CELTICS + JAZZ = 8

CELTICS

SCORE: 41-41

NET/SOS: -0.4/+0.1

ORTG: 104.5

Celticsi vraćaju 7 od 8 igrača koji su lani igrali većinu minuta, a Bassa će zamijeniti dvojcem Lee-Johnson, koji su i pojedinačno kvalitetniji i korisniji, kamoli u duetu. Taj kontinuitet nije mala stvar, kao ni duboka rotacija, a tu je i činjenica da će Stevens sada imati Thomasa, Jerebka i Crowdera na raspolaganju nakon što je s njima prošao trening kamp. Dakle, ako mislite da je Boston lani slučajno isplivao i da ih ove godine čeka regres, razmislite ponovno, jer ovo je bolja momčad od lanjske.

Obzirom na Stevensa, nema sumnje kako će i dalje pokušavati igrati što je moguće više sa stretch postavama, dakle Olynyk, Sullinger i Jerebko će imati role šutera kroz pick & pop, dok će Zeller, Lee i Johnson biti zaduženi za pick & roll. Visoka 2 na 2 akcija je temelj, bitan je i raspored koji sredinu drži potpuno praznom (ako ne bi postavljao pick ili stajao iza linije za tricu, centar bi bio skriven uz osnovnu liniju kao potencijalni cuter), ali ključni razlog zbog kojega je Stevens izvlačio maksimum iz rostera prije svega se nalazi u načinu na koji je maksimizirao potencijal svakog pojedinca.

Nitko u ligi nije više koristio visoke kao finišere od Celticsa, bilo kroz pick & pop, bilo kroz pick & roll, čime su do dolaska Thomasa solidno maskirali činjenicu da nemaju vrhunske bekove sposobne doći do sredine. Bekove je pak otvarao isključivo kroz hand-off kako bi im dao potreban dodatan djelić prostora za šut ili ulaz, iz kojega je zatim slijedilo bacanje lopte na bok, odakle je uglavnom kretao novi napad koji je stavljao dodatni pritisak na obranu. Celticsi gotovo nikada nisu igrali izolacije ili kroz klasični post-up jer su prepoznali da nemaju talenta za tako nešto, forsirali su tranziciju, kretanje bez lopte i stretch formaciju uz korištenje viška kreatora kojim su stvarali pritisak svuda na parketu. Ukratko, iskoristili su sve mogućnosti taktike da sakriju činjenicu kako nisu imali ni jednog klasnog igrača.

Sad, manjak atletskog i kreativnog talenta se da maskirati, ali ono što je fascinantno i što je glavni razlog zašto Stevensu s pravom tepaju svi NBA fanatici je podatak da mu je uspjelo ostvariti zamalo prosječan napadački učinak bez šuta za tri, odnosno uspjelo mu je zabiti dovoljno poena ne samo bez all-star kreatora na rosteru, već i bez poštenih tricaša na bilo kojoj poziciji i u bilo kojoj ulozi. Sad, Cavsi su u playoffu pokazali da je i obična zona više nego dovoljna za unijeti nemir u napad Bostona koji je u toj seriji netipično igrao gomilu izolacija, stoga postoji i šansa da liga kolektivno primjeni takvu taktiku i stavi pred Stevensa nepremostivu prepreku.

Samo, Celticsi se na to vjerojatno i spremaju. Uz to što će ostati odlična šuterska momčad s poludistance, što nije mala stvar kod napadanja zone, ove sezone će sigurno imati i bolje postotke za tricu jer će cijelo vrijeme na rosteru imati Thomasa i Jerebka, a i Crowder će valjda šutirati bliže podnošljivih 33% umjesto groznih 28% koliko je gađao nakon dolaska iz Dallasa. Uz napredak Olynyka po tom pitanju, a možda i Smarta i Sullingera, imat će dovoljno opcija. Kvragu, čak i da ne budu tricaški bolji, gori od lani teško da mogu biti.

Ono što im je još nedostajalo za napasti zonu bio je jedan pošteni dodavač na viskom postu sposoban u trenutku pročitati akciju i razigrati cutera ili šutera koji se otvaraju, a sada imaju jednog vrhunskog u Davidu Leeu. Lani je Sullinger dobio gomilu minuta usprkos kilavom šuterskom učinku upravo zbog toga što je pokazao najveći IQ u ovim situacijama (Olynyk i Zeller su bili katastrofalni u svojim pokušajima), a sada u Leeu imaju specijalca koji može razbiti zonu dodavanjem, ali i ulazom u kojem je opasan i kao finišer i razigravač (sjetimo se samo one nadahnute role u Finalu protiv Cavsa). Njegove šuterske i obrambene slabosti vjerojatno će ga koštati značajnijih minuta, ali kao specijalac bit će od koristi u određenim matchupovima. Plus, u Amiru Johnsonu dodali su elitnog šutera s poludistance koji će se bez problema uklopiti u njihov stil igre.

DRTG: 104.9

Nisu imali klase u napadu, a nije puno bolje bilo ni u obrani. Doduše, na perimetru su imali dovoljno presing igrača, ovisno o situaciji sposobnih odigrati agresivno na loptu, ali i rotirati se na vrijeme izazvati šut. Međutim, pod košem nigdje nije bilo poštene petice, što je značilo da su dosta igrali zonski.

I opet su sistemom maskirali većinu minusa. Vrlo dobro su čuvali reket obzirom na ljudstvo, dakle kontrolirali su solidno skok i postotke na obruču. Uglavnom, igrali su dosta rizično na perimetru, ali zahvaljujući brzim i agresivnim bekovima štetu su sveli na minimum, što potvrđuje i podatak da su dozvolili manje pokušaja za tricu nego s prostora između lakta i perimetra.

Možda zvuči nevažno, ali ovaj omjer nerijetko dijeli elitne obrane od onih solidnih. Pa je tako čak 8 od lanjskih top 10 momčadi imalo ovakav omjer na ukupnom defanzivnom shot chartu (samo Bucksi i Hawksi su dozvoljavali više trica zbog zonskog presinga, odnosno zone, ali oni su se izvukli na račun izuzetne količine ukradenih lopti). Celticsi su ostali za korak kratki, imali su dvanaestu obranu, a razlog zbog kojega nisu igrali učinkovitije je očit – par postotaka slabiji učinak u zaštiti obruča u odnosu na elitu.

Tu sistem ne pomaže, jednostavno moraš imati pravu peticu, a koliko god pokušavali takvu pronaći, nisu našli bolje rješenje od Amira Johnsona. Koji je čvrst defanzivac, sposoban gurati se u sredini, ali ni on nije petica – njegovi učinci u Torontu na toj poziciji bili su daleko od reprezentativnih. Kao četvorka može držati poziciju protiv svih, ali čuvati prave centre i zatvarati bekove na način da značajnije pomogne jednostavno ne može.

Dakle, to je jedan problem koji Boston nije riješio i koji će se opet osjetiti, ali to ne znači da ne mogu ostati top 15 defanziva. Erman je otišao u New Orleans, ali njegove Thibsovske sheme sigurno ostaju, bekovi će odraditi ogroman posao na lopti i perimetru, a tu je i činjenica da su u Stevensovom stilu Celticsi i ovdje izbrusili svaki detalj. Pa su tako igrali i izuzetnu tranzicijsku obranu, usput ni u jednom segmentu defanzive ne pokazujući smrtnu slabost osim u povremenim individualnim nedostatcima (tipa, kad je Thomas na parketu nemaju taj presing element na jedinici, a Crowder je samo solidan, ne i vrhunski stoper, tako da nemaju defanzivnog asa za baciti na velike bočne potrošače poput Jamesa ili Carmela).

Uglavnom, kao i u napadu, Stevens i štab su maksimalno iskoristili filozofiju igre, potencijale su napregli do 11, a tu im je možda manjak zvijezda kojima se treba prilagoditi i pomogao. Naime, Celticsima nije preostalo ništa nego prihvatiti kulturu rada na svim razinama, a to se itekako osjetilo u pristupu – u ligi obilježenoj suludim ritmom utakmica, u kojoj većina momčadi sebi dozvoli utakmicu ili čak period pauze, Celticsi su se doslovno pripremali za svakog protivnika, što im je dalo određenu prednost u svakom matchupu. I tu opet treba istaknuti Stevensa koji je tu suludu količinu analitike ne samo znao iskoristiti, već i približiti igračima na takav način da su je ekspresno usvajali.

ROSTER

U Smartu i Thomasu imaju odličnu kombinaciju na jedinici, idealnu za promjenu ritma. Thomas u roli šestog čovjeka je prevelik zalogaj za većinu back-up playeva, što je logično obzirom da je vjerojatno jedan od 10 najboljih strijelaca na poziciji u ligi, a Smart kao starter kvalitetnom obranom može maskirati manjak napadačkih kvaliteta i sakriti se iza kvalitetnijih suigrača. Jasno, po potrebi ih Stevens može koristiti i zajedno jer je Smart u stanju odigrati obranu i na dvojkama. Lani nije bilo previše prilike za tako nešto, ali, čisto u slučaju da Bradley ne bude u nekom periodu sposoban odraditi svoju rolu stopera, Smart je dobar osigurač.

Uglavnom, nakon ove dvojice previše vremena u roli playmakera neće ostati, ali tu su za svaki slučaj i Bradley koji može uskočiti kad se odluče za višu postavu s Turnerom i Crowderom na boku (praktički, u toj postavi Turner igra playa, a Bradley ostaje u svojoj roli off the ball igrača), pa i rookie Rozier koji je u ljetnoj ligi pokazao kvalitete i kao kreator i kao presing igrač te bi trebao od prvog dana biti korak naprijed u odnosu na Presseya. Uz spomenute Bradleya i Turnera, pa i uz više Smarta, rolu drugog beka imat će pokrivenu, doduše više minutažom nego idealnim talentom. Ono što im treba, poštena catch & shoot opcija, još se ne nazire na obzoru, ali svakako će trebati dati i poneku minutu Youngu i rookieu Hunteru jer, tko zna, možda im donesu potreban šuterski impuls iznutra.

Zdravi Crowder i Turner donosit će sličnu dvojbu na krilo kao i Smart i Thomas, tako da nije isključeno kako će Turner ostati starter kako bi maskirao Smartove nedostatke kao razigravača, odnosno da će Crowder igrati uz Thomasa kako bi što manje curilo u obrani. Onda opet, nije da imaju previše izbora, isprobati će zasigurno sve kombinacije jer ovo je pozicija na kojoj imaju daleko najmanje mogućnosti (ovo je jedina šansa koja se otvara Perryu Jonesu jer pod košem sigurno neće do minuta). Dakle, za očekivati je da će Ainge, naravno ako budu u sličnoj situaciji kao lani, posegnuti za nekim tradeom kako bi dodao barem još jednu solidnu 3&D opciju, usput se riješivši jednog visokog.

A njih stvarno imaju na bacanje. Doduše, kao što smo već isticali nemaju ni jednu poštenu peticu, ali imaju dovoljno aktivnih defanzivaca, plus za napadački sistem koji igraju imaju manje-više sve što im treba. Olynyk i Jerebko šuterski su specijalisti, Zeller i Johnson su udarne pick opcije, a Lee i Sullinger će po potrebi uz uloge u pick & rollu, odnosno spot-upu, igrati i na laktu ili bloku. Treba li opet isticati da tu nitko nije klasa, ali da svi mogu odraditi posao?

COACH

Stevensa smo već opjevali (ako nismo dovoljno, evo još jedan detalj – čovjek je jedini skužio kako iz Evana Turnera u napadu možeš izvući nešto samo ako ga koristiš isključivo kao playa), tako da samo treba istaknuti kako bi novi koordinator obrane nakon odlaska Ermana trebao postati Jay Larranaga, koji je ionako uz Stevensa glavni čovjek struke u klubu, poznat po izuzetnim rezultatima koje je napravio u D-ligi gdje se istaknuo upravo defanzivnim idejama. Jay je još jedan mladi stručnjak koji je praktički Stevensov vršnjak i kojega je Ainge doveo u klub kad je odlučio da okupljanje mladih perspektivnih talenata na klupi može pomoći dok se ne okupe isti takvi na parketu. Stoga veće promjene u defanzivnom pristupu ne treba očekivati, ipak su i Stevens i Larranaga na hranidbenom lancu bili iznad Ermana i bez njihova pristanka Boston sigurno ne bi igrao onako kako je. Obzirom da se to pokazalo učinkovitim, razloga za promjene nema.

PLUS

Dubina. Ne samo da ona Stevensu omogućuje više prilagodbi, već i jahanje sistema tijekom 48 minuta bez značajanijeg pada izvedbe. Celticsi su potvrda da je kvantiteta važna, možda nemaju individualnu klasu, ali gomila mediokriteta na okupu čine zbroj puno čvršćim od pojedinca. Stoga Celticsi nisu toliko ovisni o sreći kao druge franšize, nemaju nezamjenjivog igrača čijom ozljedom stvari nepovratno kreću u krivom smjeru, a to nije mala stvar u ovako osmišljenom natjecanju.

MINUS

Već su dosegli vrh i nemaju kamo. Individualni razvoj igrača poput Smarta ili Oylnyka može ih dovesti do jedne razine, ne pretjerano više od ove gdje su sada, ali za podići plafon ipak im treba netko tko zaslužuje epitet all-stara.

WCS

Ainge povuče nekoliko bezveznih tradeova u nadi da se time bolje pozicionira za neki mega trade, šuterski ostanu na lanjskoj razini, ozljede razrijede vanjsku liniju i oslabe obranu te ostvare ispod 50%, nedovoljno za novi plasman u doigravanje na osvježenom i snažnijem Istoku.

BCS

Obrana i napad naprave taman toliki korak naprijed da učinkom ostanu solidni u oba smjera, a s top 15 napadom i top 10 obranom, te spletom okolnosti koji osakati konkurenciju, dođu do 45 pobjeda i petog mjesta na Istoku.

JAZZ

SCORE: 42-40

NET/SOS: +0.8/+0.5

ORTG: 105.3

Ostali su bez Exuma na sezonu, ali to ih ne koči previše u pokušajima da pruže nešto bolje partije nego lani kad su se uglavnom mučili ubaciti poen po posjedu. Gotovi isti napadački učinak imali su i prije i poslije nego su trejdali Kantera, dakle u ovom segmentu igre nije došlo do pomaka kao u obrani. Što je i razumljivo jer, za razliku od Goberta pod košem u obrani, napadu nisu odjednom dodali sjajnog playmakera ili vrhunskog šutera.

Nego, da se vratimo na gubitak momka za kojega se nadaju da će biti glavni kreator na vanjskim pozicijama u budućnosti – nedostajat će im Exumovi bljeskovi potencijala, ali više simbolično, kao znak da su na pravom putu. Konkretno, ove sezone će i bez njega vjerojatno biti bolji u napadanju iz pick & rolla jer će kao pomoć Haywardu, koji je praktički glavni playmaker, imati na raspolaganju Burksa više od 27 utakmica, Burke i Hood će imati sezonu iskustva više, a tu je i veteran Neto koji može pomoći u ovom dijelu igre.

U ovome leži njihov najveći potencijalni iskorak jer, bez obzira na činjenicu da su Sixersi prošle godine bili jedina momčad s gorim učinkom u pick & rollu od njih, Jazzerima je on činio ogroman dio sistema na koji su trošili dosta posjeda, što se vjerojatno neće promijeniti ni ubuduće. Kako s vremenom budu imali bolji šuterski balans, visoki će imati više prostora za finiširati, a s boljim playmakerima doći će i viša učinkovitost u realizaciji s pozicije driblera, a do tada će Snyder svoj pokretni napad morati (većim dijelom nego bi vjerojatno htio) bazirati na drugačijem tipu akcija iz omiljene horns formacije, prije svega flex-cutovima, post-upovima, istrčavanjima iz bloka i give & go kombinacijama. Dakle, umjesto na prostor i kvalitetu individualaca, fokusirat će se na što više cutova, blokova i dodavanja.

Iako će imati više klasičnih driblera na raspolaganju, obzirom da nijedan od njih nije vrhunska klasa, možemo i dalje očekivati da gomilu posla u razigravanju odrađuju visoki s vrha posta, odnosno ostali krilni igrači poput Inglesa (nije ni približno dobar u pick & rollu kao Hayward ili čak Hood, koji je uz kvalitetan šut pokazao da ima i dribling, ali izuzetno je kvalitetan razigravač s perimetra kada nakon istrčavanja treba pronaći jednog od visokih, bila na cutu unutra ili na istrčavanju za šut s lakta). Dakle, opcija ima, sistem je solidan i nudi dovoljno rješenja, tako da će se Jazz na ovom dijelu parketa kotrljati na razini koja neće pasti ispod lanjske, već može samo prema gore.

I dok sam po sebi ovaj old school raspored bez visokog šutera nije problematičan jer su s najboljim igračima na parketu ostvarivali odlične učinka ne obruču (i Favors i Gobert su izuzetni realizatori u reketu, posebice kad bi išli na cut nakon postavljenog bloka), problematičan je njihov manjak raznovrsnosti s postavama. Visoki su im isključivo finišeri na obruču, nemaju čak ni rasnog šutera s poludistance, pa ne uspije li Booker ubaciti još više trica nego lani, sve što im ostaje je Favorsov solidan učinak s lakta i nada da u Pleissu možda imaju peticu koja također može staviti otvoreni šut s vrha reketa. Što opet nije ni približno dovoljno da bi imali napadačku kvalitetu više u ligi koja se okreće smallballu.

Uz manjak stretch postava, Jazzeri su atipični po još dva elementa koja su trenutno izuzetno popularna – ne trče (najsporija momčad lige bi mogli biti i ove sezone, a sve kako bi stigli iskoristiti kvalitete sistema i kako bi što manji pritisak stavljali na nedorasle bekove) i ne šutiraju previše trica. Doduše, Snyder je izvukao maksimum lani iz ovog rostera, uzimali su prosječan broj šuteva s perimetra i pogađali ih malo ispod prosjeka (ne znam za puno trenera koji bi s ovim rosterom tako nešto uspjeli, mnogi bi radije uzeli otvorene duge dvice, ali Snyder je znao da postavlja temelje za na dugi rok, ne samo za jednu sezonu), ta brojka će se malo podići ove godine, ali daleko je to od onoga što bi gledali da Snyder ima bolji roster. U biti, da čovjek ima idealna šuterska i pick & roll oružja, možete li zamisliti što bi napravio kad je od ovoga što trenutno ima na raspolaganju izvukao prosječan napad u ligi koja ima 30 momčadi?

DRTG: 104.5

Lani su bili briljantni na ovom dijelu parketa nakon što su Goberta ubacili u petorku, sada nam preostaje vidjeti mogu li tako nešto ponoviti tijekom cijele sezone. Mislim, nakon all-stara su imali skoro 5 poena bolju obranu od Memphisa, što je jednostavno neodrživo – kad bi mogli ostati na toj razini tijekom cijele sezone, ne samo da bi bili prva obrana lige, već bi s prosječnim napadom imali dovoljno kvalitete za otići do 60 pobjeda. Što je malo nerealno, zar ne?

Uglavnom, igra na ovom dijelu parketa ono je što bi ih trebalo odvesti u doigravanje i dok su Gobert i Favors na raspolaganju, malo će momčadi biti dominantnije od njih u sredini. S reketom pod kontrolom u svakom pogledu, ostaje im samo brusiti obranu na perimetru jer sistemski su već udarili temelje. Naime, kao i svaka ozbiljna obrana uspjeli su braniti pick & roll (tu su Favorsova pokretljivost i Gobertova dužina radili čuda) i tjerati protivnike da uzimaju hrpu dugih dvica. Problem je bio što su, iako su uspješno tjerali protivnike s trice, ipak primali previsoke postotke s perimetra, a to je nešto što bi se ove godine trebalo popraviti ako srede rotacije. Doduše, bez Exumove dužine imat će malo više problema na lopti, a Hayward i Burks nikada neće eksplozivno zatvarati šutere na strani bez lopte, ali Hoodova dužina uz Inglesovu spretnost i Millsapovu borbenost trebali bi biti dovoljni da budu bolji nego lani po tom pitanju.

Da je Exum tu, imali bi odlične opcije na svakoj poziciji, ovako će pak možda malo previše u igru morati gurati Millsapa, što bi im se moglo dodatno obiti o glavu u napadu jer čovjek je specijalist za obranu bez napadačkih vještina. A morat će ga koristiti, posebice protiv smallball i stretch postava, jer tada ipak moraju čvršće braniti bočne šutere obzirom da pokriti lažnu ili stretch četvorku predstavlja problem Favorsu. Onda opet, sve da i dalje primaju više trica nego žele, ta kvaliteta visokih u čuvanju pick & rolla i reketa istovremeno ogroman je plus.

Zbog ovih navedenih sitnih rupa možda neće biti elita, ali top 10 obrana će biti sve da samo stoje u reketu i čekaju naivce kojima će lijepiti banane.

ROSTER

Možea Exumov izostanak neće previše traga ostaviti na učinku, ali svakako će zadati glavobolje oko raspodjele minuta, posebice zbog obrane. Burke je sada nominalno prvi play, ali, teško je vjerovati da može imati puno veću rolu nego lani kada je ionako odigrao skoro duplo više minuta od Exuma na poziciji (u rijetkim trenutcima kada su igrali zajedno, Exum je korišten kao dvojka). Jednostavno, njegove obrambene nedostatke ne može maskirati baš svaka postava, zato je neophodno da na parketu uz njega bude što više dužine i defanzive, dakle kombinaciju njega i Burksa treba koristiti što manje (kad pogledaš iz današnjeg kuta, nije ni čudo da su Jazzeri imali problema s obranom na startu prošle sezone obzirom na to koliko minuta je zajedno na parketu Snyder držao oba Bureka i Kantera).

Uglavnom, poanta je da Burke neće drastičnim povećanjem minutaže sam maskirati Exumov izostanak, već će priliku dobiti i Neto, nešto agresivniji presing igrač, a trebali bi u ovoj roli gledati i Burksa ili čak Hooda, ovisno o tome što u određenom trenutku Snyderu bude trebalo na parketu. Naime, s Haywardom sposobnim odraditi najveći dio posla kroz pick & roll, nema potrebe da na parketu imaš minijaturne playmakere upitnog šuta koji su problem u obrani, stoga bi rolu spot-up opcije na jedinici mogao odraditi jedan od njih obzirom da su obojica dobri slash & kick igrači. Uostalom, lani su napravili istu stvar, nije Exum dobio prednost na jedinici samo zbog potencijala, već zbog 3&D kvaliteta koje je donosio na parket. Burks nije tako dobar defanzivno, Hood nije tako dobar dribler, ali i jedan i drugi omogućuju puno lakše preuzimanje i zamjenu zaduženja s bočnim igračima.

Iako bi bio idealan kao šesti igrač, Burks će vjerojatno startati zbog iskustva i dodatne kreativnosti u napadu, ali nije isključeno da će Snyder vrlo brzo na dvojku gurnuti ili Hooda (što bi bilo idealno i vjerojatno je dugoročno najbolje rješenje) ili Millsapa (donosi problem šuta, ali i pravu stopersku kvalitetu na bok, plus ako ga ikada možeš sakriti u napadu to je u kombinaciji s najboljim igračima na ostalim pozicijama). Plus, tu je i Ingles kao puno manje talentirana, ali jednako cerebralna verzija Haywarda, koji će, ako nastavi ubacivati tricu kao što je to radio nakon all-stara (s mizernih 30% skočio je preko 40%), definitivno zaslužiti i više minuta od onih koje ostanu iza Haywarda, što znači da bi i Gordona mogli gledati na dvojci više nego očekujemo u ovom trenutku.

Uglavnom, imaju hrpu igrača koje mogu koristiti u više uloga tako da im opcija na boku ne nedostaje. Teško bi mogli preživjeti gubitak Haywarda na duži period, ali korišteni na pravi način svi oni mogu pomoći. Dakle, jedinicu će krpati, na boku su solidni, a onda nam ostaje još ekipa pod košem koja je sjajna.

Gobert i Favors će nastaviti nositi baklju twin towersa jednom kada Gasol i Z-Bo više ne budu to u stanju. Nisu i vjerojatno nikada neće biti toliko fluidni košarkaški poput dvojca Memphisa i snaga će im uvijek biti izraženiji dio igre od finese, ali u ligi u kojoj se gomila franšiza muči pronaći jednog poštenog visokog, njima su u krilo upala dvojica potencijalnih asova čiji učinak već sada je na granici all-star kvalitete (jasno, tu ne govorimo o box-score brojkama, već o načinu na koji pomažu momčadi pobjeđivati).

Razdvajati ih radi dobivanja prostora nema smisla, nisu oni Monroe i Drummond pa da je Utah uvijek igrala bolje bez jednog na parketu, ali ono što im treba je bolja rotacija iza leđa. Booker je solidan, posebice kad mu upada šut iz vana, međutim nije stretch četvorka kakva im treba da malo promijene ritam. Možda to bude rookie Lyles, nije isključeno da će ova njihova sjajna ekipa zadužena za rad s mladima iz njega izvući nešto ranije nego itko očekuje. Pleiss, pa i Withey ako ostane na rosteru, klasične su petice kojima će prvi zadatak biti štititi reket, što možda znači da će Favorsa ove godine puno manje koristiti kao back-up peticu kako bi ga sačuvali. To je mudro i kroz regularnu sezonu će sigurno imati koristi od ovoliko centara, ali za playoff praktički imaju rotaciju od tri igrača jer im je, bez obzira na sve, Favors i dalje najbolji back-up za Goberta.

Jasno, kad igrate u današnje doba s dva centra, koliko god oni pokretni bili uvijek ste u opasnosti od stretch postava u napadu i zona u obrani, ali Jazzeri se nadaju da njihova vrhunska obrana reketa i pick & rolla, uz sjajnu realizatorsku i skakačku učinkovitost u napadu, mogu taj mismatch okrenuti u njihovu korist. Sad nam samo ostaje gledati idućih nekoliko godina razvoj situacije i uživati.

COACH

Snyder je pun pogodak, poput Buda još jedan majstor iz Popove ergele koji je doktorirao nesebičnu momčadsku košarku podebljanu analitikom. Lani je okupio sjajan tim oko sebe, redom karakterne pomoćnike koji su uglavnom bili zaduženi za razvoj igrača, a ove sezone će imati pravu pomoć u Kokoškovu koji će prvenstveno pokušati popraviti pick & roll učinak svojim zamislima. I koji se odlično uklapa svojom filozofijom u lani posložene elemente pokretnog napada.

PLUS

Vratimo se na onaj suludi podatak o učinkovitosti obrane nakon all-stara i više ništa ne treba dodati. S reketom pod kontrolom i dominacijom u skoku (ove godine bi vrlo lako mogli biti najbolja skakačka momčad u oba smjera ako Gobert i Favors odigraju 70+ utakmica) imaju riješene temelje za igrati ozbiljnu košarku, sada samo treba brusiti rubove.

MINUS

Ironija njihova trenutne situacije je u tome da bi ih upravo određeni problemi u obrani mogli koštati boljih rezultata. Ovo ne znači nužno da ih čeka katastrofa, ali činjenica je da su kao obrana s Exumom na parketu primali skoro 6 poena manje na 100 posjeda nego s Burkeom. Ovo samo po sebi ne bi bio takav problem da već lani nisu imali problema s branjenjem spot-up situacija, što zbog ranjivosti na stretch četvorke, što zbog slabijih rotacija manje defanzivno nastrojenih swingmana. Dakle, ovo je glavni razlog zašto bi im dobro došlo malo više kreativnosti u napadu jer, ne bude li obrana vrhunska, neće to moći nadoknaditi na drugoj strani.

WCS

Ozljede ih ostave bez dominantne centarske linije, Burke i Burks se natječu oko toga tko će uzeti više loših šuteva, obrana se jedva održi unutar top 10, a napad potone debelo ispod prosjeka, što sve skupa rezultira s negativnom koš-razlikom i scoreom od 40 pobjeda zbog kojega do zadnjeg dana sezone strepe od toga hoće li upasti u playoff kao osmi ili ne.

BCS

Centarski dvojac odigra cijelu sezonu, obrana završi u top 3, a napad bude prosječan, s odličnim Hoodom koji se pridruži Haywardu kao udarna opcija i dvojcem Burke-Burks pod kontrolom po pitanju realizatorske učinkovitosti. Dovoljno za 48 pobjeda i preskakanje Pelicansa i Grizzliesa koji im zbog vlastitih problema s ozljedama otvaraju put ka šestoj poziciji.

4 thoughts on “CELTICS + JAZZ = 8

  1. S obzirom da su velike šanse da ova ekipa bude u rasponu 6-8 mjesta jedno pitanje. Po tebi kome su oni najteži a kome najlakši matchup od ovih elitnih 5? ja bi rekao da su najgori matchup Clippersima zbog te dominacije u reketu a najlakši GSWu jer ih GSW može uneredit stretch postavama i trkom

  2. Snyder je njihovo najjace oruzje uz centarsku liniju ,misljenja sam da njihovo vrijeme tek dolazi a coach ce imati najvece zasluge i uzima nagraduCOY..

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *