POWER RANKINGS, WEEK 3.

Uz nove rankingse napomena da bi sutra mogao osvanuti i novi podcast (evo, ispada kako ćemo se truditi barem dva put mjesečno osvrnuti na događanja u ligi), tako da bi dobro došla eventualna pitanja za inspiraciju, odnosno popunu programa.

01. WARRIORS

Bez greške su po pitanju scorea, ostvarili su 3-0 i u ovom tjednu, ali, realno, njihova izvedba ne zaslužuje takav rezultat. Matematika će još neko vrijeme biti na njihovoj strani zbog ona dva masakra nad Grizlijima, međutim ako uzmemo u obzir da su na rasporedu imali čak 8 od 11 utakmica protiv 5 najslabijih momčadi u ligi, kontekst se mijenja. Evo, čak i ako Grizlije izvučemo ih blata u koje su ih najvećim dijelom ubacile upravo tekme protiv Warriorsa i uzmemo ih u obzir kao anomaliju, ostaje da su odradili 6 od 11 utakmica protiv momčadi koje su razinom izvedbe debelo ispod prosjeka do sada.

I s takvim rasporedom, vrlo lako su mogli imati dva poraza, možda i tri da su Kingsi imali Cousinsa na raspolaganju. Čekaj, kakve su to priče, pa zar se to ne zove odrađivanje posla? Naravno, to nitko ne osporava, a isto tako mi ne pada na pamet poreći da su Warriorsi najbolja momčad u NBA u ovom trenutku. Međutim, nije zgorega naglasiti da je raspored dobrim dijelom zaslužan za učinak, dakle možda nije kasno stopirati one priče o lovu na 72 pobjede Bullsa.

Dobra najava da bi seriji Warriorsa mogao doći kraj je bila utakmica protiv Netsa u kojoj su zaigrali bez Thompsona. Tu se lijepo dalo vidjeti da Klayev boravak na parketu otvara otprilike jednako prostora Stephu kao što ovaj otvara njemu – Curry je tu večer potegao netipičnih 31 put za 34 poena. Jednostavno, Netsi su koristili činjenicu da je na parketu bio Rush, uopće ga nisu čuvali čime su imali jednog čovjeka viška uvijek spremnog udvajati u sredini, što s Klayom nije moguće izvesti.

U prvoj četvrtini Netsi su izgledali kao Warriorsi i u napadu jer obrana Warriorsa nije mogla nekažnjeno preuzimati Lopeza s nižim čovjekom, a uz tu Rush jednostavno nije obrambeno na potrebnoj razini da može braniti četiri različite pozicije bez problema. Naravno, kasnije je stvar spasila postava u kojoj je umjesto Rusha uz Currya zaigrao Livingston, ali sve skupa nas je samo podsjetilo koliko je za savršeno funkcioniranje ovog sistema bitan svaki detalj. Posebice kad su braća u pitanju – čim ih razdvojiš, odjednom nisu toliko moćni. Čim nemaš idealan kontekst, stvari prestaju biti idealne (jebeno mudar zaključak).

02. SPURS

Kao i Warriorsi apsolvirali su ovaj tjedan bez greške, uz to su stigli odmoriti Leonarda i Manua protiv Sixersa (ne i Timmya, taj si luksuz još ne žele dopustiti). Eto, poklopilo se da sam baš gledao dvije najbolje momčadi u ligi protiv dvije najgore i za razliku od mučenja koje su Netsi priuštili Warriorsima, Spursi su svoj posao riješili u prvoj četvrtini nametnuvši razinu igre kojoj Sixersi ni pod razno nisu mogli parirati. A i Sixersi su puno gori od Netsa, tu uopće nema spora (još su Spursi imali i dvije tekme protiv Blazersa tako da im je ovaj period došao idealno za uigravanje).

U biti, nije ni da su Spursi do sada imali puno teži raspored od Warriorsa, iduća dva tjedna će puno bolje pokazati gdje su stigli s navikavanjem na Aldridgea. Napad za sada funkcionira odlično obzirom na promjene i gomilu šuteva s poludistance koje uzimaju, a klupa daje dozu run and guna i kreativnosti. Posebice je ubitačna ta promjena ritma kada nakon isključive igre kroz visoki post kreneš u sistem napadanja s dva combo-beka kao što su Manu i Mills.

Interesantno, od 13 najčešće korištenih postava samo su 3 negativne – startna (to bi se trebalo promijeniti kada Green konačno počne ubacivati otvorene šuteve, ovako napad oživi čim na parket stupi Ginobili) i dvije s Westom na petici. To nije slučajno, uzorak je sitan, ali ovo je još jedno upozoranje da im bez pravog back-up centra neće biti lako.

Obrana je čista klasika bez obzira tko igrao, brane zonski na strani bez lopte, na čovjeka prema lopti, visoki uvijek ostaje u zoni na pick & rollu, bez previše rotiranja i s preuzimanjima samo na sličnim pozicijama. Dakle, klasična školjka ala Larry Brown kojoj je primarni cilj natrpati tijela u reket te kontrolirati skok i postotke na obruču, ali, zahvaljujući sjajnim defanzivcima kao što su Green i Leonard, mogu bez problema držati i perimetar jer ovi stižu zatvarati šutere na vrijeme.

Uglavnom, LMA nema većih problema funkcionirati u obrambenoj roli kakvu je ionako uglavnom igrao zadnjih godina u Portlandu, tako da su Spursi na tom dijelu parketa trenutno klasa za sebe, nisu imali puno teži raspored od Warriorsa, ali jesu mrvicu izazovniji i za sada su ostvarili bolje defanzivne rezultate. To im može dati neku nadu za onaj bitni dio godine iako će biti zanimljivo gledati kako misle braniti ovakvog Draymonda Greena na perimetru, hoće li preuzimati u match-up zoni ili će riskirati s Aldridgeom ili Duncanom na njemu. Nažalost, tek dogodine saznat ćemo odgovor na ovo pitanje jer prvi međusobni dvoboj na redu je tek krajem siječnja.

3. CAVS

Izgubili su utakmicu od Bucksa koji su za tu priliku konačno zaigrali s idealnom rotacijom (nedostajao im je samo Mayo), pred nabrijanom publikom i s rosterom kojem je ovaj dvoboj bio ravan utakmici Finala, dakle potpuno suprotan pogled na stvari od onoga kako trenutno funkcioniraju u Clevelandu. Uz to Cavsi su morali koristiti Richarda Jeffersona 40 minuta kako bi pokrili 58 minuta akcije.

Kotrljaju se, a u tom kotrljanju daju se primjetiti i neke nove ideje. Tipa, s Bucksima su u pokušajima da uzmu pobjedu izborili dva produžetka uglavnom jahanjem formacije s 5 vanjskih, odnosno s Loveom na petici i Jamesom na četvorci. I to je izgledalo skroz dobro, ovaj pokretni napad baziran na čistoj improvizaciji otvarao je Jamesu gomilu prostora za ulaze, kreaciju i realizaciju. Obzirom da na Istoku ima hrpu momčadi poput Bucksa bez prave petice, Lovea će se moći sakriti u ovom sistemu dovoljno često da ovo postane jedna od njihovih specijalnih postava.

4. HEAT

Odigrali su samo dvije tekme, s pauzom od čak 5 dana, tijekom koje će odmoriti Wadea i valjda vratiti Greena u nešto nalik formi (što je s njim bilo, još nije jasno, ali nema sumnje kako će priča, jednom kada izađe u javnost, biti urnebesna). I od te dvije utakmice jedna je bila protiv Lakersa, a druga protiv Jazza bez Goberta. Doduše, i oni su bili bez Wadea, ali u završnici su sve držali pod kontrolom sjajnom obranom i uopće energičnom igrom u kojoj su se isticali Johnson i Winslow. Njih dvoje na bokovima u kombinaciji s Whitesideom i Boshom pod košem najzaslužniji su što je Jazz utakmicu završio sa šutom ispod 40% i tricom ispod 30%.

Ova mladost kao da je oživjela i Bosha, pa i Wadea, igraju stvarno solidno u oba smjera, a najluđe od svega troje od top 7 članova rotacije igrači su koje su dodali rosteru u zadnjih godinu dana bez velikih ulaganja – Whitesidea i Johnsona su izvukli iz NBDL-a, a Winslowa su dobili na draftu. A kažu da Rileya nije briga za razvijanje igrača – što bi tek bilo da mu je stalo. Uglavnom, koliko će moći defanzivno ovisiti o klincima na perimetru upitno je, ali nek uživaju dok traje.

5. CELTICS

Ostavljali su sjajan dojam i u prva dva tjedna, ali u ovom im se sve poklopilo. Igrali su čak 5 utakmica, dva back-to-backa, međutim tu se dalo vidjeti koliko je bitno imati dubinu. Dominirali su nad solidnim Bucksima u Milwaukeeu, onda su sutradan izgubili od Pacersa u svojoj dvorani vidno usporeni, ali već protiv Hawksa opet su bili na vrhunskoj razini. I onda su na putu po Zapadu iskoristili probleme Thundera i Rocketsa da im bez većih problema uzmu skalpove u dvije večeri.

U napadu ih je stvarno gušt gledati, ne mudruju previše, igraju pokretni napad s 4 ili 5 igrača vani, čitaju igru, brzo se otvaraju i još brže uzimaju otvorene šuteve. Najluđe od svega, osim Sullingera nitko ne šutira naročito dobro, ali zabijaju dovoljno na obruču i kroz tranziciju da guraju. Thomas je tako sjajan u korištenju prostora koji ostaje u sredini, standardno sjajno realizira na obruču, a što će tek biti kad počne zabijati više od 30-ak % s poludistance i trice.

S tim da je obrana ključ, tu su trenutno bolji samo Spursi i Heat. Dobar dio uspjeha bazira se na brzini i agresivnosti u presingu na loptu, ali ne treba zanemariti činjenicu da uvijek na parketu imaju sjajnu kombinaciju bočnih stopera. Tipa, Smart i Crowder su itekako bili zaslužni za štopanje Westbrooka i Hardena, a sad dodaj još Bradleya s klupe i Johnsona pod košem. Takvu energiju u defanzivi nema previše momčadi.

Uglavnom, očito se Thomas zacementirao u roli startnog playa, Stevens je shvatio da nema smisla mučiti se u otvaranjima utakmice kad imaš dovoljno defanzivaca koji ga mogu sakriti, a sad zamisli da takvom strijelcu i ovakvim defanzivcima dodaš još jednog Cousinsa? Celticsi bi preko noći postali druga momčad na Istoku.

A i bez Cousinsa napadački učinak bi im mogao rasti, postotak šuta s perimetra bi se trebao popraviti, što znači da su i ovakvi kakvi jesu opasni. Obzirom na prikazanu razinu igre, snalaženje u sistemu i brojnost opcija, kao i neovisnost o samo jednom igraču (doduše, sumnjam da bi mogli bez Thomasa biti opasni u napadu, ali se ne bi raspali), ne vidim načina na koji mogu prokockati mjesto u playoffu. Odluka da dam glas na izborima njihovoj listi i da preferencijalno zaokružim Brada Stevensa pokazala se tako mudrim činom.

6. THUNDER

Igrali su četiri utakmice, od čega 3 i pol bez Duranta koji se nije pojavio u drugom poluvremenu protiv Wizardsa zbog problema sa zadnjom ložom koji bi se mogli rastegnuti i na dio idućeg tjedna. Uglavnom, sreća što su na rasporedu imali spomenute Wizardse i Sixerse jer su izvukli 2-2. Naime, nema Duranta, nemaju dovoljno vatre za zabiti, odnosno za nadoknaditi rupe u koje ih ubacuje obrana. U reketu ih razbija tko god poželi čim nema kombinacije Ibaka-Adams na parketu (Memphis im je utrpao 74 poena ili na obruču ili s linije bacanja), a tu utakmicu nisu imali ni Robersona, što je rezultiralo time da je Memphis kao bonus ubacio 12 trica uz 70% šuta s perimetra.

Jasno, kad su kompletni to izgleda puno bolje, ali možete li zamisliti Warriorse ili Spurse da se ovako defanzivno raspadaju čim nema idealnih postava? Donovan ovdje stvarno nema s čime raditi i vrijeme je da se potegne i Prestieva odgovornost oko slaganja ovog rostera, nema šanse da s ovom unutarnjom linijom mogu do naslova, to je jasno već u studenom. Dakle, nužno je novo zatezanje rostera – čak i da Singler, Augustin i Morrow pokažu da nisu totalno beskorisni i naprave nekakav iskorak u odnosu na do sada pokazano, on će prije svega doći napadački, tako da pitanje obrane ostaje otvoreno do daljnjega.

7. RAPTORS

Odlučili su zaigrati na kartu rizika s Carrollom, umjesto da ga odmore u komadu, vjerojatno će to raditi povremeno kada bol u stopalu postane izražena. Ove odluke nikada nisu mudre, ali navodno je Carroll od prvog dana bio protiv liječenja, a kad su krenuli porazi na njegovu stranu stao je i klub. U svakom slučaju, motriti situaciju jer Carroll je već sada postao ljepilu bitno za ravnotežu, pogorša li se ozljeda tijekom sezone neće im biti lako.

Za sada guraju, nakon poraza od Knicksa kojega bi vjerojatno izbjegli s Carrollom (s njima kao smallball četvorkom raširili bi obranu Knicksa koja je u završnici igrala 5 na 4 ignorirajući Jamesa Johnsona) i dvije lagane pobjede protiv očajnih Pelicansa i još gorih Sixersa, izgubili su od probuđenih Kingsa. Carroll je ovaj put bio na parketu u završnici, ali kao i protiv Knicksa štekala im je obrana – nakon što je Knicksima dopustio gomilu zicera na obruču u završnici, Valanciunas je u ovoj utakmici ustupio mjesto na parketu Biyombu kad se odlučivao pobjednik, a s takvom postavom Toronto nije imao izgleda protiv Cousinsa koji je u miru mogao čuvati reket u obrani i napadati obruč iz driblinga što mu je postala specijalnost.

Uglavnom, nije da je Jonasu lako igrati ključne momente sam u sredini, ali isto tako stoji da je tek nekoliko njegovih dobrih reakcija, posebice protiv Orlanda i New Yorka, sada moglo Toronto pozicionirati na 9-2 scoreu. Da se što prije izvuku kao momčad iz mogućeg gledanja istog filma kao lani, definitivno im ne treba opet prolaziti iste one ludosti sa zadnjim četvrtinama koje Valanciunas provodi na klupi, bez obzira na njegove kikseve do sada. Kad bi imali poštenu četvorku i kad se Caseyu ne bi činilo da je postava s dodatnim playom umjesto dodatnog visokog toliko važna za završnice, sigurno bi mu bilo lakše.

8. HAWKS

Boston ih je razbio, a onda je po svoje došla i Utah kojoj se taman vratio Gobert. Tu nisu imali Teaguea, ali u obje utakmice bitnije je bilo nešto drugo, naime Hawksi ne mogu uhvatiti skok ni pod razno. Splitter je van forme i opet ima problema s ozljedom lista kao i lani sa Spursima, tako da su Hawksi u ovom trenutku uvjerljivo najgora skakačka momčad lige, ispodprosječna u oba smjera – nositi se s energijom Bostona i snagom Jazza definitivno im je bio problem. Bit će im veselo u novom tjednu jer osim Splittera i Sefoloshe koji hvataju formu sada na popisu ozljeda imaju i spomenutog Teaguea te Bazemorea, obojicu s gadno iskrenutim gležnjevima.

9. JAZZ

Iščupali su pobjedu protiv Hawksa, Gobert i Favors su dali posla Millsapu i Horfordu u obrani i skoku, ali prije toga su zaredali porazima, jednostavno im se poklopio takav tjedan. Prvo gusta utakmica s Cavsima (možda bi je i dobili da Gobert nije propustio zadnjih par minuta zbog uganuća gležnja), zatim još jedna bitka do same završnice s Heatom bez Goberta, a onda i poraz u back-to-backu od Orlanda u kojem im je uz Goberta nedostajao i Hood koji je također dobio odmor zbog lani operiranog stopala. Obojica su se odmorna i spremna vratila u postavu u pravi tren, a trebat će im jer raspored im ne postaje ništa lakši, dapače.

10. CLIPPERS

Paul nije igrao cijeli tjedan, a isto se može reći i za Redicka koji je u utakmici protiv Dallasa osjetio leđa i ostao u svlačionici. Koristili su tri različite startne postave u tri utakmice, a uz probleme s ozljedama kulminirao je i problem Stephensonove katastrofalne igre – bit će interesantno vidjeti kakvu će sljedeću petorku koristiti jer u zadnjoj utakmici na trojci je startao Pierce. Poraz od Mavsa im nije trebao, ali protiv Sunsa bez ove dvojice i još bez izbačenog Griffina stvarno nisu imali šanse. Iskupili su se za kiks protiv Dallasa pobjedom nad Pistonsima u oslabljenom izdanju, ali ključno je da su dobili 5 dana odmora da osposobe startni bekovski dvojac i da se pripreme za uzvrat s Warriorsima i onda nekako izguraju niz od 7 utakmica u 11 dana koji ih čeka do kraja mjeseca.

11. HORNETS

U nakrcanom rasporedu ostvarili su solidnih 3-1, napad je i dalje odličan, šuterska širina izuzetna, a Batum je igrao neke partije debelo iznad gabarita s potrošnjom iznad 28%, što su razine all-star prvih opcija. Tako nešto dodatno začuđujuće u kontekstu čovjeka koji cijelu karijeru troši manje od 20% lopti i koji se idealno snalazi u roli ispušnog ventila. Njegove brojke tako će se teško održati, posebice učinkovitost na ovolikom volumenu, ali ne treba zanemariti činjenicu da u njemu imaju trećeg čovjeka kroz kojega mogu vrtiti napad i da je ova njegova eksplozija rezultat toga što su obrane još uvijek prvenstveno fokusirane na Big Ala i Kembu. Kad počnu zatvarati i Batuma, onda će pak i njima dvojici biti lakše, tako da drastičan napadački pad Hornetsa ne treba očekivati, posebice ako će Lin i Lamb igrati ovako dobro s klupe.

12. BULLS

Samo je Detroit imao gori šuterski tjedan od njih, ali svoje dvije pobjede su ostvarili. Dijelom svakako zbog svježine koja im je omogućila da s četiri, odnosno tri dana odmora prije utakmica, u završnici imaju dovoljno snage za iščupati pobjede pred Hornetsima i Pacersima. Hoiberg je i u jednoj i drugoj završnici jahao postavu s Gibsonom i Mooreom umjesto Mirotića i McDermotta, dakle potpuno se oslanja na pokretljivost u obrani i agresivne rotacije. Rose je sredio gležanj u završnici protiv Pacersa i umjesto njega je u igru ubacio Snella tako da je Butler u napadu praktički igrao playa, što nije pomoglo prema naprijed gdje Jimmy i dalje uzima previše dvojki preko ruke, ali defanzivno je sva ta dužina svakako bonus. Uglavnom, ovo i dalje ne izgleda lijepo, a ono što je posebno interesantno je da, usprkos ovom okretanju ka defanzivnim postavama, za Noaha i dalje nema ni minuta na početku, na kraju ili s Mirotićem. Dobra vijest je da “circus trip” ove godine ne izgleda naročito teško, opet će imati samo dvije utakmice i u novom tjednu.

13. SUNS

Namjestio im se fini tjedan, uz Denver i Lakerse još su dobili zicer u vidu Clippersa bez Paula, Reddicka i Griffina. Mislim, Knight je umjesto mučenja s Paulom igrao protiv Prigionia koji ga je na jednu večer učinio all-starom. U sezoni dugoj tek 3 tjedna, ovakav niz radi razliku između lutrije i playoffa na ovakvim bedastim listama.

Dugoročno pak je bitan samo jedan detalj. Teletović je konačno odigrao par dobrih partija, što je dobra vijest za klupu – raspored će postati teži, ali, ako budu mogli računati na barem 7-8 igrača umjesto na 5, šanse u lovu za osmu playoff poziciju rastu. Dakle, sad samo treba vidjeti koliko je lagan raspored utjecao na produkciju njega i Warrena, odnosno koliko mogu pružiti protiv ozbiljne konkurencije.

14. MAVS

Uz Boston i Lakerse su jedini imali 5 utakmica u 7 večeri, tako da je ovih 4-1 koje su ostvarili još dojmljivije. Ok, nije da su baš imali opaku konkurenciju, redom su igrali protiv najgorih ekipa u NBA u ovom trenutku plus s Clippersima (s tim da su od Pelicansa izgubili, a Clipperse dobili u do sada najboljoj partiji sezone u kojoj je Dirk briljirao, doslovno nije mogao promašiti), ali, svejedno, obzirom na to koliko tanku rotaciju koriste, fascinira da su u tjednu s dva back-to-back datuma napravili ovakav rezultat pa neku su dvije pobjede protiv Lakersa i Sixersa. Mislim, protiv Rocketsa su čak odmarali i Dirka i Parsonsa, bila je to druga večer back-to-backa u kojoj su očito unaprijed upisali poraz, a onda se pokaže da je Houston u takvom rasulu da su u stanju dozvoliti Feltonu i Villanuevi da im zabijaju kad god požele (Dallas je tu utakmicu praktički riješio u prvom poluvremenu). Što je samo potvrdilo da će Carlisle kao i obično uzeti sve što mu se ponudi i sve što je moguće s figurama koje ima na raspolaganju.

15. PACERS

Nastavili su gdje su stali u drugom tjednu, mogli su vrlo lako imati i 3-0 da su imali malo više sreće u završnici protiv Bullsa, a najbolji dojam su ostavili načinom na koji su došli u Boston i uzeli utakmicu protiv momčadi koja igra izuzetnu košarku. Georgea jednostavno u ovom trenutku ne može čuvati nitko tijekom cijele večeri, eventualno u sekvencama kao što je tu i tamo uspjelo Gibsonu i Butleru, s Milesom nazad u rotaciji imaju još više šuterskih oružja, a pronašli su izgleda i idealan balans visokih i niskih postava. Bez obzira kako započeli, uglavnom igraju po pola utakmice s klasičnim visokim postavama, a drugu polovicu sa smallball kombinacijom, s tim da su protiv Bullsa gotovo cijelo drugo poluvrijeme igrali s dva visoka jer drugačije nisu mogli braniti Gibsona i Gasola. To objašnjava i napredak u obrani, s tim da im neće biti lako idućih tjedana jer su ozljedom rookiea Turnera ostali bez osigurača unutarnje linije, eventualna nova ozljeda nekoga od visokih bi ih vjerojatno defanzivno unazadila.

16. GRIZZLIES

Nakon 3-1 u ovom tjednu sad već imaju pristojan score, iako je indikativno da su do iskoraka došli prije svega u napadu – obrana je i dalje porozna. Uglavnom, protiv Blazersa su se provukli sa sirenom, nakon odbijanca kojega je iz drugog pokušaja pospremio Randolph i to ih je očito malo razdrmalo (strah me i pomisliti kako bi se stvari razvijale da Z-Bo nije raznio Davisa pod košem u ključnom momentu utakmice). Od iduće tekme je Green opet vraćen u petorku, ovaj put umjesto Leea, a onda su krenuli trpati, prvo Minnesotu tricama, a zatim i Thunder u postu. Oklahomi su ubacili 122 poena, što jasno pokazuje da mogu imati i dobar napad kad im se sve poklopi i da očekivanja iz predsezone nisu bila bez osnova. Uglavnom, uz tečniji napad u ovoj kombinaciji kao pun pogodak pokazalo se i dovođenje Chalmersa. Čovjek igra sjajno, vidi se da je željan igre i dokazivanja u ozbiljnoj roli, nametnuo se kao pravi šesti igrač i rasni combo, što je Leea gurnulu u još manju rolu koja je trenutno itekako prikladna za ono što (ne) pruža. Problemi u rotaciji visokih i dalje su prisutni, kao i u obrani gdje nikakve rotacije ne pomažu, jednostavno s Allenom i Gasolom u ovakvoj formi nemaju previše prostora za napredak. Ni jedan ni drugi više ne mogu oduzeti pola parketa kao nekada, a posebice je problematična Gasolova sporost u zadnjoj liniji, ako se pretvorio u klasičnog zonskog centra i ako se više ne može onako lateralnog kretati kao nekada kada je pokrivao prostor prema perimetru, ali i stizao zatvarati stranu bez lopte, Grizlijima se ne piše dobro.

17. WOLVES

Gadan je tjedan iza njih, čim je Rubio zaradio ozljedu zadnje lože i ostavio ih bez ljepila koje drži sve u oba smjera izgubili su 4 utakmice u nizu. Klinci i dalje igraju dobro (Wigginsa nije pretjerano usporilo ni bolno koljeno zbog kojega je propustio jednu utakmicu), čak je i LaVine imao neke momente, plus imali smo prilike gledati gomilu klasičnih Andre Miller akcija u kojima ovaj u završnicama davi loptu kroz post-up i izluđuje protivnike, ali bez Rickya dogodilo se ono što se inače događa, ne mogu dobiti nikoga.

18. KNICKS

Nastavljaju biti prosječni, ono što rade ima smisla u oba smjera. Kao takvima im nije bio problem odraditi posao s očajnim Pelicansima, Raptorse su dobili snagom volje, a protiv Hornetsa nisu imali rješenja za Batuma. Međutim, u oba smjera imaju dovoljno, ne forsiraju trokut posebice sada kada im se vratio Afflalo koji je preuzeo dio post-up izolacija od Carmela. Uz izoliranje ove dvojice koriste i dosta pick & rolla na strani bez lopte kao sekundarno rješenje, a koliko god to sve skupa ne izgleda lijepo, toliko je učinkovito jer su sjajni u napadačkom skoku s ovako visokim postavama plus ne gube lopte jer ne forsiraju brzu akciju i ne improviziraju. Fisher rotacije, posebice u završnici, dosta temelji na borbenosti, zato smo imali prilike gledati i Lancea Thomasa i Lou Amundsona više nego bi bilo realno očekivati. Obzirom da sve bitne lopte ionako idu Carmelu, u tim trenutcima na parketu očito želi imati najagresivnije defanzivce.

19. PISTONS

Njihov identitet postaje sve jasniji, kako taktički, tako i mentalno. Kad imaju dobru šutersku večer, mogu dobiti svakoga, kada ne ubacuju s perimetra, od svakoga mogu izgubiti, jednostavno nemaju plan B u napadu kojim mogu maskirati manjak šuta, nemaju ni igrače za izolacije koji će trpati s poludistance ili u reketu, a ni kreatore koji bi s lakta razigravali u pokretnom napadu. Ono, ekipa kao da je namjerno složena ovako da Van Gundy može izgubiti ono malo živaca što mu je ostalo. Ovaj protekli tjedan im je bio takav da nisu mogli ubaciti ništa, za 0-3 score isključivo je zaslužan daleko najgori efektivni šut u NBA od samo 44%, a nije baš da su igrali protiv bedema – Kingsi i Lakersi su debelo ispodprosječne obrane, a ni Clippersi u ovom trenutku još nisu ni prosječni, plus su igrali bez startnih bekova.

20. MAGIC

Provukli su se protiv Lakersa, a Jazz im je došao kao naručen, bez Goberta i Hooda u drugoj večeri back-to-backa, tako da je teško reći na osnovu takvih pobjeda kreću li se u pravom smjeru. Oladipov potres mozga otvorio je vrata postavi s Fryem na četvorci kao startnom rješenju, ali već protiv Wizardsa sve je bilo po starom, curili su obrambeno na sve strane, puno gore nego u izdanjima s Harrisom kao četvorkom. Obzirom da su i Fournier i Watson izvan punog pogona zbog svojih sitnih problema, ova gomila dana odmora i relativno lagan raspored s utakmicama doma protiv Wolvesa i Kingsa koji su na napornim gostovanjima došao im je kao naručen – misle li loviti playoff, tu moraju ostvariti dvije pobjede, jasno pod uvjetom da će moći računati na sva tri spomenuta načeta beka.

21. BUCKS

Čim su se vratili Carter-Williams, Henson i Parker odmah su izgledali bolje, što je i pokazala herojski izborena pobjeda protiv Clevelanda koji se mučio ostati na životu u dvije ponovljene završnice (pali tek iz trećeg pokušaja, odnosno u drugom produžetku). Prije toga je bilo vidljivo da nemaju dovoljno rješenja, Boston ih je išamarao kad su zaigrali s rotacijom koju su činili Ennis, O’Bryant i Ingles, a nije pomoglo ni što su odmah sutradan letjeli za Denver koji inače ne gubi utakmice u kojima dolazi protivnik na back-to-backu, a posebice kad taj protivnik starta s dvojcem Ennis-O’Bryant. Sad je samo bitno da grade na prikazanom protiv Cavsa i da mogu računati na idealnu rotaciju – tjedan koji slijedi donosi vjerojatno najgori raspored u ligi, ali stvari nakon toga postaju malo bolje, tako da razloga za paniku nema. Osim po pitanju skoka – ne pokaže li se Parker dovoljno čvrstim, neće moći izgurati sezonu isključivo s ipak smallball postavama u kojima će ili Giannis ili Jabari glumiti visoke, a kombinacija Henson-Monroe jednostavno je neupotrebljiva na rosteru s ovoliko malo šutera.

22. WIZARDS

Sreća u nesreći je ta što su ostali bez Beala u pravom trenutku, imali su samo dvije utakmice protekli tjedan pa su nakon šamaranja od strane Oklahome (i potvrde da su snovi o Durantu tek snovi) skupili dovoljno snage dobiti Orlando bez Oladipa. Dok čekaju Beala moraju preživjeti s Templeom kao starterom na vanjskim pozicijama, ali pozitivna stvar je da se rotacija na unutarnjim pozicijama stabilizira kako Humphries i Dudley igraju sve bolje. Čeka ih period obračuna s direktnim playoff konkurentima kroz iduća dva tjedna (Bucksi, Pistonsi, Pacersi, Hornetsi, Celticsi i Raptorsi, jedni za drugim), tu se moraju iskazati, a dobra vijest je da opet imaju samo dvije utakmice u 7 dana za početak ovog niza nakon čega idu 4 u 5. Make or break period i još jedan dokaz okrutnog NBA konteksta.

23. KINGS

Ostvarili su 3-0, praktički u život ih je vratio povratak Cousinsa u rotaciju uz tri utakmice na domaćem parketu. Rondo drži ubitačan ritam, Cousins nosi sve u reketu i stvarno su opasni napadački, ali iznenadili su i borbenom obranom za koju je opet najzaslužniji spomenuti dvojac koji pristupom diktira ritam. I dok se Rondo baca za svakom loptu pokušavajući spasiti karijeru i barem zaraditi još jedan ugovor, Cousins jednostavno briljira u oba smjera. Iznenađuje koliko je fokusiran na zaštitu reketa, kreće se sjajno, a još više koliko je bitan u tranziciji – osim što ga traži u svakom postavljenom napadu, Rondo mu servira i gomilu lopti u kontrama gdje kao zadnji čovjek koji se priključuje napadu Cousins često ima ili otvoren šut za tricu ili otvoren put prema obruču. A uopće njegovo napadanje iz driblinga je u ovom periodu bilo najveća snaga Kingsa, čovjek je nezaustavljiv kad krene u sredinu i teško da ijedan visoki u ligi trenutno igra (ili može igrati) ovakvu all-round košarku kakvu je on prezentirao u zadnjih sedam dana.

24. BLAZERS

Raspored ih nije mazio, dvije utakmice protiv Spursa nisu mogli preživjeti, a za 0-4 su zaslužni i porazi protiv Memphisa gdje su jedan pošteni box-out bili udaljeni od pobjede (Davis i Plumlee su se odbijali od Randolpha kao gumene loptice), odnosno Hornetsa gdje jednostavno nisu mogli protiv all-star izdanja Batuma i Jeffersona. Pokazuje se da će obrana biti ogroman problem, korištenje Kamana na petici tu ne pomaže, ali s nešto lakšim rasporedom koji slijedi valjda će napad opet doći do izražaja.

25. NUGGETS

Evo što ti znači povoljan kontekst – Nuggetsi u napadu doslovno nemaju što istaknuti osim povremenih Gallinarijevih šuterskih bravura, a u obrani su tek borbeni i odrađuju posao dovoljno da Malone može biti ponosan. Međutim, otvorili su tjedan protiv oslabljenih Bucksa koji su im stigli na drugoj večeri back-to-backa, a onda su im stigli i Rocketsi kojima se ne da trčati ni u idealnoj klimi Texasa, kamoli u visinama Colorada. Sunsi su ih naravno namlatili, ali, koga briga, piše se pozitivan tjedan.

26. ROCKETS

Šta smo ono rekli za Rocketse prošli tjedan, da nema problema i da će sve biti ok kad skrpaju rotaciju? E, pa ima problema, u obrani curi na sve strane čak i s Dwightom, a ove smallball postave su katastrofa. Što je i logično, ne možeš igrati s četiri beka veći dio večeri i očekivati ikakav drugi rezultat osim najslabijeg skakačkog učinka u obrani s ove strane Bucksa. Jones se vratio u rotaciju, ali ako ti je obrana problem, onda Terrence definitivno nije rješenje. Samo, što jeste? Zar će Motiejunas toliko popraviti sliku? Naravno da neće, problemi Rocketsa su prije svega slaba forma ključnih igrača i pristup.

Sezonu nakon što su obranu digli na izuzetnu razinu (i to bez Howarda), opet gledamo iste one Rocketse od prije dvije godine. Svi čekaju da netko odradi posao za njih. Bez obzira što su Bickerstaff mlađi i Dunn (nekadašnji Adelmanov defanzivni koordinator u Rocketsima) donijeli dozu inovativnost i ozbiljnosti shemama na ovom dijelu parketa čak i bez Howarda, ono što je lani funkcioniralo sada više ne prolazi. Glavni problem je što Lawson uz Hardena, a posebice ovakvog koji se ne trudi previše, ne prolazi kao drugi bek. Također, preuzimanja na blokovima i zona na strani bez lopte također ne pale ako nemaš centimetre duž postave, a posebice ako se nitko ne rotira na vrijeme. Howard, a ni Ariza i Brewer, ne donose onu razinu energije na koju smo navikli.

Dakle, koliko god će se neke stvari ispraviti same od sebe kad konačno budu imali udarnu rotaciju visokih na okupu, neke poteze će morati vući i prije toga. Prije svega će morati razbiti startnu petorku i vratiti Beverleya kako bi dobili defanzivni impuls (što se nametalo već od prvog tjedna kao rješenje i što bi možda do sada već i napravili da i Beverley nije ozljeđen). A onda će morati razmisliti i o drastičnijim rješenjima, poput tradea važnog igrača ili promjene trenera. Obzirom na nepovoljan kontekst nema razloga paničariti, ali kad ostvariš 0-4 tjedan u kojem izgubiš od takvih momčadi kao što su Dallas bez Dirka, Denver i Brooklyn (Boston trenutno igra toliko dobro da bi ih možda dobio i da su u punoj spremi pa poraz od njih pripišimo pod realan), e onda svlačionici definitivno treba hladan tuš.

Što nas vraća na spomenuti pristup. Naime, iako te stvari obično nisu bitne kada momčad pobjeđuje, kod Houstona je taj manjak zrelosti uvijek bio prisutan u pozadini kao potencijalni problem. McHale nije trener s pedigreom, to je prvo, ali još veći problem je nezrelost njihovih lidera na parketu – Howard je uvijek bio tip koji je dozvoljavao emocijama da prevladaju razum, a Harden je jednostavno tip koji je premlad da skuži da se na vrh ne možeš popeti samo talentom, već da moraš ujedno biti i najveći šljaker. Kad ovome dodaš jednog Lawsona koji također nije oličenje stabilnosti, jasno je da je Morey u pretjeranom fokusu na brojke malo previše zanemario kemiju. Harden je najmanji problem, on tek ulazi u najbolje godine i možda će mu ovo iskustvo samo ubrzati proces sazrijevanja, ali ako misle graditi potencijalnog prvaka oko njega, vrijeme je da se zapitaju mogu li McHale, Howard i Lawson biti ozbiljni dijelovi buduće slagalice obzirom na do sada viđeno. McHale očito nije stručnjak s kojim možeš napraviti završni korak, Howard je u silaznoj putanji i s takvom povijesti bolesti da je upitno je li još uvijek max igrač, a Lawson je veteran koji jednostavno ne donosi onu potrebnu stabilnost uz Hardena kao 3&D igrač poput Beverleya.

27. LAKERS

Gadan tjedan je iza njih, 4 poraza na 4 gostovanja i pobjeda nad Pistonsima koju je teško uzeti kao relevantnu obzirom da su potonji tu večer bili u stanju promašiti bazen. U biti najbolju partiju su odigrali u Orlandu gdje su držali Magic na konopcima do same završnice odličnim partijama Russella i Randlea (posebice je primjetno kako Russell živne kada Kobea nema u blizini kao što ga nije bilo u toj utakmici gdje je dobio dan odmora).

28. PELICANS

Njihovoj nesreći nema kraja, pobjeda nad Dallasom kojom su otvorili tjedan bila je nebitna jer je istovremeno Davisu stradao kuk, što je značilo da su u sljedeće dvije utakmice protiv Toronta i Atlante bili tek materijal za odstrel. Doduše, vjerojatno te utakmice ne bi dobili ni s Davisom, ali ovako su stvarno izgledali kao da su došli na izlet. Davis se zato spremio za dvoboj s Knicksima, držali su se solidno, kao i obično do polovine treće četvrtine kada manjak tijela u rotaciji dođe na naplatu. I samo tako su se našli u rupi koja bi mogla postati još veća nego su se nadali i najcrnji pesimisti – tjedni koji ih čekaju su pakleni.

PS: Ako se svježa ozljeda ramena Davisa pokaže ozbiljnom, onda mogu zaključiti ovu sezonu, eto čak ni ove utakmice koje moraju dobiti kao što je bila noćašnja protiv Denvera (koja spada pod novi tjedan pa je švercam ovako kroz naknadni dodatak tekstu) nisu u stanju odraditi bez drame (AD je igrao samo 6 minuta prije nego je zbog boli u ramenu napustio parket, a s njim je parket napustila i nada u pobjedu broj dva).

29. NETS

Zamalo su dobili Kingse, ali i Warriorse, tako da nije upitna borbenost bez obzira na sva razočaranja. Hollins ovo drži pod kontrolom, svakako više nego McHale svoju svlačionicu u Houstonu (korištenje rasula u Houstonu ujedno je Netsima i jedina pobjeda u tjednu u kojem su slobodno mogli završiti s 3-0). Uostalom, da je ovo Lionelova momčad govori gomila high-low akcije na visokom i niskom postu između Lopeza i Younga prekopirana iz dana u Memphisu. Sve se više akcije vrti kroz Brooka, bilo u postu-upu kroz izolacije, bilo na laktu gdje služi kao kreator dok se suigrači pokušavaju otvoriti kroz blokove na strani bez lopte ili UCLA cutovima kroz sredinu pored Lopeza kao blokera. Bogdanović je imao finu šutersku rolu protiv Rocketsa i Kingsa, to im je dalo potreban prostor da mogu napadati obruč ovakvim akcijama, a iako im je roster daleko od idealnog, barem konačno igraju suvislu košarku i dokazuju da su miljama ispred Sixersa. A vrlo vjerojatno uskoro i ispred Pelicansa i Lakersa.

30. SIXERS

Napadački su negledljivi, to smo već apsolvirali, ovo spuštanje lopte na Okafora uz pick & roll s McConnelom su čisti užas kao osnove napada. Ali, igra u obrani je ništa manji problem jer igraju bitno drugačije od lani, dijelom zbog Okafora, a dijelom i zbog promjene trenera. Naime, puno je manje presinga i puno više zone, čak i Noel na pick & rollu ostaje u reketu umjesto da koriste njegovu aktivnost i sposobnost preuzimanja kako bi stvorili nekakav pritisak na loptu. Praktički, Brown je dobio potpunu slobodu i uvodi sistem Spursa, što je dugoročno logično, ali u ovom trenutku ih ostavlja i bez ono malo lanjske kvalitete. Uglavnom, ovo je samo potvrda da je najvećim dijelom lanjska aktivnost u pritisku na loptu bila vezana uz Chada Iskea koji je danas desna ruka Karlu u Sacramentu.

11 thoughts on “POWER RANKINGS, WEEK 3.

  1. Ako postoji imalo kosmičke pravde ona će doći tj. ostati u državi Luizijani u vidu Bena Simmonsa…

    Dva pitanja za podcast, je li ovo konačno godina u kojoj Ainge poteže super duper trejd, koji po Krehinim željama?, s obzirom na krcat roster i pun rokovnik budućih pikova… jer mislim da s 15 solidnih igrača se ne može dalje od druge runde PO u vrh glave a to je besmisleno…
    I drugo, treba li Warriorsima trener?

  2. Evo maloprije je stigla vijest o otkazu McHalea pa možete malo prokomentirat katastrofalno stanje u rocketsima(harden je neprepoznatljiv).Jesu li ovi problemi sa Davisom zabrinjavajući(mislim na neke sitne ozljede koje mu se prečesto događaju).

  3. Bucksi, kako oni misle funkcionirati s Monroem? Lik je inertan za popizdit i vjerojatno je najgori obrambeni centar lige.

    Kingsi, moze li osovina Rondo-Gay-Cousins u posten fajt i ima li nade za McLemura jer ako sada nije u stanju biti dio startne postave kao zakrpa onda bi mozda bilo najbolje da ga prodaju? Racunam da su odigrali su velik broj utakmica prvo bez Cousinsa i sada bez Colisona, pa da bi s full rotacijom mogli biti iznenadenje tj plejof ekipa, pod uvjetom da Cousins ne ubije Karla ili ne oboli.

    Bullsi, sta radi Hoiberg, pucaju li oni najvise dugih dvica u ligi ili mi se to samo ucinilo?

    Nisam moga vjerovat, ali Knicksi kao momcad imaju smisla
    Mede kao da spavaju zimski san, Lee mora da ima neke probleme jer otvoreni sutevi ispadaju.

    Hornets, zasto Cliford ne bi instalirao ultra dugu petorku s Lambom kao dvojkom i Batumom, a s klupe nek idu Lin-Hairston?

    Clipers, svaki put kad ih gledam se cudim koliko je Jordan napadacki beskoristan, ali pick obranu-presing odraduje valjda najbolje u ligi, tako su uspili sjebat Detroit jer ovi nemaju nikoga osim Jacksona da zna udarit loptu o pod.

    Komentar za Detroit, naravno. Na zapadnoj turneji osim u sutu problem je bilo silovanje lopte i neodlucnost. Znaci, Jackson bi probio svog cuvara, zaletio se do linije penala ili pod obruc i ne bi nista efikasno napravio. Najcesce bi vratio loptu na korner di bi taj igrac, imena su nebitna jer su svi to radili, krenuo u solo akciju umjesto da probaju okrenuti napad na suprotnu stranu gdje se apsolutno nista nije dogadalo (recimo Spursi uvijek imaju neki blok na kontra strani od lopte gdje se otvara neki igrac). Dodat tome da Drumond vise nije u izdanju “najbolji centar konferencije” dobije se ono govno ili porazi. Isto, Jackson je poceo glumit glupana jer nije znao sta da napravi s loptom, oce li floater, lob pass za Drumonda, bacanje na tricu, bio je glupan ili zujalica. Postotak za tri poena si rekao, a jedan lud podatak, da je Jackson najbolji suter za 3 u ekipi nakon Ilyasove, a on je ujedno i prvi-jedini kreator. Zadnje, imaju najgoru klupu lige gdje i nekada korisni Baynes izgleda ko ojebina.

    Eto, malo pitanja i komentara

  4. Misliš li da bi nakon tipa mjesec dana bi bi ostvarili 3-13 omjer recimo bio vrijeme da se krene u rasprodaju u taboru Pelicansa?
    Pogotovo ako ce Davisa mučiti ove sitne ozljede, da jednostavno krenu nuditi Asika, Gordona (koji je dokazao da je i dalje dobar igrač), Andersona, Evansa itd i probaju ubosti par pickova ili mladih igrača. I onda na ljeto krenuti slagat novu ekipu oko Davisa i po Gentryevoj želji. I uz to imati top 3 pick na draftu.

  5. 1. Prvo komentar na današnji tekst – pretpostavljam da umjesto Kanterovog imena trebalo da stoji Ibaka kad je u pitanju odbrana, osim ako nisi ulovio neke nove momente u Enesovoj igri?
    2. Može li MIA sa ovakvom Hasanovom formom uz zdravi ostatak ekipe ugroziti CLE u seriji od 7?
    3. Pelicansi će zbog katastrofalnih rezultata i stalnih povreda Davisa teško do prvih 8, pa ako krenu brzo u rekonstrukciju ekipe u toku sezone koga bi od sadašnjih igrača ostavio na duži period, a ko bi bile glavne mete, pogotovo od FA?

  6. 1) Da li vas Gallinari podsjeća na Tom Hardy-ja u filmu Warrior?
    2) Ako neko već nije pitao: da li je Zach LaVine novi : a) Gerald Green b) Terrence Ross c) …Westbrook 🙂
    3) Šta mislite o Dwight Powellu? Da li je Carlisle izmislio novog Brandan Wright-a?
    Imam još hiljadu pitanja, ali neću da vas zamaram, ali ako možete još malo da hvalite ovogodišnje rookies, jer stvarno su nevjerovatni. Winslow izgleda kao mini Kawhi, Towns poput Davisa/Cousinsa. A ja sam u prošlogodišnjem draftu očekivao novog Jordana, haha. Ako bi mogli napraviti koje poređenje rooksa sa dokazanim igračima, to je uvijek zanimljivo. Hvala i ugodna noć. 🙂

  7. Podcast pitanja:
    1 – Postoji li ijedna momcad u ligi kojoj je potriban Nikola Pekovic? Osin mozda Dallasa, nekako mi se nigdi ne uklapa sa svojon ogromnon placon i specificnin stilon igre, a stvarno nema smisla da uzima minute Townsu i Diengu kad se vrati.
    2 – Rondo – povratak na stare staze, labudi pjev ili privremeni bljesak?
    3 – Koliko zapravo vridi Harrison Barnes, a koliko su njegove igre produkt sistema? Bi li se isplatilo npr. Atlanti iduce lito stavit na stol nemoralnu ponudu (da je Warrirosi ne matchiraju)?
    4 – Rocketsi: Thibodeau ili D’Antoni tip trenera ili nijedan?
    5 – Ko bi moga bit partner Netsima za trejd Brooka Lopeza? Celticsi ako ne uspiju s Cousinson?

  8. Koliko je ozbiljna Irvingova povreda, ima li sanse posle nje izgurati sezonu i komadu i vratiti se na nivo od prosle godine (ili bar priblizno, nekih cca 80%) ?

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *