslabio bi obranu u određenim momentima, ali definitivno bi sebi omogućio napadačke opcije koje mogu izvući maksimum iz njegovih zamisli veći dio večeri. Što više šutera i što više driblera to bolje za napad, a o tome koliko uspiju pronaći balans između defanzivno boljih postava s dva centra i ovih napadačkih s četiri vanjska ovisit će sezona.

DRTG: 108.2

Karl je još od dana Sonicsa preferirao presing na lopti tijekom cijelog posjeda, stoga nije ni čudo da je čim je mogao posegnuo za svojim dugogodišnjim suradnikom Chadom Iskeom koji je lani napravio sjajan posao u Sixersima. Pitanje je samo ima li Iske ovdje dovoljno materijala za napraviti nešto slično. Collison je solidan presing igrač, Rondo po viđenom u Dallasu više nije, ali ni jedan nije dovoljno velik da napravi veću razliku na tom dijelu parketa ili omogući preuzimanje na picku koje će proći nekažnjeno.

Također, nema ovdje ni potrebnih atleta na perimetru – McLemore je solidan, ali nema predispozicije za čuvati trojke, Bellineli je Talijan, dakle prljavi poslovi su mu strani po defaultu, a Gay i Casspi su nešto aktivniji, ali i dalje ne na potrebnoj razini. Eventualno u niskim postavama s četiri vanjska, gdje će ionako morati preuzimati većinu akcije, mogu ostvariti nešto nalik na pritisak, ali dobar dio utakmice Iske će morati voditi računa o tome da mu igrači ostaju na perimetru i ne idu na pomaganja kako bi mogli šutere usmjeravati prema reketu u kojem će čekati jedan ili dva centra. Drugim riječima, morat će ostaviti popriličnu kvotu otvorenih šuteva, ali će se barem truditi da oni budu s poludistance, a ne s perimetra.

ROSTER

Collison je bio odličan do ozljede, igrao je košarku karijere s nikad većim brojem pokušaja za tri i s linije slobodnih. Nastavi li u tom smjeru Karl će to sigurno znati cijeniti. Nije idealan razigravač sposoban volumenom ulaza i pick & roll akcije nositi ritam, ali takav nije ni potreban pored Cousinsa – njegove 3&D, odnosno combo kvalitete, sasvim su dovoljne da opravda minute. I vjerojatno ih dobije više od Ronda koji više jednostavno ne može maskirati šuterske nedostatke u značajnijoj roli. Još uvijek je solidan defanzivno kad to želi biti, još uvijek može driblingom doći do reketa i baciti povratnu ili pronaći cutera, ali s njim parirati startnim petorkama u NBA nije lako. Tko zna, možda ga sporedna uloga u Sacramentu oživi jer će mu protiv klupa zasigurno biti lakše igrati, a možda mu Karl uspije pronaći korisnu rolu i kao starteru. Uglavnom, na jedinici su solidni, svakako nešto bolji nego lani kad su nakon Collisonove ozljede ovisili o limitiranom McCallumu kao starteru ili mrtvacima poput Sessionsa i Millera da daju iskru s klupe.

Na dvojci su još i bolji, s dva dokazana rotacijska igrača poput McLemorea i Bellinelia itekako je moguće izgurati sezonu kad bi minute isključivo igrali jedan iza drugoga i kad ih ne bi trebalo rastezati i na drugi bok. Prvo, obojica su dobri spot-up šuteri, a u Bellineliu imaju i pouzdanog sekundarnog playmakera koji bi u drugoj postavi mogao odrađivati i posao primarnog kreatora u paru s Collisnom ili npr. Curryem koji bi tako mogli odraditi i nešto posla off the ball. McLemore svojom 3&D ulogom i niskom potrošnjom idealno odgovara kao starter uz potrošače poput Gaya i Cousinsa, dok Marco može predvoditi ubojitu drugu petorku koji bi uglavnom trebala igrati stretch košarku. Potrudili su se čak dovesti i trećeg klasičnog beka-šutera – James Anderson možda nije rasni NBA igrač, ali kao peti vanjski ili ako hoćete peti bočni nije ni loša opcija.

Probleme s dubinom na boku u slučaju da Gay i Casspi veći dio minuta provedu na četvorci smo već opisali (doveli su Carona Butlera kao zakrpu iako je on danas više zakurac), ali ni tu neće biti loši ako će Gay imati opet onako izuzetnu sezonu (slično Collisonu i on je igrao najučinkovitiju košarku karijere, a koliko su za to bili odgovorni Malone, a možda i posebni savjetnik Dean Oliver, ostaje da nagađamo) i ako će Casspi zadržati onu razinu energije i agresivnosti (njegova pronađena strast za ulazima definitivno je ono što treba Karlu i ove godine).

Pod košem imaju tu blesavu situaciju da su skupo platili solidnog defanzivnog centra iako već imaju ponajboljeg centra u NBA, tako da će ih sigurno dosta koristiti zajedno. U ovome ne vidim koristi za Cousinsa, njegov stil igre je takav da mu definitivno ne treba zaštitnik kao jednom Aldridgeu, ali možda je dugoročno i bolje da igra malo manje zahtjevnu defanzivnu rolu s vremena na vrijeme. Nije da na vidiku ima pravog stretch visokog koji bi mu olakšao život bez da košta momčad defanzivno – postave s njim kao jedinim visokim uz Gaya ili Casspia bit će ubojite u napadu, ali i ranjive protiv momčadi s pravim četvorkama. Međutim, izbora osim ovoga nemaju, Cauley-Stein i Acy teško mogu odraditi značajnije minute u iole ambicioznijem projektu.

COACH

O Karlu smo već sve rekli, njegovo shvaćanje igre i činjenice da su pokušaji na obruču i što veći broj slobodnih bacanja najbolji šutevi u igri, bili su analitika dok još nitko nije koristio tu riječ u mainstreamu već su takve stvari bile rezervirane isključivo za trenere koji su promišljali o igri na okupljanjima struke. S tim da je Karl u godinama kada je isključivo posvećen upravo tome, promišljanju, dok mu veći dio prljavog posla odrađuju asistenti. Uz spomenutog Iskea koji će brinuti o obrani, tu je Vance Walberg, još jedan bivši Karlov asistent koji se također bio skrasio u Sixersima da bi se odmah vratio bivšem šefu čim je to postalo moguće. On će voditi računa o napadu, a treba istaknuti kako je Karl svoj klasični sistem koji datira još od Deana Smitha obogatio upravo Walbergovim idejama. Osnova je slična, što više igrača sposobnih napasti iz driblinga i ući u sredinu, ali sada s još manje zacrtanih akcija, sa što više improvizacije u što bržem ritmu i sa što manje tijela u blizini lopte (praktički, umjesto da kreiraš prostor pick & rollom, kreiraš ga tako što se svi miču jedni od drugih kako bi se moglo igrati 1 na 1, a centar koji obično nema šuterski raspon se skriva na suprotnoj osnovnoj liniji kako bi bio prijetnja kao cuter, zbog čega ga nikada ne može potpuno ignorirati jer će udvajanje biti kažnjeno podvaljivanjem zicera). U ovom dokazanom štabu treba još istaknuti Anthonya Cartera, Karlovog omiljenog back-up playa, koji bi trebao odraditi posao poveznice između Karla i igrača jer umorni George baš i nema volje pronalaziti sličnosti s ovim novim generacijama, što je uostalom pokazala i situacija s Cousinsom gdje je preko volje pokušao naći energije sa slizati se s udarnim igračem.

PLUS

Popravit će se u oba smjera, to je sigurno. Jednostavno su previše uložili u pojačanja, kako na parketu tako i na klupi, da konačno ne dođe do određenog iskoraka. Imaju solidnu rotaciju, solidnu količinu opcija za baciti na parket i umove koji to mogu iskombinirati. Dakle, ona nesretna granica od 30 pobjeda bi konačno trebala pasti.

MINUS

Njihov trade sa Sixersima ostaje jedan od najgorih poteza ljeta, a i gomila je tu sitnih poteza koji bacaju sjenu na upravu, odnosno na njenu viziju. Osim toga, obzirom na gomilu tenzija do kojih je već došlo na svim mogućim relacijama, a posebice onoj Karl-Cousins, pitanje je koliko je ovaj projekt održiv čak i sa stabilnijim vodstvom od Vivekova. Dovoljna je jedna svađa u svlačionici, jedan trade ili jedna ozljeda da ih izbaci s kursa, a taj baš i nije nešto zacrtan – složili su momčad za loviti zadnje playoff mjesto jer im je dosadilo ganjati jackpot kroz rebuilding, ali pri tome su ostali bez hrpe resursa koji bi im s vremenom pomogli da postanu nešto više. Mislim, ok je pokazati ambiciju, pa makar ona ne sezala dalje od toga da si topovsko meso u playoffu, ali platili su malo preveliku cijenu za tako nešto.

WCS

Opet ih napadnu ozljede, jaz između Cousinsa i Karla se otvori i raširi do apokaliptičnih razmjera, ne dođe do nikakvog napretka u igri, Rondo ode u mirovinu usred sezone jer ne želi biti zamjena Collisonu i onda na kraju svega Vivek trejda DMC-a kako bi vratio dio izgubljenih pickova. I ne, opet ne prolaze čarobnu granicu od 30 pobjeda.

BCS

Ozljede ih zaobiđu, Cousins igra košarku života u novom sistemu, Collison, Gay, Casspi i Bellineli briljiraju kao podrška i sve to dovede do takvog napretka u napadu da kroz sezonu postanu najveća prijetnja Jazzu za osmu poziciju.

3 thoughts on “MAGIC + KINGS = 12

  1. Opis Carona Butlera 😀

    Magic je na pravome putu. U jednome se ne slažen s tobon; s obziron da se i Gordon i Harris tretiraju ka trojke, onda bi prije reka da je Magic jak vanka, a slab unutra jer ni Smith ni Frye ni Dedmon nisu neki oslonci, svaki zbog svojih razloga. Jbg, njima bi na četvorki triba jedan Ibaka i svi bi problemi bili rješeni. Ali Ibake ne rastu na grani.
    Hezonji će super doć ovaj stručni štab jer će ga naučit igrat obranu i odgojit ga ka profesionalca. Dugoročno, on i Oladipo neće moć egzistirat skupa (na duge staze je on ipak rasni SG) pa će tribat vidit ko će se bolje razvit od njih dvojice. ako Hezonja kroz par godina nauči igrat obranu (ima sve predispozicije) onda će zbog napadačkih kvaliteta bit idealan fit.

    Šta se Kingsa tiče, to je najidiotskija uprava trenutačno. Onaj trade je sramota za struku. I onda još draftaš Cauley-Steina. Da su uzeli Winslowa ili Stanleya Johnsona, eto rotacije na boku u svin mogućin kombinacijama.

  2. Odma jedan trade s ove dvi ekipe, Frye za Kupusa

    Bio je jedan stretch minuta na ljetnoj ligi di su Hezonja i Gordon (strasno je igrao) bili par na boku, izgledalo je brutalno dobro u oba pravca. Radi se o malo minuta i nekom glupom natjecanju, ali taj dio mi je bio neki pokaz za buducnost. Nemam jedino pojma oce li Payton prije naucit sutirat ili Oladipo vidit teren, tako da bi jednom dao nogu u guzicu

  3. Izgleda da su u SAC još luđi nego što izgledaju – kolko sam shvatio DMC je tražio da igra četvorku i odmah su mu udovoljili. Na njihovom mjestu bih da odmah trejdovao, pa me zanima kakvih sve ideja ima po tom pitanju. Na prvu loptu mi ne izgleda loše parsons+matthews+pik – Karl dobija igrače koji mu trebaju, Cuban ako urazumi DaMarcusa novog lidera frančize.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *