NCAA REPORT, DOS

PAC 12

Godinama je ovo bila najslabija od 6 velikih konferencija, ali razna pretumbavanja koja su oslabila Big East i Big Ten vratila su interes za jedinom velikom ligom smještenom na zapadnoj obali. A nije odmogla ni činjenica da su nakon dugo vremena potpisali i 2 top 10 regruta. Tako nešto za razliku od uobičajene prakse nije napravila Arizona ili kao nekada UCLA, već California. Jedan od legendarnijih programa u NCAA svoje dane ponosa i slave imao je 50-ih godina prošlog stoljeća, a od tada životare. Dovođenjem Mikea Montgomerya, koji se nakon uspješnog vođenja Stanforda na kratko okušao i u NBA, na trenutak su bljesnuli uspjevši uz 4 nastupa na NCAA završnom turniru tijekom 6 sezona osvojiti i regularni dio konferencijskog natjecanja (koji, recimo i to, kurca ne vrijedi jer se pravog prvaka bira kroz turnir konferencije), ali daleko je to bilo od preporoda.

Uglavnom, totalna osrednjost vidljiva je bila i u igračima koje su regrutirali. Znali su i u moderno doba naletjeti na biser poput Kevina Johnsona ili Jasona Kidda, ali uglavnom su se morali zadovoljavati tipovima poput Ryana Andersona, Jorgea Gutierreza i Allena Crabbea. I onda je Montgomery sporazumno odlučio da mu je dosta svega i da je vrijeme za mirovinu dvije godine prije isteka ugovora, a zamjenu su mu pronašli u Cuonzu Martinu koji iza sebe nije imao prevelike uspjehe, ali je očito imao drugačije argumente. Naime, nakon prve sezone za zaborav, Martin je iz šešira izvukao zeca u obliku dva spomenuta top 10 regruta.

Za Jaylena Browna, koji je sličan prospekt kao što su to bili Stanley Robinson i Justise Winslow, tukli su se Kentucky, Kansas i UNC, a o tome zašto je izabrao Cal nadam se da ćemo čitati jednog dana u Martinovim memoarima. Ivan Rabb, po većini insidera drugi najkvalitetniji visoki generacije, lokalni je klinac koji nije htio ići dalje od Arizone, a kad mu je Martin predstavio plan po kojem će igrati uz Browna, odlučio je ostati doma. Da nije sredio pristanak jednoga, vjerojatno ne bi ni drugoga, ali o tome je sada nepotrebno razglabati – dovođenjem dva ovakva elitna prospekta Martin je udario temelje ne samo plasmanu na Turnir, nego i potencijalnom osvajanju konferencije. Uz to, s dva ovakva atletska bisera, Cal bi trebala biti jedna od najatraktivnijih NCAA momčadi ove sezone, odmah uz Kentucky i LSU.

S tim da neće biti interesantni samo nama kojima je NCAA prije svega sredstvo za skautirati budući NBA talent – snađu li se Brown i Rabb kao starteri i vjerojatno dvojac koji će dobiti najveći broj minuta pod košem, ovo bi mogla biti stvarno posebna momčad. Oko njih će biti tri veterana, tri adekvatna vanjska igrača koja su do sada nosila program – combo bek Wallace, šuter Matthews i swingman Bird. Sva tri mogu zabiti tricu, ali su opasni i s loptom u rukama kao slasheri, tako da bi uz malo sreće ovo mogao biti odličan napad. A kako nema previše momčadi u NCAA koje mogu iskoristiti činjenicu da će im pod košem igrati ipak dva brucoša, ni obrana ne bi trebala biti katastrofalna. Dapače, jedini problem za Cal je taj što nakon odlične startne petorke nemaju nikoga, ali to će se dati preživjeti u ovoj konkurenciji.

Praktički, Arizona je izgubila 4 startera, a uz to su, izgubivši trku za Rabba od direktnog protivnika, propustili nadoknaditi dio tog gubitka. Imaju oni 2 top 30 regruta, ali eventualno od combo strijelca Triera mogu očekivati nekakav doprinos. Sve ostalo će ovisiti o centru Tarczewskom, šuteru Yorku i playu Jackson-Cartwrigthu koji su lani igrali sporedne role pored u NBA odbjeglih Johnsona, McConnella i Hollis-Jeffersona, odnosno u NBDL-u trenutno parkiranog Ashleya. UCLA je u još goroj situaciji, njihov već lani tanak roster dodatno je oslabljen gubitkom Powella koji je završio u Raptorsima, a nije baš da su imali sreće s ovom klasom brucoša. Lani su definitivno nadmašili očekivanja plasmanom u Turnir, a onda i preživljavanjem prvog tjedna akcije, ponove li ove godine makar ovo prvo mogu biti sretni.

Utah je izgubila Delona Wrighta i zasigurno neće igrati onako dobro kao lani bez njega za komandama. Ostaje im izuzetna dubina za NCAA pojmove, izuzetan trener u Larryu Krystkowiaku, ali bez Wrightovih asistencija ni Poeltl neće moći onako dominirati u reketu. Dodajmo još da će Oregon teško preživjeti odlazak Younga (još jedan Pac 12 igrač u NBA), kao i da Stanford ove sezone potpuno mijenja generaciju sada kada su nakon Powella (ugodno iznenađenje u Dallasu) ostali i bez Randlea (potpisao za Nymbruk), dakle put do vrha je potpuno otvoren za Martina i njegove prospekte.

U biti, obzirom na razvodnjenost ovih udarnih programa, kao glavna konkurencija Californiji mogao bi isplivati Oregon State koji vraća solidni lanjski roster predvođen Garyem Paytonom mlađim, koji je poput oca ubitačan presing igrač i prvo ime jedne od lani najboljih obrana konferencije koja bi ove godine mogla biti još čvršća. Uglavnom, nakon što su lani četiri momčadi iz konferencije ušle među 68, ove godine postoji šansa da ih bude možda i više, 5 ili 6, što je dobar pokazatelj da na Zapadu vlada neko pozitivnije doba.

BIG EAST

Ako je Pac 12 vrtlog mediokritetstva, što tek reći za Big East u kojem će opet glavnu riječ voditi Villanova, koja će zatim opet izgubiti u Turniru čim naleti na momčad s nešto većom razinom talenta. Izgubili su dva startera koji su lani došli do četvrte godine, ali ostaju im još trojica, sada svi redom seniori. Dakle, iskustva im neće nedostajati, a razlog za optimizam bi mogao ležati u činjenici da su kao zamjenu, a možda i pojačanje, konačno doveli i nešto svježe krvi u vidu top 20 regruta. Takvi nisu uobičajeni na Villanovi, a možda i to govori sve što treba znati o ovoj klasi. Kako god, Jalen Brunson bi kao jedan od boljih playmakera u klasi, kojemu je stipedniju nudio i Michigan State, od prvog dana trebao pomoći da ‘Nova ostane na čelu konferencije.

A nije da baš imaju konkurenciju. Prvi izazivač je Butler koji je lani ugodno iznenadio u Turniru, vraćaju manje-više istu momčad predvođenu sada seniorima Dunhamom i Jonesom, dvojcem oko kojega se apsolutno sve vrti u ovoj momčadi. Jones je netipični combo koji ne može ubaciti šut s perimetra ni slučajno, ali odrađuje posao kao slash & kick igrač i čvrsti defanzivac, u biti pomalo podsjeća na Marcusa Smarta po toj sposobnosti da predvodi napad i čuva po potrebi čak i centre. Dunham je pak igrač finese, odličan strijelac koji može zabijati povratne iz svih situacija, ali i napasti s loptom, opet kako bi uglavnom zabio.

Tu pri vrhu bi se trebao motati i Georgetown koji je ostao bez debelog centra Smitha, čiju potrošnju će teško nadoknaditi, ali do Turnira bi mogli ako svoju zadnju sezonu u NCAA na razini odradi njihov combo-general Smith-Rivera. Jedan od boljih strijelaca u NCAA trebao bi im biti dovoljan za istaknuti se u konferenciji koja je definitivno vidjela i bolje dane.

Treba još spomenuti dvija lanjske momčadi koje su završile među 68 i opet imaju šanse ponoviti tako nešto, ali nisu materijal za išta više. To su Xavier i Providence o kojima se stvarno nema ništa posebno za reći. Kao i G’town, i Xavier je ostao bez svog ključnog visokog, centra Stainbrooka (koji je odradio nezaboravnu ljetnu ligu za Warriorse, nezaboravnu u tom smislu da takve spore košarkaše obično imamo prilike gledati na lokalnom haklu veterana), a iako imaju solidnu momčad, nedostaje im lider poput Rivere-Smitha. Providence pak ima samo lidera, playmakera Krisa Dunna, koji je po većini previđanja lutrijski pick dogodine. Čovjek će ovdje uglavnom igrati potpuno sam i to bi maksimalno moglo biti dovoljno za još jedan poraz u prvom danu Turnira, ako uopće do tamo stignu.

SEC

Slabljenjem Floride, knjiga sastavljena od dva slova sada je spala na jedno – Kentucky. LSU će biti zanimljiv čisto zbog Simmonsa, ali realno se ne radi o momčadi koja može napraviti ikakav značajan rezultat u Turniru ili izazvati Caliparijevu bandu, dapače drugo mjesto u konferenciji i plasman među 32 mogu smatrati uspjehom. Vanderbilt, s čvrstom i visokom unutarnjom linijom (imaju dva prava centra, ni jedan nije Ezeli, ali su dovoljno solidni) vjerojatno je treća najbolja momčad u konferenciji, a to sve govori.

Inače, SEC je i svojevrsno groblje slonova kada su treneri u pitanju, tu su nakon neuspjeha na prethodnim stanicama došli da ih proguta zaborav treneri poput Averya Johnsona (prihvatio gažu na Alabami), Ricka Barnesa (konačno izgnan s Texasa, pronašao utjehu na Tennesseu) i Bena Howlanda (nakon što su ga protjerali s UCLA i nakon što se odmorio od košarke, prihvatio je trenerski posao na Mississippi Stateu). I dok Johnson svojim imenom baš i nije uspio privuči neku naročitu klasu, Howland se dočepao top 10 regruta u Maliku Newmanu, sjajnom strijelcu koji me sposobnošću i stilom trpanja neodoljivo podsjeća na Bena Gordona. Samo, teško da će on biti dovoljan za dočepati se Turnira. Barnes je pak ostao bez najboljeg igrača odlaskom seniora Richardsona (koji se neočekivano uspio izboriti za mjesto na rosteru Heata), time vjerojatno i bez šansi za napraviti rezultat.

Uz Kentucky, LSU i Vandy, na turnir tako eventualno ciljaju još Florida i Texas A&M. Potonji imaju mladu jezgru krcatu top 40 regrutima, imaju ih čak troje, ali problem je što ni jedan nije u top 20. Međutim, kombinacija veterana koji su lani zamalo upali među 68 i talentiranih brucoša trebala bi im biti dovoljna da isplivaju. Florida pak nema više Donovana na klupi, Fraziera na perimetru, a ni dubinu pod košem, tako da će ovisiti o combo-beku Hillu i šljakeru Finney-Smithu, što baš i nije neki recept za uspjeh.

Tako da se možemo slobodno fokusirati na dvije najbolje momčadi. LSU je opet uspio napraviti čudesan posao kao prije skoro tri desetljeća kada su svima pred nosom ukrali Shaquillea O’Neala. Shaq je tada htio igrati za trenera Dalea Browna, kojega je upoznao još dok je živio s ocem u Njemačkoj i kojega je ovaj praktički nagovorio da košarku shvati ozbiljno. Simmonsovi razlozi nisu tako filmski, jednostavno je odlučio svoju godinu pokore odraditi u školi u kojoj kao pomoćni trener radi obiteljski prijatelj i njegov kum. Kakogod, s ovim mini-LeBronom u sredini imaju solidnu osnovu oko koje će operirati tri solidna beka.

Dva veterana, šuter Hornsby (koji će zbog ozljede zaigrati tek iza Nove godine) i combo Quarterman lani su stekli potrebno iskustvo, a bonus će biti ako izvuku nešto konkretno od Antonia Blakeneya, također combo igrača. U pitanju je top 20 regrut kojega su doslovno preoteli Louisvilleu nakon što su doveli Simmonsa – momak je već pristao na Pitinovu stipendiju, međutim kad se ukazala prilika da zaigra s dobrim prijateljem Benom, brzinski se predomislio. Prenesu li oni kemiju iz egzibicija na NCAA parkete, LSU bi mogao imati svojevrsne nasljednike dvojca Jones-Okafor.

Šteta samo što su Martin i Mickey požurili unovčiti solidne nastupe na Turniru jer bi s njima u rotaciji ovaj roster bio Final Four kandidat.

Calipari ovoga ljeta nije napravio puč kao nekih prijašnjih sezona, ali dočepao se dvojice top 20 regruta i onda je stvorio trećega, s tim da je glavna nagrada naravno Skal Labissiere, na papiru drugi igrač generacije nakon Simmonsa. Ono, ako već nemaju sjajne ekipe, u SEC-u su barem krcati talentiranim klincima. Uglavnom, Skal pomalo podsjeća na Noela tankom figurom, ali i Davisa osjećajem za igru, u pitanju je fenomenalan bloker i atleta koji ne može kontrolirati skok koliko je trenutno slabašan, ali zato može trpati licem košu i ima izuzetno mekanu ruku, bilo da je u pitanju skok-šut ili horok.

Oko njega će Calipari pokušati izgraditi novu Final Four momčad, međutim nije da će imati lak zadatak. Uz Labissiera važnu ulogu imat će još dva brucoša. Prvi je combo-bek Isaiah Briscoe, samo problem je što Wildcatsi već imaju playmakera u Tyleru Ulisu tako da će Briscoeve za poziciju izuzetne fizikalije pasti u drugi plan. A Ulis im je itekako potreban s loptom u rukama jer ova momčad je krcata brucošima – ima ih čak 5 u top 8 rotaciji, od čega su tri beka. A jedan od tih je i drugi brucoš, Jamal Murray, odlično skok-šuter iz Kanade koji je na Kentucky trebao dogodine, u klasi koju Calipari okuplja kako bi parirao Dukeu. Međutim, kako pravila dopuštaju svašta, momak je na brzinu položio potrebne ispite kako bi na faks mogao odmah.

Ova tri beka činit će poprilično sitnu vanjsku liniju koja Wildcatsima teško može omogućiti da još jednom ostvare ponajbolju obranu u NCAA, ali prema naprijed imaju municije na bacanje, što će biti melem za oči nakon cigli braće Harrison zadnjih godina. Uostalom, za dodatni pritisak s perimetra trebao bi se pobrinuti još jedan bek prve godine, Charles Matthews, također top 50 regrut kojem su najveća oružja atleticizam i sposobnost napadanja iz driblinga.

Ono što će ovoj ekipi nedostajati bit će tijela pod košem. Ne da ih neće imati dovoljno, pogotovo ako se Labissiere nametne kao rješenje za 30 minuta po večeri, već neće imati dubinu na koju su navikli zadnjih nekoliko sezona. Uz Skala će većinu minuta odraditi odlični skakač i atleta Marcus Lee koji je nakon dvije godine strpljivog čekanja konačno dobio priliku biti starter s punom minutažom. Obzirom da nemaju back-up visokih osim brucoša Humphriesa (još jedan top 50 regrut), za očekivati je da će dobar dio minuta pod košem odraditi još jedan veteran, Poythrees, koji je od NBA očekivanja iz prve godine sada vjerojatno zašao u fazu karijere u kojoj može biti sretan ako uopće uspije pronaći ozbiljniju gažu u Europi.

Obzirom da su lani igrali s velikom petorkom u kojoj je Lyles startao kao trojka, nije isključeno da će Poythress dio minuta vidjeti i na boku, ali realno, obzirom na gomilu bekova i manjak visokih, mislim da možemo očekivati puno više šuterskih postava koje defanzivno neće biti na razini Wildcatsa. Previše toga ovisi o skoku Leea i Labissierovoj sposobnosti da čuva reket kako bi samo tako mogli reći da će ovo njihovo izdanje doći do Final Foura – udarna šestorka na papiru je skroz solidna, ali pitanje je mogu li tri brucoša izdržati cijelu godinu u visokom ritmu, pogotovo kad nijedan od njih nije revolucionarni talent kakve smo znali gledati na Kentuckyu od kada je kormilo preuzeo Calipari.

3 thoughts on “NCAA REPORT, DOS

  1. S obzirom na kvalitet prethodne dve draft generacije, logicno je da ce ova biti nesto losija, cak stavise, deluje mi ko da ce biti jadna ona iz 2013, gde je prvi pik bio debeli Benet.
    Medjutim, cini mi se da ce biti dosta interesantnih evropskih igraca, koji se za sada ne kotiraju bas najbolje na draft board-ovima. Sta mislis, moze li se desiti da bude lutrijskih pikova iz Evrope (sem Bendera naravno, on je tu po default-u)? Recimo, Luwawu-Cabarot iz Mege (on mi deluje sjajno), Vezenkov, Alpha Kaba, Sabonis…

  2. Za sada sam stava da ako se to i dogodi, da netko od ovih koje si naveo završi u lutriji, da će to samo naglasiti koliko je slaba ova klasa

  3. Čitao kod Tjarksa da se malo “posrao” po igri Skala protiv neke jake momčadi na početku sezone.

    Bender bi mogao biti lagani top 5 izbor, izgledao je prekompletno u utakmicama mislim juniorske eurolige, a sada je u rotaciji nikad goreg Makabija kojeg je preuzeo Tabak.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *