NCAA REPORT, TACOS

Nakon što smo prošetali kroz 6 udarnih konferencija, ostalo nam je još baciti pogled na 5 najvažnijih osrednjih liga i eventualno izvući poneki program vrijedan spomena zaglavio među preostalim (a ima ih još dvadeset i jedna) konferencijama.

AMERICAN

Obzirom da su Larrya Browna opet uhvatili u mutnim poslovima, odnosno da je SMU dobio zabranu nastupa na turniru ove godine zbog muljanja s regrutima, ovdje će se voditi trka između UConna i Cincinattia. Ovi potonji su klasična NCAA momčad u kojoj se sve vrti oko trenera Cronina koji vrti 10 igrača, uglavnom seniora i juniora koji izgledaju kao da više vremena provode u teretani nego na parketu s loptom, kako bi energijom u zoni zaključao reket i iskontrolirao skok. To bi im trebalo biti dovoljno ne samo da osvoje konferenciju, već i da budu jedna od najboljih obrana na ovoj razini, a potencijalno i momčad za drugi tjedan Turnira. Uspiju li od iskusnog bekovskog para Cobb-Caupain dobiti dovoljno trica da prate gomilu skokova u napadu koje će ostvarivati i koji su im glavno napadačko oružje, mogu biti zeznuti, ali uglavnom su negledljivi (prije dvije sezone su barem imali Seana Kilpatricka koji je znao napraviti show igrajući 1 na 5, a takvu klasu sada nemaju).

UConn ima Olliea na klupi i centra Brimaha iz one šampionske generacije, ali ne i ostatak momčadi koji bi garantirao velike rezultate. Purvis je solidan combo-strijelac, ali nije ni Napier ni Boatright, kao što to nije ni Gibbs kojega su doveli sa Seton Halla gdje je nosio osrednji program. Uz ova dva iskusna beka koji će nositi najveći teret zabijanja najzanimljivije ime bit će igrač druge godine Hamilton, top 30 regrut prošle godine. Praktički, sve ovisi o njegovom napretku, pokaže li se spreman nositi teret u organizaciji igre, gdje ga Ollie vidi kao svojevrsnog velikog playa u stilu Livingstona i Turnera, UCoon bi uz solidnu obranu mogao imati i solidan napad. Kak god, Turnir im ne gine.

ATLANTIC 10

VCU je ostankom bez Shake Smarta prestao biti zanimljiv (novi trener nastavio je njegovati presing preko cijelog parketa u obrani, ali u napadu nema onog run and guna u kojem su se protivnici znali dodatno pogubiti), tako da je Dayton prvo ime konferencije. S tim da ni oni nemaju previše za ponuditi osim dobrog trenera u Archieu Milleru koji ih je zadnje dvije godine vodio kroz Turnir kao jedno od ugodnijih iznenađenja i svakako osvježenje. Međutim, osim sitnog playa Smitha tu više nema gotovo nikoga iz tih generacija 2014. i 2015. tako da je upitno što i koliko mogu izvan konferencije. Koja je inače krcata osrednjim programima koji imaju nekakvu težinu (redovno daju više od par programa u Turnir), tako da nije isključeno kako će slabost na vrhu iskoristiti netko poput George Washingtona, Richmonda ili Rhode Islanda.

MWC

Nakon Pac-12 najbolja konferencija na zapadnoj obali, s manje-više uvijek istom situacijom na vrhu. SDS, bez Pupovca i Raškovića, ali i bez Poolea i O’Briena, opet će daviti obranom koju će predvoditi veteran Shepard koji će uglavnom biti zadužen za slash & kick svaki put kad primi loptu. Pod košem imaju dovoljno u drvenom Spenceru i zanimljivom lanjskom brucošu Popeu, tako da će sirova snaga opet biti zaštitni znak, a o tome hoće li nešto dobiti s perimetra od brucoša Hemsleya kojega smatraju jednim od boljih bek-šutera generacije ovisi i mogli li biti opasni u ožujku. Opet, da je toliko dobar regrut sigurno ne bi završio kod starine Fishera u San Diegu.

New Mexico od odlaska Stevea Alforda na UCLA nije ni sjena programa kojega smo navikli gledati u vrhu konferencije i redovno na turniru tako da se otvara prilika jednom trećem programu da zasjedne na vrh. UNLV je više zvučno ime nego program s rezultatima zadnjih godina, ali barem nemaju problema s dovođenjem sirovog talenta – gotovo svake godine imaju jednog aletu za NBA, a sada su doveli centra Zimmermana, top 12 regruta koji je umjesto Kansasa i Kentuckya radije ostao doma u Las Vegasu. Momak je definitivno jedan od zanimljivijih predstavnika ovogodišnje klase brucoša, centar koji prije svega igru bazira na tehnici s visokog posta i šutu nego na sirovom talentu. Bude li imao partnere na vanjskim pozicijama, UNLV možda ostvari rezultate kakve nije imao od kada je Lon Kruger bio trener.

MVC

Ovdje je već standardna borba između dva programa, Wichita Statea i Northern Iowe. Doduše, Shockersi su zadnjih godina imali generaciju koja ih je lansirala na razinu više, sjetimo se kako su prije dvije godine imali onu sezonu bez poraza u regularnom dijelu dok nisu naišli na Kentucky u drugoj rundi Turnira. Međutim, s vremenom se generacija rasula i danas su ostali tek na dvojici bekova, playu Van Vleetu i beku Bakeru.

S tim da će ovo možda i biti dovoljno treneru Gregu Marshallu (koji je bio prva želja Texasa ovog ljeta) da opet osvoji konferenciju koju im je lani ukrala Northern Iowa. Naime, Panthersi su ostali bez krilnog centra Setha Tuttlea, daleko najvažnijeg igrača koji je nakon neuspjele audicije na ljetnoj ligi završio u Bundesligi.

WCC

Po mnogima ovo bi mogla biti godina Gonzage, čisto jer su se svi ovi udarni programi našli u fazi smjene generacija bez elitnih talenata među brucošima. Međutim, ovoga smo se naslušali i nagledali zadnjih godina, pa je rezultat svega bio takav da je Gonzaga demolirala nedoraslu konkurenciju kroz sezonu, samo da se bi se raspala na Turniru.

I ne vidim razloga da tako ne bude i sada, ova generacija koju su okupili teško da je bolja od lanjske, a kamoli one od prije nekoliko godina s Olynykom. Dakle, nema više udarnog bekovskog dvojca Pangos-Bell i njihov izostanak neće biti lako nadoknaditi bez obzira na odlična rješenja na ostalim pozicijama. Wiltjer je najbolja stretch četvorka u NCAA i stroj za koševe, Sabonisov IQ i mišići Karnowskog čisto su bogatstvo pod košem, ali pitanje je kako misle dobiti onakvu kvalitetu na vanjskim pozicijama kao lani.

I nisu samo ostali bez dugogodišnjih oslonaca na pozicijama jedan i dva, već i solidnog veterana Wesleya kojega su dodali prošle godine kako bi imali dubinu na vanjskim pozicijama. Ako s ovom momčadi nisu uspjeli doći do Final Foura, onda vjerojatno nikada neće (ovakve teze na stranu, u bilo kojoj drugoj sezoni njihov lanjski roster bio je vrijedan Final Foura, ali lani je jednostavno konkurencija bila ogromna).

Situacija sada nije ni približno tako dobra. Dranginis je solidan bek, međutim sada je u situaciji da će od sedmog člana rotacije i četvrtog potrošača među vanjskim igračima morati preuzeti puno veću odgovornost u svim aspektima igre, ne samo 3&D roli. Glavni kreativac pak na vanjskim pozicijama trebao bi biti lanjski brucoš Perkins, momak koji praktički nije ni imao rolu prošle godine i koji je daleko od kvalitete jednog Pangosa ili Bella, valjda najboljeg bekovskog dvojca prošle godine u NCAA.

Uglavnom, Zagsi možda neće biti jedan od favorita kada krene turnir, ali obzirom da je i BYU ove sezone slabiji za odlazak seniora i prvog strijelca Hawsa, konferencijom bi trebali dominirati.

OSTALI

UC Irvine će vjerojatno osvojiti Big West, ali to nije razlog zašto ih spominjemo jer realno nemaju kvalitetu za išta više. Spominjemo ih jer su uvijek atraktivna momčad zbog svoje gomile centimetara pod košem koje donose 230 cm visoki div Ndiaye i 220 cm visoka mrcina Dimakoupolos. Da stvar bude luđa, osim njih dvojice na petici, imaju još dva igrača preko 208 koji igraju na četvorci, tako da većinu utakmice imaju bedem pod košem. Sad, da itko od spomenutih ima ikakav osjećaj za košarku i da imaju graničnog NBA combo-beka uz sebe, bila bi ovo opasna momčad, ovako su uglavnom cirkus. Ali, cirkus koji će kroz svoju slabašnu konferenciju sigurno do Turnira.

Valparaiso je pak druga priča, to je ozbiljan program, poznat po gomili šutera za tri, ali i odlično branjenom reketu za što imaju više nego dovoljno centimetara i mišića. Najvažnije je da vraćaju kompletnu momčad koja je lani dominirala Horizon konferencijom i od koje se očekivalo puno više od izletanja u prvoj rundi od Marylanda. Bude li ždrijeb povoljniji, odnosno zasluže li bolju startnu poziciju, ove sezone bi mogli biti jedno od iznenađenje Turnira.

Još neki programi će gotovo sigurno do Turnira kroz svoje konferencije (tipa, treba spomenuti Stony Brook, Princeton, Belmont i Stephen F. Austin, a ima ih još koji bi bez problema mogli biti konkurentni i u boljim konferencijama), ali kako nemaju plafon za najviše domete, a ni elitne talente, priču o NCAA za ovu priliku možemo zaključiti.

Bilo je dobrih utakmica, Michigan State mi posebice izgleda sjajno u ovom trenutku, ali o naj momčadima i naj prospektima više u nekom budućem postu.

1 thought on “NCAA REPORT, TACOS

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *