POWER RANKINGS, WEEK 1.

01. WARRIORS

Gle, kad u četiri utakmice ostvariš u prosjeku 25 poena razlike, tako je nebitno kakav ti je raspored. Warriorsi su još bolji nego lani, sad imaju to šampionsko samopouzdanje i samo ih ozljede mogu skrenuti s kursa. Najbolje od svega, raspored ni u jednom trenutku ne postaje ubitačan, tek tamo nakon all-star vikenda imaju jedan niz zeznutih gostovanja na kojem možda izgube 3 od 7 utakmica, ali gledajući sve ostalo teško negdje mogu upasti u negativnu seriju. U biti, ovaj uvod u sezonu trebao je biti jedan od težih perioda, a ispao je kao produženi godišnji – Pelicansi su preloši s ovoliko izostanaka, Houston ima problema s ozljedama i karakterom, a i Memphis djeluje mumificirano, tako da će im tek Clippersi sutra predstavljati nekakav izazov.

Inače, iako nisu baš imali potrebe maksimalno jahati najbolje kombinacije, odigrali su do sada 12 minuta s onom smallball uber-petorkom iz Finala, a nastave li takvim ritmom, do kraja sezone odigrati će 246 minute s tom postavom. Lani su je pak kroz 82 utakmice koristili 102 minute, što je popriličan iskorak i jamstvo da će biti još učinkovitiji. Kao da im je to trebalo.

02. CLIPPERS

Za sada od visokih standarda na koje su nas navikli zadnjih godina odskače jedino Blake, koji je čini se odlučio nastaviti gdje je stao u playoffu. Naime, održi li se ovaj trend iz prvih utakmica, Blake će po prvi put u karijeri imati potrošnju preko 30%, uz nikada veće postotke šuta i slobodnih. Dakle, čovjek je spreman preuzeti odgovornost u napadu, pa makar uglavnom kroz pick akciju s Paulom, posebice pick & pop u kojem do sada rastura. Može li to biti dovoljno da ih odvede do kraja? Držimo oko na ovoj ranoj MVP kandidaturi.

03. CAVS

Iz utakmice u utakmicu ostavljaju sve bolji dojam, Love je sjajan u post-upu, James u izolacijama, a svi oko njih djeluju razigrano. Ne izgleda to često lijepo, ali zabijaju bez problema, plus uz sve stignu igrati odličnu obranu iako Mozgov trenutno nema snage za više od 22 minute, a postavu s njim i Thompsonom praktički još nisu ni koristili (samo 7 minuta do sada). A i što će im kada s Loveom uz Mozgova ili Thompsona, svejedno, ostvaruju učinak koji je na 100 posjeda treći u ligi (a i ukupno su top 5).

04. RAPTORS

Dobar start ne iznanađuje obzirom na lagan raspored, kao što ne iznenađuje ni bolja igra u obrani. Međutim, što se događa s napadom? Lowry i DeRozan troše manje nego su nas navikli, dijele lopte ne samo s Valanciunasom, već i s Carrollom. To je već opasan napad u kojem nikada ne znaš što te čeka, što je puno bolje nego gledati DeRozanove cigle. Sad da vidimo do kada će ova renesansa trajati. Osim toga, izgleda da je Casey odlučio kako je Scola startna četvorka, tu će također biti zanimljivo vidjeti do kada će ovo prolaziti bez kazne (vjerojatno dok ne nalete na bolji napad od dosadašnjih – sve tri pobjede ostvarili su protiv ispodprosječnih ofenziva).

05. JAZZ

Igraju suludu obranu, drže protivnike ispod 90 poena na 100 posjeda, a to sve skupa izgleda još moćnije jer igraju daleko najsporijim tempom u ligi, s čak 7 napada na 100 manje od prosjeka. Startna petorka, s Netom na playu (koji je dobio prednost pred Burkeom zbog krupnije figure i agresivnije obrane na lopti), Hoodovom dužinom na boku i dvojcem Favors-Gobert, za sada je odigrala najviše minuta, tijekom kojih je protivnike držala na suludih 60 poena na 100 posjeda. Mislim, to su NCAA brojke iz sudara momčadi iz top konferencije s nekim neuglednim programom koji više ulaže u orkestar nego u košarku. Uzorak je takav da nije bitno, ali je simbolično i točno prezentira što su.

06. SPURS

Dok Leonard i Aldridge traže kemiju, dobri stari Timmy rastura kao finišer u pick igri i kao asistent s visokog posta. To je lukavo korištenje prostora kojega sada ima puno više nego prošle godine, ali s druge strane vjerojatno nije dobra vijest da je u drugoj večeri back-to-backa odigrao 35 minuta nakon što je večer prije igrao 30. Budu li cijelu sezonu trebali od njega takav učinak…

07. THUNDER

Durant izgleda odlično i to je najvažnije. Ali, koliko god i on i Russ bili sjajni u pick igri, posebice kada igraju zajedno, Thunder je trenutno jedina momčad s pozitivnim scoreom u ligi koja igra više izolacija od Cavsa. Dakle, Donovana čeka još popriličan posao dok se riješi starih navika. Čak je i minutaža Durantu na četvorci u prosjeku u gabaritima prijašnje, oko 10 minuta po večeri, i to usprkos tome što su im petorke do sada s njim u toj roli, bez obzira tko bio drugi visoki, u debelom plusu.

08. PISTONS

Najavili su kandidaturu za playoff, imaju dovoljno za napasti eventualno slobodno mjesto ako Bucksi ili Boston popuste. Petorka im djeluje skroz solidno, posebice dok im upadaju trice i dok Drummond trpa zicere, bilo nakon pick & rolla, bilo nakon skoka u napadu (do sada je već 15 puta šutirao nakon uhvaćenog odbijanca što je daleko najviše takvih pokušaja u ligi). Još jedan detalj je i gomila post-up akcije koju igraju kroz Marcusa Morrisa koji koristi snagu da izgura slabije trojke pod košem. I skroz je efikasan u tome, za razliku od Drummonda koji troši jednaku količinu lopti kao Morris kroz 1 na 1 akciju u postu, ali je za razliku od njega očajan u realizaciji.

Uglavnom, petorka ima dovoljno kvalitete da izgura sezonu u visokom ritmu, ali klupa je problem, a sada je s ozljedom Meeksa postala još i veći. Praktički, šesti čovjek im je u ovom trenutku rookie Johnson, koji je solidan, ali je ipak rookie. Blake, Bullock, Tolliver i Baynes imaju daleko veće role nego bi smjeli i to je nešto što će ih kočiti kroz cijelu sezonu jer upitno je kada će i u kakvom stanju opet zaigrati Jennings i Meeks.

09. HEAT

Za sada Haslem sasvim fino održava Whitesideovu koncentraciju, što je rezultiralo dobrim učincima u oba smjera. Dragić i Wade još traže način kako funkcionirati zajedno, ali trenutno su toliko duboki da nije ni bitno. Dobivaju čak i defanzivni impuls od druge postave, posebice sada kada je Spo uz Winslowa i Chalmersa ubacio i Johnsona.

10. BULLS

Igraju nešto brže, ali ni šuterski ni trkački nema tu neke očekivane revolucije. Ona najveće je došla kroz podjelu minuta, Hoiberg isključivo koristi dvije petorke i redovito daje šansu desetorici igrača. Starteri funkcioniraju solidno, klupa se pak muči jer osim što nemaju potrebnu širinu u napadu s dvojcem Noah-Gibson, prevelike ovlasti u kreaciji daju paru Brooks-Moore. To neće još dugo držati vodu, Hoiberg će morati malo više miksati, a tu se kombinacija Mirotić-Noah nameće kao moguće rješenje. Gasol i Gibson nisu pokazali puno, dapače, čim se Mirotić makne s parketa nastaju problemi. To samo potvrđuje da za ono što pokušavaju igrati definitivno trebaju stretch četvorku.

11. KINGS

Karl ih je natjerao da trče van pameti, što posebice odgovara Rondu koju u ovom ritmu ima manje šansi upasti u probleme koji dolaze s postavljenim napadima (rotiraju se on i Collison i ritam ne pada tijekom 48 minuta), tako da za sada stvari sasvim fino izgledaju obzirom na to koliko ubacuju kroz tranziciju i iz skoka u napadu. Brzinski su makli sporog Koufosa iz rotacije, nisu odustali od igre s dva visoka (neophodna da bi kupili spomenute odbijance), ali guranjem Cauley-Steina u petorku barem su dobili čovjeka koji može trčati s bekovima. Međutim, neće još dugo moći maskirati manjak šuta, posebice sada kada je Cousins na ledu zbog problema s ahilovom – i pri tome ne mislim na njegov tricaški doprinos (za sada 4 od 10). Razvuće li se to stanje, teško će uhvatiti ritam za ganjati osmo mjesto.

12. SUNS

Djelovali su solidno u obrani u svim utakmicama, dok su u napadu iskoristili činjenicu da Lillard i McCollum ne igraju obranu pa su ih Bledsoe i Knight dvije utakmice doslovno šamarali. Chandler je donio dosta, njegovo kretanje i otvaranje stvaraju dosta prostora na pick igri, ali da bi napadački gurali morat će ćešće igrati s Blazersima.

13. WOLVES

Towns izgleda dobro, već je dokazao da je kompletan igrač, Wiggins nešto manje, i dalje ima problema s kreiranjem iz driblinga. Trice ne šutiraju, što Garnett i Prince rade zajedno na parketu to nikome nije jasno, ali eto barem je Rubio još uvijek u komadu i izgleda bolje nego ikada (čak i finišira na obruču). Klinci dobivaju šansu u drugoj postavi, ali sve skupa je pretanko u napadu u kojem gotovo svaki posjed vrte kroz horns formaciju. Nema previše ideje osim kad je na parketu Bjelica – njegov šut i sposobnost da se iz posta izvuče na perimetar otvaraju potreban prostor Townsu i Wigginsu da dišu na laktovima. U obrani bi pak mogli ostati solidni, Towns je već pokazao izuzetne blokerske instinkte, Garnett i Dieng su aktivni, Bjelica daje odličnu opciju za match-up zonu, a Rubio i Wiggins svakako smetaju svojom dužinom na vanjskim pozicijama.

14. KNICKS

Melo je odigrao sjajnu tekmu protiv Wizardsa, donio je pobjedu u svom stilu, a u ostalima je manje-više podbacio. Trokut najčešće rezultira ili njegovim izolacijama ili post-up akcijom za Lopeza, što je i jedno i drugo daleko od idealnog, ali barem djeluju konkurentno. Plus, klupa se uopće ne čini loša, dapače. Trojka Grant-Galloway-O’Quinn izgleda dosta energično, možda je baš to detalj koji će im dati vjetar u leđa kroz sezonu – dubina rotacije u ovakvoj konkurenciji mogla bi biti presudna, malo je momčadi koje mogu odigrati 48 minuta na razini, a Knicksi djeluju kao netko to bi mogao, makar ta razina bila poprilično mediokritetska. Jasno, sve ovo ima smisla samo ako Melo i Lopez uspiju sakriti činjenicu da im je trenutno startni bekovski dvojac nedostojan Eurolige, odnosno da je Porzingis još prezelen (rispekt ipak za odluku da ga odmah gurnu u vatru).

15. HAWKS

Problemi s Bazemoreom su se nastavili, ubio je ih u prvih par utakmica, kasnije su nešto dobili od njega pa su se stabilizirali. Ali, za momčad kojoj treba idealan kontekst da bi dala maksimum, ovo igranje s njim u petorci je ruski rulet.

16. MAVS

Dobili su utakmice koje su morali bez obzira na probleme s ozljedama, što je samo još jedan dokaz da su kao franšiza mirni dok god imaju Carlislea. I Matthews i Parsons su se vratili ranije od očekivanog, ali samo tijelom, produkcije još nema. Međutim, ako im se ukaže prilika, iskoristit će je, što su dokazali pobjedama nad Sunsima i Lakersima. Obrana pak ne može izdržati na ovoj razini, imali su sreće što su igrali s dvije loše šuterske ekipe kojima je njihova zona mogla smetati, čim nalete na neku koja može ubaciti tricu bit će u problemima.

17. WIZARDS

Pa, ubrzali jesu, ali učinak im za sada nije nešto, posebice ne kad uzmemo u obzir da moraju nadoknaditi slabiju obranu i skok. Ovo je za sada Wall i Beal show, s tim da je ovaj potonji počeo sezonu trošeći kao superstar (ne prateći to superstar učinkom). S tim da nije stvar samo u tome da je odlučio biti bahat – Wizardsima nedostaje kreatora, toliko da je Wittman prisiljen dati zeleno svjetlo Sessionsu i Nealu da igraju 1 na 5.

18. CELTICS

Stevens ih je maksimalno navio, trče i grizu (najviše ukradenih lopti u prosjeku na 100 posjeda), dakle cilj je maksimalno iskoristiti dubinu klupe. Međutim, to miksanje je i mali problem, teško je izvući nešto od igrača ako mu daješ desetak minuta u prosjeku – od 6 visokih koje Stevens redovno koristi u rotaciji, za sada samo Amir Johnson igra preko 20 minuta po utakmici, “čak” 22.

19. BLAZERS

Leonard ima nekakve probleme s laktom što ih ostavlja bez itekako bitne šuterske opcije u ovom trenutku, ali možda je veći problem kilava obrana na perimetru. Jednostavno nemaju rješenja za pick & roll, ni u prednjoj ni u zadnjoj liniji, to će ih koštati kroz sezonu. McCollum je odličan strijelac, ali je presitan, posebice u kombinaciji s Lillardom, takve rupe će izgleda biti nemoguće sakriti, posebice kad nemaš poštenu peticu u rotaciji.

20. MAGIC

Skiles je za sada odgovorio na ono najvažnije pitanje, Harrisa koristi isključivo na četvorci. I ne samo to, rotira ga isključivo s Gordonom tako da Magic očito pokušava što više raširiti reket s unutarnjih pozicija. Sad, kako bi to izgledalo da je Frye potpuno spreman, ne znam, a obzirom da se porazi gomilaju nije isključeno da će uskoro posegnuti i za nekom drugom kombinacijom.

Za početak bi svakako trebalo naći što više vremena za Harrisa i Gordona u istoj postavi jer ova kombinacija s tri beka u startnoj petorci ne funkcionira, dobivaju gomilu minuta bez rezona, Fournier očito nije takva prijetnja da sakrije Paytona u napadu, a obrambeno su slabašni, što je i potpuno razumljivo, posebice jer ne ostvaruju presing kakav bi trebali s ovoliko pokretnih igrača u petorci.

Najbolje od svega, korištenje Harrisa i Gordona isključivo na četvorci otvara gomilu minuta Hezonji na trojci, koji, ako će Fournier nastaviti biti ovako neuvjerljiv, ima šanse praktički ukrasti tu poziciju. Nažalost, Mario je daleko od spremnog za tako nešto. Krenuo je dobro, s bljeskovima u svom stilu, međutim njemu na čelu još uvijek piše da je totalni klinjo i da pojma nema kako se igra košarka kao momčadska igra (tako da učinkovitost u izvedbi staviš ispred nagona). Tako da će na važniju rolu pričekati još neko vrijeme.

21. BUCKS

Naravno da su ovi uzorci besmisleni, ali nije slučajno da su trenutno najgora defanziva lige. Monroe je minus u odnosu na Zazu obrambeno, a teško da će im skori povratak Parkera pomoći na ovom dijelu parketa. Bez ponavljanja lanjske kvalitete u obrani, neće biti lako ni vratiti se u playoff, bez obzira što napad za sada izgleda pristojno. Olakotna okolnost je što su u prvoj utakmici bili bez Giannisa, a uz to što čekaju na Parkera praktički nisu mogli računati ni na Mayoa ni na Hensona – podatak da im je postava u kojoj Johnny O’Bryant igra četvorku trenutno petorka s najviše odigranih minuta sve govori. Kad se malo poslože, bit će ok, ali za sada ostaje dojam da će Pistonsi najprije preko njihovih leđa u playoff.

Inače, ta bitka za osmo mjesto na Istoku od koje smo očekivali puno izgleda kao da se neće dogoditi. Hornetsi su preslabi bez Gilchrista, Indiana je izgubljena u traženju identiteta, Orlando nije spreman, a New York je pretanak, tako da se sve svodi na Pistonse protiv Celticsa ili Bucksa. Kvragu, izgleda da će opet biti zanimljivije na Zapadu gdje problemi Pelicansa otvaraju vrata Sunsima, Blazersima i Mavsima. Ne velika vrata, više ona za mačke (jedna od besmislenijih stvari ikada), ali ipak vrata.

22. LAKERS

Randle izgleda dobro, Clarkson i Russell imaju momenata. I to je to, u napadu očito imaju štofa, ali dok ih Kobe vuče na dno s postotcima, teško će imati dovoljno za dobivati utakmice. Zanimljivo, nakon što je lani Scott branio da pucaju trice i forsirao igru preko visokog posta, sada su nakon tri utakmice ekipa s najviše pokušaja u obliku trica, čak 39%, po čemu šišaju i Rocketse. Obrana je pak takva da očito ni Hibbert neće biti od velike koristi.

23. HORNETS

Nisu ostavili loš dojam, u svim utakmicama bili su tu negdje, ali jednostavno nemaju dovoljno. Trice ispaljuju suludim postotcima, ali dok startaju s Hairstonom i krpaju tu drugu bočnu poziciju, nemaju previše šanse. Obrana je pak ostavljena na milost i nemilost radi napadačkog progresa koji jedva da je opipljiv, posebice jer od svog ovog prostora Big Al gotovo da nema koristi koliko malo mu spuštaju loptu.

24. NUGGETS

Pazi sad ovu hiperbolu – Jokić je najbolji visoki strijelac u ligi mlađi od 22 godine nakon Karla Townsa. Jasno, ovo je dobrim dijelom trik konstatacija jer ionako ima samo 11 igrača koji odgovaraju ovom opisu, da su visoki preko 210 i da imaju manje od 22 godine, ali tu raznovrsnost u napadu koju imaju ova dvojica nema ni puno njih uopće. Govorim o tome da su u stanju igrati i licem i leđima košu i da su totalno smisleni u svojim pokretima iako su toliko mladi. Načinom na koji igraju košarku ostavljaju dojam veterana, a to je rijetkost u sportu u kojem u tim godinama obično vladaju hormoni.

Popije Jokić tu i tamo brutalnu bananu, to je uostalom sudbina svih igrača finese koji ne žive iznad obruča, ali ta fluidnost koju pokazuje dok bira rješenja, bilo spinom, horokom ili ulazom koji završi mekanim floaterom, debelo su iznad prosjeka, opet kažem ne samo za godine, već uopće za ono na što smo naučeni kao prosjek na poziciji.

Manjak atleticizma je problem, ali ovakav košarkaški IQ to će sakriti bez problema jer sport kojim se čovjek bavi je prije svega košarka, ne atletika. Uglavnom, Denver ima dvojac s kojim će, uz malo sreće i puno pameti, jednog dana razbijati po Zapadu. A razlog zašto sam se odlučio istaknuti Jokića u prvom osvrtu na njih (a nije da se ima što drugo, Mudiay će imati dugu godinu dok baca lopte u bunar i promašuje otvorene šuteve koje mu obrane ostavljaju) je taj što ga imam na oku još od kada su mu brojke sugerirale da je novi Kevin Love.

Dakle, vlak je odavno krenuo, a kako se smatram i svojevrsnim kondukterom na njemu, ili barem konobarem u salonu, moja preporuka vam je da se ukracate na njega dok to još nije postala moda.

25. PELICANS

Prvo riješimo širu sliku – kad sam ubacio nove podatke u sistem po kojima će Evans propustiti 30 utakmica umjesto projiciranih 7, prag Pelicansa spustio se s 47 na 44 pobjede. Dakle, po tome razloga za paniku nema jer im je na ove godine slabijem Zapadu to i dalje više nego dovoljno za playoff. Problem je samo što sistem ne uzima u obzir činjenicu da su Pelicansi istovremeno bez dva top 6 igrača, Tyrekea i Pondextera, odnosno sa startnim playom i dvojicom centara koji su još u fazi rehabilitacije. Kako im je liga složila samo takav raspored do Božića, dok se opet okupe mogu biti sretni ako se održe 10 utakmica ispod 50% (tipa, do sudara s Heatom na Božić vrlo lako bi mogli imati 8-20 i još će do tada imati hrpu obračuna s direktnim protivnicima za playoff, Jazzom i Sunsima prije svih).

Sad, kad imaš Anthonya Davisa onda se možeš nadati i nečemu višem, ali problem je što Davis u ovih prvih nekoliko utakmica ne igra ništa nalik onome što smo navikli od njega. Ne kužim što Gentry pokušava, ali umjesto da ga koriste kroz pick & roll kako bi naglasili njegove kvalitete kao finišera, isključivo ga stavljaju u izolacije i tjeraju da kreira 1 na 5, što jednostavno nije njegova igra (doduše, ni to ne opravdava njegov očajan učinak u takvim situacijama, pa da ne radi ništa osim da poteže skok-šuteve preko ruke morao bi ostvariti više od 0.4 poena po posjedu).

Uglavnom, Davis će definitivno morati raditi na kreaciji i za sebe i za druge, a do tada Gentry mora smisliti bolji način kako nešto izvući od ovog napada jer očito je da sama trka nije dovoljna. Jasno, obzirom da nisu ni imali prilike pošteno uigrati se kroz kamp nije lako prihvatiti koncepte Princeton košarke, mislim playeve mijenjaju kao čarape, ali nekakve akcije će morati početi vrtiti ako ne misle prokockati sezonu već na startu.

26. PACERS

Eksperiment je za sada neuspješan, već u drugoj utakmici su startali s klasičnom petorkom kako bi se suprostavili Grizlijima, a već u trećoj George nije igrao četvorku već je to zadovoljstvo pripalo Milesu. Mislim da nema čovjeka u toj organizaciji koje se trenutno ne pita što im je ovo trebalo.

27. ROCKETS

Ozljede ih ne maze, nemaju praktički tri udarna visoka jer su uz Motiejunasa, koji još nije ni počeo trenirati, ostali i bez Jonesa na nekoliko dana, a Howard je u takvom stanju da ne možeš računati na njega svaku večer. Međutim, to nije opravdanje za tri sramotna poraza, za koje je razlog prije svega užasna igra u napadu gdje se opet sve vrti oko Hardena u izolacijama, a ovaj ne može ubaciti ništa jer je valjda glavom još u ljetnim tulumima. Pobjeda protiv Oklahome malo je ohladila situaciju, ali sve skupa je podsjetilo koliko su krhki, i fizički i mentalno.

28. GRIZZLIES

Spavaju li medvjedi zimski san? Z-Bo nije krenuo onako moćno kao lani, Gasol i Conley kao da se još oporavljaju od naporne sezone, a klupa im je katastrofa. Ekspresno su Greena stavili u rolu šestog čovjeka, vrativši Allena u petorku, ali nisu se puno makli s mjesta. Jednostavno, kad ti je Udrih treći bek, a JaMychal Green četvrti visoki na rosteru, problemi će uvijek biti prisutni. Joerger se valjda i dalje nada da će moći koristiti dublju rotaciju s dvije petorke, ali to kako su rezerve do sada igrale, posebice u obrani s Wrightom na petici, ne daje mu previše razloga za optimizam. Morat će malo više pritisnuti startere jer ova momčad nema dubinu za doziranje minuta, čak ni ovako rano u sezoni.

29. NETS

Ako ćemo prihvatiti da su problemi Rocketsa i Memphisa kratkoročni, onda su Netsi uz Sixerse i Pacerse jedina momčad koja je nakon prvog tjedna ispodprosječna u oba smjera. Kod njih stvarno ne funkcionira ništa, ali od svih tužnih detalja dva najviše upadaju u oči – nitko ne šutira tricu gore, samo 21% (s tim da je i ne ispaljuju, Hollins se drži prosjeka iz dana Memphisa kada su pucali debelo ispod 20 pokušaja na 100 posjeda), a samo su Bucksi gori na obruču od njihovih 33% (trenutni prosjek je 57%).

30. SIXERS

Prvi dojmovi otprilike potvrđuju očekivanja, imat će opet najgori napad lige, a ovaj put neće biti solidne obrane da se na nju oslone i ukradu poneku utakmicu. Inače, stvar o kojoj ću itekako voditi računa ove sezone je broj blokada koje će popiti Okafor – za sada mu je od 55 pokušaja njih 6 blokirano, što iznosi 11%. Ne sjećam se kada je zadnji put tamnoputi centar ovako plivao, ove sfere obično su rezervirane za igrače poput Pachulie, Krstića, Pekovića i sada Jokića. Uglavnom, primjećujete da se radi uglavnom o tipovima kojima nedostaje pigmenta. S tim da sam osobno vjerovao da će stvari biti i gore (za to još ima vremena) i da će se Jahlil približiti besmrtnom Asiku kojemu je lani blokirano čak 22% pokušaja. A tip je uglavnom pokušavao realizirati samo zicere.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *