WIZARDS + PELICANS = 7

WIZARDS

SCORE: 43-39

NET/SOS: +0.6/+1.1

ORTG: 105.5

Nakon nekoliko godina mučenja, izgleda da je konačno i Wittman shvatio kako bi bilo mudro najboljeg tranzicijskog playa u ligi staviti u što više takvih situacija. Tako da bi ove godine trebali gledati nešto brže Wizardse, kao znak da su konačno prihvatili trendove, a zatim i nešto više stretch postava koje će pucati puno više trica (te tako smanjiti broj dugih dvica koje su Wizardsima pod Wittmanom postale zaštitni znak), što bi pak dodatno otvorilo prostora za Wallovu slash & kick igru.

Uglavnom, već mali iskorak u oba ova segmenta igre bio bi dovoljan da Washington nakon niza otužnih sezona postane prosječna napadačka momčad, samo pitanje je mogu li namjere rezultirati potrebnim učinkom. Naime, liga kolektivno radi zaokret u smjeru brže igre i više šutera, tako da Wizardsi već kasne i pitanje je hoće li njihov napredak biti značajan ili tek minimalan u kontekstu u kojem i konkurencija radi na podizanju efikasnosti.

Također, nije da Wittman ima roster koji po defaultu garantira velike stvari. Wall će svakako imati najviše koristi od bržih postava s više šutera, pozitivno bi trebao reagirati i Beal kojem će ostati više posjeda za kreirati obzirom da će se manje igrati kroz sredinu, a i Gortat bi konačno trebao dobiti standardnu kvotu pick & roll akcije koju kao finišer zaslužuje. Međutim, za razliku od lani kad su u Pierceu barem imali potrebnu opciju za tako nešto (iako je nikada nisu koristili, barem ne do playoffa), Wizardsi u ovoj sezoni planiraju igrati puno više posjeda u formaciji s četiri igrača vani bez da imaju dokazana rješenja u tim ulogama.

Porter je odradio solidan playoff uz Piercea, ali Wizardsi ga tretiraju kao rasnu 3&D opciju što nije. Možda postane, ali možda i ne, što je popriličan rizik koji si momčad koja želi napraviti iskorak iz osrednjosti ne može dopustiti. I dok na boku još i može proći, pitanje je kako se uklapa u ideju o više stretch postava. Naime, obzirom da nemaju rasnog visokog tricaša, Wizardsi ovdje sigurno planiraju minute dati njemu i Dudleyu, što može poslužiti za promjenu ritma i povremeno stvaranje mismatcha, ali ne i kao ozbiljnije oružje.

Humphries i Gooden mogu glumiti stretch četvorke, prvi odličnim šutom s poludistance, drugi čak i sposobnošću da ubaci tricu, obojica su bolji od Nenea i Gortata u toj pomoćnoj roli jer imaju igru licem košu i obojica mogu odigrati pick & pop, ali nisu materijal za startnog igrača ozbiljne momčadi. S njima u rotaciji veći dio večeri na poziciji ne dobivaš previše, dapače nemaš ni ono što želiš na idealan način, prostor, a gubiš onu moć u reketu koji su donosila dva centra. Tako da vjerujem kako ćemo i dalje često gledati Nenea u kombinaciji s Gortatom, iako znatno manje nego do sad, što zbog promjene stila, što zbog činjenice da na Nenea praktički više ne možeš ozbiljno računati jer se fizički toliko raspao da jednostavno ne može odraditi startne minute.

Praktički, u situaciji su da na dvije pozicije u petorci ne mogu računati na sigurnu produkciju dostojnu startera jedne playoff momčadi, a to nije malen problem. Dakle, ako ćemo vjerovati da će usprkos naporima opet imati problema s gužvom u sredini, taj rast napadačke učinkovitosti neće biti od većeg značaja.

I za kraj ostaje problem klupe. Dudley i Anderson, koji su dovedeni kao zamjene za Piercea i radi dodatne dubine na boku potrebne ako će Portera tu i tamo koristiti kao četvorku, već su ozljeđeni i već je upitno u kakvoj formi i kada će se priključiti rosteru. Andersonov problematični gležanj završio je pod nožem i u najboljem slučaju trebat će mu par mjeseci oporavka, a Dudley ima već kroničnih problema s koljenima i leđima zbog kojih će na startu sezone vjerojatno biti striktno limitiran minutažom. Bez njihovog šuta i sposobnosti da igraju po nekoliko pozicija, doći će do izražaja slabašna klupa krcata neučinkovitim strijelcima poput Templea, Sessionsa i Neala.

Dakle, očekivati da će kvazi-promjena stila sama po sebi biti dovoljna da Wizardsi polete s rosterom na kojem imaš tri poštene opcije u napadu jednostavno je previše optimistično. Napredak u napadu je neminovan, uostalom gore od prošle sezone ne mogu, ali teško da može biti toliki da ih lansira u top 10.

DRTG: 104.9

Ovdje ne treba očekivati značajniji pad jer očito je da će i dalje uglavnom igrati s klasičnom postavom. S tim da će kao i u napadu ključno biti pronaći idealne kombinacije visokih. Dakle, kao što Gortatu u napadu ne treba Nene već netko poput Goodena da bi mogao vrtiti pick & roll, tako mu ni u obrani ne treba statični centar, već pokretnija četvorka. Za Nenea, koji je više post-up igrač sposoban napasti kroz izolaciju, bit će dovoljan Humphries kao šuter s poludistance jer mu treba manje prostora nego Gortatu da finišira. A u obrani mu je svejedno s kim će igrati jer sigurno neće izlaziti iz reketa, dakle sredinu će imati pod kontrolom.

Kombinirajući ovu četvoricu pazeći samo da na parketu nema zajedno Humphriesa i Goodena, Wittman bi trebao imati solidnu osnovu, a za ostalo će se pobrinuti Wallov i Templeov presing, Porterov atleticizam i Dudleyev veteranski know-how. Problem će biti što nemaju trećeg centra, kad Nene u nekom trenutku završi na rehabilitaciji, što je neminovno čak i usprkos planiranoj smanjenoj minutaži, zamjenu za Gortata morat će odrađivati Blair. Sad, teško da i on može biti manje uspješan od Seraphina, ali činjenica je da ima kronični nedostatak centimetara za tu rolu i da će opet biti teško igrati obranu kakva im treba s nekim tko nije Gortat ili Nene u većim šihtama na petici.

A regres u skoku i čuvanju zadnje linije zadnje je što Wizardsima treba obzirom na rupe u vanjskoj liniji koje će posebice biti očite kad krenu zamjene i kad na parketu budu imali po nekoliko rezervi. Prema naprijed će s Porterom kao starterom sigurno i dalje biti kvalitetni u pritisku na perimetar gdje imaju mogućnost igrati i na presing, ali i više zonski obzirom na atletske potencijale, međutim teško da mogu toliko popraviti obranu perimetra da maskiraju dodatni prostor u pozadini koji bi se lako mogao otvoriti. Spomenute niske postave s Porterom ili Dudleyem na četvorci imat će mogućnost preuzimanja, ali to nisu postave koje mogu funkcionirati veći dio utakmice. Kao što ni njih dvoje nisu takve individualne klase da mogu stalno sakrivati takve rupe kao što su Neal, Anderson ili Sessions.

Uglavnom, ovdje je određeni regres neminovan, šanse da opet budu top 5 obrana nisu velike, a to samo stavlja dodatan pritisak na očekivani napadački napredak.

ROSTER

Nikako da riješe problem back-up playa Johnu Wallu, tako da im opet ostaje nadati se da će Wall izgurati sezonu bez ozljeda (doduše, iako se vodi da je lani odigrao 79 utakmica, značajno je usporio oko all-stara, vjerojatno zbog ozljede, a to je rezultiralo s mizernih 12-19 Wizardsa od starta veljače do starta playoffa). Nakon što nije upalilo s Millerom, sada imaju Sessionsa, koji može zabiti ako dobije dovoljno ovlasti s loptom jer još uvijek ima solidan ulaz, ali je apsolutno beskoristan u svim drugim segmentima igre. Plus, u godinama je kad njegovom profilu igrača, dakle playmakerima bez šuta back-up kvalitete, naglo počne padati učinkovitost i pitanje je neće li do kraja prijelaznog roka opet morati razmišljati o novoj zamjeni za Walla.

Temple to nije, kod Wittmana će uvijek imati minuta jer je svestran defanzivac koji može odigrati i presing na playa ili striktnu obranu na čovjeku bez lopte, ali ono što ga je ostavilo na rosteru ipak je podatak da je po prvi put u karijeri bio šuterska prijetnja. Ponovi li lanjskih 38% za tricu, što se vjerojatno neće dogoditi, mogao bi se izboriti i za značajniju minutažu na rosteru koji ima ovoliko upitnika na svim vanjskim pozicijama.

Tipa, na dvojci bi ako Beal propusti svoju standardnu kvotu utakmica moglo biti problema s ovim upitnim Andersonom (pokaže li mu se ozljeda kompliciranijom, nije isključeno ni da propusti cijelu sezonu), što znači da će se više nego bi trebalo oslanjati na revolveraša poput Neala. Zamislite samo postavu s dvojcem Sessions-Neal na desetak minuta po večeri, tu će svi preostali uključeni imati pune ruke posla maskirati njihovu slabašnu igru prema nazad.

Na trojci bi stanje moglo biti solidno ako i Porter i Dudley budu u top formi, ali ako Porter ne pokaže da je sposoban biti išta više od solidnog igrača s klupe, a Dudleya ozljede uspore do neupotrebljivosti, imat će gomilu minuta za testirati mladog Oubrea. Što im definitivno nije prvi cilj kao momčadi koja želi uhvatiti što bolju poziciju u playoffu. Od Webstera pak teško da se više ima smisla išta očekivati, kronični problemi s leđima napravili su od njega invalida što se tiče igranja košarke na ovoj razini, iz toga proizlaze stalno nove ozljede zbog kojih ne igra praktički već više od godinu dana i on teško da je išta više od skupo plaćenog promatrača.

Ispada stoga kako će, ne napravi li Beal značajan iskorak, opet nakon Walla najviše ovisiti o učinku visokih. Što nije dobro jer imaju možda najtanju unutarnju liniju zadnjih godina. Pozitivno je što će, sudeći barem po predsezoni, iz nje pokušati izvući maksimum. Tako bi Gortat trebao biti učinkovitiji okružen s više šutera, a i Nene bi trebao nastaviti dominirati kao post-up prijetnja u manjoj roli s klupe protiv slabijih postava. Međutim, bez njega kao kreatora na laktu i bloku u većoj minutaži, još veća odgovornost u organizaciji igre pada na Walla i Beala i njihov dribling. Gooden i Humphries imat će u napadu role ispušnih ventila (uz povremeni pick & pop) i ovisno o tome kako će pogađati tricu (po viđenom u predsezoni izgleda kako je i Humphries radio na tome da se s poludistance što više prebaci na perimetar) u dobroj mjeri ovisit će i to koliko će Wittman posezati za postavama s dva centra, pa i koliko će šansi dati niskim postavama jednom kada Dudley bude spreman.

COACH

Randy Wittman i dalje sjedi na klupi usprkos svom mučenju kroz koje je zadnjih godina proveo i naše oči i Walla. Njegova očinska figura održava se na životu zahvaljujući dobrim rezultatima u playoffu, iako su ti dobri rezultati u playoffu dobrim dijelom bazirani na činjenici da Wizardsi toliko podbace u regularnom dijelu da nitko nema velika očekivanja od njih kada dođe doigravanje.

Uglavnom, temelj Wizardsa svih ovih godina je bila obrana, a za nju je isključivo odgovoran Don Newman, bivši Popovichev učenik koji je iz Spursa donio jasna pravila i zaduženja kojih su se solidno konstruirani rosteri držali gotovo savršeno. Napadački problemi pak proizlazili su uglavnom iz fokusa Wittmana i pomoćnika mu Zierdena (također jedan od Flipovih ljudi, iz iste old-school škole koja gomilu akcije na visokom postu smatra temeljem igre) na postavljene napade umjesto da zaigraju s više slobode i slash & kick akcije.

Horns setovi s dva visoka na laktovima ili formacije s jednim visokim na laktu i drugim na bloku činili su većinu njihovih akcija, što je po defaultu zatvaralo sredinu za ulaze Wallu i Bealu, ali i Gortatu i Neneu, te ih je sve skupa tjeralo na uzimanje gomile alibi šuteve s poludistance. Sad toga navodno ne bi trebalo biti, ali svakako će biti zanimljivo pratiti kako će se ta tranzicija na modernu košarku odvijati bez dodatka nekoga tko ima iskustva s ovim tipom sistema i gdje će dva veterana poput Wittmana i Zierdena u hodu pokušati promijeniti razmišljanje o igri.

PLUS

Nemaju dominantne opcije ni previše širine za izgurati regularnu sezonu, ali zato su puno bolje posloženi za doigravanje u kojem se igra uspori i rotacije smanje. Od tuda i činjenica da su zadnje dvije godine bolji dojam ostavljali u playoffu nego u regularnoj sezoni, jednostavno tu im je puno lakše sakriti mane. Ne sve, jasno, ali onu s manjkom dubine svakako.

MINUS

Iako imaju all-star talent u Wallu i par godina pozitivnog playoff iskustva, ovo je na papiru bolno prosječna momčad. Posebice nespremna za guranje kroz dugu i dosadnu regularnu sezonu. Također, ne uspije li Beal konačno efikasnost podići na razinu više, u napadu bi još veća odgovornost mogla pasti na Walla, što se neće negativno odraziti samo na njegove postotke, već i na formu. Naime, u ligi u kojoj kolektivni IQ raste do najvećih razina ikada i gdje većina franšiza stavlja sve veći naglasak na izvlačenje maksimuma iz sistema i formacija na oba kraja parketa, nekada standardno oslanjanje na jednog rasnog playmakera ne prolazi.

WCS

Ozljede ih prate cijelu sezonu, s tim da sada i Wall uz one standardne pacijente propusti 15-ak utakmica, napadački ostanu ispod prosjeka jer i dalje uzimaju gomilu dugih dvica, obrana potone u prosjek, završe ispod 50% učinka i propuste playoff jer su se Pistonsi i Pacersi puno bolje snašli u bržem ritmu s puno više trica.

BCS

Wall odigra sezonu karijere, Gortat oživi, Beal se konačno potvrdi kao ozbiljna druga opcija, ozbiljnije ozljede ih uglavnom zaobiđu, napad skoči iznad prosjeka na račun gomile trica i puno više posjeda kroz tranziciju, obrana ostane standardno solidna i sve skupa rezultira s 49 pobjeda i prednošću domaćeg parketa u prvom kolu playoffa.

PELICANS

SCORE: 46-36

NET/SOS: +2.2/+1.9

ORTG: 108.4

Dovođenjem Gentrya promijenit će se dva lani problematična aspekta igre Pelicansa – nedostatak tranzicije i premalo šuteva za tri. Williamsovo nepotrebno forsiranje postavljenih akcija naizgled nije kočilo razvoj Davisa, ali nema sumnje kako će ga otvorena prostranstva i sloboda koju će donijeti Gentryev stil pretvoriti u pravo tranzicijsko čudovište. Obzirom da je već bio jedno takvo na visokom bloku i u pick & rollu/popu, nema sumnje kako će dodatno nadmašiti već povijesne učinke. Uz više laganih poena kroz tranziciju, jedini aspekt igre na kojem Davis još treba raditi je onaj playmakerski, dakle da bi postao pravi thriple threat na visokom postu morat će popraviti razigravačke brojke, ali i tu će ključna biti promjena sistema jer talent je neupitan. Dakle, kako ga Gentry bude više stavljao u hand off i give and go akcije, odnosno kako mu više kretanja bez lopte suigrača u sistemu omogući više situacija u kojima će s visokog posta moći razigrati cutere iz kornera prema obruču ili čovjeka koji istrčava iz bloka na catch & shoot, Davis bi trebao izrasti u legitimnog nasljednika Garnetta i Duncana već ove sezone. A obzirom da ozbiljno radi na dometu i da bi vrlo skoro mogao dodati i šut za tri, možda ih i nadmaši. Samo da ostane u komadu, jer do sada ni jednom u tri godine nije odigrao 70+ utakmica.

Uglavnom, Davis ti sam garantira playoff čak i na ovakvom Zapadu (koji, doduše, sada djeluje malo razvodnjeno u sredini, dakle nema toliko prijetnji spremnih iskoristiti lošu sreću), a Gentry će sigurno napraviti dosta da popravi učinke i ostatku rostera. Iako mu Demps ne daje previše materijala za razvoj u kratkom roku, ako budu barem donekle zdravi, Pelicansi će napadački biti top 5 momčad. Osim brzog pick & rolla i tranzicije, koji su osnova Gentryeva sistema, postavljeni napadi će uglavnom funkcionirati kroz 4 vani formaciju te kroz Princeton principe koji uključuju gomilu kretanja svih uključenih, česte izmjene pozicija i čitanje igre. Hand off akcija između dva beka otvorit će dodatne mogućnosti u slash & kick igri Evansu i Holidayu, stalni blokovi i kretanje na strani bez lopte otvorit će Davisu hrpu prilika za razigravanja s visokog posta, a i Gordon bi se mogao vratiti u formu kroz gomilu catch & shoot situacija koje će mu otvarati Gentryeva sklonost dvostrukim blokovima kako bi otvorio šutera. Čak i Asik ili Ajinca, koji nisu oličenje talenta u napadu, trebali bi se izvlačiti na visoki pick i onda kroz hand off razigravati slashere, otvarajući im tako više prostora nego kroz pick igru u kojoj nisu prijetnja.

Formacija s četiri vani pak bit će posebno ubojita kad u paru visokih zaigraju Davis i Anderson – čak i lani su s Andersonom u najgoroj formi u životu, uzrokovanom koliko ozljedama toliko i privatnim problemima izvan parketa, Pelicansi razvaljivali protivnike s tim dodatnim prostorom kojega je Davisu ostavljao ubojiti Andersonov šut (i obrnuto – i u lošoj godini Anderson je ubacivao dvije trice po utakmici uz pristojnih 34% šuta). Čak i s Cunninghamom u roli četvorke, iako ovaj nije tricaš ni pod razno, uspijevali su ostvarivati napadački učinak koji bi ih lansirao na prvo mjesto u NBA da ga je moguće razvući na 48 minuta. Iako nema tricu, Cunningham je elitni šuter s poludistance i već to je bilo dovoljno da Davis briljira u sredini, a uz to nije rupa na suprotnoj strani kao Anderson.

Dakle, ovdje je stvar jasna i tiče se isključivo konteksta – bude li Gentry na raspolaganju imao udarne opcije najveći dio sezone, što očito neće biti lako izvesti obzirom na trenutno stanje i uopće povijest bolesti svih prisutnih, Pelicansi će samo na osnovu napada opet biti u playoffu.

DRTG: 106.2

Dovođenje trenera Ermanova profila možda je i značajniji potez od angažmana Gentrya. Naime, s Davisom prema naprijed problema nema, ako su lani usprkos Williamsovom limitiranoj napadačkoj viziji imali top 10 napad u NBA, onda je jasno da tu dugoročno sve štima. Međutim, kada cijelo vrijeme igraš s limitiranim centrom ne bi li imao bolju obranu, a ta ista obrana završi debelo ispod prosjeka, onda je jasno gdje su potrebni zahvati. I tu na scenu stupa Erman sa svojim Thibsovskim pravilima koji će konačno začepiti rupe u sredini (od Pelicansa je lani više laganih poena na obruču dozvolila samo Minnesota, što je samo po sebi trebalo biti razlog da cijeli stručni štab dobije nogu). I to jednostavnim fokusiranjem na zonu pod košem ili po potrebi zonski presing na loptu, a ne na agresivna udvajanja na perimetru koja su zahtijevala gomile naknadnih rotacija koje ovaj roster jednostavno nije bio u stanju ispoštovati.

S Ajincom i Asikom izvan akcije prvi mjesec sezone, a vjerojatno i duže obzirom da će im trebati neko vrijeme da uhvate formu (posebice je zeznuta Asikova ozljeda lista, njega u punom pogonu vjerojatno nećemo vidjeti do all-stara), u startu će pasti u vodu ideja da petice služe isključivo kao korektori u zadnjoj liniji koji ne napuštaju zonu, ali i s više Davisa na petici ne bi trebali imati problema u popravljanju stanja na ovom dijelu parketa. Obzirom da ne bi trebali gledati previše Perkinsa u igri osim radi povremenog predaha Davisu, ovaj uvodni dio sezone može poslužiti Pelicansima da uigraju izuzetno modernu obranu baziranu na preuzimanju, s Davisom i Cunninghamom u glavnim ulogama. Davis može braniti svih 5 pozicija, Cunningham od 1 do 4, dakle toliko su pokretni da bi i bez klasičnih centara trebali ako već ne zatvoriti reket, a onda odigrati puno bolju obranu na pick & rollu od lanjske katastrofe u kojoj se rijetko znalo tko što radi i gdje su ih podjednako rešetali i vanjski dribleri i visoki finišeri.

Po potrebi, ove uvjetno rečeno niže postave (kažem uvjetno jer Davis će se kad-tad i u viziji franšize prebaciti na peticu full time) mogu preuzimati, mogu puno agresivnije igrati na igrača s loptom klasičnim udvajanjem te stavljanjem naglaska na ostale kreatore na protivničkom rosteru (što im lani nije uspjelo, ali s Ermanovom hibridnom zonom će svakako manje riskirati), a mogu i jednostavno zalediti pick & roll kako bi Davisa držali što bliže obruču u svojstvu zaštitnika obruča za što je više nego sposoban (što bi uostalom ionako radili s klasičnim centrima). Ovo zadnje svakako bi trebalo igrati dok je Davis uz Andersona kako bi sakrili manjak lateralne i uopće bilo kakve pokretljivosti kod potonjeg, dok će s parom Davis-Cunningham sigurno više napadati loptu. Kad se vrate centri pak imat će dovoljno oružja da se prilagode svakom protivniku i tu bi učinak novog defanzivnog koordinatora mogao biti ključan, taj napredak koji mogu napraviti u defanzivi uz već vrhunski napad daje im mogućnost da se transformiraju u posebnu momčad.

Jasno, osim što će trebati dovesti u red zaštitu obruča i branjenje pick & rolla, trebat će zadržati i kvalitetu branjenja perimetra bez toliko presinga i pomoći visokih. Tu će svakako pomoći veći izbor na krilu nego što ga je Williams imao lani tijekom prvog dijela godine. Cunnigham je pokazao da osim odličnog branjenja 1-4 pick & rolla može odraditi i stopersku rolu na perimetru, a tu je i solidni Pondexter koji je oživio odmah po povratku u New Orleans i koji je najbliže što imaju klasnom 3&D swingmanu sposobnom braniti obje bočne pozicije. Na lopti su tanki jer je Holiday usporen, a Cole limitiran fizikalijama i glavom (prelako se gubi u pokušajima da agresivno napadne loptu), što je problem, ali mogu ga držati pod kontrolom spomenutom sposobnošću Davisa i Cunninghama da preuzimaju na pickovima. U svakom slučaju i njih dvoje bi u boljem sistemu mogli biti od koristi, posebice Holiday ako mu to zdravlje dozvoli.

Iako ovako na papiru Gordon i Evans izgledaju kao najveće rupe na perimetru, obojica su dovoljno dugi i snažni da izdrži većinu 1 na 1 dvoboja. Nisu u stanju čuvati brže bekove ili snažnije swingmane, dakle nemaju elitnu vrijednost, a uz to su u stanju izgubiti iz vida čovjeka bez lopte i redovno kasniti na zatvaranja, ali s manje zahtjevnim sistemom u pogledu rotacija i više fokusa na 1 na 1 zaduženja, trebali bi biti od koristi već samim time što nisu rupe koje možeš napadati izolacijama. Jedini problem je što ih teško možeš istrpiti jednog uz drugog, tada po defaultu jedan mora čuvati ili jedinicu ili trojku što dovodi do problema.

Erman će svakako imati posla iz ničega izgraditi nešto, ali jasan plan vezan uz stil igre bit će prvi korak. Uspiju li vanjski tjerati protivnike s trice barem jednako uspješno kao do sada, i pretvore li pri tome dio pokušaja na obruču u duge dvice (po tome su lani bili jedna od najgorih momčadi u ligi, protivnici jednostavno nisu uzimali takve šuteve jer im je put prema obruču uglavnom bio otvoren), nema razloga da ne budu barem solidna defanzivna družina.

ROSTER

Holiday se i dalje muči s istom slomljenom nogom koja nikako da zaraste i sad je već pitanje hoće li ikada moći odigrati poštenu sezonu. Prvi preduvjet da bi mu se produžilo karijeru je ne forsirati ga, što znači da će ove godine vjerojatno odigrati više od pola mogućih utakmica, ali ne i sa značajnije povećanim ukupnim brojem odigranih minuta jer će minimalno prva dva mjeseca sezone biti pod limitom koji teško da će prijeći 20-ak minuta. Ovisno o tome kako će noga reagirati na povećni stres, određivat će se i daljni razvoj situacije koja se očito može popraviti, ali i pogoršati. Ovo ostavlja previše minuta za Colea koji je problematičan u oba smjera i kao back-up, kamoli u povećanoj roli. Svjesni da bi Cole mogao biti problem, u zadnji tren su posegnuli za veteranima poput Robinsona i McCalleba, a šansu za upasti na roster ima i combo Kilpatrick, međutim Gentry će vjerojatno manjak Holidaya maskirati na isti način kao i Williams, a to je stavljanjem Evansa u rolu playmakera što je češće moguće.

Tyreke je daleko najbolji pick & roll kreator nakon Holidaya kojega imaju i tu jednostavno nema razloga držati ga na boku ili u roli šestog igrača dok Holiday nije potpuno spreman. Jasno, nije učinkovit kao Jrue zbog slabije spot-up igre i šuta općenito, također nije ni tako dobar dribler i malo previše voli kreirati za sebe na štetu drugih, a i defanzivno nije u stanju čuvati jedinice, samo Pelicansi nemaju izbora u ovoj situacija. Da je Holiday zdrav, onda uopće nema dvojbi tko je prvi izbor, ali u ovom kontekstu sve osim maksimalnog jahanja Tyreka na jedinici je rasipanje resursa.

Jasno, kad i ako Holiday bude spreman nositi povećanu odgovornost, onda Evans može solidno funkcionirati i kao sekundarni kreator, posebice u postavama kad odmaraju Davisa i gdje njegova potrošnja nije prijetnja učincima momčadi. Jedino je bitno ne posezati za kombinacijama s Evansom na trojci, posebice uz Holidaya i Gordona, jer to su defanzivno poprilično ranjive postave. Iako će novi stručni štab sigurno biti pametniji i neće ih koristiti uz Andersona što garantira katastrofu, prisustvo Pondextera i Cunninghamova sposobnost da zaigra obranu na perimetru svakako donose bolji balans na poziciju trojke. Problem je samo što je i Pondexter također sklon ozljedama, plus se oporavlja od operacije koljena, tako da će prvih par mjeseci sezone vjerojatno igrati i bez njega. Dok on uhvati formu, defanzivna učinkovitost bi mogla itekako patiti. Posebice jer bez njega u blizini ostaje minuta za Babbita koji usprkos savršenoj šuterskoj formi predstavlja ogroman problem defanzivno.

Na vanjskim pozicijama se nekako i mogu krpati usprkos svim problemima, ali bit će pravi pothvat sve pokriti pod košem dok se ne vrate Ajinca i Asik. Koliko god super bila činjenica da će sada Davisa morati maksimalno koristiti na petici i da ćemo svi skupa moći uživati u njihovom napadu bez da ga usporavaju teški centri, od čega jedan nema ni ruke potrebne da bi se igrao ovaj sport, toliko je problematično što će Davis morati provoditi na parketu gomilu minuta u zahtjevnoj roli na oba kraja parketa ako ne misle upasti u rezultatsku rupu već na startu sezone. Anderson će odraditi svoje u napadu, Cunningham će pomoći u obrani, ali praktički jedini back-up centar im je trenutno Perkins. Kada se pak rotacija na petici stabilizira, ostaje potpuno drugi problem, a to je da će tada biti premalo minuta za Davisa u najboljim kombinacijama, uz Andersona i Cunninghama.

Ostaje se samo nadati da će Gentry biti manje tvrd po pitanju korištenja Davisa na petici kad se kompletiraju i da će, ako i ima nekakve dvojbe oko raspodjele minuta pod košem na duži rok, one nestati nakon što Davis i društvo rasture u napadu tijekom prva dva mjeseca sezone.

COACH

Gentry upravo iza sebe ima sezonu u kojoj je osvojio naslov prvaka s ponajboljim napadom lige (samo su Clippersi bili učinkovitiji), igrajući pri tome daleko najbržim ritmom u ligi i zabijajući kao momčad nevjerojatnih 40% za tricu, cijelu večer koristeći stretch formacije s jednim visokim koje su razbijali samo radi povremene smallball postave. Dakle, čovjek ne samo da je uzeo D’Antoniev koncept, već ga je digao na novu razinu, dobrim dijelom zamijenivši formulu tranzicije i statičnog raširenog pick & rolla kompleksnijom old-school akcijom baziranom na iskustvu kojega je stekao radeći s Brownom i Popovichem, dva najveća košarkaška uma ikada. Tako je uvijek pokretni napad, u kojem se sve vrtilo oko kretanja bez lopte, jednako bio temeljen na 2 na 2 akciji, s ujednačenom količinom hand-off akcije kao i pick & rolla, kao i na sekundarnoj akciji na strani bez lopte, a to sve skupa je jednostavno bilo previše za većinu konkurencije. Gentry je maksimalno koristio činjenicu da je na visokim pozicijama imao dva sjajna asistenta te je tako stavljao dodatan pritisak na obranu koja nikada nije znala treba li paziti na cut prema obruču za lagano polaganje ili flex-cut kroz sredinu za otvoreni šut iz vani, čime je maksimalno iskoristio roster koji je imao na raspolaganju, maksimiziravši talente dvojice najboljih šutera u ligi i sakrivši mane visokih kao realizatora.

U Warriorsima je imao Rona Adamsa kao idealnog suradnika, koji mu je praktički dao ono što D’Antoni nije imao nikada, iznadprosječnog koordinatora obrane. A sada u Pelicansima ima Ermana, momka iz iste škole kao i Adams, koji iza sebe osim diplome kod Thibsa ima već i niz uspjeha, od sudjelovanja u stvaranju radnih navika kod klinaca u Warriorsima pod Jacksonom (nakon odlaska Malonea u Kingse on je preuzeo defanzivu za uspjeh koje se često zasluge pripisuju lajavom Jacksonu), do odlične suradnje lani u Celticsima. Uglavnom, kombinacija iz snova.

PLUS

Ne samo da u Davisu imaju vjerojatnog MVP-a ove i mnogih idućih sezona, već imaju i riješeno pitanje stručnog štaba. Dakle, udarili su temelj za lov na naslov čim Demps (ili netko drugi) kroz par godina uspije posložiti bolji roster oko Unibrowa.

MINUS

Ova franšiza ima nevjerojatan niz problema s ozljedama koji će i ove sezone biti najveća prepreka napretku. S tim da sada barem znamo da nema Williamsa u blizini i da će, u slučaju da se nekako poslože do all-stara, onaj zadnji dio sezone gaziti sve pred sobom do doigravanja.

WCS

Ozljede ih nastave masakrirati, do te mjere da Davis odigra jedva 60 utakmica i da praktički tijekom cijele sezone Gentryu na raspolaganju ni jedan trenutak ne bude udarna rotacija od 9 ljudi. Napad ostane u top 10 bez značajnijih pomaka, a obrana se ne uspije podići do prosječnosti, što rezultira tek s 43 pobjede i osmim mjestom iza Jazza.

BCS

Davis po prvi put u karijeri odigra 70+ utakmica, poštede ih preveliki udarci po pitanju ozljeda, do all-stara Gentry na okupu ima udarnih 9, Demps još malo pojača bokove zamjenom Asika za pick & pop četvorku ili 3&D swingmana (jer drugi centar im ne treba sada kada Unibrow većinu vremena provodi kao petica), napad skoči do top 5, a obrana do top 15, te završe sezonu s 55 pobjeda i četvrtim mjestom na Zapadu.

3 thoughts on “WIZARDS + PELICANS = 7

  1. Liga u jedan pravac, a Spursi opet avangarda sa samo dva strec igraca na visokim pozicijama od kojih je jedan Boner.

  2. Ne shvatam zašto Pelicansi ne razmijene Jrue-a za nekog pristojnog pleja koji može prenijeti loptu preko centra i odigrati solidnu odbranu, ali koji može izdržati sezonu u komadu. Također, ne vidim smisao balvana Omera na ovom rosteru. Čovjek je -1 igrač u napadu. Šta više, smeta, zauzima prostor u reketu, dakle u u fazi napada je najkorisniji ako ode do klupe i uzme osvježavajući napitak. Takav tip bi bio idealan recimo za Toronto Raptorse: ne troši lopte, a hvata one koje ispaljuju Torontovi revolveraši. Ko zna, možda bi Raptorsi i pristali na razmjenu Asik – Valanciunas, ovaj prvi bi svakako hvatao vise skokova, a Litvanca svakako ne koriste u napadu… 🙂

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *