HEAT + WARRIORS = 2

Obzirom da svaki slobodan trenutak, a igrom slučaja u ovom periodu nema ih puno jer ni na poslu ni doma nemam pristupa kompu u količini na koju sam navikao, koristim da bacim pogled na tekme, ova završna dva posta najave sezone malo su se razvukla. Iskreno, nemam ih ni volje pisati sad kad je akcija već počela, radije bilježim misli za prve power rankingse idućeg tjedna, ali opet osjećam da moram stvar privesti kraju. Stoga ću pokušati napraviti to u što kraćem obliku mogu (mo’š mislit, da sam to u stanju, s ovim pizdarijama bi već odavno završio).

HEAT

SCORE: 48-34

NET/SOS: +2.1/+2.6

ORTG: 108.7

Na papiru potencijal ove petorke je popriličan, ali, sudeći po svemu viđenom u predsezoni, trebat će pričekati da vidimo kako će se stvari posložiti (ne zaboravimo da je ovo prvi put da će uopće zaigrati zajedno jer lani zbog ozljeda nisu stigli iskoristiti završni dio sezone za uigravanje). Naime, za razliku od ostatka lige koja ubrzava i povećava broj ispucanih trica, takve tendencije kod Heata nisu prisutne. Što je s jedne strane razumno jer nemaju kritičnu masu šutera, dok je s druge problematično jer imaju jednog od najboljih playmakera u ligi kada su u pitanju tranzicija i rašireni pick & roll. Nema sumnje kako će Dragić trčati kontre kad god mu se otvori prilika, ali kombinacija istrošenih koljena Wadea i Denga, odnosno povećih stražnjica Bosha i Whitesidea, baš mu i ne garantira da će imati idealnu pratnju. Također, njihova pick & roll igra će imati problema zbog upitne šuterske moći petorke. Tako će Dragić, dok je Wade na parketu, biti manje u mogućnosti vrtiti potencijalno ubojitu 1-4 kombinaciju s Boshem jer im je Bosh kao vjerojatno najbolji šuter u startnoj postavi neophodan u spot-up roli. Whiteside može nositi dio tereta primarnog pick & roll partnera ako će biti na parketu (što je uvijek upitno obzirom na probleme s osobnima u koje upada), ali nije efikasan kao Bosh, plus i pitanje je mogu li Wade kao cuter i Deng kao šuter iz kornera donijeti idealan balans iz večeri u večer? U ligi u kojoj će većina protivnika šutirati oko 30% pokušaja s perimetra, može li njihova formacija omogućiti dovoljno visoke postotke za dvicu i dovoljno slobodnih da nadoknade razliku?

Još jedan problem je Wadeova sklonost igranju s loptom, koja je i logična obzirom da je čovjek u toj ulozi puno opasniji nego u spot-up roli gdje ga obrane mogu ignorirati čim je dalje od laktova. Wade nije odustajao od svoje kvote driblinga ni dok je LeBron bio u klubu, sigurno neće ni sada kada je tu Dragić i ovdje će morati naći određeni balans. Dragić je sposoban igrati iz spot-upa, ali Dragić u toj roli je tek solidan NBA starter, nikako onaj granični all-star talent kojega imamo prilici gledati s loptom u ruci kako napada prostor. Dakle, iako u teoriji kombinacija s Wadeom kao playom i Dragićem kao šuterom ima smisla jer im daje i balans i dodatno širi reket, to i dalje nije garancija da će napad Heata biti išta više od prosječnog.

Ono gdje bi Spoelstra mogao dobiti dodatne poene su stretch, ali i smallball postave. Drugim riječima, možemo očekivati da će Green imati ogromnu rolu kao zamjena za obje bočne pozicije jer je ubojit tricaš sposoban ispaliti gomilu lopti s perimetra, a tu bi, posebice u postavama kada igra umjesto Wadea, mogli imati najbolje stretch izdanje Heata uopće (i vjerojatno napadački najučinkovitije). Što se smallballa tiče, nema smisla da momčad koja je prva pokazala blagodati ovakvih postava ne koristi iste samo zato što su sada u modi, tako da ćemo zasigurno gledati postave s Dengom ili Winslovom kao lažnim četvorkama koje koriste prostor serviran od strane Bosha ili McRobertsa u idealnim formacijama s 5 vanjskih, odnosno kako kreiraju prostor za Amarea ili Birdmana u pick & rollu s Chalmersom, Wadeom ili Dragićem.

Jasno, obzirom da imaju gomilu tijela pod košem, klasične postave bit će bitne i s klupe, tako da će McBob dobiti svoju kvotu minuta i uz Birdamana ili Amarea, što opet neće biti grozno zbog njegove sposobnosti da ubacuje tricu. Dakle, Heat će imati solidan napad ako ih zaobiđe epidemija ozljeda i ako Spoelstra pronađe idealan balans postava koje koristi. Previše je tu talenta da ne bi bili dobri bez obzira na to što nisu potpuno prihvatili zaokret u smjeru više run and guna. Međutim, pravo pitanje je mogu li biti dovoljno dobri da se uključe u borbu za vrh Istoka? Za to će im trebati puno bolji napadački učinak od onoga kojega je sugerirala igra u predsezoni, a do njega između ostaloga mogu i pametnom taktikom.

Jedan od načina za maksimizirati potencijale bio bi što ranije razdvojiti Dragića i Wadea, tako da ovom prvom ostane više primarne akcije s loptom uz druge postave koje su po defaultu sklonije bržoj košarci s revolverašem poput Greena i takvim centrima kao što su Birdman ili Amare. Wade pak tada može bez veće štete po momčad preuzeti rolu glavnog kreatora jer Chalmers je ionako najkorisniji u 3&D roli (pod uvjetom da se opet sjeti kako ubaciti tricu, što je lani zaboravio, dijelom i zbog puno veće odgovornosti koju je imao u pick & rollu). Uz ovaj potez, trebat će maksimalno izbjegavati koristiti Amarea kao što drugo osim back-up petice, pa makar to značilo da neće vidjeti previše minuta (ne zaboravimo da je tu uz Whitesidea i Birdmana još i Haslem kojega drže na rosteru više zbog pedagoških nego košarkaških razloga). Bosh, McBob i smallball četvorke više su nego dovoljni za izgurati sezonu i Heat stvarno nema razloga smanjivati prostor korištenjem čovjeka bez šuta na četvorci pored ovakvog bogatstva opcija. Posebice jer čak i sa stalnim šuterom na četvorci opet neće ubacivati dovoljno da većinu večeri ostvare barem egal u tom segmentu igre.

DRTG: 106.6

Obranu čeka slična sudbina kao i napad, morat će im se dosta toga poklopiti da bi bili iznad prosjeka. S tim da za razliku od napada gdje teško mogu biti loši, lanjska sezona služi kao upozorenje da im je pod ovdje poprilično klimav. Prvo i osnovno, trebat će im Whiteside veći dio večeri na parketu, što je kako smo već spomenuli izazov sam po sebi. Koliku god gomilu visokih imali, a među njima je čak i čovjek koji je igrajući centra osvojio dva naslova, tek u paru s Whitesideom mogu pružiti idealnu kombinaciju kontrole skoka i zaštite obruča. Svako drugo partnerstvo je osuđeno na probleme, posebice u slučaju povećane minutaže. A potreba za time se može pojaviti ako Whiteside u svom stilu napravi niz glupih grešaka i izbaci se s parketa ili uopće iz kombinacija na duži rok. Opet, obzirom da su lani čak i s njim na parketu bili jednako kilavi, treba vidjeti može li zdraviji Bosh popraviti defanzivne učinke. Naime, zbog gomile zdravstvenih problema od samog starta sezone Bosh gotovo da i nije zaigrao poštenu obranu, a nedostajao im je i McBob koji je solidan defanzivac. Dobiju li od njih dvojice ono za što su inače sposobni umjesto jednog velikog ništa koje su imali lani, stanje pod košem bi se samo tako stabiliziralo, vjerojatno bi se popravile i Whitesideove on/off brojke i Miami bi imao temelje za solidnu defanzivu.

A trebat će im funkcionalna osovina pod košem jer postoji prijetnja od curenja s više strana. Recimo, postave s Amareom na petici nemaju šanse braniti ikoga, stoga možemo očekivati da Spoelstra zaigra puno agresivnije kad mu je klupa na parketu, dakle s puno udvajanja na pick & rollu, puno preuzimanja i puno presinga po cijelom parketu. Chalmers i Winslow dobro bi se snašli u ovom sistemu, a problem nedostataka visine u sredini kompenzirao bi se donekle većom količinom osvojenih lopti iako zasigurno ne dovoljno da bi im klupa postala pozitivna na ovom dijelu parketa. Startna petorka igrat će pak puno konzervativnije, trudeći se držati Whitesidea što bliže obruču, dok bi Bosh trebao biti taj koji izlazi prema perimetru na pomoć. Dani Wadea i Denga kao plus igrača na ovoj strani su prošlost, nisu u stanju striktno čuvati igrača, kamoli rotirati se u pomoć, ali obojica su dovoljno dugi da bi funkcionirali u više zonskom zaduženju. Dragić također nije oličenje kvalitete u pritisku na loptu i ovo bi moglo značiti da bi Miami kao i lani mogao imati jednu od gorih obrana na perimetru.

Najgore od svega, za razliku od napada gdje ima dovoljno mogućnosti kombiniranjem postava povećati učinak, defanzivno Spoelstra jednostavno nema takvih rješenja. Praktički, da bi imao šansu ostvariti učinak iznad prosjeka morao bi 48 minuta jahati Whitesidea i Birdmana u kombinaciji s Boshom i McBobom, što se teško može dogoditi zbog gomile drugih opcija (i pri tome se još moraju nadati da Bosh može opet zaigrati obranu na vrhunskoj razini), a onda i izvući nešto na boku te pokušati pronaći više od 15-ak minuta na jedinici za Chalmersa (što nema smisla jer je Dragić i bolji košarkaš i masno plaćen da igra glavnu rolu). Samo, kad si u situaciji da ti je rookie vjerojatno najaktivniji obrambeni igrač na vanjskim pozicijama, sve je jasno – Miami će ići onoliko daleko koliko dobro budu skakali (a tu su lani bili očajni kad god ne bi Hassan bio u blizini) i koliko dobro budu čuvali obruč (opet usko vezano uz Hassanovo prisustvo na parketu). Ako pak uspiju obraniti perimetar barem na prosječnoj razini s ovolikom količinom veterana i slabašnom klupom, mogu otvoriti šampanjac jer to bi im garantiralo top 15 defanzivu, možda i nešto više.

ROSTER

Dragić i Chalmers pokrit će 48 minuta na jedinici u idealnom svijetu, a eventualne postave s dva playa bit će aktualne tek kada se Wade ozljedi i kada Green ne bude dovoljan za pokriti sve preostale minute. Kao osigurač tu je lanjski rookie Johnson, koji je na račun kvalitetne presing igre zaradio ostanak na rosteru. Na dvojci je situacija isto poprilično jasna, dok su zdravi tu će igrati Wade i Green, koji će zasigurno dobiti i poneku minutu zajedno kao par na boku. U slučaju Wadeove ozljede pak otvorit će se poneka minuta za oba rookiea, ne samo Winslova već i Richardsona koji se kroz ljeto pokazao mudrim izborom.

Kako im je Greenov šut neophodan, u idealnim uvjetima srezane rotacije koristiti će ga i na trojci uz Wadea, ali ostat će dovoljno minuta i za Winslova koji je sudeći po viđenom u predsezoni već sada najenergičnija obrambena opcija koju imaju na perimetru. Rookiea će koristiti i kao smallball četvorku, što je rola koju je Deng već lani odrađivao. Ono što je očito je da imaju jasnu podjelu uloga, ali isto tako su za jedan roster sklon ozljedama poprilično ranjivi ako dođe do većih pauza udarnih opcija jer sva ova ekipa s klupe, koliko god solidna bila ovako na papiru u back-up roli, imat će problema u povećanim ulogama.

I dok na ovim vanjskim pozicijama nemaju previše opcija, pod košem doslovno imaju 5 rješenja za svaku poziciju (i to bez da računamo tu Denga i Winslowa kao smallball četvorke). Doduše, neka su više problemi nego rješenja, ali dobro. Osigurali su se zbog straha od eventualnih Whitesideovih ispada, imaju gomilu tijela, ali ni jedno nije u stanju pomoći u obrani kao Hassan. Naime, ne tako davno je bilo moguće sakriti Bosha kao peticu jer su igrali zonski presing, često s po tri igrača na lopti, te su agresivnim rotiranjem krpali nastale rupe. Sada takvih atleta kakvi su nekoć bili LeBron, Wade i Bosh nemaju, dakle morat će usmjeravati igru pozicioniranjem umjesto pritiskom, a u takvoj obrani petica u sredini ti je neophodna.

Dakle, o tome kako će Birdman i Amare (ili McBob i Bosh, tkogod) funkcionirati dok je Hassan izvan parketa ovisi dosta toga defanzivno. Napadački pak imaju gomilu opcija, a to je očito nešto na što su ciljali s razlogom. Jasno, prvo zato jer ni sami nisu sigurni koliko se uopće mogu osloniti na Whitesidea, drugo zato što su lani bili toliko desetkovani ozljedama da si nešto slično ne mogu dozvoliti pa će radije trpiti nečije nezadovoljstvo (a bit će ga), nego se opet naći u situaciji da im je Haslem visoki s najviše odigratnih utakmica u sezoni (i to s brojkom od 62 nastupa).

COACH

Spoelstra je bez sumnje dobrim dijelom zaslužan za obranu Miamia u danima ponosa i slave, ali bez iskusnog Rona Rothsteina kao koordinatora teško bi presing Miamia na strani s loptom onako sjajno funkcionirao, podignuvši letvicu u odnosu na ono što su pokazivali čak i Bullsi pod Thibsom. Legendardni asistent koji je svojevrsna ikona kluba (prvi trener u povijesti kluba, dobio šansu nakon što je uz Dalya pomogao stvoriti Bad Boyse, uz to sudjelovao u sva tri naslova Miamia, prvo kao asistent Rileyu, a onda i Spoelstri) otišao je u zasluženu mirovinu u pravom trenutku, kad i LeBron iz Miamia, jer ovi novi rosteri Heata jednostavno nisu stvoreni za velike stvari u obrani, a kao zamjena mu je stigao Keith Smart, tip koji se nije previše proslavio kao stručnjak u Warriorsima i Kingsima. Ali, u Miamiu se nadaju da će znati uigrati pasivniju zonu koja bolje pristaje rosteru Heata. Od ove sezone barem, lani ionako nisu ni dobili priliku nešto graditi.

Ako će već imati muke u slaganju obrane bez Rothsteina i bez idealnog talenta, Spoelstra bi barem mogao opet izvući maksimum u napadu. Čovjek dobrim dijelom zaslužan za danas neizbježnu frazu “pace & space” i uopće smjer kojim ide liga, ostat će vjeran što je moguće više formaciji s 4 vanjska igrača, a uz standardnu dozu pick akcije (s naglaskom na razigravanje visokih, posebice za šut iz vana), vjerojatno će u postavljenim napadima težiti što većem broju post-up akcije za Bosha ili Wadea na laktu iz kojega će ovi osim kao strijelci služiti i kao primarni razigravači (posebice Bosh u give & go ili hand-off akciji). Sve ovo odvijat će se uz asistenciju Davida Fizdalea, koji je lani čak promoviran iz asistenta u glavnog trenera uz Spoelstru. Čovjek je već godinama na listi čekanja za posao glavnog trenera, a kako prave prilike još nema, u Miamiu su ga barem na ovaj način nagradili, svjesni da će, pod uvjetom da Heat ostvari potencijale, iduće ljeto vjerojatno ostati bez njega.

PLUS

Talent na papiru ne igra i ne garantira učinak, ali ako ova petorka ostane zdrava veći dio sezone, bez obzira na određene manjkavosti, ona po defaultu garantira playoff. Uz to su klupu natrpali potencijalno opasnim strijelcima koji bi mogli dobiti utakmice protiv momčadi bez dubine samo sposobnošću trpanja. Nitko ne zna kako će na kraju sve ovo što imaju posložiti, ali sama moć sirovog talenta u ovakvom kontekstu u kojem je nemoguće sve utakmice odigrati na optimalnoj razini ogromna je i stoga će Heat opet više ovisiti o učinku doktora, nego trenera. Oni će ionako plaću zaraditi u doigravanju.

MINUS

Ovisnost o igračima kao što su Whiteside i Green, sklonim oscilacijama, nikada nije idealna. A praktički bez njih će imati ogromnih problema biti išta više od prosjeka u oba smjera jer jedan je neophodan pod košem, a drugi na perimetru. Također, upadnu li u rupu s tricama, teško će se izvući bez elitne igre na obruču u oba smjera. Naime, teško će ubaciti dovoljno trica da budu prosječni, a ako ih pri tome budu primali iznad prosjeka, a oba ishoda su itekako realna, tu će se stvoriti jedan raskorak kojega u današnjoj NBA nije moguće tek tako preskočiti.

WCS

Budu prosječni u napadu, ispodprosječni u obrani (ili obrnuto, svejedno), što zbog ozljeda, što zbog loše forme, što zbog nemoći stručnog štaba u pronalaženju optimalnih rješenja (ako ih je uopće moguće pronaći s ovakvim rosterom). Dolaze do tek 43 pobjede, što je svakako bolje nego lani, ali opet nedovoljno za išta više od mjesta u donjem domu Istoka i ispadanja u prvoj rundi.

BCS

Budu nadomak top 10 u oba smjera, s Whitesideom na parketu između 20 i 30 minuta tijekom 70+ utakmica i s odličnom rotacijom koju je Spoelstra relativno brzo posložio. Bosh se potpuno oporavio, klupa je sjajna, a sve skupa je dovoljno za 53 pobjede i drugo mjesto na Istoku, kao i titulu prvih izazivača Cavaliersa.

WARRIORS

SCORE: 58-24

NET/SOS: +6.8/+6.8

ORTG: 109.8

Dok za Miami nemamo pojma kako će izgledati za mjesec dana, kod Warriorsa se sve zna. Kad ne igraju s četiri igrača vani, što je bio slučaj gotovo cijelu prošlu sezonu, onda će igrati s njih pet, na što su nabasali u playoffu kao ubojitu opciju, a u oba slučaja imat će izuzetno učinkovite postave. Bilo da igraju sa stretch formacijom u kojoj je Green sjajan kao sekundarni kreator, bilo da igraju smallball košarku s Barnesom kao spot-up šuterom na četvorci. U svakom slučaju, ključno će biti otvarati prostor za Currya u pick & rollu i Thompsona u catch & shoot akcijama, iz kojih je ovaj dvojac fantastičan. Jebiga, to je čisti luksuz, kao da si u jednom trenutku spojio Stevea Nasha i Reggiea Millera u istoj momčadi, a već jedan bi bio dovoljan za posložiti vrhunski sistem (Curry šutom i driblingom, Klay šutom i kretanjem).

Jasno, da bi ova gomila opcija bila maksimalno iskorištena nije dovoljno imati samo dvije opcije i formaciju, trebaju ti i sporedni igrači koji znaju postavljati blokove, dodavati i kretati se bez lopte, a tu Warriorsi opet imaju nevjerojatnu sreću da na istom rosteru imaju takve dodavače s visokih pozicija kao što su Green i Bogut. A Bogutova sposobnost da bude partner u hand-off i give & go kombinacijama nije ništa manje bitna od onoga što Green donosi kao dodatni šuter i kreator iz driblinga jer tako minimaliziraš manjak šuterskog raspona s pozicije petice koji bi ih u klasičnom pick & rollu koštao učinka obzirom da bi obrane jednostavno mogle ignorirati Boguta igranjem u zoni. Plus, ovakva gomila sjajnih asistenata (tipa, kad je Iggy na parketu uz Currya, Boguta i Greena imaju praktički 4 mozga u akciji) omogućuje im da razbiju akciju kad god požele i iskoriste priliku koja se otvori – možda je zamišljeno otvaranje Currya na šutu, ali ako se netko otvori na cutu prema obruču prije njega, ovakva gomila playmakera to će znati prepoznati.

Uz sve ovo bogatstvo opcija koje je Gentry lani fino zaokružio osnovama Princeton napada koje se očituju prije svega gomilama duplih blokova za šutere, weave akcijama na perimetru iz kojih bekovi traže prostor za ulaz ili šut, zamjenom uloga visokih i niskih u 2 na 2 igri i izuzetnim kretanjem bez lopte svih pet igrača na parketu, Warriorsi su još imali izuzetnu tranziciju i ritam čime su opet naglasak stavljali na kretanje i fleksibilnost, a na kraju je ono možda i najvažnije bila činjenica da su kao momčad jednostavno šuterski ubijali s trice, ostvarivši nevjerojatne učinke s takvom količnom pokušaja (gdje je opet došla do izražaja šuterska preciznost, sada više nema sumnje, najboljeg bekovskog tandema u povijesti lige).

Tu je i detalj klupe – nisu bili ni približno dobri kao starteri, ali su bili u stanju držati visoki ritam u oba smjera, čime su dodatno umarali momčadi koje nisu imale taj luksuz rotirati devet-deset igrača (a činjenica da su od top 10 jezgre, izuzmemo li Leea koji se pretvorio u višak još tijekom predsezone kad je Green potvrdio mjesto startera, samo Bogut i Barbosa propustili više od 6 utakmica – takva prilika za uigravanje i uopće takva mogućnost igranja s idealnim postavama bez potrebe kemijanja bez sumnje je pomogla u ostvarenju izuzetnih rezultata).

DRTG: 102.9

A osim što su dokazali da momčadi koje žive od šuta ne moraju umrijeti sa šutom ako su u stanju šutirati na do sada neviđeno učinkovite načine, Warriorsi su i u obrani postavili nove standarde, potvrdivši da ne moraš igrati sporim ritmom kako bi kontrolirao reket. U tome im je opet u dobroj mjeri pomogla formacija, odnosno kvalitete Greena i Barnesa koji su praktički dokazali da su idealna rješenja za role koje obavljaju.

Green dakle nije samo all-round u napadu, već i u obrani, gdje je njegova sposobnost da brani svih 5 pozicija bila glavni razlog zašto je obrana Warriorsa tako štimala. Ne samo da je mogao pokriti i stretch i klasične četvorke, već je pokretljivošću i pristupom omogućio Warriorsima da preuzimaju kad god to požele, bilo na pick & rollu, bilo u matchup zoni dalje od lopte. Barnes je pak sposobnošću da se fizički nosi s puno većim krilnim centrima kao lažna četvorka omogućavao da što duže zadrže idealnu formaciju u napadu.

Uz to, opet treba istaknuti kako su imali idealni talent za odigrati zamišljeno. U Bogutu su imali idealnu peticu sposobnu čuvati obruč i poziciono pokriti pola reketa, kao i osigurati sredinu od grešaka na strani bez lopte, a u dugonjama na ostalim pozicijama imali su rijetko viđenu kombinaciju atleticizma i fizikalija koja je mogla preuzimati sve tipove igrače bez kreiranja rupa jer su svi imali i dovoljno brze noga da prate niže od sebe, odnosno dovoljno mišića da se guraju s višima od sebe. Mislim, imati u isto vrijeme mogućnost držati na parketu Iguodalu, koji je već godinama smatran jednim od najboljih defanzivaca na perimetru, uz Greena, a onda ih okružiti dugonjama poput Thompsona i Barnesa koji su iznadprosječno visoki za pozicije koje igraju, pa još parkirati Bogut u reket, san je za svakog trenera.

ROSTER

Za udarnu šestorku ne treba trošiti riječi, već je dokazano da kad mogu jahati isključivo njih imaju odgovor na sve prepreke. Iggy je tu ključ, ne toliko time što uskače umjesto Barnesa (ili uz njega kad se ovaj pomiče na četvorku) i igra jednako kvalitetno u stretch i smallball postavi, već zbog toga što odrađuje ogroman posao u oba smjera. Obrambene kvalitete nikada nisu bile upitne i sada su u manje zahtjevnoj roli još važnije (Green i Bogut su važniji za sistem, ali samo Iggy može uštopati 1 na 1 protivničkog swingmana ili lažnu četvorku kao što je bio slučaj s Jamesom u Finalu), a napadački je pronašao novu mladost u isključivo spot-up roli.

Dok može ubacivati tricu preko 33%, sjajan je dodatak ovom napadu, međutim ovdje treba odati priznanje Kerru koji je znatno promijenio način na koji ga je koristio Jackson. Naime, prije dolaska novog štaba Iggy je često igrao kao kreator iz driblinga, te je uzimao gomilu loših šuteva i gušio napad zbog ispodprosječnog učinka s perimetra. Prebacivši loptu više u ruke Greenu i Bogutu, odnosno smanjivši potrebu za Iggyem kao kretorom uopće ga ne ne koristeći kao beka, Warriorsi su dobili i učinkovitiji napad i učinkovitijeg igrača.

Jasno, ovo ne bi bilo moguće da nisu povukli dva solidna poteza u ljeto kad su vanjsku liniju pojačali s Livingstonom i Barbosom, kreiravši tako dovoljan višak na vanjskim pozicijama da ne moraju riskirati razbijati formaciju i ostati bez širine u napadu guranjem Iggya na pozicije jedan i dva. Uostalom, koliko mu je ova nova, manja rola odgovorala, najbolje govori činjenica da je postao MVP Finala, što zbog odlične 1 na 1 obrane na Jamesu, što zbog izuzetne učinkovitosti u spot-up situacijama gdje je minimalno driblao i maksimalno učinkovito finiširao.

Livingston i Barbosa nisu klase kao ovih prvih šest igrača, ali su izuzetno korisni kao dva dodatna driblera sposobna nabijati ritam, a uz to i dovoljno duga za igrati obranu uz Currya. Što je također bitan detalj, obojica su dovoljno opasni kao kreatori da omogućuju Curryu kretati se bez lopte, tako da i bez Klaya na parketu Warriorsi mogu ostati vjerni postavljanju blokova za catch & shoot situacije kao osnovi napadačkih akcija.

Za unutarnju liniju vrijedi sličan princip kao i za vanjsku, naime Kerr za razliku od Jacksona ni u jednom trenutku nije Greena koristio kao trojku, maksimiziravši tako i potencijal momčadi i njegov individualno. Dapače, Green je kroz playoff dobio novu rolu, onu petice, pa ga tako u njoj možemo očekivati dio minuta, što će biti novost dovoljna da i ove sezone napad Warriorsa diše punim plućima.

Inače, Warriorsi se nadaju da će Ezeli još bolje igrati s dodatnom godinom iskustva te da će u njemu dobiti idealnu zamjenu za Boguta, bilo tijekom utakmica, bilo dok je ovaj na odmoru. Za svaki slučaj doveli su i Thompsona, ne zato što im treba jer gotovo sigurno ga neće koristiti na četvorci, već zato što su to mogli kad su već slanjem Leeova ugovora u Boston otvorili prostor i za uštedu, ali i za dodati dodatno tijelo. Kao osiguranje na petici, a treba im obzirom da i Bogut i Ezeli imaju sklonost ozljedama, Thompson je solidan dodatak, iako nema IQ da se uklopi u ovu momčad do kraja.

Stoga će rolu treće petice opet uglavnom odrađivati Speights, koji je ionako igrao isključivo rolu dodatnog šutera. Time je na neki način pripremio momčad na Greena u toj roli u playoffu, što će vjerojatno i ove godine biti slučaj. Naime, Greena nema potrebe trošiti na petici kroz regularni dio, tu će tri centra i Speights kao igrač za promjenu ritma biti sasvim dovoljni, a onda ga jednostavno u playoffu mogu ubaciti i u tu rolu kako budu rezali rotaciju i kako potreba za ovim igračima s dna rostera bude sve manje poželjna.

Warriorsima je dakle sve idealno dok imaju prilike računati na top 10 rotaciju. Međutim, ono zbog čega lani nisu patili, a što bi ih moglo pogoditi ove sezone, je kad zbog ozljeda budu morali posezati za manje idealnim rješenjima na nekim pozicijama. U slučaju da im se stanji vanjska linija, tu se vjerojatno mogu pokriti bez većih problema vraćanjem Iggya dio minuta na dvojku i uključivanjem Rusha i Clarka, koji nisu ozbiljni NBA igrači, ali vjerojatno mogu odraditi desetak minuta u nekoj nebitnoj utakmici regularne sezone. Nije idealno, ali se može izgurati.

Samo, što ako im se stanji situacija ne četvorci, odnosno ako ne budu mogli računati na Greena ili Barnesa duži period? Više nema Leea koji je bio solidna opcija barem u napadu zbog kvaliteta na visokom postu i u pick & rollu, a Speights i Thompson nisu na toj razini. Thompson može defanzivno biti od koristi, nije idealan jer ne može preuzimati bekove, ali može pomoći barem u sredini, međutim u napadu je rupetina koju ne možeš sakriti uz Boguta i Ezelia. Speights je pak rupetina u obrani kao i Lee, samo s puno, puno manjim IQ-om u napadu i s puno, puno manje raznovrsnim napadačkim arsenalom. S njim bi nekako možda održali napadački učinak na visini, ali poanta je da bi ovdje mogli imati ozbiljnih problema na koje do sada nisu morali tražiti odgovor. McAdoo sigurno nije rješenje, Looney možda jeste, ali na Looneya će još neko vrijeme morati čekati zbog operacije kuka.

COACH

Steve Kerr pokazao se briljantnim managerom koji je vrhunski uklopio talente na raspolaganju s zamislima struke, uspijevši pri tome izvući ne samo maksimum iz svakog igrača, već i uspijevši stvoriti momčad koja uživa igrati zajedno jer su svi u svakom trenutku svjesni da nitko neće iskočiti iz role. Kvragu, čak je i jednog Speightsa uspio pretvoriti u korisnog igrača, ignoriravši njegove mane (poput one da samo šutira s poludistance) i naglasivši njegove vrline (poput onda da te šuteve sprema solidnim postotcima).

Adams ostaje kao glavni čovjek u obrani, zadužen da se poštuje pravilo pritiska na loptu i aktivnog branjenja pick & rolla, dok će u napadu Gentryevu rolu odraditi Kerr i Walton. Uostalom, nije da imaju više što učiti ovu jezgru, sve oko čega se trebaju brinuti su raspodjela minuta i prilagodbe tijekom utakmice, sistem je osvajanjem naslova debelo urezan u kolektivnu svijest momčadi. A obzirom na to, možda će im Kerrov izostanak zbog operacija leđa u početku i biti problem, obzirom da je ovaj dokazano znao voditi utakmicu. A onda opet, obzirom da je Luke sin od izvjesnog Billa i da ga je Phil Jackson još kao igrača proglasio jednim od najvećih košarkaških umova koje je sreo, možda to neće ni osjetiti.

PLUS

Inteligencija i svestranost u napadu kombinirana s inteligencijom i svestranošću u obrani napravili su od Warriorsa idealnu košarkašku momčad, tako da nije slučajno da su ostvarili jedan od najboljih rezultata u povijesti. Istina, previše je toga bazirano na šutu i kvaliteti igrača kao što su Curry i Thompson koji se ne rađaju često, ali, uz sav taj talent koji imaju, ono što je fasciniralo je ta odanost sistemu u oba smjera. Jednostavno, momčad koja igra košarku na pravi način, što je možda i njen najveći doprinos igri – u NBA ne može svatko do elitnog talenta, ali svi mogu pokušati barem kopirati stilove igre. Što više Princeton elemenata u napadu i kombinatorne igre u obrani, to više užitka za naše oči.

S tim da u svom tom balansu postoji i jedna doza ludila koja stvar odnosi na razinu više. Košarka je predivan momčadski sport, ali čak i u ovim utopijskim uvjetima gdje svi dišu jedan za drugoga, individualna veličina se ističe. I iako su Warriorsi do naslova došli bez potrebe za Curryevim šuterskim herojstvima, vjerojatno ne bi bili u prilici uopće boriti se za naslov da njih nije bilo. Taj revolveraški stil i naizgled nerezonski šutevi kao da pripadaju jednoj drugoj NBA, manje cerebralnoj, a onda opet, dok upadaju, koga briga. Uostalom, bez tih ogromnih Stephovih muda i brzog obarača, ne bi ni mozak mogao pokazati za što je sposoban.

MINUS

Nemaju ga dok god su u komadu. Ovo je momčad po kojoj se drugi ravnaju, tako da ste s strane nemaju problema, imaju dovoljno opcija za prilagoditi se svakom protivniku. Međutim, već i ozljeda šestog ili sedmog igrača može ih izbaciti iz takta jer su navikli igrati agresivnim ritmom u oba smjera. Time dobivaju i utakmice, često prije zadnje četvrtine, ali time i stavljaju popriličan teret na dubinu rotacije – ako se ona smanji, starteri će morati igrati playoff minute u regularnoj sezoni, što pak onda dovodi do većeg trošenja, a ono kao što znamo može rezultirati ozljedama.

Toga će ove sezone sigurno biti jer koliko god da ulažu u čuvanje igrača, uvijek postoje one glupe, nesretne, košarkaške ozljede koje se ne mogu izbjeći. A u slučaju da im se ozljedi Green slijedi pravo preispitivanje – kao što smo naveli na više mjesta, on je ključan čovjek u oba smjera, njegovi talenti su ti koji omogućuju postojanje sistema. Kvragu, čak i da ostanu bez Currya na mjesec dana, imaju dovoljno playmakera i šutera da guraju. Međutim, budu li morali na četvorci 48 minuta kombinirati Barnesa i nekog od klasičnih visokih (iako bi Kerr u ovoj situaciji posegnuo za Iggyem u određenom omjeru, to bi otvorilo pitanje minuta na vanjskim pozicijama), svemirski učinci bi itekako mogli pasti na zemlju jer drugih igrača koji donosi takav skup vještina kao Green jednostavno nemaju.

WCS

Ozljede napadnu malo Currya, malo Greena, a puno Boguta, što ih u određenim periodima ostavi bez dubine koju bi željeli, konkurenti kliknu, izbjegnu slične drame s ozljedama i preskoče ih sve do pete pozicije jer više se nije moglo sa samo 55 pobjeda. Usprkos tome izguraju dvije ubitačne runde do finala konferencije, ali tamo ipak padnu pod pritiskom slabe Curryeve i Greenove forme i propuste braniti naslov.

BCS

Nastave tamo gdje su stali u Finalu, dodatno pojačavši napad smallball postavama. Opet izbjegnu ozbiljnije ozljede, Steph i Klay nastave šutirati suludim postotcima nikad viđenim u sportu prije njih, Green izdrži cijelu sezonu u ritmu, a klupa se pokaže boljom i duboljom od lanjske, što rezultira još jednim odlaskom preko 60, do 63 pobjede, kao i još jednim naslovom.

4 thoughts on “HEAT + WARRIORS = 2

  1. dignem se danas ujutro nakon izlazka, standradno kavica pa se prebacim na gledanje nba utakmica na nbah.dcom. Nešto sporo učitava, mislim se opet me gazda jebe sa internetom pa utipkam grantland dok se tekma ne učita. Stisnem na grantland i zaslijepi me animacija na kojoj piše da se gase. Šok!!!
    Mislim, znam da su se posvađali sa Simmonsom ali da gase sve što je on (dobro) napravio to mi nje bilo na pameti. Ponašanje na razini djece u vrtiću. Istina, nije da su oni tamo pisali nešto revolucionarno dobro ali Zach Lowe je jedan od najboljih nba stručnjaka, a Barnwell i Mays su solidno odrađivali NFL. Također, Goldseberry nekad napravi dobar graf. Nakon svega, što reći nego da je ovo jedna velika katastrofa i minus za ESPN. Ugl znam da mislite da shvaćam ovo preosobno, ali meni je grantland baš nekako bio priratsao srcu (kao i ovaj blog haha) jer na njemu nije bilo nekih glupih videa, reklama i običnih vijesti već gotovo isključivo kolumne i intervjui.

  2. ESPN je rađen za retardirani dio nacije, ali nisu toliko blesavi da se odreknu Lowea i Barnwella (i Kerrya koji je njihova MLB verzija), koji će vjerojatno samo nastaviti raditi svoj posao u standardnim sekcijama.

    Osim toga nema im se što zamjeriti, ugasili su jedan uglavnom pretenciozan projekt koji je više služio kvazi-intelektualnom izdrkavanju na uglavnom blesave teme (to je nažalost rezultat Simmonsove opsjednutosti radom Klostermana i Gladwella, zbog prijateljstva s kojima je pomislio da je pametniji nego je i otišo uglavnom u kurac kao autor).

    Osobno osim ove spomenute trojice analitičara bez karizme, ali neupitne ljubavi prema sportu koji prate, plus simpatičnih povremenih tekstova o nogometu, Grantland nisam mogao smisliti, uglavnom zbog iritantnih autora koji su se bavili pop-kulturom, posebice televizijom i uopće stava da su toliko pametni da mogu što hoće (Simmons sindrom). Što se NBA uredništva tiče, bilo je zamišljeno po uzoru na Starterse, ali bez hard core ljubavi prema ligi koju imaju spomenuti, šokiran sam bio količinom loših fora i još lošijih opservacija koje su izbacivali. Uglavnom, za tu hrpu yuppieja se nadam da će ostati na ulici 🙂

  3. Grantland je samo trebalo prosijavati po autorima. Lowe odličan za košarku, Chau i Detrick skroz ok. Conception vrhunski sa ove neozbiljne strane (i odlična Ask the Maester kolumna).

    A s druge strane imaju izdrkavanja Sharpa i Goldsberryja.

    Prava tragedija bi mogla biti ako Lowe-a sad prebace u insajdere. Grantland kakav god bio je bio besplatan.

  4. mene je recimo iznenadila najava Jalena za NBA. Ocito se odlicno pripremio jer je iznio masu masu zanimljivih podataka

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *