POWER RANKINGS, WEEK 4.

Ok, sada imamo već mjesec dana podataka što nije zanemariv uzorak, ali stvari umjesto da se stabiliziraju postaju sve luđe. Ne samo da Istok vodi u pobjedama 37-32, već redom imaju momčadi koje igraju na višoj razini od Zapada, gdje su se nakon šamaranja od strane Warriorsa odjednom i Clippersi pretvorili u kantu za napucavanje u rangu Rocketsa.

Bit će ovo sezona očito krcata narativima, pa se bacimo na tjedni osvrt.

1. WARRIORS

Iza njih je još jedan izuzetan tjedan, obzirom na raspored opet su ostavili najbolji dojam (Pacersi i Wizardsi ostvarili su bolju prosječnu koš-razliku, ali igrali su i dvije utakmice manje tako da su usporedbe suvišne). U svom stilu su utakmicu protiv Raptorsa učinili nepotrebno gustom, zabili su u završnici kad je bilo najpotrebnije, a isto tako se može reći da su Raptorsi u svom stilu izgubili još jednu završnicu, o čemu ćemo malo više kad dođu na red.

Nakon ovog mučenja nadovezanog na lošu igru protiv Brooklyna iz prošlog tjedna, za očekivati je bilo da će im niz konačno biti prekinut na gostovanju kod Clippersa, ali onda su izveli ono što su izveli, odigrali najbolje drugo poluvrijeme ove sezone uopće i pri tome uništili psihički jednu franšizu.

Obzirom na sve napore večer ranije, protiv Bullsa su još bili i odlični u drugoj utakmici back-to-backa, Chicago se solidno držao, ali ovdje je za razliku od utakmice protiv Toronta već početkom drugog poluvremena bilo jasno da ne mogu pratiti domaćina, pogotovo jer im je selekcija šuta i dalje jedna od najgorih u ligi – toliko loših pokušaja za dva s poludistance koliko si oni dopuštaju odavno nije viđeno u NBA, barem ne među ozbiljnim franšizama.

Gostovanje u Denveru s večeri odmora tako je bilo još jedan zicer i sada ih čeka tjedan bez previše drame u kojem će u ponekim utakmicama slično kao i protiv Denvera moći Currya odmarati cijelu zadnju četvrtinu.

2. SPURS

Za razliku od Warriorsa njihov tjedan nije bio idealan. Istina, zicer protiv Denvera su odradili rutinski, a onda su za poklon dobili i Grizlije i Sunse umorne od back-to-backa utakmica, bez Randolpha, odnosno bez Bledsoea (iako, treba istaknuti da su i Spursi igrali bez Aldridgea koji je protiv Pelicansa uganuo gležanj). Međutim, ove tri pobjede dugoročno nemaju nikakav značaj (bilo bi interesantno vidjeti ih protiv kompletnih i odmornih Grizlija, ne ovih prisiljenih startati s JaMychalom Greenom), ali zato poraz od Pelicansa boli.

Način na koji je Ryan Anderson rešetanjem s perimetra razbio Popovicheve ustaljene rotacije poprilično je indikativan za ono što ih čeka protiv Warriorsa. Njihov idealni par visokih Aldridge-Duncan jednostavno ne može izlaziti na perimetar zatvarati čovjeka koji je praktički bek-šuter, tako da je logično postaviti pitanje kako misle sutra braniti Greena, koji je uz to opasan i iz driblinga, posebice u momentima kada zaigra peticu?

S jedne strane, Spursi imaju dovoljno šutera u postavi da za razliku od npr. Memphisa iskoriste situacije kada Warriorsi idu na pomaganje u post Greenu i Barnesu, a uz to LMA i Timmy su puno opasnije opcije u napadu za koje neće biti lako naći idealan matchup (Barnes nema šanse protiv Duncana u postu za razliku od Z-Boa, dok LMA može ubaciti skok-šut iz okreta protiv bilo koga). Međutim, mogu li obrambeno biti toliko dobri da dvojkama održe prednost pred Warriorsima koji u niskoj postavi zabijaju trice kad požele?

Utakmica protiv Pelicansa je pokazala da će to biti teško izvesti, a eventualno prebacivanje na Leonarda kao smallball četvorku otvara rupe u rotaciji koja jednostavno nema dovoljno bočnih igrača. A da je Popovich itekako svjestan ovoga problema govori podatak da su cijelu sezonu izbjegavali ovakve postave, e da bi protiv Sunsa odjednom isprobali sve moguće kombinacije, od igra s dva playa uz Greena i Leonarda, do one koju smo očekivali gledati puno češće, s Manuom u postavi umjesto jednog visokog.

Sunsi za takve stvari rješenja nisu imali, ali pitanje je može li ovo biti dovoljno za Warriorse jer Spursi su izgleda kratki za tog jednog atletskog swingmana kad Leonarda popenju za poziciju, a teško da ga mogu stvoriti iz ove ponude koju čine Anderson, Butler i Simmons. U biti, imaju krivog Simmonsa, da im je ovaj s LSU-a, to bi već bila druga pjesma.

3. CAVS

Da uvedem pravilo da njih i Warriorse uopće ne komentiram kroz regularni dio sezone? Tjedan su otvorili porazom od Pistonsa u gustoj završnici u kojoj u ključnim momentima jednostavno nisu mogli Drummonda držati dalje od obruča usprkos gomili tijela u reketu, izgubili su Williamsa i Mozgova zbog ozljeda, a onda su se lakoćom obračunali s Milwaukeem, Atlantom i Orlandom u 5 dana, bez obzira na još tanju rotaciju. Jednostavno, James igra na vrhunskoj razini kao playmaker bez obzira što i dalje ne može ubaciti otvoreni skok-šut, Love trpa i skače, nišane polako namješta i Smith, a Thompson je u ovom trenutku ionako u boljoj formi od Mozgova.

A kad smo već kod budućih matchupova, spomenimo i kako Cavsi imaju puno više opcija od Spursa za baciti na nisku petorku Warriorsa. S LeBronom na četvorci i dva igrača koja itekako mogu poslužiti na petici poput Thompsona i Lovea (prvi obranom, drugi stretch kvalitetama), uz solidnu dubinu na bokovima, praktički ispada kako su jedina momčad koja barem ovako na papiru nije autsajder u sudaru s Warriorsima.

Sve je jasnije kako braniti smallball Warriorsa bilo kakvim udvajanjem ili pomaganjem nema smisla, dapače najlogičnije rješenje je match-up zona s presingom na loptu koja će ako ništa drugo natjerati Golden State da uzima šuteve preko ruke. I dok na Currya to vjerojatno neće utjecati, oduzimanje otvorenih trica ostalima već je nešto u odnosu na način na koje momčadi do sada brane Warriorse, a koji se svode na to da biraju hoće li ostaviti otvoren reket Greenu za ulaz ili nekoga u korneru bez čuvara.

4. HEAT

Izgubili su od Wolvesa u utakmici koja mi je i danas nejasna, da netko cijelu večer kontrolira ritam i onda samo tako u zadnjoj četvrtini jednostavno prestane igrati obranu nešto je što se ne viđa često. I ne samo da su stali veterani koji su ionako kilaviji dio momčadi, već su totalno podbacili i energični Johnson i Winslov. Whiteside, koji je u tri četvrtine do tada već ostvario 10 blokada, jednostavno je prestao igrati, a u takvim uvjetima brža postava Wolvesa kombinacijom Wigginsovih ulaza i LaVineova šuta s perimetra izgledala je kao playoff momčad.

Nakon takve pljuske pribrali su se i odradili posao protiv Kingsa (bez suspendiranog Cousinsa), Sixersa i Knicksa. Međutim, ta zadnja četvrtina uz još neke momente viđene kroz sezonu ostaje podsjetnik na kako klimavim nogama je izgrađena ova njihova obrana i koliko su im bitni Whiteside, Winslov i Johnson u top izdanjima na tom dijelu parketa da bi uopće disali.

5. THUNDER

Ključni moment tjedna povratak je Duranta, s njim u postavi odmah su razbili Jazz u večeri u kojoj je ovaj ubacio 27 poena iz 13 pokušaja uz efektivni postotak šuta od 89%. Odmah se lakše diše, zar ne. Međutim, tri utakmice prije bez njega bile su klasično mučenje. Dobili su Pelicanse bez Davisa, jedva iščupali pobjedu protiv Dallasa i nesretno izgubili od Knicksa, ali ono što je važnije od rezultata je da su u ovom nizu potvrdili koliko su prosječni bez KD-a na parketu.

Westbrook je igrao dobro, ali čim bi on sjeo na klupu, tonuli su. Za to su dobrim dijelom bile odgovorne i rotacije koje izgledaju jednako nesuvislo kao i u danima pod Brooksom. Jedno je igrat s Robersonom i Adamsom kad je tu Durant i kada ti ne trebaju ispušni ventili koji će odvući pažnju obrane, ali kad njega nema, onda nema smisla ne krenuti ili s Morrowom ili s Kanterom kako bi malo olakšao napadu. Uglavnom, još čekamo znak života od Billy Donovana.

6. PACERS

Idealan tjedan za odmoriti se i zbiti redove, ne samo da su igrali tek dvije utakmice, već su za protivnike imali Sixerse i Buckse, tako da su nabili brutalnu razliku koja ih je lansirala ovako visoko (Sixerse su dobili s 27 razlike, Milwaukee čak s 37). Protiv ovakve konkurencije smallball postava je igrala briljantno, ali George i Miles nisu zabijali ništa slabije ni okruženi s dva visoka (interesantno, protiv Sixersa su čak i startali s dvojcem Mahinmi-Allen iz respekta prema Noelu i Okaforu, čime se samo potvrdilo da će Vogel voditi računa o svakom matchupu do najsitnijih detalja). A da je moment za ovakav raspored idealan govori i činjenica da su igrali bez Hilla koji bi trebao biti spreman za novi tjedan.

U ovom trenutku malo je momčadi u ligi u boljoj formi, tako da će definitivno biti zanimljivo pratiti kako će se stvari razvijati sada kada raspored postane nešto zahtjevniji.

7. RAPTORS

Novi tjedan, isti problemi s obranom u završnicama, općenito rade gomilu mentalnih grešaka. Ne znam, možda jednostavno previše gledam Raptorse, ali ne sjećam se kada je neka momčad u mjesec dana izgubila ovoliko neizvjesnih okršaja. Od 15 odigranih utakmica njih 5 su izgubili s dva posjeda ili manje razlike, a najgore od svega to su periodi kada igraju s najučinkovitijom napadačkom petorkom (Joseph umjesto visokoga, Carroll kao smallball četvorka). Ako to ne govori sve što treba znati o načinu na koji je ova momčad vođena, što s klupe, što na parketu, onda ne znam što još reći kako bi postalo jasno da im nedostaje kreativnosti na svim razinama. Mislim, da su kao i većina poštenih momčadi iz ovih situacija izvukli 50-50 učinak, sad bi imali barem dvije pobjede više.

Postave sa Scolom ne funkcioniraju najbolje, Patterson i Ross su manje-više beskorisni, a da stvar bude gora sada su ostali i bez Valanciunasa na mjesec i pol dana. Raspored im nije jednostavan, ali ako ne mogu dobiti ni jednu utakmicu na nož, onda nije ni bitno. Tako su im se izvukli i Warriorsi i Jazzeri, dobili su otužne Lakerse i demoralizirane Clipperse, a izvuku li sličan polovičan učinak i u ovom periodu bez Valanciunasa, mogu biti zadovoljni.

8. CELTICS

Umjesto 3-0 u tjednu koji im se idealno namjestio, ostvarili su tek 1-2 uz bolne poraze od Dallsa doma i Brooklyna u gostima. Nisu imali rješenja za Dirka i uopće šuterski raspoloženi Dallas, nisu mogli parirati njihovoj startnoj petorci u utakmici u kojoj su Mavsi uzimali šuteve kakve su htjeli, tjerajući zonom Boston da utakmicu riješi šutom, a toliko dobri jednostavno nisu.

Osvetili su se za ovaj poraz Celticsi na Netsima, ali su onda napravili klasičnu grešku, opustili su se i dobili po nosu u uzvratu. Olakotna okolonost je što su igrali bez Smarta kojega neće biti neko vrijeme zbog ozljede noge, ali Boston si ni s njim u rotaciji ne može dozvoliti igrati u nižoj brzini. Ovo je šljakerska ekipa i čim mentalitet nije idealan, osjeti se koliko rupa imaju na rosteru u oba smjera.

Bez defanzivnog učinka na perimetru, manjak zaštitnika obruča postaje vidljiv (Dallas im je stvarno prelako dolazio u situacije za realizaciju na obruču čim bi probili prvu crtu obrane), a u napadu se loš šut za tri pokazuje ogromnim problemom čim ne uspijevaju doći do obruča tranzicijom ili cutovima. Sad su na potezu Stevens i prije svega Ainge – ako žele korak naprijed u odnosu na lani, sada je idealno vrijeme za zaraditi plaću.

9. HORNETS

Još jedan solidan tjedan je iza njih, istina da su im se namjestile samo takve utakmice protiv Sixersa, Netsa i Kingsa doma, ali treba to sve dobiti. Što su i napravili, makar im je za to protiv Kingsa i sjajnog Cousinsa trebao produžetak. Jedini poraz doživjeli su od razigranih Knicksa u New Yorku, što je ujedno bila i utakmica u kojoj je Batum stao sa svojim ludovanjem iz prošlog tjedna.

Uglavnom, Hornetsi opet postaju bitni od ovoga tjedna, sada ih čeka skoro mjesec dana akcije bez lagane utakmice sve tamo dok im Lakersi ne dođu u goste krajem godine.

10. JAZZ

Nije neki tjedan iza njih, jedva su se provukli doma protiv Raptorsa, da bi onda postali još jedna žrtva mladića po imenu Dirk Nowitzki, a zatim ih je izrešetao i parketa gladan Durant. U obje situacije dalo se vidjeti da imaju problema s tim visokim šuterima, Dirk jednostavno previše širi reket da bi Favors ili Gobert to stigli zatvoriti, a za strijelca na boku u rangu Duranta jednostavno nemaju lijeka, Hayward i Hood su tu nemoćni.

Dodali su još gomilu akcije, tipa u nekima ima po desetak blokova prije nego se netko otvori na šutu, ali u odnosu na prošlu godinu ipak najviše fascinira Favorsov napredak, od šljakera postao je čak i čovjek koji može riješiti većinu 1 na 1 situacija i to ne samo u post-upu, svojevrsni light Cousins. Kolektivno, sve je to lijepo, Snyder očito voli crtati po ploči i ima ekipu koja izuzetno brzo uči, ali u NBA je poanta efikasnost, ne stil – u NCAA su tih 10 blokova bitni jer otvaraju priliku igraču koji inače ne može doći do prostora, u NBA su igrači ti koji kreiraju prostor. Nije moguće da s ovom razinom talenta Jazz ne može bolje od trenutnog ispodprosječnog napada jer ako je to realnost, onda im ni Exum neće pomoći. Naime, već sada bi morali vidjeti nešto više ako ne od Hooda, onda barem od ovih masno plaćenih veterana poput Haywarda i Burksa. Ako je ovo njihov plafon, onda bez pojačanja ubuduće neće ići. Treba im rasni playmaker, nebitno na kojoj poziciji, netko tko može kreirati u hodu, simple as that.

Završnice igraju s visokom postavom bez playa, odnosno s Burksom i Haywardom koji se izmjenjuju u toj roli, s Hoodom na boku te Favorsom i Gobertom. Ovo je daleko najbolja petorka koju imaju, tu do izražaja ne dolazi toliko gužva u sredini, ali ostale su klimave. S Netom na parketu ne funkcionira napad, s Burkeom je obrana katastrofalna, tako da su praktički jedina dva igrača s klupe koja ne trate minute Ingles i Booker. Lyles i Pleiss ovo što su do sada igrali, bolje bi bilo da nisu. To je premalo postava da bi izvukli više od 50-50 učinka, posebice u ovom kontekstu u kojem Hayward i Hood ne šutiraju dobro, dijelom zbog toga što uzimaju previše šuteva iz driblinga, a dijelom što ni one na kojima su otvoreni nisu u stanju zabiti.

11. HAWKS

Očekivano su imali tjedan za zaborav, uspjeli su izgubiti čak i od Netsa jer nisu imali rješenja za Lopeza – Horford ga nije mogao čuvati 1 na 1, a kad bi ga udvajali, kažnjavao ih je Young. Kingse su uspjeli srediti, njihova unutarnja linija izuzev Cousinsa nije bila tako efikasna, a i obrambeno nisu dorasli stilu kojega forsira Atlanta. Jasno, protiv Cavsa nisu imali nikakve šanse s Teagueom i Splitterom u limitiranim rolama, plus su i dalje bez Bazemorea što im je dodatno ogolilo ionako tanke bokove.

12. BULLS

Butler trenutno uzima 14% više šuteva s poludistance i perimetra nego lani, odnosno ako hoćete uzima 14% manje šuteva iz reketa i na obruču nego lani. To je poprilična promjena, ali treba uzeti u obzir da mu je porasla i potrošnja i da su ovi teži šutevi automatski dobili više prilike u repertoaru. Evo, u ovom periodu bez Rosea potrošnja mu je skočila na 27%, što u kombinaciji sa selekcijom šuta čini da Jimmy izgleda kao Kobe. Opet, obzirom da se u ovoj roli snalazi sve bolje, nije ni bitno što sve skupa nije pretjerano učinkovito, barem je atraktivno.

Inače, drugi je ovo tjedan u kojem su igrali samo dvije utakmice, Sunse je sredio upravo Butler vrhunskom partijom, u završnici je zabio svaki put kad je trebalo sa svih pozicija, a protiv Warriorsa ipak nisu imali šanse s ovakvom formom u kojoj se trenutno nalaze.

13. MAVS

Ni puno teži raspored ih nije skrenuo s puta, skinuli su Celticse i Jazz, a zamalo i Oklahomu. Doduše, možda je bolje reći da ih je skinuo Dirk koji igra sve bolje i bolje – iako su protivnici sve više fokusirani da ga zaustave i iako mu pada potrošnja, suluda efikasnost za sada sve nadoknađuje. U ove tri tekme gađao je tako 67% igre, a strah me i spominjati da mu je stvarni postotak šuta iznosio 74%.

Da su imale ovakvog Dirka, Švabe bi sigurno prošle skupinu na Euru.

14. SUNS

Očekivano, teži raspored malo ih je prizemljio. Denver im je bio zicer, protiv Bullsa su imali šanse dok ih Butler nije nokautirao, ali New Orleans i San Antonio su otkrili rupe koje bi dugoročno mogle biti problematične.

Naime, čim su zaigrali Anderson i Davis u paru morali su odustati od visoke postave, pogotovo jer se Chandler nakrcao osobnima obzirom da nije imao šanse braniti Davisa 1 na 1 na širokom prostoru. Uglavnom, bez Chandlera u sredini obrana se raspala, a koliko god da su šuterski dobili stavljanjem Teletovića i Leuera uz Morrisa, očito je da takve postave cure na sve strane i da tako ostaju bez ovog defanzivnog identiteta kojeg su do sada gradili.

Protiv Spursa su igrali bez Bledsoea pa poraz nije bitan, ali činjenica je da su Spursi radili razliku svaki put kad bi zaigrali s jednim visokim. Problem je što Teletović nema što raditi na parketu protiv takvih postava, on je stretch igrač, a za eventualnu smallball postavu koja bi se puno bolje nosila s Leonardom ili Andersonom na četvorci Sunsi nemaju dovoljno tijela. Opet, Tucker i Warren uz dva beka i jednog visokog jedino su rješenje koje imaju, ali umjesto da ih vidimo u ovim postavama oni ih do sada zajedno koriste uglavnom u ultra-visokim petorkama koje su defanzivno dobre, ali koje su ih baš u ovoj utakmici sa Spursima pokopale.

U ovaj stručni štab ne treba sumnjati, to su nas već naučili, tako da nema sumnje kako će izbalansirati rotacije, ali svaka momčad koja ima smallball postavu pokušat će izbaciti Sunse iz takta, to im je sudbina. Pozitivno je što Knight igra kao onaj Knight iz Milwaukeea i spreman je opravdati ugovor, a problem je što nemaju sekundarnu akciju, to guši vanjski dvojac koji puno zabija, ali i gubi puno lopti u pokušajima da na silu dođe do poena.

15. GRIZZLIES

Nevjerojatne su oscilacije NBA rasporeda, Grizliji su u proteklih 7 dana igrali samo dvije utakmice i to u back-to-backu. Logika iza ovakvih detalja ne postoji, ali srećom postoje Rocketsi preko kojih je Memphis došao do sedme pobjede u sezoni. Večer kasnije naravno nisu imali dovoljno za suprostaviti se Spursima, što zbog umora, što zbog izostanka Randolpha koji će izgleda propustiti i prvu utakmicu novog tjedna zbog umornog koljena.

16. KNICKS

Porzingis se nameće kao više od ispušnog ventila, Afflalo djeluje življe nego lani, a najbolje od svega Carmelo sigurno može još i puno bolje nego što trenutno igra. Dakle, razloga za zadovoljstvo ima, naravno ne i euforiju koja se tipično za New York već osjeća u zraku.

Uglavnom uspješan tjedan nije pokvarilo ni gaženje od strane Heata, osvetili su se Hornetsima za raniji poraz možda najboljom partijom sezone, a onda su iščupali pobjede nad Oklahomom bez Duranta i očajnim Rocketsima bez smisla. Playoff šanse im i dalje nisu naročito visoke, ali obzirom na ono što su igrali lani, ova momčad je olakšanje za sve uključene.

17. WIZARDS

Pokazali su znakove života, iskoristili su idealan raspored da započnu gadni period koji smo spominjali prošli tjedan u kojem će se doslovno obračunati jedan za drugim sa svim konkurentima za playoff na Istoku. Razbili su Buckse, a za utakmicu s Detroitom konačno je opet u postavi bio i Beal. Doduše, protiv Pistonsa su im trebale neforsirane pogreške Detroita u završnici i još jedna odlična partija Dudleya koji je u roli stretch četvorke počeo pružati igre koje su očekivali od njega kada su ga doveli iz Milwaukeea, ali piše se pobjeda.

S Bealom nazad u postavi lakše će biti Wallu, Dudley i Porter su sve bolji, Gortat i Nene su se navikli na nove role, a Wizardsi su konačno izgledali kao momčad s glavom i repom, a prije svega s dovoljno oružja.

18. PISTONS

Još jedan toplo-hladni tjedan u njihovom stilu, herojska pobjeda protiv Cavsa, rutinski odrađen posao protiv Minnesote, a onda nesretni poraz protiv Wizardsa i raspad sistem protiv Bucksa. Realno razloga za nezadovoljstvo ovakvim razvojem događaja nemaju jer su šuterski i dalje u rupetini – za momčad koja šutira veliku količinu trica, njihovi postotci su katastrofalni, s 26% šuta u prosjeku s perimetra proteklog tjedna pravo je čudo što su uopće igrali konkurentnu košarku. Nažalost, sve je veći uzorak šuterske nekompetentnosti koji ukazuje da su dobri postotci iz prvog tjedna ipak bili slučajni.

Također, treba istaknuti da ni poraz protiv Bucksa u ovakvoj maniri nije slučajan. Tu se itekako dalo vidjeti koliko im nedostaje sekundarna akcija i sekundarni kreatori, naime kad bi im Bucksi agresivnom obranom razbili pick & roll i onda još rotiranjem stigli pokriti prvu spot-up opciju, Pistonsi su ostajali bez ideje. Momčadi s drugim poštenim kreatorom jednostavno bi prebacile stranu obzirom da ovakva obrana kakvu igra Milwaukee pokazuje rupe tek na trećoj i četvrtoj rotaciji, ali Detroit to jednostavno ne može.

19. WOLVES

Mitchell je konačno uslišio molbe i pustio je s lanca postavu s dodatnim šuterom. Kevin Martin je tako konačno startao izbacivši Princea iz petorke, ali to je manje važna stvar, ključno je da imamo sve više prilike gledati LaVinea u postavi s Rubiom, Wigginsom na trojci i Townsom. Drugi visoki može biti bilo tko, svejedno, svi mogu zabiti, a to je ključno jer im ova postava otvara dosta prostora.

Rubio se vratio, a s njim je stigla i pobjeda nakon 4 poraza u nizu, ali važnija od njega bila je LaVineova prisutnost na perimetru koja je otvorila reket Wigginsu. Momak je trenutno na 38% šuta za tricu, ali izbačaj mu izgleda savršeno, posebice u catch & shoot situacijama. Nažalost, još ima u sebi dozu indijanštine i radije poteže iz driblinga, ali ako s vremenom prihvati rolu koja od njega traži više akcije bez lopte, mogao bi se iz bezveznog combo-beka pretvoriti u rasnog spot-up šutera, baš ono što Wolvesima treba. Samo da mu ne treba cijelo desetljeće kao Earlu Smithu.

Uglavnom, nakon što su skinuli skalp Heatu, zamalo su isto napravili i Orlandu u drugoj večeri back-to-backa, protiv obrane Pistonsa ovako šuterski nestalni nisu imali šanse, a Sixerse su skinuli s dnevnog reda kao što će to napraviti svaka iole ozbiljna momčad. I što uopće nije bilo lako obzirom da im je to prva ovogodišnja pobjeda na domaćem parketu – po tome se vidi da su usprkos svim veteranima oko njih ovo ipak nervozni klinci, vani imaju score 5-2, a doma 1-6.

20. CLIPPERS

Depresija.

Kad si ekipa iz sredine ili s dna, onda nemaš visoka očekivanja, ambicije su ti prizemnije i samim time kad ih ne realiziraš lakše prihvatiš stvarnost. Ali, ako ulaziš u sezonu u vjeri da si izazivač i da možeš otići do kraja, a onda niti nakon mjesec dana znaš da nemaš šanse, jebiga. Mislim, Clippersi su se pripremali tjedan dana za ovu utakmicu, namjestio im se raspored samo takav, s pauzom kao da je playoff, utakmica u Los Angelesu, plus su Paula čuvali specijalno za ovaj trenutak, htjeli su da bude na 100% kako bi se mogao nositi s Curryem. Kad ti raspored ovako namjesti šansu, u regularnoj sezoni to obično bivaju ziceri, posebice ako si ovoliko napaljen koliko su Clippersi bili za revanš – ne zaboravimo da su nedavno izgubili utakmicu koju su morali dobiti protiv istog protivnika.

I sve je to izgledalo odlično, u otvaranju su pomeli goste, ali kad su Warriorsi u drugom dijelu utakmice ubacili u brzinu više, razlika u kvaliteti se mogla itekako vidjeti. Prvo su stisli u obrani, zaigrali su agresivno kako znaju i Clippersi su ostali bez zraka, sveli su se na banalnu momčad koja vrti 2 na 2 napad dok na strani bez lopte tri igrača uglavnom stoje i čekaju razvoj situacije (tu se dalo vidjeti koliko im nedostaje Redick). To je neusporedivo s košarkom Warriorsa koji su, jednom kad su obranom uspostavili red i preuzeli kontrolu nad ritmom, ali i doslovno nametnuli svoju volju, počeli lakoćom kreirati otvorene šuteve za tri koje Clippersi jednostavno ne mogu pokriti iz dva razloga – imaju sporiju unutarnju liniju koja ne igra toliko dobro na perimetru i nemaju atlete na bokovima koje mogu stići zatvoriti šut.

Svako udvajanje i svaka kasna rotacija (a u biti rotacija gotovo da i nije bilo zbog spomenutih razloga, dva teška visoka i manjka atleta na boku) bili su kažnjeni od strane ubitačne niske postave Golden Statea koja je ubacivala otvorenu tricu za tricom kao da je u pitanju natjecanje na all-star vikendu. I sa svakom tom tricom Paulu i društvu postajalo je sve jasnije kako nemaju dovoljno da im se suprotstave, bez obzira koliko naporno radili. Praktički, jedinu solidnu obrambenu rolu imao je Paul na Curryu, ali šta mu to vrijedi kada je Steph u svom stilu opet ubacio dovoljno šuteva preko njega iz nerezonskih situacija, kao da one otvorene nisu bile dovoljne.

Depresija.

Dodatno naglašena porazom od Blazersa večer kasnije – jasno da su bili potpuno emocionalno istrošeni, ali dozvoliti da ih Blazersi onako uništavaju na pick & rollu, to je sramota. Jordan ne igra onako moćno kako nas je navikao, a uz to nema pomoći iza leđa tako da im je obruč uvijek prazan čim DeAndre ne kampira ispod. Mislim, u čemu je ovdje problem tijekom cijele Docove vladavine, zašto pokušavaju igrati kao Boston kad Griffin očito nije Garnett koji je sam držao reket i slabu stranu pod kontrolom. Njima pod hitno treba pošteni defanzivni koordinator, Frank to očito nije, samo pitanje je ima li itko u ovoj franšizi viziju – Ballmer i klika oko njega pojma nemaju o košarci, a Doc je old school faca koja i dalje misli da je za pobjeđivati u ovoj ligi dovoljno imati gomilu talenta koji će maskirati sve tvoje mane kao stručnjaka. Jebote, skupio si nešto tijela na klupi, pa daj pokušaj nešto s njima, umjesto da uvijek jašeš istih 5 i gubiš utakmice s rezervnom petorkom.

21. BLAZERS

Koliko su glupih završnica izgubili, nakon onoga poraza od Memphisa kada su samo trebali iskontrolirati obrambeni skok, sada protiv Rocketsa prosipaju dobivenu tekmu. Da li je Stotts na parketu mogao imati bolju postavu od one s Crabbeom kao trojkom dok je Aminu na četvorci? Možda, posebice u završnici kad su trebali čuvati rezultat i gdje im je puno više od dodatnog šutera trebao dodatan defanzivac. Mislim, zar nije logično u tom periodu na Hardena staviti Aminua, koji ga je ionako fenomenalno čuvao lani u playoffu kao član Dallasa?

Ove stvari se motaju po glavi čovjeku dok gleda utakmicu, ali na kraju treba biti realan i shvatiti da bi u slučaju da imaju bolje opcije, Blazersi sada imali i puno bolji score. Jednostavno, ovo je limitirana momčad, ali u tom svom kontekstu stvarno izvlače maksimum. Evo, iskoristili su depresiju Clippersa i uzeli im utakmicu kad je trebalo pokazati muda, odradili su posao protiv Lakersa rutinski i da nisu onako bezveze izgubili utakmicu od Houstona mogli su imati savršenih 3-0 ovog tjedna.

22. MAGIC

Iščupali su pobjedu protiv Wolvesa u produžetku, ali igra im je i u toj utakmici kao i u porazima od Kingsa i Cavsa bila loša. Uzorak je još relativno sitan, ali kod njih još nismo vidjeli postavu koja funkcionira, bila ona niska ili visoka, a razlozi za to su bolno očiti. S centrom koji ne štiti obruč i s playom koji nema šut Magic je u startu osuđen na mučenje, to su strukturni problemi koje u današnjoj ligi nije lako maskirati ni s LeBronom Jamesom kao najboljim igračem, a kamoli ako ovisiš o postotcima šuta Evana Fourniera.

23. KINGS

Izgubili su od Hawksa, što nije sramota, a onda su bez Boogiea koji je zaradio suspenziju zbog laktarenja pošteno oznojili Heat, što je također ostavilo dobar dojam. Orlando im nije dorastao, a zamalo su skinuli i Hornetse. 1-3 na gostovanju nije idealan score, ali dojam koji su ostavili je definitivno pozitivan, posebice iz aspekta borbenosti i sve bolje defanzive koja se okuplja iza Cousinsa. Sad se vratio i Collison, konačno su kompletirali idealnu rotaciju, tako da u novom tjednu imaju šansu napraviti i rezultatski iskorak. Poraz od Warriorsa mogu upisati unaprijed obzirom da se radi o back-to-back gostovanju u Oaklandu, ali izvuku li 3-1 eto ih opet u igri.

24. PELICANS

Oživjeli su Kingsi, a oživjeli su i oni, učiniviši tako kaos na Zapadu još izraženijim. Najvažnija vijest je ionako da Davis nije ozbiljnije sredio rame. Otpao je nakon 6 minuta u utakmici s Denverom, nije ga bilo ni protiv Oklahome, što je donijelo dva nova poraza na konto, ali onda se vratio s dvije fenomenalne partije uz pomoć kojih su skinuli Spurse i Sunse.

Naravno, još veći junak je Ryan Anderson koji je sa 10 trica u ova dva susreta razbio obrane protivnika, šutiravši pri tome i 50% na skok-šutu s poludistance. Ako ovo nije samo bljesak, ako je ovo znak da će Anderson biti opet onaj stari od prije dvije godine, onda Pelicansi mogu stići ovaj rezultatski minus bez problema.

U ove dvije pobjede protiv ne baš bezazlenih protivnika, Pelicansi su igrali 42 minute s Davisom na petici i Andersonom na četvorci, ostvarivši pri tome prosječnih +27 na 100 posjeda. Napadački su efikasni van pameti, ali to smo već vidjeli kad su u ovim rolama, ono što je novost ovaj put je da su u obrani bili solidni umjesto katastrofalni. U pitanju je jednostavna činjenica da igraju s više zone i odgovornosti u odnosu na prostor, ne lete za loptom, što je onaj minimalni taktički pomak koji se očekivao. Uspiju li održati ovakav odnos napada i obrane, za Pelicanse nema zime.

Eto, Gentry je spreman koristiti najbolju visoku kombinaciju što je češće moguće, to je dobra stvar, a dobro je što bi se uskoro trebao vratiti i Tyreke, što će im dati još jednog playmakera koji će dodatno osloboditi Davisa i omogućiti mu da više energije troši na realizaciju i obranu.

25. NUGGETS

I dalje se trude, ali ovaj put im raspored nije poklonio poneku pobjedu viška. Doduše, dobili su poklon u vidu Pelicansa bez Davisa, ali protiv Spursa i Warriorsa nisu imali šanse, dok su ih Sunsi dobili na račun sjajne partije Knighta koji je iskoristio manjak stopera na boku i blokera u reketu da odigra vjerojatno utakmicu karijere.

Uglavnom, bilo je ljepo vidjeti Jokića u startnoj roli, posebice zbog načina na koji je igrao. Nije se utapao u ljepoti već je odrađivao čisto šljakerski posao, gomilu poena zabio je na čisti trud, kroz skok u napadu i povremeni pick & roll. Vrhunac je pak bila trica protiv Spursa, to će ubuduće biti itekako važno oružje u njegovoj igri, a najveći minus bila je obrana izvan reketa. Poziciono je igrao skroz ok, i u zaštiti obruča od ulaza, i u 1 na 1 akciji, nosio se i protiv Duncana i Aldridgea u post-up situacijama bez problema.

26. BUCKS

Činilo se da je ona herojska pobjeda protiv Cavsa bila nagovještaj boljih dana, kompletirala se rotacija i izgledali su skroz dobro tu večer, ali onda je uslijedio horor film od tri gostovanja. Nije sramota izgubiti od Cavsa, pa ni od Pacersa koji su u odličnoj formi, a ni od Wizardsa koji definitivno imaju talenta za igrati bolje nego je to bio slučaj u drugom i trećem tjednu. Ali, izgubiti na ovakav način, gaženjem od večeri do večeri, to je nešto sasvim drugo.

To je znak da Milwaukee čeka gadna sezona, bez obzira na to što su protiv Pistonsa izgledali kao oni stari. Klupa je katastrofa i u rupe počinju redovno upadati u drugoj četvrtini, a ironija ove situacije je u tome da su lani u ovo doba imali daleko najbolju klupu u ligi (Dudley ih je pokopao kao predvodnik druge postave Wizardsa i to što su ga se olako odrekli pokazuje se velikom pogreškom). Međutim, nisu ni starteri ništa bolji, Monroe još nije pronašao korisnu rolu u obrani, Parker je daleko od potrebne spreme i s takvom unutarnjom linijom teško se nadati skorom preokretu.

Primaju najviše poena na obruču u ligi, dakle zaštita reketa ne postoji, a uz to im i sve one trice koje ostavljaju otvorene na strani bez lopte ove sezone za razliku od lani upadaju visokim postotcima. Ovo su strukturni problemi koje neće biti lako riješiti, posebice ne protiv momčadi koje znaju kako igrati u napadu i koje forsiraju šut za tri i stretch postave, baš poput ove tri koje su ih upravo izrešetale.

27. ROCKETS

Ako smo očekivali od njih preporod ili barem da će pokazati da idu u pravom smjeru, e pa ovaj tjedan ne daje nam razloga za optimizam. Jedva su se provukli protiv Blazersa, obrana je bila puno bolja što se tiče voljnog momenta, ali oni standardni propusti na zatvaranju strane bez lopte ostali su, tu su plivali kao i uvijek. Da se Blazersi nisu na kraju upustili u run and gun i da greškama nisu omogućili Rocketsima povratak u utakmicu koju su ovi dobili u produžetku, ostali bi i bez te jedne pobjede.

Protiv Memphisa nisu imali šanse, a protiv Knicksa nisu imali snage u drugoj večeri back-to-backa (opet su ostavili perimetar širom otvorenim). Najgore od svega, obrambeno i jesu pokazali nekakav napredak, ali napad tone sve dublje i dublje u glib. Šuterski ova momčad jednostavno nema rješenja, trice još nekako i upadaju (uglavnom zbog volumena kojim ih potežu), ali biti jedna od najgorih momčadi u ligi po postotcima na obruču, to je stvarno van pameti za franšizu koja živi od mantre trica i ulaza.

Poraz od Knicksa pak više je nego simboličan, ne samo da su ih Knicksi dobili njihovim oružjem, tricama, već su ih pobijedili iako su jedna od rijetkih momčadi u ligi koja na obruču zabija slabije od Houstona.

28. NETS

Izvukli su 2-2 u ne baš laganom tjednu, što je za svaku pohvalu. Hawksi su bili ranjeni, Boston samouvjeren nakon što ih je dva dana ranije isprašio s 25 razlike, ali pišu se pobjede (izgubili su još od Hornetsa, iako su se u toj utakmici puno bolje držali nego u porazu od Celticsa).

Uglavnom, ova momčad je živnula od kada je Hollis-Jefferson upao u startnu petorku, koja sada uz smisleni napad kroz Lopeza ima i solidnu obranu. Koliko je živnula? Pa toliko da su samo startne postave Thundera i Hornetsa ostvarile bolji net učinak među svim petorkama koje su skupile minimalno 100 minuta zajedno.

Klupa je katastrofa, ali ako im se poklopi večer da dobiju nešto i od nje, mogu biti zeznuti. To je nešto što će ubrzo shvatiti cijela liga, morate će se ipak oznojiti ako misle bilježiti pobjede protiv njih.

29. LAKERS

Igrali su samo dvije utakmice u ovom tjednu, obje su uredno izgubili. I Toronto i Portland sredili su ih bez većih poteškoća, uz svesrdnu pomoć Bryanta koji je šutirao 11-35. Simbolike radi, spomenimo kako je D’Angelo također ubacio 11, ali iz 26 pokušaja.

30. SIXERS

Novi tjedan, nova 4 poraza. Pacersi i Hornetsi su ih razbili, protiv Miamia i Minnesote izgledali su malo življe (što nije slučajno, Heat i Wolvesi igraju sporije, više na postavljene napade s puno kretanja koje trenutna obrana Sixersa puno bolje brani od raširenih šuterskih postava koje forsiraju Hornetsi i Pacersi). Svejedno, njihov sudar s Lakersima 1. prosinca bit će prva ozbiljnija šansa za pobjedu. A ako Okafor i Noel iz ovoga izvuku zdrav razum, imat će sjajne karijere. Btw, koliko god da volim zajebavati Okafora za banane koje popije, a trenutno je na prosjeku od malo više od 2 po utakmici (ukupno 34 u 15 utakmica), činjenica je da po utakmici ima manje otvorenih šuteva nego itko u ligi, a opet uspijeva zabijati sa za rookiea solidnih 48%.

21 thoughts on “POWER RANKINGS, WEEK 4.

  1. Jel ikada ijedan veteran iz lige odlazio na ovako odvratan, sebičan način kao Kobe? Pa kako tog čovjeka nije sram

  2. Jel ima ikakvih opravdanja da doc rivers u završnici protiv gsw i Portlanda drži Piercea i jamala da brane dva ponajbolja backcourt dua u ligi? Mislim, koliko njegova sentimentalnost može pobijedit zdravi razum je nevjerojatno.. Pogotovo kad pokusavas uigrat 9 novih igrača na rosteru tako da daš truplu od Jamala da igra hero ball.

    Jel ti se čini da ovaj početni trend dominacije istoka nad zapadom održiv?

  3. Suoer small ball s Greenom na petici Ratnicima daje 5 sutera koji prangijaju trenutno s 40% za tri poena, to nije normalno, a i mislim nikada videno u povijesti lige. Protiv toga nema obrane.

    Detroit je trenutno jako potrosen, u top 10 po minutamau ligi su im 4 igraca, a igra im se zasniva na obrani. Taj dodatni kreator je problem od pocetka, to ce trebat trade. Klupa im nije vrijedna spomena kada u njoj moras dva rookie igraca koristiti i Dinvidija. Sranje je jos vece jer Johnson s 19 godina ima 3 potrosnju u ekipi.

    Okafor mi je najljepse osvjezenje lige, pokreti i potezi u postu su predivni

  4. Kobe samo igra onako kako je igrao cijelu karijeru, bahato i egoistično, jedina razlika je što mu je nekada to prolazilo zbog krajnjeg rezultata. Uostalom, Lakersi su sami izabrali ovaj put kad su mu dali onaj ugovor. Dobra strana svega je što će zadrzat pick 😉

    @ Bajdo – nije, al samim time što na Istoku ima samo jedna franšiza koja se nema namjeru boriti i što se stvari tako slažu da će borba za playoff biti gusta do kraja, dok ih je na Zapadu 5-6 spremnih početi tankirati čim ispadnu iz playoff trke, vjerujem da će na kraju sezone odnos biti u egalu

  5. Bez obzira na start, i sinocne poraze, mislim da ce se vratiti i klipersi i rocketsi, preveliki je tu kvalitet, u oba tima, da se ne vrate u zivot.
    Ali za bakse, nisam siguran, evo sinoc su uspeli i da izgube od kingsa bez bugija. Potpuno mi je tu nekompatibilan Greg Monro, jes da pod kosem u napadu donosi ono sta treba, ali on i Parker u odbrani su uzasni.
    Da li je resenje mozda gurati Hensona u prvih pet i upariti ga sa jabarijem? U tom slucaju cenim da bi se defanzivno podigli, a Monro-a bih pazio pod kosem da uparim samo sa Janisom ili Hensonom.
    I jos nesto za Bakse, sta mislis na kraju o MCW, moze li od njega nastati Jason Kidd? Ja sam i mislio da je igracina, al cini mi se da je tu samo radio Hinkie efekat, odnosno plejevi u Fili igraju iznad realnog kvaliteta (MCW, Ish Smith, Wroten, moj fantazi pulen McConnell). Verovatno ce se i Baksi malo konsolidovati, al moguce da ce je i da ga izduvaju od Bostona.

  6. @Gee, da je Rich Paul, Delly-ev agent, mislis da bi mu mogao naci 50/4 ugovor narednog ljeta? Jer ovo kako igra je fantasticno xD

  7. Sinoć gledam Sixerse protiv Celticsa. Dinamični duo Okafor – Noel je poput kombinacije visokih Al Jefferson – DeAndre Jordan, pri čemu DJ ima zadatak da raširi reket. Strašno.

  8. šta misliš o razvoju talenta u orlandu?
    mislim znam da smo mi Hrvati previše subjektivni prema jednom Hezonji, ali ako će ga Skiles i dalje ovako zapostavljat onda su bacili peti pick u vjetar… Niti Aaron Gordon ne igra previše s obzirom da mu ovo nije prva sezona

  9. @ bigfan – taman nešto o tome pišem u sljedećim power rankingsima, za Hezonju se ne bojim jer ima taj šuterski domet koji mu garantira karijeru ako glava izdrži ovaj ritam trening-sjedenje na klupi, iako ne bi bilo zgorega da ga tu i tamo pošalju u Erie da odigra 40 minuta košarke. uglavnom, u prvoj godini ovo nije tragična situacija, jasno ako ubuduće budu u stanju izvući nešto više iz njega

    ali mi nije jasno što rade s Gordonom, znam da imaju gužvu na četvorci i da im trebaju šuteri, međutim u drugoj godini njegov potencijal treba puno više minuta, na njegovom primjeru je očito da Skiles ipak ganja rezultat prije svega

  10. Hajde da odahnem više jer neće više biti vašeg pljuvanja po Kobe-u poslije onakvih povreda i sa ovakvim rosterom … doduše kad se samo sjetim 2009-2010 da ste ga zvali Salmons i sl. ali vjerovatno je nabio dosta komplexa 😉 mislim ne moramo se slagati oko svega čitam vas i slušam i u večini drugi strana ste mi cool, ovdje ste previše subjektivni doduše više ste hvalili Evana Turnera od Kobea 😀 , meni je bitno da ga 2 od tri moja najdraža trenutna igrača P.George i K.Durant smatraju uzorom (Curry se još nije izjasnio) Možda se popravite pa kažete koju rečenicu u podcastu na karijeru i radnu etiku jednog od najboljih ikad sigurno drugog SG u historiji 😉

  11. Nisam pisao eulogije ni o Steveu Nashu, pa sigurno neću ni o Kobeu, takav diskurs sporta me ne zanima, uostalom za to postoje tisuće komercijalnih stranica koje se bave temama interesantnima likovima poput tebe koji svijet gledaju crno-bijelo.
    U podcastu ga možda spomenemo ako se sjetimo, možda ako netko postavi pitanje, evo trebao bi jedan biti na rasporedu idući tjedan ako uspijemo naći vremena.

  12. Gee, cijenim tvoj rad i entuzijazam koji pokazujes za kosarku,ali reci da ces tek MOZDA spomenuti jednog od najboljih svih vremena koji je upravo objavio da ide u mirovinu je prilicno neozbiljno. Imas pravo pisati sta god oces a na nama je da citamo il ne citamo,no savjet ti mogu dati,a to je da budes malo realniji,jer ipak je kobeov odlazak relevantna cinjenica u nba i bilo bi ozbiljno to prokomentirati,a mogao si i nasha kad si ga vec spomenuo.

  13. Cijenim tvoj interes za mojim radom, ali tvoje savjete definitivno ne trebam. Pokazuješ znakove inteligencije (relativne, doduše) za razliku od dječaka koji se potpisuje s Kobe Bryant, tako da ću ti pokušati i inteligentno odgovoriti. Dakle, ako već posjeduješ svijest o činjenici tko je i što je Kobe na NBA karti, koji ću ti kurac ja o tome pričati? Zašto po tisućiti puta ponavljati istu stvar koju su svi drugu rekli? Da bi se osjećao dijelom zajednice? Brate, ako je to uvjet za biti dio zajednice, onda ne želim to ni pod razno.

  14. U kosarci i zivotu se uvijek moze nauciti nesto novo.Po toj logici uopce ne bi trebao pisati o warriorsima,jer svi posjedujemo svijest o tome koliko su dobri,no ti ipak pises o njima,jer da nije tako,ovaj blog ne bi imao ni smisla zar ne?Dakle,bez obzira sto znamo kakav je kobe igrac,to ne znaci da ga treba prestati komentirati i analizirati,a u situaciji gdje je on najavio mirovinu bilo bi najsmislenije pozabaviti se za kraj svime sto je napravio,a nitko ne moze poreci da je napravio jako jako puno,no treba li to tebi ili ne,to ces sam odluciti.

  15. Jel mogu barem reć da ga Emir iz nekog razloga i dalje drži na rosteru u fantasyu i da se onda čudi zašto je uvjerljivo zadnji 😉

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *