HAWKS + ROCKETS = 4

HAWKS

SCORE: 47-35

NET/SOS: +1.7/+2.2

ORTG: 107.2

Nema sumnje kako će pokretni napad temeljen na šutiranju trica (lani im je gotovo trećina pokušaja bila s perimetra), pick & rollu te napadanju iz spot-up situacija ostati temelj i ove sezone, kao i jahanje formacije s 4 igrača na perimetru. Budenholzer je iz toga iscijedio maksimum, a sada to treba ponoviti što neće biti lako, prvenstveno jer neće imati onako idealnu top 9 rotaciju kao lani. Naime, Hawksi su imali sreće s ozljedama, izbjegli su ih sve dok nisu ostali bez Sefoloshe, prvo zbog problema s listom, a onda i zbog napuknuća noge izazvanog od strane vrijednih zaštitnika reda i mira. Sad, mnogo momčadi je imalo takvu razinu sreće (padaju na pamet prije svega Warriorsi) da mogu računati na udarnu petorku veći dio sezone, ali rijetkost je da trener može računati praktički na cijelu rotaciju najveći dio godine i da se uopće ne mora zamarati prilagođavanjem.

Praktički, dok ispadanje Sefoloshe nije otvorilo prostora Bazemoreu, što će se kasnije pokazati krajem njihovih ambicija jer takvog minus igrača u bitnoj roli nisu mogli sakriti ni u završnici sezone, kamoli u playoffu, Bud je koristio tri udarne postave kroz utakmicu uz minimalne modifikacije – onu opjevanu startnu, zatim bi odmarao Horforda i Korvera ubacivanjem Sefoloshe i Antića, a onda bi njih dvoje vratio na parketu uz Sefoloshu, Schroedera i Scotta. Većina ovih kombinacija bilo je u debelom plusu i na račun njih su praktički Hawksi napravili onaj niz od 19 pobjeda za redom u siječnju, dok Sefoloshu nije zamijenio Bazemore nakon čega su postali prosječna momčad, puno bliža onome što smo u biti i očekivali na startu sezone.

Uglavnom, Carrolla sada nema, Thabo se vraća u formu nakon ozbiljne ozljede, znači već u startu je jasno da će Bazemore imati popriličnu minutažu. A to nije dobro jer čovjek nije swingman koji može pokriti obje bočne pozicije, odnosno nije toliko dobar stoper kao Thabo, niti tako dobar strijelac kao Carroll. Sefolosha će, jednom kada uđe u formu, solidno zamijeniti Carrolla, neće imati njegovu kvalitetu u napadanju obrane iz spot-upa driblingom (što je itekako bitan moment u napadu Hawksa, o tomu ćemo još kasnije), ali kao ispušni šuterski ventil će poslužiti. Međutim, ne pokaže li Bazemore napredak ili ga Hardaway ne preskoči u rotaciji, teško će Bud imati lagan posao u slaganju rotacija kao lani.

Splitter je definitivni plus u odnosu na Antića, ali njegova kvaliteta će se vidjeti tek u određenim matchupovima, do tada će ih Tiago samo ometati u ponavljanju lanjske fluidnosti. Naime, kao back-up centar je svakako sjajno rješenje – bez obzira što nema Antićev kvazi-šuterski raspon, kvaliteta u pick & rollu odlično će pasati uz Millsapa, Korvera, Teaguea i Sefoloshu. Međutim, kako je Splitter ipak zvučnije ime od Antića, trebat će mu pronaći i više minuta, dakle morat će igrati i uz Horforda, što su Hawksi uglavnom lani izbjegavali jer ih, bez obzira što je Al elitni šuter s poludistance, takav par pod košem izbacuje iz rasporeda s 4 igrača vani i tjera da igraju konvencionalnije s dva visoka u sredini.

Koliko god Mike Scott bio katastrofalan u playoffu, obzirom na prikazano lani u sezoni ne bi trebao izgubiti rolu trećeg visokog jer je idealna zamjena za Millsapa, ali netko će morati ostati bez minuta da bi Splitter dobio očekivanu rolu. Uglavnom, uz problem na boku, podjela minuta pod košem također bi mogla utjecati na pad napadačkog učinka Hawksa. Neka se uplete još neka ozljeda i eto dovoljno razloga za vjerovati kako je onaj lanjski rezultat nemoguće ponoviti.

Sada da vidimo kako bi to utjecalo na igru. Kako smo rekli Hawksi su bili izrazita pick & roll momčad, s Teagueom koji je koristio sve blagodati sistema i prostora koji je imao na raspolaganju kako bi se prometnuo u jednog od boljih realizatora u ligi na poziciji. Horford i Millsap nisu bili toliko opasni u pick igri (više su bili dosadni obzirom da su igrali jednu akciju cijelo vrijeme), dobrim dijelom jer su se uglavnom otvarali na šut nakon popa, ali njihova važnost je ionako ležala u nečemu drugome. Naime, kad ne bi bili dio 2 na 2 akcije, njihovi potezi iz spot-upa kao sekundarnih kreatora bili su ono što je napad Hawksa činilo posebnim. Naime, hrpa momčadi ima izuzetne pick & roll majstore s loptom, ali malo ih ima dva takva izuzetna visoka kreatora koji su sposobni napasti zakašnjelu rotaciju obrane driblingom. Ili, jasno, jednostavno šutnuti i iskoristiti otvorenu situaciju ako bi obrana odustala od zatvaranja.

U Budovom sistemu to rade svi, čak je i Carroll bio odličan kao spot-up opcija koja će šutnuti, ali i po potrebi jednostavnim driblingom napasti igrača koji ga zatvara na perimetru i onda novim dodavanjem dodatno rastegnuti obranu, sve dok netko ne bude u situaciji šutirati bez ikoga u blizini. Ali, kad ti igrači na poziciji četiri i pet, koje po defaultu čuvaju defanzivci skloni igranju obrane u reketu, šutiraju, napadaju i dodaju, izvlačeći pri tome iz reketa najveće prepreke, jasno je da tu dolazi do ogromnog mismatcha.

Posebice treba istaknuti Millsapa koji je izrastao u rasnu triple-threat opasnost. Ne samo da ga treba respektirati na trici, već je jedan od najboljih u ligi u tom napadanju iz spot-upa. Ako ga ne čuvaš dovoljno striktno, šutnut će tricu, ako si mu blizu pretrčat će te, dakle taj mismatch koji je on predstavljao bio je puno više od tek još jedne stretch opcije. Uostalom, slična stvar je bila i s Korverom – njegova bolesna realizacija trice, tih suludih 49% uz onakav volumen ispaljenih projektila, tjerala je obrane na rastezanje i prije nego bi ih Hawksi uopće napali pick & rollom. Naime, Korverovo kretanje bez lopte i korištenje blokova suigrača stvarali su dodatan pritisak, uglavnom na strani bez lopte, što je opet otvaralo prostor svima uokolo i uz to puno više prostora nego da je samo stajao u kutu.

Sve ovo spomenuto ostat će i dalje njihov plan igre, pitanje je samo hoće li sada imati dovoljno kvalitetnih postava i toliko stretch formacija da opet izvuku nešto nalik lanjskom učinku, posebice po preciznosti za tricu gdje su samo Warriorsi bili bolji. Top 6 napad će teško opet biti (da nije bilo ozljede Sefoloshe bez problema bi ostali u top 5), gotovo nemoguće, ali rezultat negdje oko top 10, top 12, je realnost.

DRTG: 105.5

Za obranu vrijedi slična priča kao i za napad, naime lani su i ovdje pali zamjenom Sefoloshe s Bazemoreom, a praktički ni jedna kombinacija u kojoj su zajedno igrali Bazemore i Korver na boku nije funkcionirala. Mislim, kad ti je to par za kojega je barem u uvodnom dijelu sezone vjerojatno predviđena najveća minutaža, onda to nije dobar znak. Više visokih postava sa Splitterom i Horfordom, odnosno uopće dodatak takvog solidnog defanzivca kao Splitter rotaciji pomoći će, ali teško mogu ponoviti lanjsku kvalitetu. Opet, top 10 učinak im je itekako dohvatljiv, pod uvjetom da opet mogu računati na veći dio rostera kroz sezonu.

Pick & roll su ionako već branili sjajno, tako da tu dolazak Splittera ne može značajnije poboljšati stvari, ali daje im svakako bolju opciju u čuvanju reketa jer ni Millsap ni Horford nisu centri koji mogu držati sredinu pod kontrolom ako i kad pukne pritisak na loptu. Najveći plus koji će donijeti igranje s više visokih postava tako će prije svega biti stabilizacija defanzivnog skoka u čemu su lani imali problema tijekom cijele godine.

Stilski će igrati kao i do sada, s udvajanjem na loptu i pokušajem presinga kako bi došli do lopte i laganih šansi u tranziciji, uz zonu oko reketa koja će ostavljati dosta prostora na strani bez lopte. Taj rizik lani im se isplatio, presing Teaguea i posebice sjajnog Millsapa donosili su rezultate, ali dobrim dijelom zbog činjenice da su im protivnici promašivali gomile trica. Jasno, zasluge za to idu njihovom rotiranju i pametnoj igri kojoj je cilj bio tjerati slabije opcije da preuzimaju odgovornost, ali kad dozvoljavaš najveći broj pokušaja s perimetra u ovoj ligi igraš se s vatrom i pitanje je kako će reagirati ako im sreća okrene leđa i ako protivnici umjesto 34% počnu zabijati tricu s 37%?

Uglavnom, taj presing je bio još jedan detalj koji ih je uz široku formaciju, šutiranje trica i konstantnu akciju na strane bez lopte povezivao s Warriorsima, praktički zaključak o važnosti ovih elemenata u današnjoj košarci nameće se sam po sebi. Ubacivanje poena više po posjedu svaki treći napad koje donosi trica, kao i dodatni posjedi koje donosi presing, tako gotovo da su postali ključna obilježja kvalitetnih momčadi – ako si na elitnoj razini u ove dvije kategorije koje su do nedavno smatrane specijalnim dijelom košarkaške taktike, prigodnim u određenim fazama igre, recimo kod stizanja rezultata, onda si na konju. A upravo spomenute dvije momčadi su bile najpamtljivije po tome što su upadanjem u serije kvalitetnih šuterskih i obrambenih reakcija ne stizali, već radili razliku.

ROSTER

U Teagueu i Schroederu imaju jednu od potentnijih playmakerskih rotacija u ligi, obojica su u stanju raditi ogroman pritisak na obrane driblingom i praktički su prve opcije u napadu. Stoga ih Budenholzer i nije koristio previše zajedno, ali ove sezone će možda trebati isprobati i tu mogućnost obzirom na otvoreno pitanje bočne rotacije. Najveći problem uz ovu kombinaciju u paru je obrana, presitni su, a Schroeder i kao presing igrač nije pokazao previše interesa da se uklopi u agresivni sistem branjenja. Plus, nisu toliko dobri u spot-up roli da bi čak i u napadu njihovo sparivanje moglo idealno funkcionirati, bez lopte u rukama nisu ni približno opasni. Dakle, ovdje se javlja potencijalan problem jer Schroeder definitivno zaslužuje više minuta od onoga što ostane iza Teaguea, a Teague teško da može igrati manje od lanjskih 30 i kusur.

Jasno, potencijalna glavobolja javit će se tak u slučaju da Schroeder napravi izuzetan napredak kao strijelac jer do sada nije bio dovoljno učinkovit da bi opravdao povećanu minutažu. Također, uz spomenute probleme u obrani, često je i u napadu donosio ishitrena rješenja uzimajući hrpu loših šuteva koja više pristaju nekakvom klasičnom combo revolverašu nego jednom tako rasnom playmakeru. S iskustvom će i toga biti sve manje, a onda će Hawksi imati dvojbu kako dalje jer će na raspolaganju imati dva startna playmakera koja zaslužuju minute. A da na ovoj poziciji problemi postoje samo u teoriji, dokaz je i Shelvin Mack koji je kao dokazano solidni combo čisti luksuz kao treća jedinica u rotaciji.

Na pozicijama dva i tri situacija je manje idealna. Iako će Mack i Teague možda vidjeti više akcije u roli dvojke ove sezone, daleko najveći broj minuta otpast će na klasične bočne. Korver izgleda potpuno spreman nakon nezgodne ozljede i ponovi li nešto nalik lanjskoj sezoni, opet će biti u konkurenciji za jednog od najboljih šutera lige, iako će u praksi ovaj put još veći dio minuta čuvati trojke dok će Bazemore ili Hardaway trčkarati za bržim bočnim. Njegova kombinacija sa Sefoloshom u 3&D roli jedina je idealna koju imaju, tu dolazi do nadopune potrebne da bi Atlanta funkcionirala u punom pogonu u oba smjera, a sve ostalo je krpanje. Bazemore je u roli stopera rastegnut, njegov idealni obrambeni učinak dolazi prvenstveno iz presinga na niže bekove, Hardaway i ne igra obranu, tako da su ovo sve razlozi zbog kojih bi Bud mogao više prilike dati postavama s dva playa.

Krpajući se nakon gubitka Carrolla osim za Hardawayom posegnuli za još jednim projektom, Holidayom, u nadi da će njegova igra biti komplementarna njihovom sistemu (šutira gotovo samo trice u napadu, u obrani pak sposoban odigrati presing, udvajati i čuvati više pozicija u preuzimanju). Nije isključeno da će i Hardaway i Holiday preskočiti Bazemorea u rotaciji, što bi bilo sjajno, kao što nije isključeno da će među njima trojicom jedan dati dovoljno da se jasno istakne kao osmi član rotacije, ali definitivno je u pitanju rizik krenuti u sezonu bez jasnog saznanja o tome kakve su im mogućnosti, a pri tome svjesni nekih očitih mana. Od kojih je ona najočitija, uz manjak košarkaškog talenta, činjenica da nisu tako fizički moćni kao Carroll da ponesu značajniji teret u obrani, što će staviti Korvera u puno zahtijevniju situaciju na tom dijelu parketa nego lani. Zbog čega bi mu moglo ostati manje energije za trčanje u napadu, što nikako nije dobro.

Pod košem Splitter dakle riješava pitanje obrane i skoka bez startnog dvojca na parketu, plus služi kao osiguranje za matchupove u kojima ni Horfordova čvrstina ne može sakriti manjak centimetara u sredini. Ujedno otvara i nova pitanja u napadu, poput života s manje stretch formacija nego su navikli. Tko zna, obzirom da Horford redovito dominira kad zaigra na četvorci, a posebice defanzivno, možda im povećana mogućnost korištenja klasičnih petorki bude ogroman plus. U svakom slučaju, sada barem imaju izbora između light postava sa jednodimenzionalnim šuterom poput Scotta (koji je potpuno beskoristan kada mu ne upada trica) i ovih tvrđih s dva kvazi-centra. A kažem kvazi jer, osim što Horford nije prava petica, Splitter je u Spursima uglavnom obavljao posao krilnog centra, posebice u obrani, a i Muscala kao treći centar baš nema idealne fizikalije za držati sredinu. Stoga je tu i Tavares, ogromni rookie, a ovakvo ulaganje u rotaciju pod košem jasno ukazuje da Hawksi ne žele da ih netko opet uništi skokom kao što su to u playoffu napravili Cavsi.

I dok će Tavares priliku dobivati na kapaljku i u specijalnim prilikama, Splitter i Muscala kao odlični pick & roll igrači uklapaju se dobro u ono što Bud pokušava. Nisu spot-up prijetnje kao kreatori, ali itekako dobro znaju brzo se riješiti lopte i pronaći cutera s visokog posta, što je nešto što će im svakako dobro doći dok igraju u sporednim postavama u kojima baš nema kreativnosti na boku i gdje će morati više sudjelovati u organizaciji napada.

COACH

Trener godine praktički ostaje prvi čovjek u klubu – iako više službeno nije GM (ta titula pripala je njegovom i Ferryevom dugogodišnjem pomoćniku Wesu Wilcoxu), nema sumnje kako će se sve odvijati po njegovim zamislima. Na parketu ga tako čeka izazov posložiti ovaj nešto drugačiji roster koji će u startu zahtijevati puno više kombiniranja nego što je bio slučaj s lanjskim. U biti, sezona im je išla toliko glatko da nije ni čudo da je u playoffu Budenholzer često dijelovao bezidejno, jednostavno su imali opcija za igrati samo jednim stilom i čak i kada je nešto pokušavao mijenjati, rezultata nije bilo, toliko su bili ogrezli u rutini regularne sezone. S ovim igračima koje danas ima na raspolaganju, svakako će moći, pa i morati, biti kreativniji, samim time i spremniji za playoff bitke.

U tome će mu pomoći prije svega desna ruka i svojevrsni defanzivni koordinator Tyler Jenkins, još jedan genijalac iz ergele Spursa koji je u San Antoniu prošao sve, od rada kao pomoćnik GM-a, do naprednog skautinga, a onda i trenerskog posla u D-ligi. Uglavnom, njegovo poznavanje sistema i kulture na svim razinama sigurno olakšava život Budenholzeru. Ako je Jenkins svojevrsni defanzivni pomoćnik, onda je pak u napadu primjetan utjecaj Kennya Atkinsona, zaduženog za rad i razvoj playmakera, ujedno i dugogodišnjeg D’Antonieva pomoćnika čiji prsti se itekako osjete u pick & roll/raširena formacija taktici.

PLUS

Bud je preslikao sve odlike sistema Spursa u Atlantu, od pokretnog napada baziranog na pick & rollu u kojem je ključna sekundarna spot-up akcija, do obrambenih postavki (dobro, svih osim kontrole defanzivnog skoka, za to jednostavno nisu imali ljudstvo). I među svim tim elementima u jednom su čak i nadmašili ne samo učitelje nego i cijelu ligu – tranzicijskoj obrani. Ako već nisu bili dovoljno visoki i masivni za dominirati u reketu skokovima i blokadama, Millsap i Horford činili su jedan od najpokretnijih viskih dvojaca koji je u tranziciji često na sebe preuzimao odgovornost čuvanja bekova ili krila kako bi ih usporili. Uz to, Korver bi često sprintao u obranu i prije nego bi vidio hoće li mu šut upasti u mrežicu (ma što bi ga pratio pogledom kad je ionako znao da upada), a Teague, Carroll i Sefolosha su bili odlični u prvom pritisku na loptu još na protivničkoj strani parketa. Uglavnom, ovo je nešto od čega sigurno neće odustati.

MINUS

Lani su izbjegli ozljede, ali sada već u startu imaju problema sa Sefoloshom, a Horford i Splitter su također poznati kronični bolesnici. To bi mogao biti najveći problem jer bez idealne rotacije teško je igrati idealnu košarku, što im je lani uspjelo. Ono po ćemu će pak i ove sezone biti slabašni je skok u napadu, a možda i skok općenito. Dodatak Splittera pomoći će defanzivno i više neće biti najgora skakačka momčad lige (lani su uz Dallas bili jedina momčad u NBA ispodprosječna u oba segmenta, obrambeno i napadački), ali kako ni on nije klasični ormar koji leti za loptama, napredak neće biti velik. U napadu ih skok inače ne zanima previše, ključna je rana tranzicijska obrana, međutim sve i da hoće zbog manjka centimetara na visokim pozicijama ne mogu se upustiti u borbu za otpadcima.

WCS

Horford odigra jedva 60 utakmica, napad i obrana nikako ne uspijevaju ponoviti lanjsku čaroliju i završe s 44 pobjede, bez prednosti domaćeg parketa u prvoj rundi playoffa.

BCS

Zdravlje ih opet posluži, Bud solidno skrpa rotaciju s prinovama i eto ih odmah uz Cavse na vrhu Istoka, s 52 pobjede i osiguranim domaćim parketom sve do finala konferencije.

ROCKETS

SCORE: 55-27

NET/SOS: +5.7/+5.4

ORTG: 109.9

Kod njih značajnih promjena nema, dakle očekujmo još jednom gomilu trica (ovaj put možda i probiju granicu od 40% šuteva s perimetra), gomilu trke i gomilu slobodnih bacanja. I jednu ogromnu, crnu bradurinu u središtu svega toga – bez Hardenove briljantne efikasnost u realizaciji svih tih kontri, bez te lakoće kojom iznuđuje slobodna kad nema drugih rješenja i bez sposobnosti da napad na duže periode nosi isključivo izolacijama, sve te ideje ostale bi tek teorija. Uglavnom, dok se Harden vrti na ovom broju okretaja, vrtit će se i oni, a da tako nastavi još dugi niz godina pokušat će omogućiti s Lawsonom koji bi trebao skinuti dio tereta u kreaciji.

Naime, Hardenova učinkovitost nije bila upitna ni dok su u blizini bili Lin i Parsons, samo što je nije trebalo koristiti u ovakvim omjerima. I dok se lani to pokazalo čak i dobrim jer je uspio usprkos suludoj potrošnji ostati jednako izuzetan realizator, pitanje je da li takva taktika dugoročno išta donosi. Uostalom, ispadanje Rocketsa ne samo iz top 5, već i iz top 10 napadački, bilo je jasan znak da čovjek ipak treba podršku. I sada je ima, možda i najbolju do sada.

Ariza se pokazao kao pun pogodak jer, iako nema Parsonsovu kreativnost, 3&D kvalitetom dao je momčadi ono što im je potrebnije, elitnu šutersku i stopersku opciju. Uostalom, ako se i lani moglo prigovoriti na manjku kreatora, s Lawsonom u petorci sada za tim više nema potrebe i Ariza bi se sada trebao osjećati još bolje jer će sada imati na raspolaganju još više otvorenih šuteva. I Lawson i Harden su solidni tricaši, a sad bi mogli biti još i bolji kad imaju jedan drugoga za bacati povratne.

A te povratne su ionako ključ njihove igre – ako ne upali tranzicija, Rocketsi idu na pick & roll u kojem imaju dovoljno rješenja. Ili će baciti lob Dwightu, ili će otići na obruč po kontakt, ili će vratiti loptu na perimetar za šut. Ono što će im ove sezone puno bolje funkcionirati nego lani i glavni razlog zašto će napad skočiti učinkom je to što nakon te prve povratne šut ne ostaje jedino rješenje, već će, ako loptu kao sekundarni kreator primi Harden ili Lawson, moći zavrtiti još jedan pick & roll i tako doći do još boljeg šuta u novom pokušaju.

Dovede li ovaj minimalni dodatak kompleksnije akcije do porasta realizacije, obzirom na to koliku količinu šuteva uzimaju na obruču i s perimetra, bit će nezaustavljivi. Naime, veći problem od trice koja je funkcionirala solidno bio je manjak strijelca u sredini koji bi spremao zicere i odbijance (ne zaboravimo da je Dwight praktički propustio pola sezone, a da Motiejunas, koliko god kvalitetan post-up strijelac bio, ipak zahtijeva određena odstupanja od sistema jer igra kroz izolacije puno više nego u ritmu), što bi se s boljim zdravstvenim kartonom trebalo sanirati. A s Lawsonom kao još jednim driblerom koji može stvoriti pritisak na zadnju liniju i realizirati na obruču, postotci bi im mogli otići čak i iznad onih od prije dvije godine kada su u Linu, Hardenu i Parsonsu imali trojac koji je konstantno napadao sredinu.

Skok u napadu im je još jedno oružje čim je Dwight u blizini, a jedina slabija točka u napadu je gomila izgubljenih lopti koja se generira ovakvim riskantnim stilom igre. Ali, obzirom da je povrat toliko veći od gubitka, koga briga.

DRTG: 104.2

I oni su lani defanzivni iskorak napravili povećanim presingom, ali i čestim preuzimanjem na pick & rollu, što je sve skupa rezultiralo najslabijim protivničkim postotcima s perimetra u cijeloj ligi – time su se svrstali u ove moderne momčadi u svakom pogledu. Ako će zadržati taj izuzetan obrambeni nivo i ove sezone, a nema razloga da tako ne bude dok god se Harden trudi i na parketu imaju Arizu i Howarda, bit će konkurentni. Lawson je poprilično sitan i teško da će moći smetati kao Terry ili Beverley, ali to im je jedini upitnik u vanjskoj liniji. Uostalom, uvijek mogu Beverleya ubaciti u igru ako to prilika nalaže, tako da ovo nije nešto zbog čega će gubiti utakmice. U ovom ubitačnom ritmu treba izdržati cijelu sezonu, stoga su zadržavanjem Brewera i McDanielsa napravili sjajan posao, dvije takve dugonje sijat će paniku na perimetru kad zaigraju u paru i učiniti će tranziciju još većim oružjem.

Uglavnom, imaju vrhunskog terijera u Beverleyu, imaju gomilu stopera na boku koji mogu jednako kvalitetnu braniti i na lopti i off the ball, a imaju i još uvijek ponajboljeg defanzivnog centra u ligi, čovjeka koji jednako dobro brani u zoni, na čovjeka i na pomaganju. Praktički, jedini problem im je četvorka gdje ni Jones ni Motiejunas baš nemaju idealne gabarite za sudjelovati u obrani, bilo da se radi o preuzimanju bekova ili čuvanju bržih, odnosno snažnijih igrača (Motiejunas ima problema s prvim, Jones i s jednim i drugim). Međutim, ovo se također dobrim dijelom može maskirati šaltanjem u niže postave, s Arizom ili McDanielsom kao lažnim četvorkama. Dakle, imaju rješenje čak i za potencijalne smallball probleme. A čak i ako Moteijunas nije prava petica koja može držati zadnju liniju obrane, problema nema jer je u playoffu Capela pokazao da može tu rolu odrađivati na izuzetnoj razini. Uspije li ponoviti onakve partije, pitanje back-upa Howardu u slučaju da upadne u probleme s osobnima ili leđima je riješeno.

ROSTER

Kombinacija Lawson-Beverley je vjerojatno najbolja u ligi na jedinici u ovom trenutku. Beverley nije bio idealan kao kreator, nikako nije uspijevao koristiti prostor koji bi mu ostavio Harden jer nije rasni slash & kick igrač, ali njegova 3&D kvaliteta je neosporna. Izuzetan spot-up šuter i sjajan presing bek, on je čisti luksuz u poziciji back-up playa. Obzirom da Rocketsi nemaju klasičnog kreatora na klupi, za očekivati je da McHale dosta rano posegne za promjenama na poziciji jedinice kako bi što više minuta uz Hardena dao Beverleyu, dok bi Lawson tada vodio show s drugom momčadi kojoj jedan takav slash & kick majstor dobro dođe.

Beverleyev puno veći problem od kvalitete su ionako bile ozljede, a Rocketsi sada imaju taj luksuz da ne razbijaju glavu kad i ako opet ostanu bez njega na duži period. Kao osigurač ostao je Terry koji je lani odigrao sezonu iznad očekivanja u roli 3&D playa uz Hardena, u napadu je isključivo služio kao jednodimenzionalni ispušni ventil koji nikada nije prelazio perimetar u napadu, ali ono čime je pomogao bila je obrana gdje je ogromnu količinu energije trošio kako bi izmorio protivničke playeve. Nije pretjerivanje reći da nikada nije igrao bolju defanzivu u životu, a iskustvo, činjenica da je u karijeri često bio prisiljen braniti i puno veće bekove, kao i to da se od njega tako malo tražilo u napadu, sve je pomoglo u ostvarenje takvih partija.

Obzirom na dovođenje Lawsona, Terry će vjerojatno više minuta odigrati na dvojci gdje će manje koristiti obrambeno, ali saznanje da ga imaš kao trećeg back-up playa izuzetno je ugodno. S tim da mu ni na dvojci neće ostati previše minuta jer ako Harden odigra opet skoro 3000 minuta, pitanje je gdje ubaciti Thorntona i Brewera, pa eventualno i McDanielsa. Kako je Ariza također poznat po dugotrajnosti zadnjih sezona, na bokovima stvarno neće biti previše potrebe rotirati – sve da McHale i smanji Hardenu i Arizi minutažu na oko 32-33 minute, ako će odigrati 70+ utakmica, prostora za sva ove swingmane jednostavno nema. Stoga se uopće ne treba čuditi ako Ariza na četvorci provede puno više vremena nego je to bio slučaj lani kada je kao lažna smallball četvorka odigrao niti 15% minuta. Uostalom, čak je i roster posložen tako da nema sumnje kako će smallball postave postati nešto sasvim normalno u Houstonu.

Naime, obzirom da im je rotacija pod košem prilično tanka, kao i da je pozicija četvorke pod vječnim upitnikom, možemo očekivati da Ariza bude prva back-up opcija, odnosno da uz njega na četvorci što više gledamo kombinaciju s Brewerom koja je lani odlično funkcionirala. McHaleu je trebalo neko vrijeme da se odluči za takvu postavu u playoffu, ali jednom kada je, Rocketsi su preokrenuli seriju protiv Clippersa. Plus, samo takva postava im daje šansu protiv Warriorsa jer nitko od četvorki nema noge za braniti čistu stretch formaciju. I na kraju – kao momčad koja forsira šutiranje trica, Rocketsi od prave stretch postave mogu samo profitirati. Lani su tek dolaskom Smitha, koji je tricu pogađao taman s podnošljivih 33%, preokrenuli sezonu, od momčadi koja jaše klasične formacije i koja je prije all-stara imala tek prosječan napad, nakon all-stara skočili u top 10. Dakle, nema razloga da svoju filozofiju igre ne odvedu na razinu više ovakvim trikovima kad već nemaju rasnu stretch četvorku. Jones, pa i povremeno Motiejunas, za većinu će protivnika biti dovoljni uz ovoliko talenta uokolo, ali u sudarima s pravim izazivačima trebat će iscijediti svaki mogući plus, a tu postava s dodatnim tricašem svakako pomaže.

Posebice jer im ne smeta defanzivno obzirom da svi mogu preuzimati više pozicija. U takvom kontekstu odjednom se otvara minutaža i za McDanielsa i za Thorntona, a usput se pod košem osiguravaš od eventualnih nezgodnih matchupova za Jonesa i Motiejunasa. Potonji je lani dobio puno više prilike nego se očekivalo jer je zbog ozljeda Jonesa i Howarda često startao u obje role pod košem. Kao četvorka dodao je solidan šut s perimetra, ali ne toliko dobar da bi odradio tu ulogu u udarnim minutama i anulirao sporost u obrani, posebice jer su Rocketsi za nekoliko poena u oba smjera bili bolji kad ga ne bi bilo na parketu. Kao back-up petica je solidan u post-upu, međutim Capela bi zbog obrane i pick & roll finiširanja vjerojatno uskoro mogao postati bolje rješenje kao prva zamjena za Howarda. Uglavnom, obzirom da nema idealnu rolu, ako će svi biti zdravi Motiejunas bi mogao značajno pasti s lanjskih 29 minuta po utakmici, a tek kao osigurač koji donosi nešto na obje visoke pozicije prema naprijed, čisti je luksuz. Njegov problem je što Jones zbog šuta s poludistance i miljama bolje pick & roll/pop igre idealno odgovara uz sistem, pa i uz Howarda, dok Motiejunas kao petica nema dovoljno defanzivne kvalitete da sakrije Jonesa zbog čega nisu idealna kombinacija. Iako u napadu mogu sasvim fino funkcionirati ako Motiejunas ubacuje tricu, upravo manjak poštenog drugog para visokih otvara vrata smallball košarci.

Jasno, ako Howard opet bude vukao probleme s ozljedama, onda će Motiejunas još jednom sjajno doći kao potrošač u postu preko kojega se Rocketsi povremeno mogu odmoriti od run and guna i slash & kicka. Sudeći po predsezoni i oprezu kojega Rocketsi iskazuju u odnošenju prema Dwightovim leđima, bit će dovoljno prilike i za Capelu i za Motiejunasa na petici, tako da bi se eventualne tenzije oko manjka minuta trebale izbjeći. Dwight će ionako, čak i u periodima kad bude potpuno spreman, igrati ispod 30 minuta po utakmici, tako da bogatstvo opcija na centru itekako dobro dođe. Cilj je ionako sačuvati ga za playoff kada se od njega nadaju izvući sjajnih 33-34 minute po utakmici kao lani jer su svjesni da bez njega u sredini nemaju obranu potrebnu za otići do kraja.

COACH

McHale kao old-school mentor ovoj ultra modernoj skupini nikada nije izgledao previše smisleno, ali napredak koji su izveli defanzivno prošle sezone bez Howarda na raspolaganju, a zatim i promjene koje su polako, ali sigurno, nastajale u rotaciji tijekom vremena, posebice u playoffu, kazuju da njegova ležerna persona očito uspijeva držati sve ove karaktere na okupu. McHale je sjajan u toj roli komunikatora, dok taktički posao odrađuje solidan štab koji ima sve pod kontrolom u oba smjera.

Čim su ostali bez Kelvina Sampsona kao defanzivnog koordinatora nakon što je ovaj prihvatio NCAA gažu, što će se pokazati srećom u nesreći obzirom kako je Sampson loše koristio Howarda, tu ulogu preuzeo je mlađi Bickerstaff koji je odmah uveo shemu s više presinga na lopti i preuzimanjem na pick & rollu. To je u kombinaciji s dovođenjem Arize kao osigurača obrane preporodilo njihove napore, usput omogućivši Howardu da igra bliže obruču. Ono što je Bickerstaff u obrani, u napadu je Chris Finch. Morey je ovog čovjeka izdrilao kroz rad u D-ligi gdje se itekako dobro upoznao s konceptom trica i slobodnih, kao i trkom, što sada provodi u djelo i u glavnoj momčadi. Ogromno međunarodno iskustvo i sklonost od ranije slobodi u napadu učinili su ga idealnim kandidatom za Rocketse i vjerojatnim internim nasljednikom u roli glavnog trenera jednom kada McHale odluči da mu je dosta izigravati maskotu.

PLUS

Harden možda nema zaokruženu all-round igru kao Durant i James, a vjerojatno je nikada ni neće imati jer nema takve fizikalije da bi ostavio značajan trag u skoku i obrani. Ali, što se zabijanja poena tič, Brada je lani dokazao da je na razini s Durantom i Curryem po širini rješenja koja posjeduje i lakoći kojom ih sve redom sprovodi u djelo. Samo je Westbrook zabio više poena iz tranzicije, samo su Curry i Paul bili učinkovitiji u pick & rollu i nitko nije zabio više poena iz izolacija. I ne samo da ih je zabio najviše, nego je bio učinkovitiji u njima od jedne mrcine poput Jamesa. Dakle, iako nema brzinu kao svi ovi playmakeri, odnosno iako nema visinu kao rasna all-round krila, Harden nekako uspijeva odrađivati posao na istoj razini uglavnom se oslanjajući na instinkt i finese, maksimalno koristeći prvi korak i izuzetnu koordinaciju tijela. Po tome što ne djeluje kao netko nastao u laboratoriju ili kao netko pristigao s druge planete, već kao hakler iz kvarta, Harden je aspolutni original danas u košarci, dokaz da samoubilački dvokorak Ginobilia i skok-šut unazad Piercea nikada neće umrijeti. Ukratko, igrač s kojim možeš po naslov. U svim dobrim potezima Moreya, vjera u Bradonju apsolutno je najvažniji.

MINUS

Obrana na strani bez lopte i dalje je problem, bez obzira što u Arizi imaju izuzetnog zonskog čuvara sposobnog istovremeno pomoći na visokom postu i zatvoriti jedno krilo, odnosno što u Howardu imaju izuzetno pokretnog i inteligentnog defanzivnog centra. Jednostavno, postave bez njih dvojice ostavljale su previše prostora na obruču, što je rezultiralo s više zicera i više faula nego bi htjeli. Iako je ovaj sistem miljama bio precizniji od onoga što su imali godinu ranije gdje su Jones i Parsons uredno kasnili u rotacijama, pitanje o tome mogu li dovoljno dobro braniti kad na parketu nemaju idealnu postavu ostaje. Smallball petorka je solidna, ali nije idealno rješenje, posebice jer su neke momčadi poput Warriorsa u tome bolje, dok ih Clippersi i Spursi mogu razbiti u reketu pretjeraju li s takvim pristupom. Dakle, Harden mora nastaviti napredovati kao šljaker, a Jones se mora razviti kao timski igrač, ako misle defanzivno biti najbolji kada bude najvažnije.

WCS

Howardov raspad se nastavi i leđa mu ne dopuste da na parketu bude više od 50-ak utakmica, obrana popusti jer Lawsonova lijenost na tom dijelu parketa opet zarazi Hardena kurcoboljom, a niska postava ne donese ni približno visok povrat koliko su očekivali. Završe s top 8 napadom, ali i tek prosječnom defanzivom, što rezultira s tek 50 pobjeda i šestim mjestom na Zapadu, odnosno porazom u prvoj rundi.

BCS

Howard odigra solidnu sezonu i ono najbolje opet sačuva za playoff, Harden dodatno popravi realizatorske učinke uz Lawsona i stane uz bok Curryu i Durantu s TS% preko 63%, Ariza nastavi držati obranu na uzici, a McHale izvuče maksimum iz bogate rotacije na svim pozicijama. Završe kao top 5 obrana i napad, što im garantira odlazak preko 60 pobjeda, prvo mjesto na Zapadu koje im otvori problem Warriorsa s ozljedama, a onda i lakši put kroz playoff koji završi trijumfom nad Cavsima u Finalu obilježnim Hardenovim lomljenjem Jamesa za pobjednički šut s vrha reketa u stilu Jordana protiv Russella. Uz dva izmijenjena detalja – Harden ne odgurava svog čuvara rukom već bradom i pri tome izvlači dodatno slobodno bacanje. Daryl Morey pak utrčava u zagrljaj McHaleu sa sirenom i viče “jesam ti rekao da je naš advanced stats izvještaj za ovu seriju bio ključan”, na što Kevin u svom stilu odgovara “kakav izvještaj?”.

7 thoughts on “HAWKS + ROCKETS = 4

  1. Citam te vec godinu dana bez da sam propustio ijedan tekst ali BCS za Roketse nesto najbolje sto sam procitao ikadaa!!! Hvala ti sto postojis. 😀

  2. @ dijete – koliko sam pohvatao uglavnom iz njegovih izjava, skauting protivnika. znači, malo je više od video-koordinatora, ali njemu je očito ključno bilo otići u NBA, bit dio te priče na ovaj način radije nego glavni trener u nekom Euroligašu. i potpuno ga kužim

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *