POWER RANKINGS, WEEK 2.

Prvo mala napomena, ovi i svi ostali rankingsi koji će se pojaviti tijekom sezone, bave se isključivo sa periodom od sedam dana, tako da sinoćnje utakmice nisu uključene ni u brojke ni u dojmove. Nažalost, kako nemam mogućnost sjesti 3-4 sata u komadu i završiti post na vrijeme već se cijeli proces razvuče na nekoliko dana, bit će i situacija kad ćete tek u četvrtak čitati nešto zaključno s utorkom (što je praktički i sada slučaj). Dakle, čisto ako vam se neke brojke u četvrtak učine netočne, znajte da su u utorak bile aktualne.

1. WARRIORS

Nisu bili toliko dominantni u drugom tjednu, ali još ne znaju za poraz. Dijelom zbog laganog rasporeda – čak su i drugu večer back-to-backa, u kojoj su izgledali totalno van forme, imali sreće igrati protiv očajnih Kingsa. A uz to su se provukli protiv Clippersa u večeri u kojoj su dobili dovoljno u ključnim trenutcima u oba smjera. Jahanje niske postave s Greenom na petici se nastavlja i to izgleda odlično, posebice jer Green gađa tricu s 45%, smjestivši se tako između dva snajpera, Currya (na 47% za tri, ali i na fantastičnih 73% na obruču) i Thompsona (40% s perimetra).

Uz ovo rešetanje svakako treba istaknuti i sjajnu obranu – s niskom postavom brane čak 10 poena na 100 posjeda bolje nego s klasičnom (doduše, s Ezeliem na petici jer se Bogut tek vraća u rotaciju nakon udarca u glavu), jednostavno mogu preuzimati svaku situaciju. Najbolji primjer je opet bio vidljiv protiv Clippersa gdje je u završnici Thompson odradio fenomenalnu 1 na 1 obranu na Griffinu, da bi sljedeći napad branio Paula. Mislim, ako protivnik ne može kazniti nijedan mismatch, čemu se treba čuditi?

Jasno, razlog zbog kojega su ovako dobri ovako rano je konstanta koju donosi isti roster (to, plus činjenica da je Steph Curry lik iz video-igrice). Obično momčadi ne dosegnu plafon ovako rano u sezoni, što ne znači da neće imati ovu razinu igre i kad bude najpotrebnije. Samo, do nekakvog pada će svakako doći kada ih ostatak lige bude hvatao po pitanju forme (tipa, Clippersi još pojma nemaju kakvu rotaciju koristiti ne samo gledajući klupu već i po pitanju startne trojke). Valjda.

Ono što je zanimljivo je da čak ni u niskoj postavi ne odustaju od nekih klasičnih akcija, pa tako umjesto da igraju s 4 ili 5 igrača na perimetru vrte horns setove s Greenom i Barnesom na laktovima. Razlog zbog kojega im ne treba široka formacija je to što imaju Currya i Thompsona koji su fantastični u kretanju bez lopte čime otvaraju prostor svima oko sebe – solidno funkcioniraju kad stave u korner Iggya i Klaya i kad Steph može napasti kroz pick & roll ili give & go akciju, ali kad stave Stepha nasuprot Klayu u korner, tu lijeka nema. Tipa, umjesto da se otvaraju prema vani uz aut liniju, obojica idu na cut kroz sredinu, praktički mijenjaju strane, da bi u jednom trenutku ili jedan ili drugi istrčali kroz dvostruki elevator blok na šut s centralne pozicije na perimetru. Iggy se u međuvremenu pozicionira taman na mjesto da može birati hoće li poslati loptu u korner ili je vratiti na čelo, praktički ima otvorena dva ponajbolja šutera u ligi u istom trenutku i samo bira kome će dati loptu.

2. SPURS

Još se traže, to je očito, ali već igraju na izuzetnoj razini i nude zaista gomilu opcija. Trenutno i Mills i Parker realiziraju iz igre preko 50% što je sjajan temelj, a i Leonard je na pragu 50-40-90 kluba uz nevjerojatno učinkovitost s prostora između reketa i perimetra gdje šutira 49% po čemu je trenutno broj 2 u ligi odmah iza Duranta (Blake tipa šutira 45% uz 2 šuta više od obojice, od ostalih ozbiljnih potrošača nitko nije ni blizu). Kad svemu tome dodaš i izuzetnu Duncanovu učinkovitost u postu, očito je da imaju dovoljno opcija dok čekaju LaMarcusa (zanimljivo, i LMA i Kawhi su top 5 po broju šuteva uzetih s poludistance, dakle Spursi će itekako ovisiti o visokim postotcima s ovih pozicija).

Jasno, tu je i klupa koja usprkos manjku tijela odrađuje sjajan posao. Manu i Diaw su standardno solidni, ali najveći posao odrađuje Mills koji komotno može biti i starter, praktički danas između njega i Parkera nema razlike.

3. CAVS

Imali su laganicu od tjedna u kojem nisu imponirali učinkom, ali su odradili posao. Ne zaboravimo da igraju bez tri udarna beka i s Jamesom koji igra s načetim bedrom, bolnim leđima i koji i dalje ne može spojiti dva skok-šuta – tricu nastavlja gađati kao u playoffu, trenutno je na 19%.

4. HEAT

Kotrljaju se, igraju solidno u oba smjera što im je najveći plus, ali imaju i poprilične probleme. Bosh i Wade su u solidnoj formi, posebice kad ne igraju protiv elitnih obrana, pa se toliko ne vidi činjenica da Dragić nema rolu u napadu. Umjesto njega u pick & rollu, koriste dosta flex i shuffle akcija (to je zasigurno zasluga Keitha Smarta koji je slično vodio i Kingse i Warriorse) koje ne dozvoljavaju previše slobode playmakeru, ali koje pomažu da Wade i Bosh dođu do idealnih situacija (prvi do što više post-upa na laktu, drugi do što više spot-upa na perimetru). Opet, nije da Dragić nema rolu, često ga oslobođaju kroz dvostruke i čak trostruke blokove na trici kao najboljeg catch & shoot igrača, nije idealno, ali donosi vrijednost.

Ono pak gdje je Dragić puno veći problem je obrana gdje kombinacija njega i Whitesidea na pick & rollu ne može zaustaviti nikoga. To kako ga je Jeff Teague ostavljao u prašini bilo je smiješno, a Whiteside jednostavno nije toliko pokretan da može pomoći na visokom pick & rollu i isključivo služi kao zaštitnik obruča. Za razliku od problema u napadu koji će se riješiti s vremenom kako se Dragić bude više privikavao na ulogu u napadu, ovaj će ih vjerojatno pratiti tijekom cijele sezone.

Nije isključeno da Dragić ima i neku ozljedu ili da jednostavno nije pripremljen za sezonu, toliko promašenih zicera i toliko loših pasova u kontrama koliko je imao u ovih prvih nekoliko utakmica ne mogu biti tek rezultat toga što se na snalazi u roli koja traži puno više kretanja bez lopte. Tko zna, možda mu i Udrihovo prisustvo pomogne, sad će opet imati cimera Slovenca.

Problem je i nestanak Geralda Greena, njegovo misteriozno izbivanje iz momčadi ostavilo ih je bez ključnog šutera, ali za sada klupa zbog toga nije patila. Dapače, energija Winslova i Johnsona (koji igra toliko dobro da su procijenili da im je Chalmers višak), uz podršku McBoba, bila je ključni razlog zašto je Heat u proteklom tjednu imao najbolju obranu usprkos slabašnoj partiji protiv Atlante i kiksu protiv Pacersa. S druge strane, način na koji su se obračunali s Wolvesima i Raptorsima bio je baš rutinski.

5. CLIPPERS

Raspored ih ne mazi, još su protiv Rocketsa morali igrati bez Paula, ali dva poraza u završnicama od direktnih protivnika jasno ukazuju da s nekim stvarima nisu na čisto. Tipa, podjela minuta na trojci je i dalje u zraku, Stephenson igra toliko loše da Doc može bez problema koristiti sina u ključnim momentima utakmice protiv Warriorsa pod izlikom da je ovaj uigran s ostatkom rostera i da služi kao presing opcija.

Piercea pak očito misle isključivo koristiti kao četvorku s klupe, ali u ovim gustim završnicama nemaju bolje rješenje od njega ni na boku, što se pokazalo točnim u sljedeće dvije utakmice gdje im je pomogao dobiti Memphis i zamalo Houston. Valjda će se Doc držati ovoga poučka i dalje, a možda nešto odluči učiniti i uopće po pitanju rotacije jer ne vidim svrhu da ti svaku večer druga najkorištenija postava nakon startne bude ona s 5 rezervi – čak ni ova poboljšana klupa nije toliko dobra da bi trenutno imala drugi najveći broj minuta od svih postava i Doc će tu morati nešto mijenjati jer ova tag team filozofija ne koristi.

6. JAZZ

Favorsa je usporila gripa, ali guraju, klupa se lagano ističe kao bitan faktor, posebice rezervna vanjska linija Burke-Burks-Ingles koja je napadački trenutno potentnija od startne. Taj balans obrane i napada neće uvijek biti lako naći, ali solidni su i na putu za playoff. U biti, izbjegnu li ozbiljnije ozljede troje glavnih igrača tamo će i završiti, što znači da sva ova gomila ekipa uokolo tek čeka može li komatozno stanje Pelicansa potrajati. Ili hoće li se raspasti Grizliji.

7. THUNDER

Imaju ozbiljne probleme s obranom, koji uglavnom proizlaze iz nejasne rotacije koju Donovan još nije posložio. A i pitanje je kad će i kako obzirom na probleme koje nije lako sakriti. Naime, Roberson je trenutno jedini vanjski igrač koji igra obranu i kad je on u petorci stvari izgledaju solidno – onda se i Durant i Westbrook mogu manje trošiti na tom dijelu parketa. Međutim, čim njega nema u blizini, KD i Russ dobivaju i tu odgovornost da budu stoperi, a to im nikako ne leži. Posebice to ne mogu biti na razini koja je Thunderu potrebna da sakrije one postave s Kanterom na parketu. I tu dolazimo do najvećeg problema – razlog zbog kojega su im Bullsi i Raptorsi ukrali utakmice u završnicama upravo se najvećim dijelom kriju u činjenici da je Kanter na pick & rollu bio potpuno nemoćan, bilo da je izlazio iz reketa, bilo da je čekao u sredini.

Jasno, nije problem samo u njemu – Russ po običaju u obrani ne igra na mlazni pogon kao kad treba jurišati na obruč, ne samo da standardno gubi iz vida igrača bez lopte, već se i ne probija kroz blokove na branjenju pick & rolla kako bi trebao jedan profesionalac takvog renomea. Kad su na parketu Ibaka i Adams, pa još i Roberson, to nije ni bitno, KD i Russ mogu slobodno biti koktele, ali kad su tu umjesto Adamsa i Robersona spomenuti negativac Kanter i Waiters, takav pristup ne prolazi.

Loša vijest je da je iz rotacije potpuno ispao Morrow, njegov šut bi sjajno pasao uz Duranta i Russa, ali jednostavno je nemoguće na parketu istovremeno imati njega i Kantera, a to su nekako postave koje se po defaultu nameću obzirom da su obojica rezerve. To je otvorilo prostor Waitersu, koji nije kriminalan defanzivno, ali nije ni Roberson. Uglavnom, dok KD i Russ ne budu u stanju igrati bolju all-round košarku, njihova startna petorka bit će nužna da funkcioniraju (najluđe od svega, više su nego dobri napadački u ovom periodu bez obzira što ni Roberson ni Adams nemaju značajne role u napadu). Uostalom, udarni trio toliko dobro igra prema naprijed da im ne treba ni potentna trica za imati top 3 napad u ligi – šutiraju ih debelo ispod prosjeka, tek malo više od Jazza.

8. HAWKS

Bazemore je postao pravi junak u fantasy ligama, njegov 3&D učinak u kombinaciji s povremenim slasherskim eksplozijama čini da barem na papiru Carroll padne u zaborav. Ali, u stvarnosti su stvari drugačije. Horford se sve više izvlači na perimetar kako bi dobili dodatni prostor za slash & kick igru, međutim napad ne može otići toliko gore da maskira slabiju obranu. Jebiga, koliko god Bazemore bio dobar na lopti, u izolacijama i branjenju strane bez lopte nije ni sjena Carrollu i Sefoloshi, jednostavno nema dužinu da bi bio prijetnja pravim swingmanima, a to Atlanta plaća slabašnim učinkom u defanzivi gdje su ih nakon Pelicansa razbili i Wolvesi.

9. PISTONS

Igraju odličnu obranu, a kad uz tu osnovu krene i šut iz vana (ili, kao protiv Blazersa, ako Jackson počne ubacivati iz pick & rolla) onda su kao kaznena ekspedicija. Klupa je ogroman problem (gori učinak od Pelicansa, to sve govori), ali dok su starteri u formi mogli bi izgraditi ozbiljnu rezultatsku prednost pred konkurentima. A sve se vrti oko izumrle vrste – dominantnog centra. Drummond nosi sve pred sobom, takvu silu prirode na petici nismo imali prilike gledati od Howardovih najboljih dana. Čovjek možda baca cigle preko ramena i kreće se po parketu kao genetski modificirani pingvin, ali je još jedan dokaz da nema te sile u košarci veće od klasične petice koja uz elitne fizikalije ima i potreban svemirski atleticizam.

Doduše, nije da se nismo nagledali 20-20 utakmica zadnjih godina, spomenuti Dwight u karijeri ih je imao 44 (najviše 9 u sezoni, to bi Dre mogao preskočiti već ove godine), Cousins je lani imao 3 utakmice za redom takvog učinka, a Love je prije 4-5 godina redovito isporučivao takve partije (u sezoni 10-11 imao je 11 takvih mega double-doubleova, ukupno čak 16 u karijeri), tako da Drummondovih 2 od 6 u ovom trenutku ne zvuče kao nešto posebno. Ono što je posebno je što nemamo pojma koliko će takvih momenata ove sezone još biti, a posebice je posebna činjenica da tip ima 7 skokova u napadu po utakmici – uspije li održati ovaj tempo kroz cijelu sezonu, bit će drugi igrač u povijesti kojem je tako nešto uspjelo (točnije, drugi od 1973. kad su se počeli brojati skokovi u napadu, tko zna koliko je puta prije toga Wilt imao preko 7). Prvi je nedavno preminuli Moses Malone, prototip svih ovih Dwight Howard style centara.

Uz Drea, naklon do poda i Van Gundyu jer nije trebao prvih par mjeseci za uigravanje, obrana funkcionira odlično, a za to su dva glavna razloga. Prvi je što imaju dužinu na svim pozicijama, petorka im je atletska i snažna pa mogu bez problema igrati više zonski, a kad god zaigraju s Morrisom na četvorci i Johnsonom na trojci mogu preuzimati sve osim petica. Drugi je što Drummond u zoni pod košem igra puno učinkovitiji od Drummonda u roli libera svuda uokolo kojega smo gledali lani. Uglavnom, ova matchup-zona u kombinaciji sa povremeno ubojitim napadom daje dovoljno solidnu osnovu u oba smjera na kojoj mogu graditi pohod na playoff.

10. RAPTORS

Pokazali su muda protiv Oklahome, uzeli su ponuđeno rutinski i tako se odlično nadovezali na igre iz prvog tjedna, ali onda su stvari krenule naopako. Prvo su prosuli završnicu protiv Magica, imali su šansu uzeti utakmicu, ali ju je Valanciunas prokockao nespretnim pokušajem iz post-upa. Zatim sutradan nisu imali energije za suprostaviti se odmorenom Heatu, a onda su ostali i bez Carrolla koji bi mogao propustiti popriličan period dok se odmara od problema sa stopalom kojega su napali plantarni fašisti. Da ih stvarno ide, dokazala je i ozljeda Rossa (minimalno dva tjedna out) koja će u prvi plan gurnuti postavu s Lowryem i Josephom na vanjskim pozicijama uz DeRozana na trojci. Što je šteta, DeRozan je pokazao sjajnim ulaskom u sezonu da mu je puno lakše igrati protiv nižih swingmana, a i treba vidjeti kako će se u oba smjera držati s Lowryem i Josephom u većoj minutaži zajedno na parketu. Do sada su njih dvoje igrali uglavnom u završnicama, u smallball postavi s Carrollom na četvorci koja je otvarala dovoljno prostora za sakriti manjak Josephovih kvaliteta kao šutera i strijelca, ali tko zna kako će to funkcionirati uz više minuta sa Scolom ili nedajbože Bennetom i Johnsonom. Plus, nema sumnje kako će Caseyu ovo otvoriti priliku da na trojci koristi i Johnsona i Pattersona, a to će tek naglasiti rupe u oba smjera.

11. WOLVES

Postava s Wigginsom na dvojci bila je problem, sve dok Wiggins nije uletio u zonu – sad kada je potopio Atlantu i Chicagu šutevima s perimetra i poludistance, sve štima. Uglavnom, Towns je i brojkama i dojmom opravdao očekivanja, teško se sjetiti rookiea koji igra ovako dobru obranu (Duncan možda, a simpatična je i poveznica s veteranskim mentorom, Timmy je imao Admirala, Karl ima Garnetta), a sada kada i Wiggins odjednom od mlitavog tipa bez rješenja izgleda kao all-star, priče o borbi za playoff mogu se zarolati. Obrana je stvarno dobra, a ako će napad ostati prosječan, zašto ne. A tome će svakako pomoći ako ubrzaju igru, gurnu Wigginsa na trojku i daju više minuta Martinu i LaVineu na dvojci.

12. HORNETS

Sjajni su u napadu (najbolji u ligi prošli tjedan), našli su idealan omjer trice i lopti za Big Ala, a klupa redovno daje iskru. Posebice sada kada je Lamb, ohrabren novim ugovorom, pokrenuo drugu postavu koja je brzinski sredila i Bullse i Mavse. Uglavnom, očekivali smo napredak, ali ovo što igraju je stvarno dobra košarka i dok im upada tricu mogu se nadati i playoffu. Balans u napadu koje im donosi brojnost opcija na perimetru i u postu odličan je, a lakoća kojom su razmontirali dvije solidne momčadi pokazuje da imaju glavu i rep. A uz odlične i brojne šutere te efikasnog Jeffersona itekako su bitne dvije stvari. Prvo, postali su puno raznovrsnija momčad, obje lanjske udarne opcije smanjile su potrošnju i poboljšale selekciju šuta, dakle učinkom su nadoknadili manjak volumena, a drugo, imaju izuzetnu slash & kick igru i ne dave loptu kao prije. Kembini driblinzi umjesto šutom preko ruke završavaju povratnom, a ništa manji doprinos u tom segmentu dolazi od Batuma i Lina. Mislim, kad vidite ovo što je Clifford složio, pitanje je zašto se Bullsi i Wizardsi tako muče s igrom u napadu.

Problem je samo što obrana curi na sve strane. Ono od čega ne odustaju je kontrola ritma, tranzicije i skoka, pokušavaju minimalizirati broj posjeda kako bi maksimizirali šutersku učinkovitost u postavljenim napadima, ali teško je zamisliti da održe prosječni učinak na ovom dijelu parketa bez poštenog defanzivca na rosteru.

13. CELTICS

Igraju stvarno ugodno, barem kada im upada šut iz vana. Brzina i presing postaju sve veće obilježje, kao i dubina klupe koja dodatno naglašava visoki ritam kojim pokušavaju igrati kao oružje samo po sebi, a trenutno najveći plus su igre Sullingera koji šutira trice i duge dvice na svemirskim razinama, čime je razriješio na trenutak pitanje tko je najvažniji visoki na rosteru. A prije sezone smo se pitali hoće li za njega uopće biti mjesta u rotaciji.

14. KNICKS

Pobjeda protiv Lakersa nije bila ništa drugačija od poraza koji su joj prethodili, previše smo gledali Vujačića koji je u petorci samo zato što zna napamet kretanja i dodavanja u trokutu, u tome je sjajan. Samo što onda ti pasovi i izmjene pozicija obično rezultiraju Carmelovim šutem s lijeve poludistance. Napad je u drugom tjednu izgubio dio one lepršavosti iz prvog tjedna, uglavnom jer je klupa odigrala malo lošije, ali obrana se nametnula kao oslonac. I to bi tako trebalo biti ubuduće, s ovoliko visokih i ovako sporim ritmom moraju igrati bolje defanzivno nego je bio slučaj u prvih nekoliko utakmica.

Ono što je najvažnije je ionako da Porzingis iz utakmicu u utakmicu igra sve bolje. Defanzivno i skakački neusporedivo je bolji i zreliji od jednog Okafora (mislim, u ovom trenutku više skokova od njega u napadu uhvatio je samo Drummond, to sve govori), a pokazuje i izuzetnu razinu atleticizma koja u kombinaciji s borbenošću stvarno imponira. Uglavnom, njegove blokerske kvalitete su uz onaj stretch element bile njegovi najveći plusevi, a za sada je ovo prvo ne samo potvrdio kao stvarno već je nadmašio sva očekivanja. Ako pronađe šutersku formu tijekom sezone, Knicksi će imati bitan dio buduće slagalice već sada.

15. ROCKETS

Morat će još raditi da se izvuku iz rupe u koju ih je uvalila očajna igra u prvom tjednu, ali pobjede nad Thunderom i Clippersima pokazale su da razloga za paniku nema. Harden je uključio motore, što je upalilo i napad, a kad je Dwight na parketu i obrana ima smisla. Još kad bi imali krilnog centra u rotaciji, sve bi bilo po očekivanjima.

16. BLAZERS

Lillard i McCollum (kad ne igraju protiv Sunsa) zabijaju lakoćom i taman na granici forsiranja, uspijevaju razigrati i sebe i otvoriti prostor drugima oko sebe. Praktički, već nakon par tjedana ulaze u konkurenciju za titulu najboljeg bekovskog para lige poslije onog Warriorsa, a ostvaruju to na bitno drugačiji način, isključivo kroz pick & roll. Naime, u ovom trenutku odigrali su zajedno više takvih akcija od dvojca Sunsa i playmakerskog dvojca Hawksa. Aminu odličan kao ljepilo, centri korisni svaki na svoj način, što sve skupa čini solidnu momčad. Ono što posebice upada u oko je da na svim pozicijama imaju atlete, jedino Leonard ne upada u ovaj profil, ali nalaze načina i kako iz njega izvući maksimum (barem u napadu gdje sve češće uspijeva spustiti loptu na parket i napasti iz spot-upa, a ne samo šutirati). To nije mala stvar i to je bitan razlog zašto su toliko efikasni u napadu.

Idealan je ovo primjer momčadi koja nema plafon lanjskog rostera, ali navijačima i neutralnim promatračima donosi puno više uzbuđenja jer su nepoznanica. I uz to stvarno imaju odličnih trenutaka.

17. BULLS

Imaju najgoru koš razliku uz Kingse u proteklom tjednu, uglavnom zahvaljujući brutalnom porazu od Hornetsa koji su ih apsolvirali u prvoj četvrtini zasuvši ih gomilom trica. Uglavnom, iako su malo popravili dojam pobjedom nad Thunderom, stvari su daleko od idealnih. U toj utakmici imali su sreće jer je Rose u završnici ubacio gomilu šuteva s poludistance koje mu je ostavljala katastrofalna pick obrana Oklahome, što je manje važno, a važnije je da smo konačno gledali Hoiberga kako malo više miksa postave ne bi li dobio bolji balans obrane i napada. Pa su tako Noah i Gibson, koji su bili užasni protiv Hornetsa, ustupili mjesto kombinacijama Noah-Mirotić i posebice paru Gibson-Gasol koji je sjajno funkcionirao protiv Oklahome.

Doduše, nakon toga je uslijedio poraza od Wolvesa i ozljeda Noaha, a i Mirotić je upao u šutersku rupu, tako da se bolji dani ne naziru. Hoiberg je pak čudan odnos prema rotacijama začinio odlukom da uz Gasola i Mirotića starta McDermotta umjesto Snella, stavljajući tako dodatni pritisak na obranu. Srećom, u idućem tjednu imaju samo dvije utakmice na rasporedu, dovoljno da se oporave i malo bolje uigraju. Ovo za sada viđeno sve je samo ne potvrda da će biti Warriorsi na Istoku.

Dapače, obrana im je usprkos svim problemima bolji dio momčadi, dok od napadačke lepršavosti za sada još nema ništa. Ako se ne uspiju izboriti za raniji šut kroz tranziciju, igra kroz postavljene napade uglavnom je statična, a jedna od zanimljivijih kombinacija je pick & pop Rosea i Butlera (ili obrnuto). Naravno, igrač u funkciji screenera ne postavljaju klasični statični blok, već koristi brzinu da se otvori prema korneru čim izvuče braniča na perimetar iz sredine, prima loptu i onda ima otvorenu triple threat poziciju – može šutnuti, napasti obruč ili baciti loptu na suprotnu stranu gdje čekaju dva šutera na perimetru, od čega jedan obavezno u suprotnom korneru. I u toj situaciji su i McDermott i Snell sjajni, ali problem je što ova akcija, kao i većina pokušaja igranja kroz Gasola i Rosea uglavnom završavaju dugim dvicama.

I ne samo da ispaljuju više dugih dvica nego trica, što je najveća pljuska Hoibergu trenutno, već imaju mizeran broj pokušaja na obruču gdje praktički trenutno samo Gibsonov skok u napadu daje nekakvu opasnost po protivnički obruč. Ovakvom selekcijom šuta nijedan sistem ne može funkcionirati, pogotovo ne u NBA, a najviše pati upravo Butler koji uzima hrpu šuteva iz driblinga preko ruke i gotovo ni jednu otvorenu tricu iz kornera kojih je kod Thibsa imao na bacanje. Dok Hoiberg traži balans između želja i mogućnosti rostera, Bullse čeka duga godina.

18. PACERS

Vratili su se u život, prvenstveno zbog sve bolje šuterske forme Georgea i Hilla, a zatim i zbog toga što su uglavnom odustali od igre s niskim postavama. Već protiv Bostona i Detroita smallball eksperiment je ustupio mjesto klasičnom guranju u reketu, a protiv Miamia i Clevelanda jedva da su uopće koristili niske postave. Doduše, protiv Orlanda su opet zajahali Georgea kao nominalnu četovrku u nešto slobodnijem stilu, ali radi se čisto o prilagodbi protivniku obzirom da Orlando nema klasičnog visokog na toj poziciji koji može raditi štetu u postu.

Uglavnom, čim se isključivo vratio na svoju poziciju, George je zaigrao dominantno, kao jedan od najboljih all-round swingmana lige, a i obrana je postala puno bolja s njim na boku i dva energična visoka u pozadini. Ono bitno je da su šuterski preživjeli manjak širine u napadu jer se raspucala gomila igrača, svoj doprinos su dali čak i Budinger i Robinson, tako da se ni izostanak Milesa zbog ozljede nije osjetio.

Jasno, još uvijek je ovo krhak balans jer pitanje je koliko dugo svi ovi šuteri mogu zabijati, odnosno koliko dugo ova skrpljenja rotacija visokih može igrati ovako učinkovito (a posebice je dobar bio Hill u ovom periodu), ali u Georgeu imaju all-star klasu na perimetru, u Hillu imaju odličnog all-round playmakera u naponu snage, plus još u Vogelu imaju stručnjaka koji će konstatnim miksanjem i prilagođavanjem utjecati na igru slično kao i Brad Stevens lani – kad se posebno pripremaš u oba smjera za svakog protivnika, što malo tko u ligi radi detaljno, a kamoli da ide toliko daleko da mijenja rutinu s petorkama i rotacijama, onda možeš na račun taktike ostvariti nešto bonus poena koji dobro dođu u ovoj bitci mediokriteta na Istoku.

19. BUCKS

Popravili su obrambeni učinak u drugom tjednu, ali to treba uzeti s rezervom obzirom da su imali jedan od lakših rasporeda u ligi uopće. Mislim, protiv Netsa dva puta i Sixersa baš ti i ne treba previše truda da izvučeš dobar defanzivni učinak. Ono što je interesantnije je gledati kako se odvijaju stvari u napadu. Parker se konačno vratio nakon ozljede, a Monroe osim solidnog posla u post-upu odrađuje i izuzetnu rolu s poludistance. Naime, čovjek ne može promašiti s poludistance, gađa suludih 67% na povratne koje mu bacaju Giannis i Middleton i tako donekle rješava problem s nedostatkom prostora u napadu. Jasno, ovo je neodrživo na duže staze i protiv bolje konkurencije, ali samo pokazuje da su Bucksi spremni na sve ne bi li nekako izbjegli proći kroz lanjsku muku u napadu. Za očekivati je i da će Parkera dobrim dijelom koristiti u sličnoj spot-up roli jednom kada uđe u punu formu.

20. MAVS

Ništa ne mogu obraniti na obruču, a ništa ne mogu ni zabiti iz ulaza jer su svi prespori, praktički ovo je momčad trenutno bez atleticizma na 5 pozicija, nevjerojatno nešto za NBA. Parsons se vratio, ali može igrati tek 15-ak minuta, Matthews i Williams izgledaju spori kao Felton, odnosno ovaj na trenutke djeluje kao najbolji atleta na parketu – treba li još nešto dodati?

S vremenom će se situacija svakako popraviti, ali do tada će morati igrati na principu šaha, poalganim micanjem figura, prostor za što će otvarati isključivo Dirkov šut koji je trenutno elitan i s perimetra i s poludistance. Praktički, pick & pop s njim je temelj i u ovim poznim godinama, a to dugoročno teško da će biti dovoljno za izgurati sezonu.

Inače, back-up peticu im igra Dwight Powell, solidan all-round košarkaš kojega je super vidjeti u akciji jer osim pokretljivosti u pick & rollu (nije baš skočan realizator kao Wright, ali koristi prostor koji otvara Dirk u spot-upu) donosi i mrvicu kreacije kao sekundarni kreator. Međutim, on defanzivno peticu ne može igrati ni pod razno, pokretan je i može izaći prema perimetru, ali nije zaštitnik obruča i to je očito problem koji će Dallas vuči prema dolje.

21. MAGIC

Udarac u koljeno Vučevića nije im trebao… čekaj, povlačim to, čim su ostali bez njega dobili su dvije utakmice. Doduše, protiv Raptorsa su se provukli, a zatim su im se na rasporedu našli Sixersi, dakle daleko je to bilo od impresivnog, ali solidna obrana bez njega im se dodatno učvrstila. Sad, obzirom da je napad istovremeno slabiji s Dedmonom u sredini, sve nekako dođe na isto, pa je ono što ih je u ovom periodu bez Vučevića držalo iznad vode bilo je isto kao i u onom s njim – klupa.

Naime, napad odmah živne čim se na parketu nađe Watson (iako ovo živne treba uzeti s rezervom, tipa više kao razliku između svježeg zombija kojem još nije počela otpadati koža i onog poluraspadnutog koji dok se kreće za sobom vuče jednu nogu), a obrana je posebno dobra čim se u njoj nađu Gordon i Dedmon. Kad se ovoj trojici konstantnim šuterskim partijama pridruži i Hezonja, koji je sada još uvijek u šoku tipičnom za rookiea koji se po prvi put u životu suočava s problemima na košarkaškom parketu, ne samo u svlačionici, Orlando će imati finu dubinu.

Međutim, problematična startna petorka ostaje. Naime, koliko god pokušaj s Harrisom na četvorci bio potreban, toliko je činjenica da su u toj postavi jednostavno grozni u oba smjera. Presing Paytona i Oladipa ne može sakriti sve rupe koje donosi ovako niska postava u kojoj su igrači na pozicijama tri, četiri i pet nedovoljno obdareni atleticizmom i fizikalijama za igrati kvalitetnu obranu, posebice ne jedan uz drugoga. S druge strane, šut Fourniera, Harrisa i Vučevića ne može maskirati činjenicu da je Payton igrač manje u napadu, odnosno da Oladipo ne samo da baca cigle s perimetra, već ima i popriličnih problema završiti na obruču trenutačno.

Ti napadački problemi vjerojatno će se razvući tijekom cijele sezone i to bi mogao postati problem i za obranu, jer nije lako igrati punom snagom na tom dijelu parketa iz večeri u večer ako nema rezultata. A trenutno toliko sve baziraju na pritisku na stranu s loptom i agresivnom rotiranju da je samo pitanje trenutka kada će maknuti nogu s gasa dovoljno da ih protivnici izrešetaju iz prostora kojega im ostavljaju na spot-upu, ali i na obruču.

U biti, u kakvoj su situaciji najbolje govori podatak da je Fournier praktički nezamjenjiv, njegova odlična šuterska forma, kao i sposobnost da bude sekundarni kreator iz spot-upa, doveli su do toga da je skoro prestigao Oladipa po broju minuta provedenih u igri. Mislim, ako ti se napad vrti oko Fourniera, solidnog combo-beka i catch & shoot swingmana, to sve govori o tvojim dometima. Naravno, sve ovisi o tome da li je Fournier tek netko poput Belinellia, ili s 23 godine ima prostora za rast do razine Klaya Thompsona? Kako god bilo, nastavi li ovako, Orlando će morati masno platiti da sazna rasplet ove priče jer čovjek se u godini borbe za novi ugovor našao u idealnoj situaciji, onoj u kojoj njegova najveća vrlina, meka šuterska ruka, treba momčadi kao zrak, a da pri tome nitko od njega ne traži da odrađuje glavni posao u kreaciji ili defanzivi.

22. SUNS

Obrana im je stvarno solidna, startna petorka ima potrebnu kombinaciju mišića, centimetara i energije da izvuče dobar učinak na tom dijelu parketa kroz kontrolu skoka, tranzicije i odlično branjenje pick igre, plus imaju luksuz igrati 48 minuta s kvalitetnim i pokretnim centrom. Igraju preagresivno na loptu i to otvara dosta prostora protivnicima u spot-upu, ali barem imaju nešto. U napadu pak ovise isključivo o učinku Bledsoea i Knighta u pick igri s Chandlerom, odnosno Morrisovom učinku iz post-up izolacija (a ovaj je usput recimo jednostavno očajan realizatorski u ovom trenutku u svemu što pokušava).

Međutim, koliko god se čini da imaju barem taj oslonac u obrani i da će tako moći nadoknaditi slabosti u napadu, koje osim mizernog šuta uključuju i činjenicu da ni od klupe ne dobivaju potreban impuls (Warren izgleda nije spreman zabijati u regularnoj NBA sezoni kao što to čini preko ljeta), postoji jedan problem – i jedno i drugo dobrim dijelom ovisi o Chandleru. Znamo da su njihovi treneri sjajni i da bi Tyson vrlo lako mogao izgurati sezonu u komadu i ostvariti pri tome učinke kao u najboljim danima, ali što ako mu se nešto dogodi, što nije isključeno obzirom na povijest bolesti. Tko će onda čuvati reket i pomagati na perimetru obzirom da Len ne može iz sporedne role tek tako uskočiti u glavnu, odnosno tko će postavljati blokove bekovima i otvarati im dovoljno prostora da kreiraju?

Po svemu viđenom do sada, malo je koja momčad ovisna o jednom čovjeku kao Sunsi o Chandleru, a to je izuzetno krhka simbioza. A i dovoljno govori koliko je ovaj roster dugoročno (ne)održiv obzirom da su čovjeka doveli preko ljeta i da im je preko noći postao nezamjenjiv.

23. WIZARDS

Definitivno nije lako promijeniti dlaku. Svo ubrzanje igre za sada im je donijelo tek gomilu izgubljenih lopti (daleko najgori u ligi po tom faktoru), plus još veću ovisnost o tome da Wall i Beal nešto naprave. A Wall nije preko noći postao vrhunski šuter, isto kao što ni Beal preko noći nije dobio tijelo od čelika – dok ovaj prvi baca cigle, ovaj drugi je već načeo rame. Možda i jesu najbolji bekovski dvojac u ligi nakon onoga Warriorsa, ali to im u takvom kontekstu baš i ne znači previše, tipa u selu od 30 obitelji samo dvije imaju auto, jedni Toyotu staru dvije godine, a drugi Fiat Punta starog 12 godina, pa onda netko mudro zaključi kako ovi s Puntom imaju drugo najbolje auto u selu.

Ne želim implicirati da su bekovi Wizardsa nešto kao Punto, ali kužite što hoću reći, takve konstatacije kojima se volimo baviti obično znače govno. Posebice u kontekstu u kojem imaš ovako užasnu klupu i općenito manjak ozbiljnih opcija. Doduše, dvije godine prije su odigrali iznad mogućnosti u playoffu, dakle daleko od toga da im se rizična ulaganja u Nenea, Arizu i Gortata nisu isplatila, ali oni praktički osim spomenutog bekovskog dvojca i eventualno Portera nemaju jezgru za sutra.

A možda ni za danas, što nije nužno loša vijest. Naime, ne uđu li ove godine u playoff, postoji šansa da Randy Wittman konačno dobije nogu. Vrijeme je da čovjek koji je lani Piercea koristio kao četvorku 115 minuta u regularnom dijelu (od mogućih 1912 minuta, na to se uvijek isplati vratiti jer je nevjerojatno) i onda 170 u playoffu (od 297 ukupno) prepusti mjesto modernom stručnjaku.

24. NUGGETS

Tanki su na boku bez Chandlera, smanjila im se i rotacija pod košem ozljedom solidnog Lauvergnea, ali uspjeli su skinuti Blazerse doma i očajne Lakerse u gostima. Opet, gledajući ih jasno je kako još nemaju identitet, Malone stoji uz aut-liniju i viče na bekove da ubrzaju igru, ali to nije lako izvesti s rookie playmakerom koji gubi gomilu lopti jer se još nije naviknuo na NBA broj okretaja i činjenicu da povratne lopte iz reketa koje su prolazile u srednjoj ovdje obično završe kao materijal za tranziciju.

Borbeni su, Malone dosta miksa (protiv Warriorsa je odmah startao sa smallball postavom, uopće ne pokušavajući upasti u rupu s dva visoka), a Gallo je iza Jamesa, Lillarda i Carmela najučinkovitiji strijelac u izolacijama među onima kojima na takav oblik finiširanja otpada barem 15% pokušaja. Međutim, usprkos tome jasno je da su lutrijski materijal i da se nemaju šanse nametnuti u borbi za playoff kao što to eventualno mogu Blazersi ili Wolvesi.

25. LAKERS

Nevjerojatno je koliko se malo dodaju za momčad koja igra s dva tako mlada i potentna beka. Međutim, i Russell kao nominalni play i Clarkson kao trenutno najkompletniji bek uglavnom služe za prenijeti loptu ili napasti iz izolacije na kraju napada, sve drugo se svodi na spuštanje lopte u post na Hibberta i Randlea da nešto pokušaju na silu kroz sredinu ili vraćanje prema Kobeu da nešto pokuša iz spot-up situacije ili izolacija. Sad, Kobe bi mogao biti solidan sekundarni kreator, ali problem je što i da hoće teško može nešto napraviti jer ga više nitko i ne čuva. Naime, kao Rondu ili Noahu, a sjetimo se njih s loptom u rukama kako u najboljim danima nose ispodprosječne napade na svojim plećima, obrane mu radije ostavljaju šut nego da riskiraju asist i to jednostavno pali. Kobe naime na otvorenim šutevima gađa jednakih 30% kao i kad ima čuvara na ruci, a kako nema ni noge ni prostor da napravi nešto više s loptom osim da potegne šut, sve postaje bolno predvidljivo.

Ono najgore je da više nema noge ni za post-up, taj skok-šut iz okreta koji je postao obilježje njegove igre kako više nije mogao lomiti protivnike driblinom danas je jednako neučinkovit kao i svaki drugi potez u njegovom arsenalu, jednostavno se ne može dovoljno odraziti da si kreira dobar šut.

26. KINGS

Ostvarili su 0-3 bez Cousinsa u proteklom tjednu, a ni njegovim povratkom stvari nisu postale bolje jer su ih čekali Spursi. Karl je pokušao maskirati izostanak najboljeg igrača dodatnim ubrzanjem igre i još većom potrošnjom bekova, međutim ni puno više minuta postavi s dva playmakera nije pomoglo. Kingsima jednostavno nedostaje kreativaca u driblingu sposobnih napadati otvaranja obrane, a u očajničkom pokušaju da ih ima što više na parketu Karl je do sada u 8 utakmica krenuo sa 7 različitih startnih postava, davši šansu i Bellineliu, pa čak i Andersonu. Istovremeno je bez minuta ostao McLemore čija 3&D rola i slabašna igra s loptom nikako ne odgovaraju u Karlov sistem.

Međutim, čak ni čisti smallball s Gayom na četvorci nije im pomogao, bez Cousinsa su bili katastrofalni u oba smjera i nije ni čudo da su njegovim povratkom u rotaciju opet zaigrali s dva visoka. S tim da ni to nije rješenje, posebice s Cousinsom van forme i još bez Collisona kojega je stegla zadnja loža. Dok pronađu nekakav ritam, već bi se mogli naći u takvoj rupi da će i ova sezona biti uzaludna.

27. PELICANS

Kad shvatiš da su im top 6 po minutama Ish Smith i Luke Babbitt, sve je jasno, ali neke stvari ipak ne štimaju, bez obzira na nepovoljan kontekst. Bacili su Davisa u vatru, to je očito, a obzirom da ga nisu okružili ni šuterima ni kreatorima nije mu lako iz role finišera i sekundarne opcije odjednom postati primarni kreator. Dugoročno, ovo što sada prolazi sigurno će mu dobro doći jer će vjerojatno popraviti onaj manjkavi dio igre koji se ticao prije svega slabašne kreacije s loptom i sposobnosti razigravanja s lakta (vjerojatno neće nikada biti playmaker kao Blake Griffin, ali će biti dovoljno dobar), ali kratkoročno bez njegovih poena na obruču nije lako održavati napad iznad vode – a oni su se doslovno prepolovili kako je iz više pick & rolla počeo igrati više u spot-up i slash & kick roli.

Povremeno je tu prisutna i doza frustracija, pa i letargije, netipična za radnika udarnika kakav je AD do sada bio i na Kentuckyu i ovdje, pa se čovjek pita da i njega nije uhvatila neka kardašijanka. Jasno, sve je ovo dio odrastanja, za Davisa nema zime, ali za Pelicanse bi ona mogla biti duga i bolna ne vrate li se što prije Pondexter i Evans, odnosno ne pretvori li se Holiday konačno iz ovog zombija u funkcionalnog sportaša.

Ono što im pak odmah može pomoći barem prema naprijed, jer za obranu nade nema s postavama u kojima je uvijek ili Babbitt ili Anderson (koji se doslovno više nije u stanju lateralno kretati na razini NBA profesionalca), odnosno u kojima su bekovi Smith i Douglas, je igranje s Davisom na petici. Protiv Hawksa je tako dobio prilike igrati veći dio večeri zbog matchupa i stvari su odmah izgledale bolje, jednostavno to je jedini način da ima dovoljno prostora u sredini za napadati, pa makar kroz izolacije. Međutim, ta obrana je problem, nemaju ni poštene stopere, ni dovoljno visokih, ni presing igrače i odluka da uglavnom preuzimaju na pick & rollu pokazuje se besmislenom, posebice jer ni Davis nema energije da uz sve što radi prema naprijed još pola utakmice trči za bekovima.

28. GRIZZLIES

Uz klupu od koje ne dobivaju ništa ili vrlo malo, a sad će još i manje obzirom da je Wright na ledu zbog bolova u koljenu, najveći je problem nedostatak raspoloženog igrača, svi kao da su izvan forme. Posebice Gasol koji ima problema s vratom – kad ti najvažniji igrač igra kao da je upravo potpisao bahati ugovor i tek traži formu, a gotovo svu akciju vrtiš kroz njega, onda nije lako. A da su Gasol s početka prošle sezone i ovaj sada različiti kao nebo i zemlja, potvrdila je i utakmica protiv Blazersa koja je bila idealan primjer svih njihovih problema.

Lani su naime došli u Portland protiv one verzije Blazersa i ubili su ih, potpuno su kontrolirali utakmicu. Sada protiv ove verzije nisu mogli do daha, jednostavno nemaju rješenja za iole ozbiljniju količinu energije na parketu. A kad nisu u stanju parirati energijom i nametnuti silu i egzekuciju u reketu, onda se i činjenica da su samo Netsi gora šuterska momčad itekako osjeti. Memphis naime ubacuje samo 4.9 trica po utakmici, što je bolje od katastrofalnih 3.6 Netsa, ali je i smiješno u usporedbi s Curryevih 5.1 ubačaja po večeri. I još Steph svoje sprema s 47%, dok Grizliji to rade s 26%. Pa ti nadoknadi činjenicu da su Gasol i Conley u traženju forme i da su Z-Bo i Allen na zadnjim parama. Ogroman krivac tako je i Lee koji nema ni ubačaj s perimetra po utakmici, a šutira bijednih 21%. Lani je pak u ovo doba godine izgledao kao Curry – prvi mjesec dana sezone tricu je šibao s 52%.

Posezanje za Chalmersom u ovakvom kontekstu ima smisla, ali postoji i jedan problem – Chalmers je nakon najgore šuterske sezone u karijeri (ispod 30% za tricu), ovu otvorio na još gori način (trenutno je na 9% za tricu). Memphisu se samo ostaje nadati da je Rio jednostavno došao do kraja svog boravka u Miamiu i da će mu promjena konteksta povratiti osjećaj za šut – bude li on na 3&D razini solidnog back-upa, što je bio veći dio karijere, bit će ogroman plus u odnosu na Udriha koji se pokazao totalno beskorisnim (što nam je bilo jasno već ovo ljeto, o čemu su pak oni razmišljali kad su krenuli u sezonu s takvom opcijom tko zna).

29. SIXERS

Malo su živnuli u drugom tjednu, ne djeluju toliko disfunkcionalno kao Netsi ili Kingsi bez Cousinsa, ali bez Covingtona i posebice sada kada je Noel izvrnuo zglob jednostavno nemaju dovoljno municije za nositi se s NBA momčadima, osim možda sa spomenutim Netsima i Kingsima bez Cousinsa. Našli su dobru rolu za Canaana kao combo-beka s klupe, Stauskas pokazuje puls i šuterski raspon, ali sve skupa je premalo. Mislim, T.J. McConnell im je drugi po broju odigranih minuta, a čovjek je lani bio četvrta opcija na rosteru Arizone. Solidan play, ali o kakvom se strijelcu radi najbolje govori podatak da u dosadašnje 202 minute ni jednom nije završio na liniji slobodnih. Play koji igra s loptom u ruci. U pick & roll ligi.

30. NETS

Katastrofalni su u oba smjera, a sada je očito da je i Lopez načet, već ima problema i s leđima i sa stopalom. Ne znam što reći osim da je njihov sudar s Lakersima bio bolan za oči, košarka na razini prvog dana trening kampa. Ne samo da ne mogu ništa zabiti, nego i bacaju lopte u bunar iznadprosječnim ritmom, a to je definitivno recept za katastrofu. Jedino u čemu su podnošljivi u principu je skok, imaju izuzetno veliku petorku gotovo uvijek na parketu, a Thomas Robinson nastavlja kupiti sve što mu je u blizini – od igrača koji su dio uže rotacije samo Kanter i Drummond imaju bolje ukupne postotke skoka od njega, odnosno samo Drummond i Cousins hvataju više skokova u obrani kad su na parketu. Šteta što mu je to i dalje jedina vrlina.

15 thoughts on “POWER RANKINGS, WEEK 2.

  1. @gee Možeš li, molim te, kad radiš rangiranje momcadi da staviš u zagradi i proslonedeljno? Čisto da malo da ideju u kom smeru ide momcad.

  2. Gee, da li bi mogao napisati osvrt sa rangiranjem evropskih košarkaša koji trenutno zarađuju kruh igrajući u NBA? I eventualno komentar na neke košarkaše koji igraju u Evropi, a mogli bi ili trebali zaigrati u NBA? Meni je lično fascinantan Tomas Satoransky (mada nemam pojma da li bi uopće mogao igrati u NBA).
    Trenutno mi je najzanimljiviji Nemanja Bjelica (koji uspješno brani boje mog fantasy tima), kao i Jokić o kojem si već pohvalno govorio, pa zatim moji najdraži zemljaci Teletović i Nurkić (koje doduše nemam prilike gledati u zadnje vrijeme), pa onda: Bogdanović i Hezonja, Vučević i Mirotić i naravno Dragić… Ima tu finog materijala i ja sam sretan i ponosan što košarkaši iz naše bivše Socijalističke federativne pizdarije države igraju tako solidne role NBA-u.

  3. @ milos – mislim da u tekstu dobiješ bolji dojam što se događa, brojke su zakon, ali ne i u kontekstu rednih brojeva, tu su totalno sporedne, čisto forme radi

    @ Flaster – za nekakva rangiranja je prerano, ali mislim da kroz postove svi dobiju dovoljno prostora kad ga zasluže. evo, za Bjelicu je bilo nakon dvije utakmice jasno da bez njega Wolvesi ne mogu imati konkurentnu rotaciju, praktički je za njih ono što je Mirotić bio lani za Bullse. uglavnom, ideja je ok i kad budemo imalo više utakmica u nogama mogao bi je realizirati

  4. Nakon mnogo godina, odnos snaga Istok-Zapad se približio, možda 43-57 ako ne i bolje, iako jeste, uzorak 10% sezone…

  5. Bolje nemoj @G, možeš samo navući potencijalna prepucavanja od određene populacije kojoj košarka nije na prvom mjestu (a svakako ne zavisiš od klikova). Ko god se ističe iz famoznog regiona, mislim da već ima korektan tretman u regularnim postovima/podcastu. Eventualno se njihova vrijednost može pomenut pred Fantasy draft…

  6. Pozdrav Gee, očekuješ li skori trade Hensona? Prvenstveno ne razumijem produženje ugovora na 4 godine – 45 mil $ kako bi ga koristili kao backup Monroeu. Ako očekuješ, što misliš koja destinacija bi mu najbolje sjela, s obzirom na realne mogućnosti?

  7. @ Lenard – Istok trenutno ima 24-22 u direktnim utakmicama protiv Zapada (Miami i Toronto imali sreće s rasporedom i donose 7-0 tom nebitnom podatku), happy times 🙂

    @ Hardwell – bez brige, eventualna prepucavanja nikad ne bi prošla cenzorske škare, ovo nije forum, pravo glasa ima samo onaj tko ga dobije 😉

    @ amigo – ne, osim ako Bucksi ne upadnu u gadne probleme ili dobiju neku nemoralnu ponudu jer Henson definitivno nije nezamjenjiv. produženje ugovora je jasno, jedini logičan poslovni potez, radi se o čistom preplaćivanju u ovom trenutku, ali ne i budućem kad će porast capa dovesti do toga da kvalitetan back-up visoki vrijedi toliko. da su čekali, iduće ljeto bi im ga netko vjerojatno ukrao pred nosom bez ikakve odštete, ovako su platili da imaju prava na kvalitetnog igrača koji može biti koristan član rotaciji i ima vrijednost u eventualnom budućem tradeu, a još pri tome nisu imali straha od poreza.

  8. @Hardwell
    Nema razloga za prepucavanja, Gee svoje procjene bazira prvenstveno na statističkim pokazateljima i činjenicama, pa onda na svemu ostalom…nema tu osnova da se nego nađe uvrijeđen. Osim toga, košarkaška publika je sofisticiranija od fudbalske, mislim da smo to već zaključili. 😀 Inače, nisam nikakav jugonostalgičar, ali priznaću “ložim se” na evropske košarkaše i naročito na ove iz regiona. Jednostavno mi je dopizdilo to gledanje s visine na evropsku košarku od strane Amerikanaca. NBA u ovu sezonu ulazi sa rekordnim brojem stranih igrača i zaista mi je sasvim logično da sa više navijačke strasti pratim igre onih koji su iz našeg regiona. Mislim, prije par sezona mi je bilo nezamislivo da ću gledati jednog Nurkića kako se ravnopravno hrve pod košem sa nekim tamo Cousinsom. I da će Mirotić nastaviti igrati u Bullsima kvalitetno kao što je igrao u Realu (mislim to ipak govori nešto i o Realu i o španskoj ligi, npr. da nije baš lošija od D-lige). Ili da će Hezonja igrati fantastičnu odbranu na LeBron Jamesu (dobro, tu sam malo pretjerao, ali nije nemoguće u budućnosti: Hezonja ima istu visine kao King i impresivne (crnačke:) fizikalije za jednog bubuljičavog bijelog čovjeka) 🙂

  9. @Hardwell

    A i poklopiće se za LBJ igra za vetaranski minimalac a Hezonja bude u naponu snage sa 28-29 godina. I to na utakmici Barcelone i Clevelanda u predsezoni

  10. @Flaster
    i meni su zanimljivi evropljani u NBA,ponajvise jer ne igraju na atleticizam vec jako dobro postavljanje uz dobar pregled igre..Asik je otvorio put tim defanzivvnim centrima,pa onda Nurkic a evo i Jokic igra sve vise i sve bolje,MVP ABA lige prosle godine sad ima 15-tak minuta u NBA,grabi skokove,puca i to sve..Mislim da Satoransky,uprkos fizikalijama i atleticizmu nema prolaza u NBA jer,on da bi bio dobar mora voditi napad kao sto je radio u repci a mislim da nema sanse da bi mu to gore dopustili,pa u Barci je sporedni igrac..najvise sanse da uspije gore po meni trenutno ima Kuzminskas jer je efikasan,korner trica+skokovi+duzina i postavljanje u odbrani..I Gentilea jako gotivim,jak ko bik,moze postat svakoga u Evropi a uz onu tehniku nebi mu toliki problem to bio raditi ni u NBA,taman za neku sproednu ulogu ekipe koja ne igra toliko brzo..Od ostalih igraca trenutno ne vidim nekog ko bi se mogao otisnuti preko bare uskoro,cak je i Cedi Osman usporio,Bender malo igra i jos manje sutira na kos..

  11. Gee definitivno pogledaj malog Ben Simmonsa s LSUa. Mene je odusevilo ovo sto sam vidio od njega u ovim uvodnim utakmicama NCAA sezone, strasan all round potencijal.

  12. @Slatinash
    Kad smo već kod evropljana, obavezno pogledati:
    https://www.youtube.com/watch?v=mgUvN9a-seQ
    Čista haiku poezija:)
    Za Satoranskog se nekako nadam da će makar dobiti šansu. Kad može jedan Raul Neto u Jazzu, ne znam zašto ne bi mogao i on. Osim toga, na primjeru Hezonje i Nurkića smo vidjeli da mali broj minuta i sporedna uloga u evropskom timu nisu prepreka za solidnu rolu u nekom NBA timu 🙂 Mada, mislim da si u pravu za Satoranskog, nema on taj pregled igre, a njegov atleticizam je u NBA ipak samo prosječan.

  13. @Flaster
    Ja sam vise govorio za igrace koji igraju u Evropi a trebali bi se otisnuti u NBA..Moze Satoransky igrati i bolje od Neta,fizikalija i atletika su tu,ali njegova prava vrijednost je kad ima loptu u rukama u tranziciji,brza igra,nadam se da si gledao Cesku na EP da vidis kako je momak odigrao,sve osim toga je umanjivanje njegovih sposobnosti i ja bi ga vise volio vidjeti da ostane u Evropi ako ce biti prvi igrac u nekoj euroligaskoj ekipi..

  14. Satoransky ne igra 30 minuta iz razloga što je Pasqual limitiran trener. Tomaš je izjavio da planira u NBA i od tad se može uočiti kontinuirano smanjenje minutaže i davanje više minuta kombinaciji Arroyo-Navarro. Moje mišljenje je da može bez problema zaigrati kao solidan back-up PG, a razviti do rubnog startera. Fizikalije su prisutne, jedino što ima šutersku gripu.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *