BULLS + CLIPPERS = 3

BULLS

SCORE: 48-34

NET/SOS: +2.2/+2.6

ORTG: 107.3

Dugogodišnje neslaganje između uprave i Thibodeaua rezultiralo je promjenom na čelu stručnog štaba, promjenom koja bi trebala označiti početak rebuildinga Bullsa u hodu. Jezgra kojoj se godinama pripisivao šampionski potencijal došla je do kraja svog puta, a novi trener bi trebao biti taj koji će od preostalog talenta izvući i rezultat i nadu u jednaku, ako i ne uspješniju budućnost. Zvuči kao težak zadatak za jednog rookie stručnjaka, međutim Hoiberg će se sa svojim run and gun stilom, ako ništa drugo, učiniti da se Bullsi uklope u trendove. Posebice time što bekove koristi na sličan način kao Warriorsi, dakle s te strane potencijalni narativi u stilu “Hoiberg je novi Kerr” samo čekaju da se pojave.

Dakle, ovo je još jedna momčad u nizu koja će drastično ubrzati igru, posebice jer su do sada isključivo igrali ispodprosječnim ritmom redovito se odlučujući za postavljene napade umjesto tranzicije. Također, ovo je još jedna momčad koja će radikalno povećati broj pokušaja s perimetra – tu su napravili iskorak još lani, pretvorivši se iz Memphisa na Istoku koji šutira samo kad mora u relativno modernu momčad, a sada bi mogli otići put druge krajnosti, trošeći trećinu pokušaja iz igre na šut za tri. Hoiberg je i u trčanju i u tricama bio svojevrsni radikal čak i u NCAA, on je počeo s ovim stilom prije nego je postao trend, tako da zna što radi. Jedina razlika, ne baš sitna, krije se u kontekstu – u NCAA ga je na ovakav stil igre prisilila činjenica da kao šef solidnog, ali ne i vrhunskog programa, nije mogao doći do elitnih regruta, pa je neodstatak talenta, posebice manjka visokih, maskirao stilom igre. U NBA ga pak čeka momčad koja je na dominantnoj rotaciji visokih gradila rezultat te je sada pitanje koliko će se i trener i roster moći prilagoditi jedno drugome.

Ono gdje će Hoiberg zasigurno pomoći je rotacija, odnosno raubanje igrača. Dok je Thibs volio da se u napad ide polako kako bi ostalo više energije za obranu, ali i kako bi što manje morao miksati postave, Hoibergovo trčanje samo po sebi dovest će do puno više izmjena, što bi nekim igračima moglo značajno smanjiti minute. I spasiti karijere. Uglavnom, obzirom na broj i tip posjeda koje će ciljati, moguće je da će mnogi s manje napraviti više.

Iako na raspolaganju ima dovoljno talenta da se zadrži u lanjskim gabaritima iznadprosječnog napada, a vjerojatno napravi i korak više, Hoiberga čeka gomila problema kako bi postojeće stanje prilagodio potrebama. Naime, na Iowi je uvijek igrao s 4 igrača na perimetru, a po mogućnosti čak i 5, koji bi što je moguće ranije, idealno u tranziciji, napadali obranu kroz hand-offove na perimetru (nenadmašna taktika kada imaš gomilu bekova koji jedni drugima rade blokove i koji nemaju ni širinu ni snagu da tim blokom kreiraju prostor za odvajanje), a onda i kroz spot-up situacije. Uz gomilu izmjena pozicija na perimetru u klasičnoj weave akciji koje smo se protekle sezone nagledali kao Warriorsa, obilježje ovog napada je i podjednaki broj hand-off kombinacija s visokima kao i pick & rolla (i to uglavnom na strani), plus cutovi po osnovnoj liniji s jedne na drugu stranu parketa.

Dakle, za uskladiti viziju s ovim rosterom prvo mu trebaju minimalno četiri šutera na parketu koja će stvoriti preduvjete za napadanje iz ulaza, što je riješio instaliranjem Mirotića u rolu neprikosnovenog startera, čime su Bullsi napravili prvi korak ka obnovi. Jer upravo je oko Mirotića možda bilo i najviše neslaganja između Thibsa i ostatka uprave, trener mu jednostavno nije vjerovao zbog slabašne obrane, a i nije ga mogao postaviti kao rookiea ispred gomile visokih s kojima je godinama radio na istom cilju. Uprava je pak bila svjesna da u rukama imaju igrača koji im može omogućiti prelazak u novu fazu i koji pri tome momčad čini boljom svojim šutom s perimetra, tako da je sigurno razlog zbog kojega je stvar tako brzo dogovorena s Hoibergom bio i taj što je u njegovom stilu igre Mirotić neophodan na parketu.

Gasol je kao odličan šuter i asistent itekako koristan u njegovoj viziji, a Hoiberg je pokazao da ima muda odmah odredivši da će pokušati igrati s idealnom formacijom u kojoj će ponekad po 5 igrača biti na perimetru tako što je Gasola stavio kao startera uz Mirotića. Gasol u teoriji najviše i udovoljava toj nekoj roli point forwarda jer Mirotić nije tako kvalitetan dodavač (Gasol ima sjajan osjećaj u hand-off akciji, kao i sjajan pregled za razigravati s visokog posta), plus ima odličan šut s poludistance i u stanju je ubacivati otvorene trice iz kornera, tako da je ovo gledajući isključivo napad dobar potez, što dokazuju i lanjske brojke u kojima je kombinacija njega i Mirotića ostvarivala daleko najbolje učinke na ovoj strani parketa. Doduše, ujedno su bili i ogroman problem defanzivno, o čemu ćemo malo više kasnije.

Za sada je bitno ustanoviti da će s ovim trčanjem, ranim napadima te s dovoljno šutera i kreatora na parketu Bullsi izgledati kao sasvim druga momčad. Razlog zbog kojega je čudno da se Hoiberg odlučio za startnu postavu bez Noaha je taj što sada na klupi ima dva igrača bez šuta (drugi je Taj) koji će teško funkcionirati prema naprijed onako kako bi trener želio – jednoga si mogao sakriti u sistemu koji podnosi minus šutera dok ovaj postavlja blokove i otvara se bez lopte, ali dvojica su popriličan problem. Ako će njih dvoje igrati zajedno, a očito će morati, formacija će se raspasti, ali ovdje je stručni štab Bullsa očito odlučio stvoriti specijalnu postavu za promjenu ritma gdje će Noah i Gibson obranom i skokom u napadu sijati kaos. Za to su više nego sposobni, za to ima dokaza diljem regularane sezone i playoffa, a sama činjenica da imaš ovakvu opciju na klupi strašna je jer nema te druge postave koja će se s njima moći nositi. Jasno, ovo koliko god da je dobro zamišljeno, toliko je problematično ako će starteri curiti na sve strane defanzivno, a da pri tome neće moći zabiti dovoljno. U tom slučaju možemo očekivati nove promjene i vjerojatni povratak Noaha u petorku.

Sad, obzirom na Hoibergove sklonosti, možemo očekivati i dozu smallball postava s McDermottom ili Snellom na četvorci, kao i minute za rookiea Portisa koji je pokazao solidan šuterski potencijal. Obzirom da je cilj širiti reket za ulaze s više strana, igrati skoro pola utakmice s parom Noah – Gibson ne zvuči kao finalno rješenje, a svi ovi mlađi igrači pokazali su da puno bolje odgovaraju ovakvom stilu igre od Noaha. S tim da nije manjak stretch formacija jedini problem koji čeka Bullse dok prihvaćaju novi stil, trebat će ubrzati igru i dobiti dovoljno slash & kick akcije od poprilično tanke playmakerske rotacije. Rose, koji usprkos svim operacijama i dalje figurira kao jedini NBA starter na jedinici, nikada nije previše napadao iz tranzicije, a ironično je da će to morati raditi sada, nakon svih pretrpljenih ozljeda. Njemu će hand-off igra i cutovi u sredinu sjajno leći obzirom da je uvijek igrao na prvi korak, ali teško da Bullsima može donijeti 30 i više minuta po večeri brzih driblinga i preciznih povratnih. Ni zamjene mu nisu baš nešto, a to stavlja ogroman teret na bočne kreatore iz driblinga.

Ovaj sistem zahtijeva barem tri slash & kick igrača u postavi sposobna napadati iz driblinga kako bi iz njega izvukao maksimum, plus još dvojicu koja mogu minimalno spustiti loptu na pod i napasti zakašnjelu rotaciju. Tako da će uz playa, tko god u određenom trenutku igrao tu poziciju, najveći teret odraditi Butler koji će sada imati još više prostora nego lani za doći u sredinu. Odnosno, tako bi barem trebalo biti u teoriji, samo pitanje je kako to izvesti u praksi s upitnom Roseovom formom i bez Dunleavya na duži rok. A upravo je Dunleavy bio idealan igrač za Hoiberga, netko tko širi reket i pri tome služi kao kreator na perimetru. Iako će imati više slobode i iako bi to moglo pozitivno utjecati na njegov učinak, Snell jednostavno nije klasa kao Dunleavy kad treba pasovima secirati obranu i njegov iskorak će prije svega doći u vidu više ulaza na obruč. Za što je sposoban, kod Thibsa je bio isključivo spot-up igrač, a Hoiberg bi ga mogao koristiti u aktivnijoj roli koju je igrao na New Mexicu.

Mirotić također može napasti s perimetra, kao stretch četvorka uglavnom će imati i više prostora, ali ni on nije kreator koji će asistom obranu ostaviti na petama. Gasol pak nema slash & kick igru, pa tako ovim nabrajanjem opcija dolazimo do zaključka da će Butler biti prisiljen odraditi golemi posao kao razigravač, što će i njemu na neki način biti prvi put u takvoj roli jer je do sada isključivo igrao kao finišer. Dakle, Bullsi ne samo da nemaju idealnu šutersku situaciju, već nemaju ni dovoljno kreatora da bi ovo što pokušavaju guralo 48 minuta tijekom 82 utakmice bez zastoja, posebice sada na startu sezone dok se još uigravaju.

Što nas dovodi do ključa cijele situacije, a on je u Chicagu isti bez obzira na to tko sjedio na klupi i crtao akcije. Naime, uspiju li iz Rosea dobiti odlične finišerske učinke, ali i tog potrebnog slash & kick igrača uz Butlera, situacija će biti pod kontrolom i vrlo vjerojatno će imati dovoljno za biti druga momčad na Istoku. Ostanu li opet bez njega, odnosno bude li igrao više kao lani u regularnoj sezoni, a manje kao u playoffu, manjak produkcije, a posebice povratnih lopti s pozicije playa, mogao bi ih skupo koštati.

DRTG: 105.1

Promjena napadačkog stila bila je prioritet, ali, kako bi zadržali ozbiljnost zadnje linije koja ih je sve ove godine činila posebnom, Bullsi su doveli dokazanog stručnjaka Jima Boylena, još jednog iz ergele Spursa. Koji će se pobrinuti da obrana perimetra i reketa ostanu primarne zadaće i bez Thibsa, a da se usput poprave defanzivni skok i tranzicijska obrana. Hoiberg je u NCAA volio matchup-zonu, dosta su preuzimali jer je imao uglavnom hrpu bekova i krila koji su igrali sve što je trebalo, a dio toga bi se mogao preslikati i u NBA. Međutim, standardna hibridna obrana Spursa s pritiskom na čovjeka s loptom i zonom u pozadini vjerojatno će biti temelj. Uostalom, čak je i Thibs dobrim dijelom smanjio intenzitet rotacija prema lopti, a posebice je odustao od agresivnog udvajanja na pick & rollu, obzirom na to da je često u pozadini imao nepokretnog Gasola. Tako je dobrim dijelom žrtvovao obranu pick & rolla kako bi dobio odličnu zaštitu obruča i zadržao kvalitetu na perimetru, a nešto slično će nastaviti raditi i novi štab.

Samo, neće biti toliko uspješni iz jednostavnog razloga što će naglasak biti na drugoj strani parketa. U potrazi za idealnim napadačkim postavama, obrana će nailaziti na probleme, a prvi je već ovakva startna petorka. U zoni će i Mirotić i Gasol djelovati solidno, ali u situacijama kada budu morali preuzimati ili ih protivnik izvuće iz reketa više nego bi htjeli, Butler kao korektor na laktu neće moći previše pomoći. Uostalom, već je i lani postalo vidljivo da Butler preuzimanjem veće odgovornosti u napadu više ne može sam držati pola parketa pod kontrolom kao nekada. Iako su bili najbolji u branjenju trice i prošle sezone, Bullsi su zbog manje aktivnih defanzivaca ipak dozvoljavali previše otvorenih šuteva, a taj trend će se teško preokrenuti sada kada je Noah marginaliziran, a Butlera čeka još veći posao u napadu. Bez njih u punom pogonu jednostavno je teško igrati obranu na prijašnjim razinama obzirom da je više nego na shemi njena učinkovitost ležala na kvalitetama i energiji specijalnih pojedinaca sposobnih braniti luđačkom energijom i stizati u pravo vrijeme na pravo mjesto.

Sad, iako su dani elitnih defanziva postali prošlost, Bullsi bi opet mogli imati top 10 obranu i bez Thibsa ako im se poklopi nekoliko stvari. Startna postava izdrži u zoni i ostvari prosječne učinke, klupa energijom na tom dijelu parketa napravi razliku i Rose uspije ne samo ostati u komadu i biti učinkovit prema naprijed, već i dati obrani potrebnu elitnu presing opciju. Obzirom na to da su druge opcije na jedinici minus defanzivci poput Hinricha, Brooksa i Moorea koji jednostavno nemaju fizikalije za igrati na NBA razini, Bullsi ovdje doslovno ovise o Roseu ako žele dobiti nešto nalik na presing, a i kako bi im funkcionirala tranzicijska obrana. Uostalom, nije samo igranje zone s Gasolom na pick & rollu osudilo Bullse na pad defanzive lani, već i ta činjenica da bez Rosea u blizini ni jedan play nije mogao braniti čovjeka s loptom. Sad, obzirom kako je Rose na trenutke znao doslovno zaspati u obrani u ovim periodima nakon ozljede, pitanje je nije li ovo malo previše očekivanja za čovjeka s koljenima u stanju u kakvom su njegova.

Slična teza o odgovornosti se može primjeniti i na Butlera, koji će na boku sada imati još teži zadatak kako će puno više minuta dobiti prespori McDermott, a i pitanje je u kakvom će stanju biti Dunleavy kad se vrati. Snell je solidan atleta, ali nije klasa Butlera, međutim obojica će uz Rosea morati funkcionirati na visokoj razini ako misle stići pomoći Mirotiću i Gasolu.

ROSTER

Stanje na jedinici je loše, potencijalno katastrofalno, ovisno o tome može li Rose konačno odigrati više od 60 utakmica istim intenzitetom. Lani su goru produkciju s pozicije imali samo Wolvesi, Heat, Knicksi i Jazz, a uzmemo li u obzir da Miami sada ima Dragića od početka, kao i da bi Rubio konačno mogao biti zdrav, Bullsi bi na kraju sezone mogli još jednom biti u debelom minusu na jedinici. Jasno, sve ovisi o tome može li Rose ostati zdrav i na razini pristojnog startera. Danas od njega više nitko ne očekuje da bude top 10 play u ligi (dobro, očekuje to on sam, njegov dosadni brat i njegova platna lista), ali solidan starter na 60+ utakmica bio bi Bullsima ravan dobitku na lotu jer na ostale jednostavno ne možeš računati (gdje je pamet bila managementu da ne pokuša pronaći boljeg back-upa od Brooksa pitanje je za posebnu raspravu).

Brooks će vjerojatno opet solidno zabijati iz skok-šuta u sistemu koji će mu ostavljati dosta prostora, ali defanzivno je rupa, plus nema Roseove fizikalije da bi predstavljao ozbiljniju prijetnju na ulazu ili cutovima. Isto se može reći i za Moorea koji usprkos povoljnijim fizikalijama jednostavno nema talenta za napadati iz driblinga i koji je tu čisto da bi imali nekoga tko može odigrati prolaznu obranu ako Rose opet zašteka (u tome je solidan, dok u napadu nema rolu ni na jednoj bekovskoj poziciji). Praktički, ovo znači da će Hinrich opet dobiti puno više minuta nego bi trebao, a on je pak rupa u oba smjera od kada nema noge za igrati obranu. Taj 3&D aspekt njegove igre se izgubio, dakle praktički je na parketu kao netko tko prenosi loptu i šutira trice, ali problem je što ni to ne radi dobro – gubi previše lopti kad god pokuša kreirati, a za beka koji praktički ima jednu vrijednost, šut za tri, ni to ne odrađuje na dovoljno visokoj razini da dijelom maskira sve druge slabosti.

Uglavnom, Hoibergov sistem sakrit će slabosti na poziciji jer ne stavlja bekove u toliko pick & roll situacija kao Thibsov, ali nekakav učinak od jednog člana petorke moraš dobiti, makar šuterski. Stoga ne bi čudilo da u jednom trenutku, posebice ako Rose ne bude na raspolaganju, gledamo Bullse s Butlerom kao jedinicom. A dubine na boku za ovako nešto izvesti imaju, čime smo došli i do pozitivnijih dijelova rostera. S Butlerom kao glavnim potrošačem, a sada vrlo vjerojatno i kreatorom, Bullsi imaju solidnu osnovu, posebice nastavi li ovaj kombinirati izuzetan šut za tri iz kornera s gomilom slobodnih bacanja. Raširene formacije i visoki sposobni odigrati kvalitetan hand-off omogučit će Butleru da nabija brojke, a povećana potrošnja, po mogućnosti uz dodatak puno više pokušaja za tri i ponešto poena iz tranzicije, mogli bi dovesti do toga da opet podigne box-score statistiku.

Dok čekaju Dunleavya koji bi i u ovim poznim godinama bio koristan starter, u Snellu i McDermottu imaju dva potencijalno opasna strijelca. Snell je atleta koji sigurno može pružiti više od role specijalista za trice u koju je guran, posebice u sistemu koji će mu ostavljati dovoljno prostora da napada s loptom, ali i bez nje, a McDermott je usprkos manjku atleticizma sličan profil igrača. Odigrao je odlično u Vegasu, kao i sada u predsezoni, pokazavši da nije samo šuter, već da može koristiti visinu i masu za napasti (i realizirati) u postu, a uz to je odličan cuter koji je 4 godine na sveučilištu briljirao u sličnom sistemu s 5 igrača na perimetru.

O napretku njih dvojice pod Hoibergom ovisi dosta toga, ako se nametnu kao korisni rotacijski igrači, onda će povratkom Dunleavya imati slatke brige oko raspodjele minuta na bokovima (tipa, s Butlerom isključivo kao dvojkom, bit će manje potrebe za korištenjem Hinricha i Moorea u toj roli koji su jednako nedorasli kao i playmakerskoj), kao i više opcija za igrati s trik postavama, poput spomenute s Butlerom na jedinici ili one s McDermottom (ili Snellom) kao smallball četvorkom.

Ipak, od svih ovih pitanja ono najvažnije je pod košem gdje će o tome kako će se posložiti rotacija ovisiti cijela sezona. Uostalom, sličan slučaj je bio i lani kada je Thibsovo tvrdoglavao inzistiranje na određenim postavama i uzorcima zamjena Bullse sigurno koštalo boljeg izdanja, posebice u playoffu. Dobra je vijest da ovaj put kombinaciju Noah-Gasol nećemo gledati u prvom planu. Iako i ostale imaju određenih problema, ova daleko najgora odigrala je najviše minuta lani, a već samim time što će to promijeniti, Hoiberg će dobiti dosta u napadu.

Tipa, Noah je opasan u kombinaciji s Gibsonom zbog napadačkog skoka i obrane, dok s Mirotićem može funkcionirati jer ostaje jedini čovjek u sredini pa ima prostora za biti koristan. U biti, upravo zbog ovog zadnjeg nekako bi logično bilo očekivati da Hoiberg relativno brzo razbije potencijalni startni dvojac kako bi Noaha što više koristio uz Mirotića i kako bi obrana što manje patila, plus par Gasol-Gibson funkcionirao je solidno u oba smjera tako da i njima treba omogućiti što više vremena zajedno. Jer, bude li isključivo jahao kombinacije napada i obrane, Hoiberg bi mogao napraviti istu grešku kao i Thibs lani, davanjem prednosti inferirornim duetima dok mu ona dva daleko najbolja ne dobivaju dovoljno minuta.

COACH

Hoiberg i Boylen će po svemu sudeći biti trenerski par, svaki zadužen za svoj dio parketa, što je situacija koju sve češće viđamo u NBA. Hoiberg je pak onaj koji će snositi najveću odgovornost za dobre ili loše rezultate, a i njegov utjecaj na momčad ionako će biti puno vidljiviji. Bullsi se nadaju da će biti više Kerr, a manje Tim Floyd koji u skoro 3 pune sezone na klupi nije probio granicu od 20 pobjeda i koji im još uvijek visi nad glavama kao upozorenje o tome da posezanje u NCAA bazen ne mora nužno završiti povoljno. A Hoiberg, koliko god njegove momčadi igrale razigrano na nižoj razini i koliko god da ima NBA iskustvo kao igrač i član uprave, ipak tek treba pohvatati sve konce. Na kraju krajeva, Kerr je imao Gentrya, a Hoiberg u sprovođenju svojih ideja takvog korektiva nema.

Boylen je pak situaciju u Bullsima vidio kao potencijalnu odskočnu dasku, napravi li ova obrana još jednom top 10 rezultat, netko bi mu mogao dati i šansu kao glavnom treneru. Interesantno će stoga biti pratiti ovu dinamiku na klupi jer upravo će Hoiberovo miksanje postava dobrim dijelom utjecati na to kakvu će Boylen moći složiti obranu. Za sada ova podjela uloga visokih izgleda kao da su se dogovorili da svaki ima 24 minute na raspolaganju da izvuče maksimum.

PLUS

Iako će dosta toga mijenjati u hodu, Bullsi ipak vraćaju lanjski roster koji je svim problemima usprkos dogurao do treće pozicije na Istoku. Dakle, razina talenta je i dalje visoka, a to je obično poprilično dobar pokazatelj kvalitete, pa ako hoćete i osigurač od većih posrtanja do kojih bi inače moglo doći u situaciji kada veteranska momčad mijenja identitet preko noći. I ne samo da imaju dovoljno talenta u oba smjera (ne zaboravimo da su lani Bullsi bili jedna od samo 6 momčadi koja je igrala iznad prosjeka i u obrani i u napadu), već bi ga ove godine mogli dodatno nadograditi sa zdravim McDermottom, korisnim Portisom, iskusnijim i slobodnijim Snellom te prije svega zdravijim izdanjima Rosea i Noaha.

MINUS

Rose je propustio skoro cijeli trening kamp i sada će im trebati neko vrijeme na startu sezone da skuži što mu je raditi u ovoj roli u kojoj nije toliko bitan volumenom (serem, i tu je bitan), koliko učinkovitim korištenjem nekih vrlina koje nedostaju na rosteru, prije svega slash & kick igrom i presingom na loptu. Noah je pak uglavnom izgledao bezidejno kroz pripreme, a obzirom da je liga u takvoj fazi u kojoj igrača bez šuta praktički možeš ignorirati u obrani, više ga uopće nitko i ne pokušava braniti dok ima loptu, što mu znatno otežava razigravanje. Na ovoj dvojici do jučer Bullsi su gradili ambicije, a sada ne samo što su ostavili najbolje dane iza sebe, već će imati i problema s privikavanjem na nove uvjete. Uglavnom, teško je očekivati da netko samo tako uskoči u njihove role, a bez njih u punom pogonu ovaj roster izgleda tek prosječno.

WCS

Sve promjene u napadu pokažu se tek kozmetikom i Bullsi prema naprijed ostvare čak i gori rezultat nego lani, uz popriličan pad obrambenog učinka. Do jučer momčad koja je lakoćom gurala do 50 pobjeda u sezoni odjednom nema više Thibsa kao oslonac, Noah i Rose izgube se u novim ulogama, Gasol dodatno ostari, Mirotić ne napravi potreban korak naprijed, a dosadne ozljede dodatno otežaju situaciju te sve skupa dovede do scorea 44-38, najgoreg rezultata franšize još od dana kada je Del Negro mahao smotanim papirima uz aut-liniju.

BCS

Nakon 30-ak utakmica uigravanja stvari sjednu na mjesto, Hoiberg i momčad počnu disati kao jedno, pa već nakon Nove godine Bullsi napadačkim top 6 učinkom i prosječnom obranom počinju dominirati Istokom. Rose igra gotovo cijelu sezonu uz manje smetnje i to odlično u oba smjera, Butler je dio MVP diskusije, rotacija na boku je duboka i kvalitetna, zdravi Noah i Gibson drže reket pod kontrolom dio večeri, dok Gasol i Mirotić predstavljaju neriješivu zagonetku u napadu onaj ostatak. Dolaze do 56 pobjeda i do zadnjeg trena prijetnja su Cavsima za osvajanje prve pozicije.

CLIPPERS

SCORE: 58-24

NET/SOS: +6.6/+6.5

ORTG: 111.3

Nova sezona, stari Clippersi. Obnovili su klupu i na papiru se čak i pojačali, uz najbitniju promjenu na trojci gdje će Pierce (i još nekolicina novih lica) uskočiti umjesto Barnesa, ali poanta je ionako da su zadržali udarnu četvorku koja je zadnje dvije godine zaslužna za ponajbolje napadačke učinke u ligi. S ponajboljim pick & roll kreatorom u NBA te izuzetnom sekundarnom triple-threat opcijom u Griffinu, koji uz to ostaje i odlično rješenje u post-up izolacijama, Clippersi nisu naišli na posjed u kojem bi ostali bez ideje, čak i usprkos tome što su uglavnom igrali sa šuterom manje nego bi to bilo poželjno.

Međutim, nedostatak idealnog rasporeda maskirali su kvalitetama Jordana kao finišera u pick & rollu (učincima na obruču u stranu gura ostarjelog Chandlera), odnosno Redickovim kretanjem bez lopte koje je na obrane djelovalo slično kao i dodatan šuter, jednostavno ih je tjeralo da uvijek paze na stranu bez lopte (u tome mu je jedini pandan u ligi Korver). S Pierceom koji je pouzdaniji tricaš od Barnesa (posebice iz kornera gdje će s ovoliko akcije uokolo imati gomilu otvorenih šuteva ove sezone), ovaj napad bi dakle još jednom trebao biti debelo, debelo iznadprosječan, možda opet i najbolji.

Jednostavno, sve počinje od Paula i njegove svemirske učinkovitosti s poludistance zbog koje si nitko ne može dozvoliti braniti pick & roll protiv njih zonom. Visoki mora izaći barem pomoći do vrha reketa, a to onda ostavlja dovoljno prostora Jordanu da se spusti iza leđa obrane i zabija zicere. Praktički, biraš otrov kojim će te trovati iz napada u napad. I onda još imaš Piercea u korneru, Redicka na catch & shootu i Griffina na laktu, sposobnog šutnuti, napasti i razigrati, pa čak i povući kontru ili vrtiti pick & roll s Jordanom kada Paula preuzme puno veći stoper poput npr. Leonarda. Nema tu nikakve mudrosti, samo gomila sjajnih igrača koji sjajno funkcioniraju zajedno i koje najčešće u ključnim trenutcima zaustave vlastite greške, a ne obrane. I koji vas mogu ubiti sa svih pozicija na parketu, što je danas rijetkost.

Još jedan razlog zašto su Clippersi toliko dobri je i to što Paul usprkos čestom trčanju i gomili akcija koje vrti gotovo nikada ne gubi loptu – to je već čisti luksuz koji dolazi s tim da za komandama imaš jednog od najboljih playmakera svih vremena.

DRTG: 104.7

Ovaj dio igre za sada je bio ono što ih je sputavalo, usprkos solidnoj obrani perimetra gdje su uz jednog od boljih presing playeva u ligi imali i daleko najpokretnijeg centra sposobnog i pomagati i preuzimati na pick & rollu. Naime, problemi bi nastali u pozadini, što zbog slabijih rotacija Griffina koji nije uvijek na vrijeme stizao čuvati leđa Jordanu, što zbog nedostatak elitnih stopera na boku koji nisu istovremeno mogli pomagati s lakta i držati pod kontrolom šutere. I dok se ovo prvo s vremenom stabilizira kako i Griffin i Jordan stiču potrebno iskustvo (Blake je sada poziciono puno bolji, iako nikada neće biti idealan čuvar na obruču zbog manjka blokerskih kvaliteta, a i Jordan više ne izlazi na svaki pick, radije birajući igrati zonski i čuvati reket), ovo drugo ni ovom prilikom nije potpuno sanirano.

Pierce će odraditi solidnu rolu – iako nije toliko aktivan kao Barnes, ima masu i dužinu da smeta na tom dijelu parketa. Međutim, ni Johnson ni Stephenson nemaju potrebnu razinu fizikalija da bi služili kao poveznica između perimetra i reketa. Stephenson je prije svega dobar u obrani na loptu, Johnson pak zbog dužine bolje pristaje u 3&D rolu, ali i njegove kvalitete se najbolje vide protiv nižih swingmana – čuvati Duranta, pa i Hardena, za njega je nemoguća misija, a kamoli još pomagati u zoni ili na pick & rollu. Dakle, bolji su nego lani, ali možda svi skupa nisu toliko dobri kao Barnes u dobroj formi.

Iako to nikako nije preporučljivo obzirom na probleme koje izaziva u napadu, ne treba čuditi ako Doc u određenim trenutcima na trojci posegne za Smithom koji usprkos sve slabijem lateralnom kretanju još uvijek ima dužinu da smeta na puno većem prostoru od ostalih opcija. U svakom slučaju, iako nisu idealni, svi ovi igrači su plus u odnosu na činjenicu da je lani Redick dobar dio minuta glumio trojku, praktički nakon Barnesa je odigrao daleko najviše minuta na poziciji. To je predstavljalo popriličan problem defanzivno i već njegovo uklanjanje otvorit će Clippersima šansu da se poprave. Pitanje je samo mogu li dovoljno bez poštene opcije, s tek gomilom polovičnih rješenja?

Tako da će minimalno Clippersi opet biti barem prosječna defanziva. Rivers će se pobrinuti da brane tranziciju, kontroliraju skok u obrani i čuvaju obruč, pa makar i po cjenu previše fauliranja koje rezultira spomenutim problemima na boku i s Griffinom u roli centra. Na pick & rollu će vjerojatno opet žrtvovati povremeni propust na obruču kako bi zaustavili kreatora s loptom i držali šutere na strani bez lopte pod kontrolom, to se neće popraviti osim ako Jordana ne ostave isključivo u zoni, što ih pak čini previše ranjivima na šut iz vana. A tu se nikako ne bi smjeli pogoršati – počnu li im protivnici ubacivati trice protiv ovakvih bokova, što su do sada uspijevali sakrivati shemom i Jordanom, defanzivni pad bi mogao biti takav da im ni super učinkovit napad neće pomoći.

Do toga vjerojatno neće doći jer će se jezgra popraviti, a i ova gomila novih tijela na raspolaganju svakako će biti bolja od rotacije koju su činili Barnes, Crawford i Redick, što bi konačno barem malo moglo olakšati život visokom dvojcu koji je često bio prisiljen raditi više nego bi trebao. Potencijala za iskorak prema top 10 imaju, a hoće li ga ostvariti, to ovisi o pristupu i prinovama.

ROSTER

Kad imaš Paula, onda se ne moraš brinuti za poziciju jedinice čak i ako nemaš adekvatnu zamjenu, što je lani bio slučaj. Naime, odlazak Collisona u Kingse otvorio je ogromnu rupu u rotaciji koju su prvo pokušali zakrpati Farmarom (tko ga se još sjeća), a zatim i Docovim potomkom. Onih nekoliko iz guzice izvučenih partija u playoffu mladog Austina ne mogu maskirati činjenicu da je kao playmaker grozan. Prikrio je to tako da je uglavnom igrao uz Crafworda koji je ionako imao loptu u rukama, a i vlastitom borbenošću koja ga je držala iznad vode te je služio barem kao presing igrač. Samo, to je jednostavno razina s kojom ne bi smio do minuta u ozbiljnoj momčadi. Nakon što su Clippersi s njim na parketu ostvarivali čak -15 poena na 100 posjeda u odnosu na postave s Paulom (u playoffu -16, tako da mu se ne može poreći da nije konstantan), stigli su Prigioni i Stephenson kako bi donijeli opciju više dok je Paul na klupi.

Prigioni je, poput većine Docovih pojačanja, priliku zaslužio solidnim partijama za Rocketse protiv Clippersa, ali teško da je ozbiljno rješenje obzirom na kombinaciju godina i slabašnog realizatorskog učinka, dok je Stephenson razumljiva kocka obzirom da kao franšiza nemaju previše prilike doći do pojačanja u vidu mladih igrača koji su u određenom trenutku igrali na razini graničnog all-stara. Iako bi mogli donijeti znatno više od Riversa, nije nemoguće da nestanu s radara poput Farmara, što prevedeno znači da situacija nije puno bolja nego lani. Obzirom koliko su Rivers i Stephenson skloni kiksevima, za očekivati je da Prigioni koji barem donosi veteransku stabilnost dobije većinu minuta iza Paula, ali za Clipperse je najbolje da CP3 sezonu odradi u komadu.

Na dvojci su stvari nešto bolje, ali nisu bez briga. Redick igra sve bolje što ide stariji, a nakon što je lani odigrao sezonu karijere i to skoro u komadu, obzirom da ima 31 godinu možemo očekivati lagani pad i novu veću pauzu. Kako je Crawford u još goroj situaciji s 36 godina na leđima, Clippersi ovaj put neće imati onu vrhunsku zamjenu koja je mogla maskirati vanjsku liniju i bez Paula i bez Redicka. Crawford praktički lani nakon ozljede lista nije sličio na sebe, a sudeći po predsezoni, a i ljetu u kojem je cijelo vrijeme bio u izlogu kao višak, očekivati od njega nešto nalik partijama koje su mu donijele titule najboljeg šestog igrača nema smisla. Uostalom, njegova combo igra s carinjenjem lopte teško će se uklopiti sa Stephensonom, Riversom i Smithom, dakle ovdje možemo zaključiti kako Clippersi imaju imena na klupi, ali ne i poštenu postavu.

Uglavnom, i tu bi mogli gledati Stephensona i Riversa, a Lance je i dalje u konkurenciji za ozbiljne minute na trojci, a možda čak i rolu startera. Lance kao obrambeno najaktivniji ima smisla kao bočni defanzivac uz startere koji njegovu često bezglavu igru mogu držati pod kontrolom. U biti, i Pierceova rola u drugoj postavi bila bi ta stabilizatora pored hrpe revolveraša, a teško da je dobar znak kada umjesto forsiranja najboljih moraš slagati rotaciju na ovakav način. Kako god bilo, Pierce će odrađivati one bitne minute na trojci, na kraju svakako, ako već ne na početku, a ako od Stephensona dobiju išta nalik onome što je pružao u Pacersima prije dvije godine mogu biti presretni. Ionako je jedino bitno da su Doc i društvo odustali od bacanja minuta na Johnsona kao startera i da će ga koristiti isključivo u posebnim prilikama, kao stopera na boku ili smallball četvorku.

Ima ovdje previše krpanja i upitnika, a jedina jasna situacija je pod košem. Tu su u Smithu dobili trećeg visokog u rotaciji koji će mijenjati i Griffina i Jordana, a kada zatrebaju masu na parketu tu su umjesto Davisa sada ili Aldrich ili Hayes. Međutim, to što je situacija jasna, ne znači da je i dobra – očekivati od Smitha čuda nije pametno, a svi drugi su igrači za krajnju nuždu. Kroz sezonu će ova kombinacija tijela gurati, ali u playoffu tri čovjeka pod košem ne garantiraju previše, posebice ako će minute na back-up petici pripasti Griffinu. Stoga je bolje da dobiju dovoljnu dubinu na boku kako bi Pierce mogao što češće pomoći kao četvorka.

COACH

Rivers je klasični primjer vrhunskog managera koji uspjeh u poslu prije svega duguje izuzetnim odnosima koje uspostavlja s igračima, ali i uopće svima oko sebe. Doduše, s vremenom je i njegova uloga poprilično prokužena, danas svi koji nisu pali s Marsa znaju da je poprilično licemjeran i da dobar dio onoga što govori služi samo kako bi ostvario osobne ciljeve. Međutim, dok ima momčad iza sebe, to i nije toliko važno.

Koristeći se Gentryevim nasljeđem (da, Gentry je uz Warriorse manje-više prije dvije godine posložio i ove super učinkovite Clipperse koji su dvije godine za redom imali najbolji napad lige), Doc je nastavio graditi identitet oko napada, ali lani nije uspio zakrpati rupu nastalu odlaskom Luea u Cavse, koja je odmah rezultirala slabijim učinkom u branjenju trice i presingu. Novi pomoćnici, Woodson i Frank, nisu previše dirali u temelje koje su postavila ova dvojica prethodnika, osim što je Frank zaigrao s manje rizika kada je Jordana povukao malo više u zonu.

Uglavnom, ista trojka bit će za kormilom i ove sezone, sa svim dobro nam poznatim limitima, a situacija u klubu već se pomalo okreće protiv Riversa koji više ni u očima vlasnika Ballmera nije nedodirljiv. Izlete li Clippersi još jednom u polufinalu, mogao bi izletiti i Doc zajedno s ovim društvom mediokriteta.

PLUS

Klupa i dalje nije vrhunska, skrpana je i krcata veteranima i rizičnim projektima koji im ne garantiraju ništa dalje od ove sezone, ali će od nje dobiti barem nešto, što je puno bolje od ništa. Previše je tu tipova sumnjivog IQ-a i upitne učinkovitosti, ali kad im se dogodi trenutak inspiracije, mogu riješiti utakmicu, što će svakako olakšati život udarnoj četvorci koja će si moći priuštiti povremeni predah, potreban kako se opet ne bi raspali u playoffu.

MINUS

Paul se ne pomlađuje, dakle ovaj roster nema još previše vremena zajedno u top formi da ode do kraja. U biti, sada im je idealan trenutak obzirom da je Griffin dosegao zrelost i teško može bolje od onoga što je pružao lani, posebice u playoffu. Također, tko zna kakvu će Doc složiti rotaciju iduće ljeto, ako je uopće bude u prilici slagati. Ne iskoriste li ovu priliku, možda sljedeću neće ni dobiti, a to je popriličan pritisak kad je stavljen pred jezgru poznatu po tome da ne funkcionira najbolje pod – pritiskom.

WCS

Ozljede uspore i Paula i Griffina, Pierce pokaže ozbiljne znakove starenja, a na boku i dalje ostane rupetina u obrani, što rezultira napadom izvan top 3, odnosno još jednom prosječnom obranom. Dovoljno za tek 54 pobjede i sudar s nekom od preostale top 4 momčadi na Zapadu u prvoj rundi, što rezultira ispadanjem u prvom krugu i Ballmerovim bijesom.

BCS

Paul i Griffin izguraju sezonu bez većih problema, Pierce se pokaže korisnim u oba smjera, a gomila novih tijela na boku i pod košem pomogne obranu progurati među top 8. S još jednom najboljim napadom u NBA ostvaruju najbolji učinak regularne sezone s 60 pobjeda te jašu prvu poziciju do najboljeg rezultata u povijesti franšize, finala konferencije, u kojem gube u šest utakmica jer nemaju dovoljno defanzivnih rješenja. Plus, gube jednu utakmicu u seriji u svom stilu, nizom grešaka u završnici dok Doc samo gleda i razmišlja o tome na kojoj televiziji prihvatiti posao komentatora.

1 thought on “BULLS + CLIPPERS = 3

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *