POWER RANKINGS, WEEK 5.

1. WARRIORS

Iza njih je tjedan u kojem su postavili novi rekord, s ovih 19-0 nadmašili su dosadašnja najbolja otvaranja sezone za 4 pobjede, a pitanje je kada će niz završiti. Sada ih čeka lov na dvije puno veće mete – najduži niz pobjeda u sezoni, za što će morati srušiti one sulude 33 Lakersa s Westom, odnosno najbolji score regularne sezone, za što će morati srušiti 72-10 Bullsa. Sudeći po trenutnoj koš-razlici sve ovo je ostvarivo, naime ovih +15.3 u prosjeku po tekmi razvučeni kroz sezonu od 82 utakmice matematički im donose 80-2. Čak i kad koš-razliku prilagodimo rasporedu, rezultat koji ispada je 75-7, dakle temelji za lov na rekorde definitivno postoje. Što reći osim uživajmo u raspletu ove situacije. A ako i puknu u lovu na povijest, što je još uvijek realnije očekivanje, po svemu do sada viđenom očekivati išta osim obrane naslova, jasno pod uvjetom da mogu računati na kompletnu jezgru, u ovom trenutku je nerealno.

Što se samih utakmica tiče, raspored je nakon jednog težeg tjedna uglavnom donio priliku za odmarati Currya i društvo u zadnjoj četvrtini. Protiv Lakersa su srušili spomenuti rekord, Sunse su riješili doslovno u prvoj čevrtini furiozinim otvaranjem, a prošetali su se i protiv Kingsa koji su mudro odlučili odmarati Cousinsa još jednu večer svjesni da ionako nemaju nikakve šanse.

Ostali su bez Barnesa koji je uganuo gležanj, što im protiv Kingsa nije smetalo, ali se osjetilo u jedinom izazovu bačenom pred njih u proteklom tjednu, utakmici protiv Jazza. Kao i u nekim ranijim susretima i ovdje su komotno mogli izgubiti, ali izvukli su ih srce i muda. Bez Barnesa nisu mogli zaigrati sa smallball kaznenom ekspedicijom, nitko drugi na rosteru ne može glumiti četvorku protiv ovakve unutarnje linije kakvu ima Jazz bez kazne, tako da su cijelu večer igrali s klasičnom peticom, čime su Jazzerima dali šansu više.

Međutim, ova mladost ipak nije dorasla onome što su Warriorsi trenutno, dakle ne samo momčad krcata talentom i košarkaškom inteligencijom, već i momčad koja zna što je potrebno za otići do kraja, što su uostalom dokazali time što su ne samo zabili s perimetra svaku tricu koju je trebalo, već i što su nadskakali ovako moćnu momčad. To sve govori o njihovoj mentalnoj snazi. A razloga za brigu oko neke pretjerane potrošnje dugoročno ionako nema, praktički sve one propuštene četvrtine u utakmicama ranije dobro dođu baš za ove momente, puno je lakše izvući dodatnu dozu energije kad imaš od kuda.

2. SPURS

Opet nisu bili pretjerano uvjerljivi, ali malo je nedostajalo da tjedan završe s 4-0 kao i Golden State. U utakmicama protiv Dallasa i Chicaga bilo je vidljivo da imaju problema zabiti protiv zona, jednostavno im nije lako potegnuti dovoljno trica s postavama u kojima često igraju samo dva tricaša. Dallas nije imao dovoljno kvalitete za suprostaviti se, ali sama činjenica da se Spursi ni u jednom trenutku nisu mogli ozbiljnije odvojiti usprkos tome što su koristili trenutno najbolju rotaciju dovoljno govori.

Protiv Bullsa je pak taj manjak trice došao na naplatu, Bullsi praktički danas igraju zonski kao Spursi svih ovih godina, odlično brane reket i pravovremeno zatvaraju stranu bez lopte, tako da ih momčad koja ne može ubaciti s perimetra jednostavno ne može dovoljno otvoriti. Plus, druga petorka Bullsa, s Noahom i Gibsonom u sredini, ubila ih je u reketu u oba smjera, a tu je i Butler koji je namučio Leonarda u oba smjera kao malo tko.

Ono fascinantno u ovom dvoboju je bilo što smo, umjesto rastrčanih momčadi koje bi očekivao od Hoiberga (a pogotovo od priča koje su pratile njegovo dovođenje) i franšize poput San Antonia koja je bila ispred vremena prihvaćanjem promjena, prije svega trčanja i šutiranja, gledali dvije momčadi koje uzimaju daleko najviše šuteva u području između reketa i perimetra u cijeloj ligi, dakle trenutno dvije najveće anti-Moreyball skupine. Doduše, ogromna razlika između njih je što su Spursi elita u tom segmentu s tri midrange majstora kao što su Parker, Aldridge i Leonard, ali u ovoj večeri to nije bilo presudno, naime kad je ritam ovako spor, kada nema presinga na loptu koji će generirati lagane poene i kada se puca ovako malo trica, ozbiljnije odvajanje je teško napraviti, a bez toga su i šanse za obje momčadi u završnici jednakije.

Ostale tekme? Protiv Denvera su imali zicer što su iskoristili za odmoriti Timmya i Manua, što im je pak dobro došlo protiv Hawksa koji su u odličnoj formi, ali na drugoj večeri back-to-backa protiv odmornih Spursa ipak nisu imali dovoljno municije. Timmyeva dominacija u reketu u toj utakmici pak samo je još jednom ukazala koliko Atlanta ima problema s tim segmentom igre.

3. CAVS

Ozljede su na početku tjedna uzele toliki danak da su protiv Raptorsa morali startati s Cunninghamom, a dobar dio večeri su koristili petorku s njim, Jeffersonom i Jonesom. To što su uopće ostali u egalu do završnice samo je oda tome koliko su James i Love dobri. A dobri su, iako LeBron koristi svaku priliku da prozove suigrače kako ne daju sve od sebe. U čemu donekle ima i istine, ali zaboravlja da je ova momčad do sada u cijeloj ligi ostala bez najviše kvalitetnih minuta nakon Pelicansa, a da se za razliku od Pelicansa nisu raspali.

Čim su skrpali rotaciju završnicu protiv Hornetsa su okrenuli u svoju korist, a slično su napravili i protiv Netsa. Sad, to što si uopće u situaciji da protiv Netsa moraš spašavati živu glavu u neku ruku je zabrinjavajuće, ali obzirom na kontekst, izgleda da LeBron samo pokušava odraditi trenersku stranu posla, predstavljajući se kao iskusni lider koji čak i u ovim dugoročno gledano idiličnim vremenima zna da se za rat treba pripremati cijele godine, a ne samo onda kad počne. Što je super obzirom da je on tip koji je još lani trebao nekoliko mjeseci da uopće upali motore.

4. PACERS

Fenomenalna forma se nastavlja, iza njih je tjedan bez greške. Prvo su demolirali Wizardse ubacivši 19 od 26 trica, što je učinak koji bi vjerojatno razbio i Warriorse. Miles i George su u ubitačnom šuterskom ritmu, ako će nastaviti makar približno ovako šutirati cijelu sezonu onda im se kocka s više smallball postava definitivno isplatila.

A ono što je još fascinantnije od njihovog šuterskog učinka je onaj obrambeni, gdje su Pacersi praktički ono što su lani bili Sixersi ili Bucksi, momčad koja presingom na loptu kreira gomilu problema protivniku koji ili gubi ogromnu količinu lopti ili potežu gomilu šuteva koje nije zacrtao. Sposobnost preuzimanja je svakako dobro došla, ali Indiana je puno više od koncepta, uz sistem imaju i gomilu pojedinaca koji rade razliku. Mahinmi je drvo, ali u sredini je sam sposoban čuvati sve petice u ligi, tako da s njim u zoni nema potrebe da vanjski igrači previše pomažu u reketu. George je opet onaj George prije ozljede u svakom pogledu, u stanju je sam oduzeti stranu bez lopte kad se nađe u toj ulozi, a kad je na lopti ima izuzetne partnere u Hillu i Milesu koji taj posao također odrađuju solidno. Kad još dodaš da je uz Hilla i Georgea još i Ellis sposoban biti davež ne lopti (a kao i u Dallasu i ovdje mu je omogućeno kockati se jer ima dovoljno suigrača da mu čuvaju leđa), odnosno da su George i Miles dovoljno žilavi za gurati se povremeno s četvorkama, znači da im ne treba zonski presing za ostvariti pritisak na lopti već mogu zadržati balans u rasporedu, a to je ogroman plus za smallball momčadi koje obično moraju pomagati više nego je potrebno da bi zatvorile sve mismatcheve koji se otvaraju agresivnim rotiranjem.

Dakle, ako je realno očekivati da će napadački malo pasti na zemlju jer je, bez obzira na mismatch kojega kreiraju prije svega Hill i George u pick & pop akciji, ovakva šuterska razina neodrživa, obrana bi ih mogla izgurati kroz sezonu na visokoj razini, pod uvjetom da ostanu u komadu.

Odličan dojam su ostavili i protiv Bullsa, rešetali su njihovo defanzivno slabiju startnu postavu, a Chicago jednostavno nema igru za stizati minuse, a protiv Lakersa su se opustili, ali ne dovoljno da propuste zicer, Georgeova fenomenalna partija bila je dovoljna.

5. THUNDER

Relativno lagan tjedan, prvo zicer doma protiv Netsa, pa onda i nešto napornija utakmica protiv Pistonsa koji ipak nisu imali snage za 48 minuta, a ni rješenja za Duranta koji je u ove dvije utakmice utrpao 64 poena s preko 50% šuta iz igre. Međutim, pravi test bilo je gostovanje u Atlanti kojega nisu prošli. Bila je ovo utakmica gdje individualna genijalnost Duranta i Westbrooka nije bila dovoljna, tako da se još jednom pokazalo kako osim toga i dalje nemaju previše toga za ponuditi.

Na startu oba poluvremena su upadali u rupe s Adamsom na centru, što je kombinacija koju jednostavno ne možeš suprostaviti momčadi koja igra s 5 vani formacijom, tako ne braniš ni dodatnog šutera, a ni reket jer je Adams uvijek negdje između. Ako si već otvorio utakmicu ovako radi navike, što danas više nema smisla u ligi u kojoj postoji gomila momčadi koja ide iz krajnosti u krajnost (Stevens i Vogel su ovdje predvodnici novog vala po kojem je u redu napraviti prilagodbu i prije nego te netko nakanta), onda se barem moraš prilagoditi u nastavku utakmice, ali Billy Donovan u ovom trenutku djeluje više kao Billy Madison.

Koliko je teško bilo odmah staviti Ibaku na Horforda? Ili zašto ne pokušati s Robersonom na Millsapu, njegove duge ruke svakako bi mu otežale driblanje, a ako bi Hawksi to pokušali iskoristiti tako da igraju kroz njega u post-upu i tako sami sebi zaštopaju napad, samo naprijed. Uglavnom, kad upadneš u rupetine sa starterima, a imaš drugu postavu koja ne igra obranu i koja ne može stizati rezultatski minus, jebiga.

6. HAWKS

Hvataju formu, Thabo je sve spremniji i njihova idealna petorka sada se nazire, a gaženje Bostona koji nikako nije uspijevao pratiti non-stop kretanje lopte i igrača u njihovom napada bilo je prvi znak da je najgore prošlo. Doduše, izgubili su zatim gustu završnicu od mladih Wolvesa u drugoj večeri back-to-backa, ali to nije sramota u kontektu u kojem su ovi trebali Rudežove trice da naprave nekako prednost protiv gosta koji je pažljivo dozirao minute starterima tu večer.

Čim su imali dan odmora, došli su u Memphis gdje su izrešetali protivnika, dobivši natrag u rotaciju Bazemorea, da bi protiv Spursa opet poklekli. Bez Splittera, odnosno bilo koga sposobnog pomoći pod košem, nakon niti 24 sata borbe u Memphisu, teško je naći energiju za čuvati Spurse. Mislim, toliko se pričalo o tome da je liga srezala ove back-to-back gluposti, a praktički svaki dan gledajući raspored u oči upadaju samo ovakve pizdarije koje nas lišavaju potencijalno zanimljivih utakmica.

Uglavnom, brutalan tjedan s 5 utakmica u 7 dana ipak su okrunili pobjedom nad Oklahomom. Umjesto potencijalnog kiksa protiv Duranta, iskoristili su taktičke prednosti da pokažu kvalitetu. Uz nadmoć petorke, solidno su zakrpali i klupu, forsirali su postave s Bazemoreom i Sefoloshom zajedno na parketu u želji da što bolje brane Russa i KD-a, ignorirali su one standardne s dva playa, pa iako su napadački patili taj defanzivni poticaj vjerojatno je pomogao.

7. RAPTORS

Protiv Cavsa su konačno dobili jednu gustu završnicu, iako teško da ova utakmica može biti mjerilo obzirom da su Cavsi igrali s rotacijom kakvom su igrali. Svakako treba spomenuti da im je pomoglo što su se konačno prilagodili, umjesto završnice sa smallball petorkom zaigrali su s Pattersonom umjesto Josepha, dakle dobili su ne samo bolju spot-up opciju, već i Carrolla i DeRozana na pozicijama u kojima defanzivno puno više koriste, na bokovima. Također, Biyombo je igrač manje napadački u ovim momentima, ali s druge strane njega za razliku od Valanciunasa ne treba uključiti u napad kroz post-up, a upravo u takvim situacijama gubili su ključne posjede. Sada je lopta jednostavno u rukama Lowrya ili DeRozana i to je to, ne propuštaju se bitne sekunde kako bi se organizirao napad, već se jednostavno igra.

Kao da su se zarazili inteligencijom, opet su došli do vrijedne pobjede u završnici i protiv Wizardsa. Doduše, ovi su ih natjerali svojim smallball rasporedom da na parket vrate postavu s Josephom umjesto Pattersona, ali opet su izgledali razigranije. Sa specijalcem poput Biyomba koji u ovoj utakmici doslovno nije potrošio napad, nema potrebe usporavati, tako da konačno mogu koristiti blagodati smallball postave i beka viška.

Protiv Sunsa su pak odradili tipičnu “žrtva rasporeda” utakmicu, druga večer back-to-backa ostavila ih je bez nogu u završnici, nisu toliko dobri da mogu dobiti na rutinu, posebice ne borbenu momčad poput Sunsa koja je napravila puno manje grešaka u clutch momentima.

8. BULLS

Kako pobjeđuju s ovim napadom to je misterij. Protiv Blazersa su opet šutirali očajno, ali Butlerova jaja i Rose opet u komadu dali su im dovoljno prema naprijed. Glavni oslonac je ionako obrana, odnosno energija koju dobivaju tako što koriste dubinu rotacije. Praktički, samo Butler je zakaparen svaku večer za odraditi preko 30 minuta, ostali (pogotovo visoki, s Roseom nemaju taj luksuz zbog manjka opcija) jednako igraju i odmaraju i to je odlična procjena stručnog štaba koja za sada potvrđuje da su razlazom s Thibsom postupili ispravno (ne zaboravimo da je glavni argument protiv Thibsa bio upravo u tom navodno nepotrebnom raubanju igrača).

Uglavnom, uz Butlerove herojske poteze u napadu, ta obrana koju je Boylen složio po uzoru na Spurse apsolutno je najvažniji aspekt njihove igre. Reket drže pod ključem, brane ga s 5 igrača, bez one zonske pokretljivosti Thibsovog sistema koja je uz presing na loptu uspijevala zatvarati i stranu bez lopte (ironija situacije je u tome da su igrači danas pošteđeni prevelikih minuta i uz to igraju u puno manje zahtjevnom sistemu koji se puno više bazira na pozicioniranju nego kretanju).

Uostalom, kad pogledamo momčadi koje najbolje brane šuteve iz kuta nije čudno da su Bullse redom preskočili Pelicansi, Sunsi, Clippersi, Pistonsi i Warriorsi, redom svi povezani s Thibsom (Erman i Langobardi su Thibsovi učenici, Doc je uvijek vjeran obrani svog nekadašnjeg pomoćnika, Van Gundy je praktički mentor Thibsu, a Thibs je također svojevrsni mentor Adamsu). Međutim, ono što nitko ne radi trenutno bolje od Boylenove momčadi, pa čak ni Spursi, je branjenje obruča (btw, Boylen će na ljeto biti vjerojatno najtraženiji “pomoćnik” na tržištu).

Tako da, iako nema Thibsa, obrana je ostala glavni adut, a bez obzira na drugačiju šemu, igrači koji daju sve od sebe na tom dijelu parketa poput Butlera, Gibsona i Noaha, samo su nastavili pobjeđivati kao i do sada, uz maksimalan trud.

Tako su skinuli i Spurse na kraju krajeva, u ovom pomicanju šahovskih figura prevagu je odnijela momčad koja je manja kiksala, odnosno ona koja je imala više raspoloženih pojedinaca. Protiv Pacersa pak nije pomoglo što mogu držati defanzivni ritam na visini tijekom 48 minuta, taktika ostavljanja otvorenih šuteva momčadi koja je u takvoj formi s perimetra pokazala se nedovoljno dobrom. Plus, George je u direktnom dvoboju ipak pokazao da je taman za mrvicu bolji od Butlera, isto kao što i Rose s loptom nije nikako mogao do obruča protiv ovako pokretne obrane.

9. HEAT

Tjedan koji je samo potvrdio da su sumnje u njih opravdane. Bez ozljeđenog Denga na raspolaganju promovirali su Greena u startera, što je u teoriji logičan potez jer im njegovo prisustvo daje šuterski raspon, ali ujedno je obzirom na njegovu formu i činjenicu da tako dodatno slabe obranu perimetra itekako upitan u praksi. S tim da ovo nisu najveći grijesi njihovog stručnog štaba, nejasno je zašto relativno malo koriste dvojac Bosh-McRoberts obzirom na to koliko dobro igraju kad su zajedno na parketu. A nije da im se ne može naći minuta, uzmeš malo od startne kombinacije, uzmeš malo od onih smallball postava s Winslowom na četvorci, eto prilike da ova dvojica stretch visokih malo rašire reket za bekove. I to bez puno mudrovanja koje je neizbježno kad igraš bez dovoljno šutera.

Mislim, zaigraš 5 vani formaciju, vrtiš pick & roll i napadaš obruč umjesto da igraju postavljene akcije s flex izmjenama koje traju po 15 sekundi dok se Wade na otvori na lošem šutu s poludistance. Fascinantno da momčad i trener koji su na neki način pokrenuli novi smjer košarke u kojem su ritam i šut ključni sada odjednom vrti NCAA akcije.

I tu dolazimo do problema o kojem se trenutno šuti jer su rezultati solidni, ali koji će kad-tad doći na tapet – robovanje Wadeu. Slično kao što i Kobe vuče Lakerse na dno, Wade koči Heat, jedina razlika je u tome što potonji još može fizički držati glavu iznad vode pa stvar ne izgleda toliko kriminalno kao u Los Angelesu. Međutim, kad postaviš stvar tako da je Wade trenutno na potrošnji superstara, s ovlastima franšiznog igrača, pitanje je kakvom se dometu možeš nadati? S ovakvom prvom opcijom Miamiev plafon je ispadanje u prvoj rundi, a najgore od svega tako ne mora biti jer imaju dovoljno oružja na rosteru da igraju puno bolje prema naprijed.

Što se utakmica tiče, nakon što su ih Pistonsi namlatili, odradili su posao protiv Knicksa, s više McRobertsa u sredini i s Winslowom koji je odradio 30 minuta na boku, to je bila ključna promjena s kojom su u završnici pomeli New York. Međutim, protiv Bostona su opet na vidjelo izašli limiti, prve četvrtina protiv Celticsa je slično onoj zadnjoj protiv Wolvesa iz prošlog tjedna pokazala zašto ova momčad ne može ozbiljnije ugroziti vrh Istoka. Boston im je dolazio do obruča kako je htio, a taj nedostatak fleksibilnosti i balansa jednostavno rezultira lošim učinkom, obrana je sklona kiksu, a napad je (nepotrebno) usiljen.

10. JAZZ

Solidan tjedan, da su skinuli Warriorse dojam bi bio još bolji. Ali, skinuli su Clipperse i to poprilično uvjerljivo na njihovom parketu. Zaigrali su maksimalno ozbiljno, praktički s playoff rotacijom od 7 ljudi, tako da su Paul i društvo veći dio večeri bili nemoćni. Praktički, Clippersi su im bili protivnik po mjeri, mogli su cijelu večer igrati s dva visoka, tako da nisu ispuštali kontrolu ni trena, u biti za ovako mladu momčad uspostaviti takvu dominaciju protiv protivnika s pedigreom je izuzetno ostvarenje, svojevrsna poruka da su već sada možda najbolji klasičari u ligi nakon Spursa. Stvarno impresivna partija.

Protiv Pelicansa su odradili posao na fascinantan način, dok je AD bio na parketu utakmica je bila u egalu, ali u onih 4 koliko je proveo na klupi Jazzeri su napravili +15. U spomenutoj utakmici s Warriorsima imali su šansu, stvari su se poklopile tako da nisu morali strahovati od smallball postave protivnika, ali iako su uspjeli kontrirati taktički, odgovor na srce nisu imali. Trpali su u sredini, istina, ali nisu uspjeli iskontrolirati skok, to je lekcija koju će morati naučiti za uzvrat.

11. GRIZZLIES

Joerger je konačno iskoristio činjenicu da je Z-Bo bio na prisilnom odmoru da izbaci JaMychala Greena iz startne petorke i zaigra sa smallball postavom s tri swingmana između Conleya i Gasola. I ovi su odmah odigrali sjajno, pokazavši da ovakav raspored definitivno treba više minuta. Ne znači ovo da Grizliji trebaju odustati od svog stila igre, kad je Z-Bo u formi on je svakako starter, ali definitivno nema smisla u postavama bez njega davati prednost nekome samo zato što je malo više izrastao, a držati bolje košarkaše na klupi.

Uglavnom, ni Houston ni Dallas nisu imali rješenja za ovakvu postavu, posebice jer Barnes nije imao problema pokrivati Dirka na perimetru kao što bi imao Gasol da je Z-Bo bio u petorci (protiv Rocketsa koji igraju gomilu minuta sa smallball postavom, rotiranje 5 swingmana na 3 pozicije također je pomoglo). Protiv Atlante im ovo nije prošlo, ali Atlanta je ušla u odličnu formu i teško bi imali šanse i kompletni protiv ovakvih Millsapa i Horforda.

Randolpha su pak vratili u akciju protiv Sixersa, taman idealan matchup da ga zagriju, ovdje im nije trebala dodatna pokretljivost da ostvare pobjedu, odigrali su samo 9 minuta smallball košarke. Što je ok, samo da ne zaborave kako imaju i ovakvo oružje kad Wright konačno bude spreman pojačati rotaciju pod košem.

12. CLIPPERS

Izgleda da su se oporavili od šamaranja Warriorsa, zaigrali su bolju košarku, Paul je spojio nekoliko utakmica u komadu prije nove dosadne ozljede, a i Rivers je konačno počeo tražiti “rješenje” na boku. Nakon što je pokušao s Johnsonom, koji je u svom stilu odigrao dvije utakmice kao duh, okrenuo se veteranu Mbah A Mouteu. Sad, sve ovo skupa je čista kozmetika, ni jedna postava Clippersa s top 4 igrača nije loša, funkcionira to koga god da staviš na trojku, tako da ni ova neće razočarati. Mbah A Moute je igrač manje u napadu, ali donosi kvalitetu u obranu kakvu ne mogu ni Stephenson ni Johnson. A obrana je trenutno puno veći problem, tako da mogu razumjeti i Docove odluke. Međutim, okvir ostaje isti – izgurat ćeš regularnu sezonu jer u ovom ritmu protivnici ne stignu iskoristiti činjenicu da nemaš NBA kvalitetu na trojci, a onda će doći playoff.

Isto kao što su Barnesa kad-tad svi počeli ostavljati otvorenoga kako bi zatvorili reket i dvojac Paul-Griffin, pa Barnes nije mogao donijeti pobjedu, tako će se opet dogoditi i sada. S tim da ako Mbah A Moute bude starter u tim utakmicama, protivnicima neće trebati nekoliko utakmica da se odluče na prilagodbu, već će to napraviti od prve sekunde prve utakmice serije.

Uglavnom, puno više od Docovih zahvata pomoglo je što su na rasporedu imali Nuggetse, idealnu momčad za popraviti raspoloženje. S tim da je ovdje puno važnije od uvođenje Johnsona bilo to što je Doc smanjio broj minuta za postave s tri beka koje su defanzivna smrt, dakle ulogu trojke uglavnom će igrati netko od swingmana. Sad, ovo je sigurno problem za Doca oca jer mu tako ostaje manje minuta za dodijeliti sinu, ali za Doca trenera ovo je neki minimum koji se trebao napraviti, nema smisla da imaš ovoliko trojki na rosteru i da ih ne koristiš (i to iako ti curi na bokovima) samo zato da bi imao minuta za Austina.

Sad, nakon što im je Jazz očitao lekciju teško je govoriti o nekim velikim pomacima, ali ova utakmica je zasigurno poslužila da se dođe do Mbah A Moutea nakon što je u jednu večer Hayward slomio gležnjeve Johnsonu, Pierceu i Stephensonu (doduše, ova utakmica je i pokazala da Docova taktika bacanja lopte Paulu i Griffinu da donesu pobjedu protiv ovakvih protivnika sve slabije prolazi, ali ostavimo te priče za malo kasnije periode u sezoni kad budemo imali veći uzorak).

Protiv Pelicansa su odradili posao, Davisa su iznijeli s parketa u trećoj četvrtini, ali utakmica je bila gotova već u prvom dijelu, a protiv Wolvesa su se nastavili iskupljivati, ovaj put s novim starterom na boku. Iako tu utakmicu obrana nije bila pretjerano bolja, protiv Blazersa su odigrali možda najbolju defanzivnu partiju sezonu. E sad, pitanje je koliko je za to zaslužna prilagodba, a koliko jednostavno to što su Blazersi igrali bez Lillarda koji je napustio parket zbog ozljede.

Nakon svega ovoga, a imali su stvarno tjedan pun događanja, što se da zaključiti? Pa, iste stvari kao i uvijek. Clippersi ostaju Clippersi, nešto slabiji ili bolji ovisno tek o tome koliko je Doc voljan ići daleko s korištenjem sina u rotaciji (u momčadi bez poštanog back-up playa njegov presing je solidno rješenje, ali jednostavno nema što raditi u ostalim ulogama). Ako nisu mogli zaustaviti Haywarda, neće ni Duranta, a sve što dobiju s Mbah A Mouteom kao stoperom izgubit će napadački jer će im reket postati još teže dostupan.

Ono najvažnije – Doc je klimav trener. Majstor ceremonije, to svakako, ali kad je zadnji put razvio igrača? Pustimo na stranu superstarove kojim je dosta lopta da se igraju, prisjetimo se samo koliko je ovih godina potrošio midlevel ugovora uzalud, bez da je uopće pokušao izvući nešto iz “pojačanja”. Dobiješ priliku, ako je iskoristiš ostaješ, ako ne, ideš, nema uopće razgovora o kompromisu, da se trener potrudi pronaći ti ulogu osim one koju je zamislio.

13. HORNETS

Otvorili su tjedan protiv Wizardsa koje su pomeli s postavom Walker-Lamb-Batum-Williams-Jefferson. Ova kombinacija više nije nikakvo tajno oružje i vjerojatno jedini razlog zašto je ne gledamo od starta je taj što su i startne postave s Hairstonom solidne. U biti, guranjem Lamba uz Lina druga postava je opasnija, a stavljanjem Hairstona uz startere u šihtama na startu prve i treće četvrtine Clifford je vjerojatno našao najbolji mogući način da nađe 15 minuta na boku za nekoga tko nije član jezgre i da pri tome rezultat ne pati. Što je još jedan dokaz da je s razlogom dobio produženje ugovora, posao koji je napravio kroz ove tri sezone jedan je od impozantnijih u ligi.

Protiv Cavsa nisu imali rješenja, odnosno stali su kad su ovi zaigrali svojom smallball postavom iz lanjskog Finala, s tim da je Jefferson zamijenio Jonesa. S Dellyem i Thompsonom kao defanzivcima, Jamesom kao kreatorom i Smithom i Jeffersonom kao spot-up šuterima, dakle bez Lovea u blizini, Cavsi su imali taman dovoljno da zadrže na distanci ove dosadne stršljenove.

Bucksi pak nisu bili protivnik po mjeri obzirom na vlastite probleme i formu Hornetsa, koji su odradili ovu utakmicu bez većih problema iako su ostali bez Jeffersona. Naime, Big Al je u najgorem mogućem trenutku zaradio dosadnu ozljedu lista koja ne odlazi tek tako, sljedeća dva tjedna su gadna i teško će ostati na pozitivnom scoreu bez njega u sredini. S druge strane, svako požurivanje s povratkom obično rezultira pogoršanjem situacije, tako da je najbolje razmišljati dugoročno i fokusirati se na period nakon u kojim bi se s zdravim Big Alom opet mogli vratiti u igru. Na kraju krajeva, Istok je takav da je najvažnije motati se oko 50% učinka, u završnici sezone će ionako odlučivati slučaj, odnosno bolja forma u pravom trenutku.

14. CELTICS

Igraju toplo-hladno, a najveća razlika je pad s elitne defanzivne razine na tek vrlo dobru. Problem je gubitak Smarta, to sigurno, ali možda još i veći je što igraju previše klasične 2-3 zone koja nema funkciju jer prelako ispadaju u sredini usprkos rasporedu. Naime, Thomas je igrač manje na lopti, dakle tu je potrebna još bolja i brža reakcija visokih, a za to ni Sullinger ni Johnson nisu idealni. Oni su šljakeri koji trebaju kontakt i koji igraju pozicijski, čim od njih tražiš da čitaju igru i da kretanjem zatvaraju rupe dovodiš ih u nezgodne situacije i zato vjerujem da će Stevens odustati od ovog principa i zaigrati više hibridnih zona koje su puno logičniji izbor u NBA kontekstu u kojem je gomila pojedinaca opasna ako ih ostaviš s prostorom.

Tu je i problem što nemaju napadački potencijal da nadoknade defanzivni pad. U ovoj konkurenciji na Istoku s gomilom opakih šuterskih momčadi teško je doći do zraka s postavama u kojima nemaš pouzdane stretch opcije, pa se prečesto događa da Turner i Thomas moraju uzeti stvar u svoje ruke i kreirati na postavljene obrane, što nikako nije znak zdravog napada. U biti, prema naprijed Stevens i dalje tek može prelijevati iz šupljeg u prazno i ne zamijene li neki od onih pickova za šutera, prijeti im ostanak bez doigravanja u ovoj konkurenciji gdje se još gomila momčadi mota oko 50% učinka.

Uglavnom, poraz od Hawksa je bio upozorenje, a još veću uzbunu je izazvalo izdanje protiv Sixersa gdje su se jedva provukli. Tu ih je od sramote spasila zadnja četvrtina u kojoj su nekako raširili reket guranjem Crowdera na četvorku te otvaranjem prostora u petorci za Turnera. Međutim, pitanje je koliko je realno oslanjati se na ovu postavu, odnosno koliko uopće ima smisla jahati smallball petorku u situaciji kada ti pola rostera čine visoki. Dakle, ovdje se nameće samo po sebi da se što prije moraju riješiti viška tijela, prije svih Johnsona i Leea koji imaju ugovore koji im omogućuju dovođenje veteranske pomoći.

Bio je ovo brutalan tjedan gledajući raspored, 5 utakmica u 7 dana, tako da ne treba biti previše kritičan, ali problemi svakako postoje. Doduše, protiv Wizardsa ih se nije dalo osjetiti jer su potonji totalno u depresiji, bez dubine, s Wallom i Bealom koji ne igraju ni približno dobro koliko bi trebalo da ovakav projekt gura, tako da je Bostonu bilo dovoljno zatvoriti reket i brojati cigle s perimetra kojih je protivnik ispalio više od njih. Ali, već Orlando ih je izneredio kombinacijom realizaranih šuteva i ulascima bekova, tu se opet dalo vidjeti da Boston teško može zadržati elitnu razinu obrane, vjerojatno ni povratkom Smarta stvar neće biti bolja jer im jednostavno nedostaje pošteni centar koji može sam držati reket.

I onda nakon tako depresivne partije u svom stilu razbucaju Heat, koji je ovdje trebao biti totalni favorit. Imali su tri dana odmora, spremali su se samo za ovu utakmicu pred svojom publikom, ali Celticsi su ih secirali onim svojim osnovnim oružjem, kretanjem bez lopte i pravovremenim pasovima. Laganim poenima iz tranzicije i još lakšim zicerima na postavljenu obranu do kojih su dolazili konstatnim cutovima iza leđa ultra spore startne petorke Heata, praktički su riješili utakmicu već u prvoj četvrtini.

15. MAVS

Zdravlje im je sve bolje, ali čim su protinici skužili da treba braniti Dirka popustili su izvedbom. Prvo ih je sredio Memphis smallball postavom s Barnesom koji je visio Dirku na boku, zatim ih je raspored odveo Spursima u drugoj večeri back-to-backa u kojoj su se još dobro i držali obzirom na kontekst, a onda nisu imali rješenja ni za Kingse s odmornim Cousinsom.

Sve više izgledaju kao 50-50 momčad i to u najboljim večerima, lagana pobjeda protiv Denvera nije vrijedna spomena.

16. SUNS

Za otvaranje tjedna su imali Pelicanse, s Bledsoem nazad u petorci, ali opet bez Chandlera. Premalo opcija za izdržati protiv momčadi koja je ih izrešetala nekoliko dana ranije i s Chandlerom. Sunsi su krenuli pucajući iz svih oružja, ali čim su Pelicansi makli Asika s parketa utakmica je krenula u krivom smjeru za Phoenix, koji je propustio prilagoditi se opet izbjegavajući svoju smallball postavu.

Protiv Warriorsa su logično bili autsajderi, ali još je gore što su prerano pokušali vratiti Chandlera na parket, otišla mu je zadnja loža i odjednom su se našli u situaciji kada im je ne samo raspored postao puno teži, već su počeli gubiti i bitna tijela. Slično kao i Dallas, ovo sada je puno bliže njihovom pravom licu od izvedbi iz ranijih tjedana.

Gadan niz gostovanja otvorili su u Torontu i tu ih je malo pomazila sreća jer su Raptorsi igrali drugu utakmicu back-to-backa, ali prije svega su je sami zaslužili jer je Hornacek konačno pružio šansu smallball postavi s Warrenom na četvorci i Morrisom na petici. Imali su i Len i Teletović svoje role, ali najvažniji dio posla napravili su u samoj završnici kada su odličnom obranom, ali i agresivnom igrom u napadu, nadjačali Raptorse upravo smallball petorkom. Junak je bio Tucker koji je isključio DeRozana, a pomogli su i Raptorsi koji su u svom stilu na pritisak reagirali tako da su bacili nekoliko ključnih lopti u bunar.

Uglavnom, sada kada je konačno došla do prilike u ozbiljnim momentima, za očekivati je da će ova petorka nostiti dobar dio tereta do povratka Chandlera. Prvo, jedina su postava koju imaju da može igrati solidnu obranu bez čistog centra u sredini (postave s Teletovićem ili Leuerom uz Morrisa su užasne defanzivno), a drugo, pri tome imaju dovoljno šuta i dovoljno slashera da sve obrane drže na petama. Pa da vidimo kako će se provući kroz ovaj izazov koji ih čeka.

17. PISTONS

Dobili su Miami u večeri u kojoj im je upadao šut, točnije razbili su ih jer je uz gomilu trica Drummond dominirao u skoku kao da Miami igra s pet bekova, a ne s dva klasična visoka. Taktika u Detoritu što se tiče napada je stvarno jednostavna, trice i skok u napadu, pa kako bude.

A ta taktika se zna obiti o glavu, što se potvrdilo protiv Netsa. Mislim, svatko tko prati ovu momčad zasigurno je osjećao da će izgubiti ovu utakmicu, ovi Pistonsi su kao stvoreni da bi Van Gundy patio (kvragu, obzirom da je sam slagao momčad, a da je poznat kao mazohist, možda je sve odradio s namjerom). Za razliku od Netsa ništa nisu ubacili s perimetra, Dre je imao večer s linije za anale, a Netsi su odradili taman koliko su morali da im u krilo upadne pobjeda.

I onda su logično sve popravili pobjedom nad Rocketsima. Doduše, nisu ovo Rocketsi kojih se treba bojati, pogotovo kada dolaze na drugoj večeri back-to-backa, ali poanta je da su do sada baš ovakve utakmice koje su morali dobiti Pistonsi gubili. Sve je bilo jasno u prvom dijelu, Houston inače ima problema s razinom energije tijekom 48 minuta, tako da za nabrijanu momčad koja je uz šutersku učinkovitost mogla računati na izuzetna atletska izdanja Jacksona i Drummonda jednostavno nisu imali rješenja.

18. WOLVES

Bez obzira što su dočekali umorne Hawkse, obrana koju su odigrali u ovoj utakmici bila je sjajna. Na impresivan način su kontrolirali utakmicu, praktički jahali su dvije petorke što je bilo previše za relativno tanku rotaciju Atlante, dodatno oslabljenu neigranjem Bazemorea i Splittera.

Plus, nisu se raspali u završnici iako su ostali bez Rubia u drugom dijelu utakmice, dijelom i jer je LaVine nastavio sa sjajnom formom. Mitchell ovdje nije koristio postavu s njima dvojicom kao bekovskim parom, što je šteta, ali obzirom na rolu koju je odigrao kao back-up play, odnosno na gomilu teških šuteva koje je ubacio, nije ni bilo važno. Uz energiju pod koševima i Wigginsov konstantan pritisak na zadnju liniju obrane stalnim ulazima, LaVineov šut bio je presudan.

Isto se ponovilo i u sljedećoj utakmici, prvoj bez Rubia koju su Wolvesi dobili u zadnjih 21 (uključujući i prošlu sezonu, jasno). Dakle, ponavljam, bez Rubia su imali 0-21 score do ove pobjede nad Kingimsa. Istina, nije igrao Cousins zbog problema s leđima, ali LaVine je opet imao sjajnu šutersku partiju. Kvragu, kad se sve to ponovilo i protiv Clippersa, dakle LaVineov šut, Townsova zrelost u čuvanju obruča i Wigginsova sposobnost da u dva koraka s perimetra dođe do obruča, postalo je jasno da je ova momčad već sada u stanju do zadnjeg dana gnjaviti u borbi za playoff.

Čak i da ne uđu u njega, pokaže li se da ovo što LaVine trenutno pruža kao šuter nije slučajno, imaju jezgru od tri mlada igrača na kojoj mogu graditi jebenu budućnost. U biti, oni su najmanji problem, trenutno je najveći problem to što Rubio ne može ostati u komadu, a zatim i Mitchell za kojega je pitanje hoće li ikada pronaći idealan omjer minuta za Dienga i Bjelicu uz Townsa, odnosno hoće li ikada skužiti da mu korisno imati što više LaVinea uz Rubia, a ne samo umjesto Rubia.

19. MAGIC

Skiles misli ozbiljno, što dokazuje i 3-0 tjedan. Istina, raspored s tri utakmice doma s danom odmora između protiv direktne konkurencije nije nešto čega se treba bojati, ali svejedno to treba dobiti. A Orlando je uspio pribrati se dovoljno da tako nešto i ostvari, prije svega jer je Skiles nastavio stvari okretati dok ne naiđe na rotaciju koja funkcionira.

Oladipo se vratio u rotaciju, ali ne i u petorku, što je bio prvi odličan potez. Nametalo se ovako nešto i ranije, ali stvarno treba imati muda za baciti praktički lice franšize u sporednu rolu. Pa, Skiles ih ima, ako je itko sumnjao. Uglavnom, u petorci je završio Frye, čime je Magic dobio šutera, ali i više prostora za Paytona koji uz Oladipa teško funkcionira obzirom da im se plusevi i minusi poprilično preklapaju. Još važnije je što su zamijenivši brzinu za centimetre malo pokrpali rupu pod košem, skinuvši teret s Harrisa i Vučevića.

S petorkom u kojoj se odjednom pojavio višak spot-up opcija živnuo je napad, stabilizirala se obrana, a jedino je eto stradao ego Victora Oladipa (netko drugi bi možda maknuo Fourniera, ali Skiles je lukavo ostavio boljeg catch & shoot igrača u akciji s boljom postavom, kako bi Oladipo mogao imati više slobode s loptom, iako nije isključeno da će biti novih promjena čim stvari prestanu biti idilične).

Uglavnom, ovim pristupom iznenadili su Knickse i Buckse, a onda su skinuli i Boston kojem su suprostavili i odlično izdanje klupe. Prvo su načeli Boston šuterski preko startera, a onda su ih dokrajčili energijom Oladipa i Gordona kojima su prostor za ulaze otvarali Nicholson i Smith kao šuteri (kvragu, čak je i ova druga postava ubacivala trice). Ovo jasno neće funkcionirati uvijek, ali barem je trenutno malo lakše igrati košarku.

E, sad, koliko god da je ovo kratkoročno apsolutni uspjeh, pitanje je koliko ovo sve skupa smisla ima dugoročno. Jasno, kad su doveli čovjeka poput Skilesa, bilo je jasno da idu na rezultat po svaku cijenu, međutim pitanje je koliko puta Skiles može preokrenuti ovaj roster da iz njega iscijedi dovoljno za uhvatiti playoff u ovakvoj konkurenciji gdje će odlučivati sitnice (kladim se da od prvog dana traži od uprave da mu dovede boljeg defanzivnog centra od Vučevića).

Iscijedili ili ne playoff, Magic će ove godine svakako biti osrednja momčad, a koliko će na budućnost utjecati činjenica da Skiles nema namjeru previše razvijati mlade igrače? Gle, jasno mi je da je Hezonja balavac, ali on već sada ima šut kojim može poslužiti u NBA, a posebice može biti od koristi momčadi koja nema višak takvih igrača. Dakle, ako ga nema namjeru uključiti u rotaciju, trener očito vjeruje da mu on u ovom trenutku ne može koristiti, što dugoročno nije problem obzirom da je Hezonja rookie. E, ali tu sada dolazimo do sljedećega – ako je Skiles doveden da traje, što garantira da će na Hezonju gledati drugačije dogodine? Ili godinu nakon? Da sam GM Magica ovakvim stvarima bih si razbijao glavu.

Puno veći problem od Heza je odnos prema Gordonu. Ok, on pored Oladipa i Paytona definitivno teško može funkcionirati kao još jedan minus šuter, ali takvom atleti koji je s razlogom bio visoki pick drafta moraš u drugoj sezoni naći više od 19 minuta, posebice jer si momčad kojoj je domet osmo mjesto playoffa. Umjesto toga, Gordon ima šestu minutažu, a ubuduće vjerojatno i manju ako će ovo s Fryeom u petorci i dalje donositi rezultat.

Meni se čini da je ovdje došlo do malog raskoraka tipičnog za franšize kojima u jednom trenutku dosadi rebuilding. S jedne strane imaš GM-a kojem je smanjen utjecaj jer se gazdi nije sviđalo što franšiza stoji na mjestu, s druge imaš direktora koji je izabrao trenera i dao mu drugačiji zadatak od onoga kojega je dobio GM-a kada su ga dovodili.

Jasno, i jedno i drugo su legitimni ciljevi, samo kažem da netko u ovim situacijama mora proći slabije, a u ovom slučaju to su Hennigan i njegovi pickovi gurnuti na margine. Najbolje od svega, čak i da Skiles ne uspije ove godine vratiti ih u playoff, Hennigan je taj koji će biti vjerojatno žrtveno janje bez obzira što na igre momčadi ima sve manje utjecaja.

20. BLAZERS

U jednoj od gorih utakmica koju sam gledao ove sezone, s gomilom užasnih šuteva s jedne i druge strane, Bullsi su ih sredili odličnom obranom u ključnim trenutcima. Tako se potvrdilo da protiv ovih kvalitetnijih protivnika, pogotovo onih koji im mogu usporiti napad, nemaju previše šanse. Međutim, Lakerse su apsolvirali iako im je u obrani curilo na sve strane, a protiv Clippersa su ostali bez šanse onog trenutka kada su ostali bez Lillarda zbog ozljede. Pokušali su se držati u utakmici ekscesivnim fauliranjem Jordana, ali s McCollumom kao jedinim playem izgubili su previše lopti, odnosno Clippersima je bilo prejednostavno usporiti ih.

21. KNICKS

Hm, gdje su nestali naslovi o veličini Knicksa nakon nova 3 poraza u nizu? Činjenica je da su se malo ohladili, ali ovo je u srži ista momčad kao i u ranijim tjednima, solidna u oba smjera, ovaj put su samo imali nešto manje sreće nego ranije. Protiv Magica su sami sebe upucali, klupa nije odigrala ništa, ali glavni problem su postave bez kreatora koje je Fisher bacao na parket. Tipa, Galloway nije u takvoj formi da bi sam mogao nositi napad u dužim šihtama, ako je uopće tako nešto potrebno. Dakle, umjesto da igraš bez napada po nekoliko puta tijekom ove utakmice, zar nije logičnije bilo ranije izvaditi ili Mela ili Afflala pa onda vratiti ili Mela ili Afflala u igru kad se odmaraju ostali starteri?

Novi biser Fisher je izveo protiv Rocketsa, igraju doma protiv momčadi koja nema obranu, istina bez ozljeđenog Carmela, ali su u igri čisto zato jer je Afflalo odjednom opet odličan u izolacijama kao i prije nekoliko godina dok je igrao za Orlando (znamo da je to znak da ti je napad u kurcu, ali čovjek barem zabija). Uglavnom, drže se su igri iako Fisher na trojci koristi takve likove poput Thomasa i Williamsa, kao da je 1996. i kao da igra protiv Knicksa iz tog doba. Mislim, kako si možeš dopustiti igrati samo 5 minuta s tri vanjska, od čega samo 3 minute s tri vanjska i Porzingisom, protiv momčadi kao što su Rocketsi koja pola utakmice igra smallball?

S tim da je možda najbolniji poraz od Heata uguran između ova dva, naime Miami im je momčad po mjeri, također igraju sporo i temeljito, s napadima organiziranima uglavnom kroz visoki post. Samo, Knicksi su u ovom trenutku tek Miami light i to kad su najboljem izdanju, Heat ih je razbio u drugom dijelu mudro se zatvorivši u reket, a onda i zaigravši agresivnije s postavom u kojoj su Bosh i McBob kao par visokih u završnici bili previše za obranu New Yorka.

22. WIZARDS

Wizardsi su jednako glasno najavljivali prelazak na sistem s 4 vanjska i smallball tijekom ljeta kao i Pacersi i Hornetsi, ali dvije utakmice u ovom tjednu protiv tih protivnika pokazale su da ipak nisu jednako dobro savladali gradivo. Indiana im je pokazala što je pravi posao, Washington takvoj šuterskoj moći nije mogao parirati iako su relativno brzo odustali od Humphriesa na parketu, bacivši se na čisti smallball s Dudleyem i Porterom.

Ni Hornetsi nisu imali većih problema jednostavno se odvojiti u jednom trenutku, opet prvenstveno zbog šuterske moći, ali i zbog činjenice da obje ove momčad već imaju nekakav identitet i logične rotacije za razliku od Washingtona. Istina, Wizardsi su imali problema s ozljedama, ali imali su ih i oni, dakle u čemu je problem? U Randyu? Ma neeee.

Gle, činjenica je da su Vogel i Clifford iznadprosječni stručnjaci koji dokazano mogu napraviti rezultat na svaki način i svakim stilom, a Wittman je blago rečeno ispodprosječan. Dati onoliko minuta u završnici utakmice protiv Hornetsa postavi s Nealom na boku uz Walla i Beala umjesto da se osloniš na Portera i Dudleya kao par bilo je jednostavno bezveze. Isto kao što je bezveze igrati toliko minuta s Templeom i Sessionsom kao rezervnim bekovskim dvojcem umjesto da razbiješ malo zajedničke šihte Wallu i Bealu kako bi na parketu uvijek imao barem jednog od dva najbolja kreatora.

Wittman je trenutno najgori trener u NBA, ali isto tako treba priznati da Wizardsi strukturno imaju jedan problem koji je sada kada igraju s više stretch postava još lakše uočiti. Naime, ako je Wall stvarno dosegao svoj plafon, a teško će ga nadmašiti ako ne može šutirati bolje nego što to radi svih ovih godina, ispada kako je jedini realni put Wizardsa prema naprijed taj da razvijaju Beala u rasnog strijelca (moram dodati ovo realni jer snovi o Durantu su sveprisutni).

Ako bi im pak to uspjelo uz povećanje potrošnje i odgovornosti, pitanje je kako uklopiti Wallov klimav šut i činjenicu da nije opasan bez lopte uz takvog beka šutera Hardenovskog tipa? Ovo je paradoksalna situacija, ali činjenica je da Beal nije odličan defanzivac s vrhunskom catch & shoot igrom koji bi mogao biti Klay Thompson, a takav je idealan uz Walla, on ima dozu kreativnosti u sebi koju je teško izraziti u situaciji u kojoj se nalazi. Da se razumijemo, ne kažem da nije super imati i ovakvog Beala koji definitivno može trajati kao ozbiljna sekundarna opcija, ali blesavo je istovremeno imati dojam da je ta sekundarna opcija možda i bolja od prve i da ima puno veći plafon, samo što ga ne može realizirati jer onda ta prva tek nema nikakvu vrijednost.

Brbljam, ali valjda ima nekog smisla u svemu ovome. Nadam se za Wizardse da ga ima, jer nakon ova dva poraza od direktnih protivnika ne samo u borbi za playoff, već i u borbi za stilske bodove, izgubili su i od Celticsa, ostavši pri tome i bez Nenea, dakle i bez dubine pod košem. U ovakvoj formi u kakvoj se nalaze nisu mogli ništa ni protiv Raptorsa. Bili su puno borbeniji jer Raptorsi nisu toliko moćni šuterski da naprave razliku, ali svejedno, bez jasne rotacije nakon skoro četvrtine sezone, s nizom ozljeda, stvarno im nije lako i trebat će naporno raditi da se izvuku iz depresije u koju su zapali. Za početak, jednostavno otpustiti Randya, takav potez mora pomoći.

23. KINGS

Šteta što je DMC imao problema s leđima jer su mogli i bolje zaključiti tjedan, ali 2-2 su obzirom na tu situaciju s najboljim igračem solidan rezultat. Sredili su Buckse i bez Cousinsa, trojac Bellineli, Collison i Casspi s klupe na jednu večer bio je ono što je lani znala biti postava Bucksa s Dudleyom, Mayom i Baylessom, ubojice iz skok-šuta. Zatim su dočekali Minnesotu koja se pokazala prevelikim zalogajem, a ovo je baš bila utakmica gdje bi Cousinsova kvaliteta donijela prevagu. Mislim, u tjednu u kojem imaš Warriorse, izgubiti od direktnih protivnika bez prave prilike za suprostaviti se stvarno je šteta.

Uglavnom, mudro su zaključili da je protiv Warriorsa najbolje odmoriti DeMarcusa kako bi bio svjež za Dallas koji za njega nije imao rješenja. Ajde, barem jedan direktni protivnik nije povećao prednost.

24. ROCKETS

Memphis ih je opet namlatio, ovaj put sa smallball postavom. Utakmicu ranije protiv istih protivnika su izgubili jer su igrali smallball košarku protiv velikih Grizlija, ovdje su pak izgubili od ovih nešto umanjenih jer nisu mogli braniti protivničku dubinu na krilima.

Dobili su Sixerse i Knickse jer su u pitanju Sixersi i Knickski, ali trebalo je proliti dosta znoja. Ni 50 poena Hardena nije razbilo Sixerse kojima su dozvolili 16 trica uz 46% šuta. Sixersima, kvragu. Toliko o poboljšanju obrane koja je jednako loša čak i usprkos tome što su Capelu gurnuli uz Howarda i što se Beverley vratio na parketu (kako takav roster može ovako igrati u obrani ostaje misterij). Knicksima bez Carmela su također jedva uzeli pobjedu, valjda im se barem srreća okrenula nakon što su im Knicksi ranije u sezoni skinuli skalp u Houstonu na sličan način.

Čim se ukazao prvi problem, Pistonsi na back-to-backu, pali su bez ispaljenog metka, tako da se i dalje treba pitati može li ova momčad okrenuti stranicu. Pokušavaju svašta, Lawson je ispao iz rotacije, igraju s dva centra nakon što su veći dio godine igrali s četiri beka, McDaniels i dalje ne dobiva šansu iako teško da može igrati gore od Brewera ili Thorntona (koji su zajedno kriminalni), Harden i dalje nema noge za igrati obranu, Dwight i dalje nema noge za igrati išta.

Jednostavnog rješenja nema, ova momčad mora dobiti bolje partije prvenstveno od pojedinaca jer sistemski su stvari jasne, tu uvijek negdje plivaš. Ako igraš s dva centra otvaraš probleme na obrani perimetra i u napadu s kreiranjem prostora, a smallball nikako ne funkcionira. Brewer i Ariza su užasni u tim rolama, ali to nije problem, problem je zašto nešto što im je lani bilo sporedno odjednom postaje dio strukture i to usprkos tome što očito ne donosi rezultat. Čini se da je ulazak u sezonu s rosterom s manjkom tijela na četvorci bio rizik koji im se nije isplatio.

25. PELICANS

Nastavili su odličnom igrom u napadu i protiv Sunsa, bila je to treća pobjeda u nizu, ali onda su izgubili od Clippersa u još jednoj utakmici koja kida živce. Ne toliko zbog poraza koliko zbog činjenice da su Davisa već 456 put ove sezone iznosili s parketa, mislim logično je pitati se od kakvog je materijala Unibrow kada ga jedan udarac u koljeno pretvori u invalida. Koji već sutra može trčati. Ili je on u strahu ili je franšiza u strahu, nije bitno, bitno je da nije zdravo živjeti pod ovakvim stresom. Ozljede se događaju, jebi ga, iako ih kužim obzirom na sve što im se dogodilo zadnjih godina – izgube li Davisa na duži period, mogu slobodno zaključiti sezonu i okrenuti se draftu.

Uglavnom, Davis je već sutradan protiv Jazza igrao 44 minute, kidali su se da ostanu u toj utakmici, a onda su se dogodile one famozne 4 minute, odnosno u dva navrata ga je Gentry početkom druge i četvrte četvrtine ostavio na klupi da malo uhvati zraka spojivši te predahe s prekidima, što su Jazzeri iskoristili da naprave +10, odnosno +5 i riješe utakmicu. Treba li što dodati?

26. BUCKS

Postalo je jasno da se s Carter-Williamsom u ovakvoj postavi ne može igrati prema naprijed, trebalo ga je baciti na klupu jer uzorak je već popriličan kad uzmemo u obzir i lanjsku završnicu sezone u kojoj je njegovo prisustvo torpediralo napad. MCW je solidan igrač, ali to što donosi kao kreator i defanzivac nije dovoljno da prebrodi kontekst koji je nepovoljan za njega i kojega on onda čini još gorim. Kiddu svaka čast što je relativno brzo reagirao iako je upravo on inzistirao na dovođenju Carter-Williamsa.

Ali, ono što je MCW-a definitivno bacilo na klupu bila je prvenstveno činjenica da nije donio vrijednost u obranu, odnosno da su i s njim na parketu curili na sve strane. U kontekstu u kojem svi igraju presing njegove vrline se gube, on je odličan kada kao veliki play stišće niže od sebe, ali kada preuzme većeg swingmana više nije tako poseban. Dakle, ako obrana već nije dobra, moraš pokušati popraviti napad, a tu je prvi potez zamijeniti beka koji ne puca trice onim koji to može.

Osim njega na klupu je preselio i fizički nespremni Parker koji u ovim trenutcima ni kao šuter ni kao skakač ne može pomoći momčadi da maskira rupe. A osim ovih promjena rotacije Bucksi su promijenili i obrambenu šemu, kako bi zaštitili barem obruč odustali su od agresivnih rotacija, odnosno manjka ljudi na strani bez lopte. Jasno, napravili su to i kako bi preživjeli s Baylessom i Mayom na parketu kao starterima. Tako će i dalje preuzeti na povoljnom pick & rollu, za to imaju preduvjete, ali nema tu više zonskog presinga, stranu bez lopte umjesto rotiranjem brane istrčavanjem iz zone oko reketa, dakle igraju puno konzervativnije u pokušajima da iskontroliraju obruč i skok barem viškom tijela, a i kako bi manje faulirali što im je do sada često bilo jedino rješenje obzirom da su uredno ispadali iz igre već na drugoj rotaciji.

Protiv Kingsa i Magica su tako još donekle igrali po starome, curilo je na sve strane, ali protiv Hornetsa i Nuggetsa pružili su nešto bolje partije defanzivno. Sad, Hornetsi jesu igrali bez Big Ala, dakle ovdje bi možda i prošla obrana s pritiskom na perimetar, ali Bucksi u ovom trenutku imaju problema s identitetom i ova miksanja su ih trebala trgnuti, obzirom da je nešto što je jučer bilo progres postalo regres, trebalo je nešto poduzeti.

Uz obranu, sve jasnija je i ta ironija da su smallball momčad u napadu iako nemaju nikakve koristi od smallballa obzirom da nemaju šutere, a teško da im ove promjene rješavaju taj problem. Koliko je situacija postala iritantna dokazuje i Kidd koji se izbacio iz utakmice protiv Kingsa da bi motivirao momčad. Hm, umjesto zalijevanja napitcima i lupanja po lopti možda da smisliš neku poštenu petorku?

Jer ovo s Baylessom i Mayom čisti je potez očajnika. Kad su dovodili Vasqueza sumnjali smo da rade tako nešto kako bi se osigurali za slučaj da MCW nastavi bacati cigle, a Vasquez bi, kad se oporavi od ozljede gležnja, i trebao preuzeti tu ulogu startnog playa od Baylessa koji je najbolji kao šuter s klupe. Ali, ubaciti Mayoa umjesto Parkera, tako dodatno oslabiti i obranu i skok, a sve kako bi imao šutera u napadu viška, stvarno se ne čini razumnim potezom (za očekivati je da barem Parker dobije mjesto u petorci čim uhvati bolju formu).

Teško je reći obzirom na dvije utakmice kolike su pomake napravili u oba smjera, bojim se da se radi o čistoj kozmetici jer ova petorka je usprkos većem šuterskom potencijalu defanzivno svakako slabija od ranije, teško će zatvoriti perimetar i reket s dva ovakva beka, a dio napadačkih problema ostaje. Čak i ako staviš Giannisa i Monroea u pick & roll okružene Mayom, Baylessom i Middletonom, nije da imaš elitnu 2 na 2 igru. Ako ništa drugo, povratkom Vasqueza imat će dovoljno tijela za složiti bolju klupu, MCW na lopti svakako će dići tempo sporedne postave i kad mu se pridodaju Bayless i Parker šutom, mogla bi to biti solidna dubina.

27. NETS

Protiv Duranta nisu imali šanse, kombinacija mišića i visine unutarnje linije Thundera plus strijelac takve klase za njih su nepremostive prepreke. Protiv Cavsa nisu imali sreće ni znanja u završnici, ali odradili su poslovično borbenu utakmicu, što im se vratilo protiv Pistonsa. Dok su oni kopali, Detroit je samo tražio načine da se upuca, što im je na kraju i uspjelo. Uglavnom, penju se iz tjedna u tjedan, obzirom da je sezona tek počela još stignu i Warriorse prestići (glupa fora, ali nakon editiranja ovolike gomile natuknica nemam mozga za bolje – poruka samome sebi je prestati gledati ovoliko utakmica).

28. NUGGETS

Tjedan u kojem su se iskristalizirali kao jedna od najgorih momčadi u ligi. Protiv Clippersa vrijedi istaknuti tek još jednu solidnu šljakersku partiju Jokića, a protiv Spursa niti to. Poraz protiv Dallasa istaknuo je da su u ovom trenutku u rangu s Lakersima, a iako su se i protiv Bucksa pokušali boriti, čak i jedna od najgorih momčadi na Istoku trenutno ih šiša za glavu. Mislim, Barton im je u ovom periodu vjerojatno najbolji igrač, to sve govori.

29. LAKERS

Kobe je dotaknuo dno izvedbom protiv Golden Statea, tužno je da ovakva legenda već tri godine drži franšizu za taoca. Jasno, Lakersi su si sami krivi jer nisu znali odraditi ovaj završni dio života sa superstarom, te priče same po sebi uglavnom nisu lijepe, ali tako je to u životu kada igraš za raju i zanemaruješ taktiku. To Ainge nikada ne bi napravio, čisto da povučemo paralelu s vječnim rivalima.

Uglavnom, stanje je takvo da su čak i u utakmicama protiv Blazersa totalni autsajderi, odnosno ne mogu iznenaditi ni Pacerse kad im se ovi nude na pladnju. Kvragu, sad dok ovo pišem već znam rezultat i utakmice protiv Sixersa i obzirom na to u kojem smjeru idu jedna i druga franšiza zadnjih tjedana, tko može biti iznenađen time što će idući tjedan vjerojatno biti na broju 30?

Dobra vijest je da Kobe ide u mirovinu (kao da bi nakon ovakvih izvedbi dobio novi ugovor, svašta), loša da u nju planira tek na ljeto.

30. SIXERS

I dalje nemaju pobjedu na kontu, ali zaigrali su puno bolju obranu. Ironija je u tome da se nisu vratili agresivnom presingu kao lani, već jednostavno dobivaju puno bolju igru od pojedinaca u 1 na 1 matchupovima. Što je rezultat drugog paradoksa, a taj je da su povratkom Covingtona u petorku skočili ne napadački već defanzivno. Razlog je taj što je Covington u ovom trenutku bolji Noel od Noela, kako u toj roli pokretnog visokog u sredini, tako i u akciji na perimetru, pa je praktički nebitno što je od ove tri utakmice Noel propustio dvije zbog novih problema s koljenom.

Dakle, osim što igra aktivnije u zoni, u presingu na čovjeka Covington je trenutno učinkovit izvan svake pameti, s 21 ukradenom loptom u 3 utakmice. Mislim, to su brojke viđene zadnji put kod Pippena, a Covington reakcijama upravo tako i izgleda u ovom trenutku, nešto kao Kawhi Leonard lani u onom drugom dijelu sezone kada se činilo da ima ruke koje su u stanju produžiti se kad god zatreba kao kod nekakvog Plastic Mana (ili Mr. Fantastica ako ste isključivo Marvel fan).

Uglavnom, s njim u postavi Sixersi uredno preuzimaju na pick & rollu, a Covington zatim odmah postaje opasnost za beka. Uopće nema problema čuvati nikoga, uz taj rad ruku kao da je postao i pokretniji tako da ispada kako su Sixersi od momka kojega su Rocketsi škartali napravili all-round zakrpu od koje koristi može imati svaka momčad. Može igrati više pozicija u napadu i obrani, s tim da je ključno da pokrive ona dvije role koje su danas izuzetno važne u ligi, onu stretch četvorke i onu presing igrača na perimetru koji može preuzimati sve pozicije.

Još nevjerojatnije je da ga Sixersi imaju još dvije sezone nakon ove na minimalcu, odigra li na pola trenutne razine 50% tog perioda, njegov ugovor bit će jedna od većih krađa u ligi.

Uglavnom, s njim u petorci postali su konkurentniji, zamalo su skinuli Boston i Houston, a i protiv Memphisa su se držali više nego solidno. I iako smo već utvrdili da je obrambeni napredak ključ ovih relativno uspješnih partija, ne treba zanemariti ni napad koji lakše diše s dodatnim šuterom na parketu, točnije imaju tu širinu koju kombinacija Noel – Okafor ne može kreirati ni pod razno.

Inače, kad smo već kod Okafora provukao sam njegove napredne statse kroz bazu podataka na basketball-reference jer mi je palo na pamet kako je novi tipični primjer visokog tweenera, igrača koji u napadu zbog nedostatka raspona na šutu može igrati samo peticu, a ujedno nema skočnost ni fizikalije za čuvati obruč u obrani, odnosno na toj strani parketa je zbog manjka pokretljivost problem i kao četvorka.

Naime, kao prve usporedbe s njim padaju na pamet Vučević i Monroe, igrači s kojima je teško složiti poštenu obranu kao zaštitnicima reketa, ali obojica imaju kvalitete koja nedostaju Okaforu, elitni su skakači, a obzirom kako Monroe sada gađa s poludistance, za klasu su bolji i kao šuteri. Tako da je kao najbliža usporedba Jahlilu u trenutnom razdoblju ispao Brook Lopez, što ima smisla obzirom da se Brooka redovno napada zbog slabašnog skakačkog učinka, a i kao napadač oslonjen je isključivo na post-up realizaciju. Uglavnom, ispadne li Okafor barem približno kao Lopez, Sixersi mogu biti zadovoljni, ali isto i tako svjesni da nemaju svog franšiznog igrača. Kad se samo sjetim da se lani u ovo doba godine na većini draft boardova pak vodilo Okafora ispred Townsa…

Još par sitnica vezano uz Sixerse. Od sada će ovo biti redovno tjedno izvješće, pratit ćemo koliko je Okafor popio banana, odnosno koliko je McConnell zabio slobodnih. S novih 5 blokada u ove tri utakmice Okafor je sada na 39 popijenih banana u sezoni dugoj 18 utakmica, a T.J. je u istom broju utakmica uspio gađati jedno slobodno. U 497 minuta akcije.

32 thoughts on “POWER RANKINGS, WEEK 5.

  1. Gee,posto se cesto u tekstovima igras uloge GM-a koga bi vise volio imati u svojoj ekipi,Georgea ili Leonarda?…znam da to nije neko novo pitanje ali cini mi se da je sada pravo vrijeme za njega jer mi se cini da obojica trenutno igraju na vrhuncu,tesko da mogu puno bolje od ovoga…ja nikako da se odlucim,kako god podjednaki su,koliko je Kawhi bolji u odbrani toliko je Paul bolji napadac,na kraju odluci umjetnicki dojam a tu je Djordje ipak malo bolji :)…ali to je razmisljanje zaljubljenika u kosarku ali kao GM koga bi ti uzeo?…mozda imas neke “svoje” brojke da nam pokazu nesto sto ne vidimo?

  2. Pitanje za podcast:

    Treneri u NBA od očaja do sjaja ili je to usko povezano sa vlasnikom odnosno GM.

    primjeri:

    1. Rick Carlisle tavori u prosjeku trener za najvise domete znamo sta je u stanju 2011 gdje je dao veliki doprinos kako igrati efikasno protiv Lebrona.
    2. Pop kultura mala sredina stabilna od vlasnika do igrača….
    3. Hornacek i Kidd prošle godine osvježenje , ove se baš i ne snalaze… zašto ?
    4. McHalle dobio nogu a igrao finale zapada gdje ih je malo ko vidio , a Wittman ima posao ? gdje je pravda ?
    5. Luk Walton trener mjeseca , mislim komedija , cccccc doduse i bez Barnesa nastavlja dominaciju , sad koliko je tu njegova uloga? (da se razumijemo nista bolji nije ni Kerr)
    6. Po meni 2 najbolja mlada trenera gdje iz prosjeka izvlace skoro maximum Vogel i Stevens jel i vaše mišljenje da je ovo budučnost i klasa NBA trenera ?
    7. Scott igraju mu revolverasi Young i Lou i Ljubetelj Pande a DeAngelo nakon jedne greske na klupu ? kome trener odgovara GM-u ? ili vlasniku ?

  3. Gee jesi gledao malo Hezonju? Ja ono što vidim je totalna nesigurnost u napadu, to mi nikako nije karakteristično za njega, jer je ovakvu situaciju imao i u Barceloni. Još gore je to što manje više svi lottery pickovi imaju nekakve uloge u svojim ekipama osim njega

  4. Da li misliš da to što je Walton na klupi utječe na rezultate Warriorsa ili misliš da bi i sa Kerrom imali ovakav start?

  5. @ manu – mislim da je potpuno svejedno, s bilo kojim bi bio zadovoljan jer su obojica taman tu negdje na korak do toga da budu rasni franšizni igrači. mislim da glavna razlika nije toliko u malo boljoj obrani ili malo boljem napadu već čisto u tome što je George kroz karijeru imao puno više prilike biti primarni kreator, tako da je možda ako bi slagao momčad od početka on nekako bio logičniji izbor za prvu opciju jer za njega znam da može nositi teret potrošnje i kreacije na solidnoj razini. onda opet, Leonard nije imao lom noge i mrvicu je manje potrošen, plus nije imao tolike ovlasti s loptom kao George, tako da postoji mogućnost da je njegov plafon još veći ako ga staviš u drugačiji kontekst. uglavnom, daj bilo kojeg, all-round swingmani koji mogu igrati 4 pozicije u oba smjera i nemaju manu u igri, a uz to su obdareni elitnim atleticizmom i fizikalijama, su vjerojatno najdragocjeniji košarkaši današnjice

    @ kobe – previše pitanja za podcast, a i za ovaj trenutak, smanji apetite pa možemo pričati

    @ dabar – pa to je sve normalno jer kao što sam već isticao ovo je prvi put u životu da je naišao na prepreke. ranije je uvijek bio najtalentiraniji čovjek u gradu, čak i u Barceloni gdje nije igrao, na treninzima je sigurno kucao preko svih i osjećao se kao kralj. sad odjednom dođe u NBA i skuži da je prosjek. to nije lako prihvatiti, ali sve je to odrastanje, kad posloži stvari u glavi i sazrije, vratit će se i samopouzdanje. jasno, neki to ne uspiju nikada, ili im treba dugo vremena da odrastu, tako da je bitno i u kakvom je okruženju. evo, primjer Porzingisa i Dirka, to su projekti iza kojih stoje ne samo klubovi, nego cijela obitelj i mašinerija stručnjaka, koga Hez ima u Orlandu da ga vodi kroz život? to je isto bitno. s tim da je za njega puno veće pitanje hoće li mu se otvoriti šansa u Orlandu, imamo Dražena kao primjer potpuno izgrađenog igrača, ali i muškarca, koji je sjedio na klupi jer je kontekst bio takav da nije mogao do minuta. ako će Fournier dobiti dogodine novi ugovor, a tu su već Oladipo i Harris sada na trojci, gdje je uopće prilika za njega?

    @ dijete – Warriorsi bi imali ovakav start i da ih trenira onaj video koordinator koji je lani šapuno Kerru da bi bilo dobro da forsira smallball postavu

  6. @Gee , onda kad bude podcast riječ dvije o svakom treneru svake ekipe koju obradjujete i mozda dvije recenice ko radi dobar posao a ko je zalutao. Pa onda cu postepeno drugi put postavljati pitanja…

  7. Gee da li je Steph Curry normalan ? Ustvari, da li je Steph Curry uopce covjek ? Ovo sto radi je bolesno da ne moze biti bolesnije, jbt covjek za manje od 5 minuta nabije 20-ak koseva razlike … Koliki mu je IOR ove sezone, ako ti se uopce da racunat haha 😀

  8. nekoliko random misli:

    -sad se tek vidi kako je bilo smješno moje pitanje s početka sezone, o tome koga bi rađe imao u ekipi, Haywarda ili Georga

    -Pachulia je jedan od najpodcjenjenijih igrača u ligi, a Monroe je precijenjen. Bolje za Lakerse i Knickse da ih je odbio.

    -prekritičan si u vezi Wadea. Heat ga je mora potpisati jer su jedino njega mogli i to preko bird prava, te zato što je do znak drugim free agentima da kad potpišu za Miami da će im se dati i pare na kraju karijere. Uostalom, potpisao je na samo godinu dana

  9. @ Rotkva – pa već smo utvrdili da je lik iz video igrice, šta ne? IOR mu je 160, dakle nije najveći viđen, ali je broj jedan apsolutni i trenutno i među projiciranima – Davis je u projekcijama imao 156 za ovu sezonu (Stephova projekcija je bila na 136)

    @ jasaitis – to je mislio i Wade pa je sinoć sredio Duranta u 1 na 1 revolveraškom obračunu (btw super mi je bio tekst na ESPN gdje pišu nešto u stilu kako je Wade za razliku od Kobea stao u stranu, a tip troši lopte ko u svim sezonama bez LeBrona i igra hero ball kad god poželi)

  10. Može li neki komentar ovdje ili na podcastu, na trend nekih top 10 ekipa po defanzivnom učinku u kojem dominiraju ekipe s istoka? Da li je to zbog manjka vrhunskog talenta koji zbog nekih razloga ide na zapad pa ostali moraju da ginu u odbrani da bi došli do nekog rezultata, generalno boljih stručnjaka na istoku ili nešto treće?

  11. Ko je kriv Hezonji sto je glupan? Imao je priliku na pocetku sezone, kvalitetnu minutazu, ali je redovno skoro svaku situaciju usrao. Ako ekipa lovi plejof onda njegovo kucanje na klupu je 100% razumljivo. Momak je uzasan na terenu, a taj sut za tri poena si more obisit o neku stvar, Novak prangija trice i grije klupu. Zao mi ga je, no sam si je kriv za situaciju.
    Skiles mu je bio dao uloge u napadu, vodio je igru i lopte su mu se odbijale od nogu, gadali su ga kroz blokove i tada je upadalo nesto suteva, a obranu je u svakoj situaciji bio promaja

  12. Meh “samo” 160, mislio sam da ce to vise biti 😀 btw mozes mi napisati mail na koji mogu slati pitanja, posto sam kosarkaski fanatik u tvom rangu svaki dan imam nekih novih pitanja i nekih novih zamisli, pa ako tebi, kao najboljem balkanskom NBA blogeru, ne bi bio bed da mi odgovoris s vremena na virijeme 😀

  13. @ Phoenix – može ovdje, dakle prvenstveno mislim da se radi o sitnom uzorku i činjenici da su rasporedi još neujednačeni, po svemu do sada viđenom ne vjerujem da ekipe kao Miami, Boston, pa i Chicago i Detroit, mogu održati ovaj trenutno elitni učinak. a kad smo već kod učinka, trenutno 5 momčadi prima manje od poena po posjedu, to je neodrživo, mislim lani su Warriorsi kao najbolja obrana lige primali više od poena, a Pacersi u najboljim danima su primali poen po posjedu.

    ili evo još jedan primjer, lani je prosječna obrana primala 105.6 poena, trenutno je taj prosjek na 103.7. Je li moguće da su obrane postale toliko bolje i to još u eri kad je smallball postao glavni trend i kad bi napadi trebali bit još učinkovitiji? naravno da nisu, stvar je samo u tome što se momčadi još uigravaju (a gomila ih je mijenjala ne samo standardno rostere, već i cijelu koncepciju igre) i što igrači traže formu. kad dignu razinu spreme, upadat će i više šuteva.

    praktički, predsezona još traje na neki način, ako ne na parketu gdje se momčadi lagano formiraju u konačni oblik za ovu godinu, onda svakako kroz statistiku (idealan primjer ti je Memphis, dva poraza od Warriorsa i momčad koja ima solidnih 11-9 na papiru izgleda kao 8-12 momčad). ovo je standardni trend svake sezone, dakle nisu obrane dobre nego napadi još ne štimaju. mislim, ne sjećam se kad se igralo ovoliko zone, praktički osim Indiane sve ove momčadi koje su skočile defanzivno tek čuvaju reket i puštaju otvorene šuteve koji trenutno ne upadaju koliko bi trebali.

    s tim da je ova godina posebna, mene je osobno ovako loše šutersko otvaranje podsjećalo na nekakvu post-lockout sezonu, ono kad skupiš sve igrače direktno od doma pa ih baciš na parket bez trening kampa. uglavnom, sve bi trebalo doći na svoje, iako stoji da su neke momčadi zbog promjena stručnjaka i drugačijeg stila igre svakako bolje nego lani. ali, neke su i lošije, tako da ne vidim drugi razlog osim maloga uzorka za trenutni raspored defanzivnih snaga.

    @ wade – mladost-ludost, ne treba bit oštar prema momku koji tek treba naučiti igrati košarku. međutim, opet naglašavam, veći problem njemu od njega u ovom trenutku je situacija u Orlandu, gledaj LaVinea koji je praktički isti prospekt koji je došao u ligi također kao totalni idiot, nakon godinu dana NBA igranja bez ograničenja fantastično je napredovao, kako će Hez napraviti sličan iskorak ako nema minute, odavno znamo da treniranje nije dovoljno samo po sebi, pomaže, ali ne toliko kao igra. još gore, ništa ne garantira da će se dogodine situacija popraviti što se tiče potencijalnih minuta na raspolaganju.

    @ rotkva – ti bi privatnog blogera ha ha

    može, ako uz svako pitanje dođe i uplatnica na 100 kuna 😉

    (jednog dana, kada ovaj blog bude funkcionirao na principu pretplate, dakle za nekih 57 godina, onda će svaki preplatnik imati mogućnost osobnih upita na koje će biti odgovoreno u roku 24 sata uz tajlandsku masažu)

    bolje se držat ove forme, postavi pitanje ispod posta pa ako mi se učini zanimljivo odgovorim na njega, kad god sam dao “službeni” mail ljudima zaboravio bih mjesecima na njega tako da ga više neću ni koristiti, a svoj privatni ne dam osim u iznimnim situacijama

  14. Gee, trebalo bi se isto stavit u trenerovu situaciji. Imaju neku priliku za uloviti doigravanje, a Hezonja mu u toj priči sami jako odmaže. Nije mu stanje bajno jer Watson ne igra i njegovim povratkom će ga zabetonirat skupa s Marbelom na začelje klupe. Da je njima do razvoja talenta gurnuli bi oni liniju Hez-Marbel-Gordon

  15. @ wade – to nije sporno, sve je legitimno, samo kažem da mu neće biti lako razvijat se u takvom okruženju i da se pod Skilesom to rijetko mijenja, on će uvijek radije trejdat potencijala za veterana koji može pomoći odmah jer zna da je za 3 sezone out. to je kvaka 22, igrač da bi dobio minute mora znati igrati, da bi naučio igrati mora igrati, međutim ne može igrati jer ne zna igrati.

  16. Mislis li prema tome da bi Orlando prihvati ponudu K.Martin za Hezonju? 😛
    Ili da in Denver da Galla za Hezonju i Fryea?

  17. Gee, jedno općenito pitanje. Koji ti je igrač nadmašio nekakva postavljena očekivanja?

  18. @ bobulo – pa nešto u stilu ovog drugog, zašto ne, Hezonja još ima vrijednost kao visoki pick, to je momčadima koje su u rebuildingu itekako bitno, a ako je Orlando krenuo u smjeru realizacije plana pripremanog zadnje tri sezone, onda im definitivno treba pojačanje. iako vjerujem da su im od bočnog važniji play i centar, možda bi tu mogli loviti nešto

    @ wade – Curry 🙂

    iskreno, nisam mislio da će Parker opet djelovati ovako dobro, od Dirka me pak manje čudi iako je isto impresivno (jasno, duga je sezona, ne vjerujem da će trajati na ovoj razini). Za Georgea sam zaboravio ne samo koliko je dobar, nego i da je u godinama kada je napredak realan.

    Iggy da ovako nastavi šutirati nakon Finala je isto van mog rezona. Porzingis mi je bio broj 3 na draft boardu, ali da sam očekivao da će odmah ovako igrati moš mislit. Ima toga puno više nego ostvarenih očekivanja

  19. @gee znam da nisi sad neki veliki patriot pa da mahnito hrvate pratiš ali meni se ovaj trend trenutni jako sviđa zbog Šarića. Prije par godina su bile priče da će imat problema na 4 a sada mi se čini idealan za tu ulogu, posebno ako philly odustane od forsiranja Noela i Okafora zajedno. Meni Šarić i Covington na pozicijama 3 i 4 uopće ne zvuče loše.

  20. Gee kakvo ti je mišljenje o Rudyu Gobertu? Što smatraš da mu je maksimalni plafon pošto mu je ofanzivni repertoar tanak? S kime bi ga usporedio, DeAndre?

  21. @ amigo – bolji DeAndre čisto jer možeš kroz njega zavrtiti napad, a i pouzdaniji je u zadnjoj liniji, posebice u 1 na 1 igri, preko DeAndrea svaki centar s boljom tehnikom može zabiti, protiv Rudya će ipak češće naići na bananu

    @ hamo – ne, Taj je previše limitiran napadački za igrati važniju rolu na ozbiljnom rosteru, Ariza je pak neophodan ako misliš izazvati svu ovu silu rasnih swingmana u ligi. dakle, ne samo da je bolji igrač, već ga je i puno teže zamijeniti

  22. Ćao ljudi, Nikola ovde. Samo da vas pozdravim i da kažem da jedva čekam podkast, dobro će mi doći da ubijem vreme. Evo me u bolnici, oporavljam se od operacije LCA. 🙂

    Pitanje za podkast: Da li je Kobi po IOR-u najgori igrač lige? Da li je prešišao Ronija Prajsa i oduzeo mu tu višegodišnju titulu?

    Uživajte svi!

  23. Ne bih smarao sa nekakvim pitanjima, imao sam nešto vezano za Bendera, no to ću proguglati i naći. Samo da pohvalim tebe i sjajni blog i jedva čekam novi mix cloud podcast uz udarnio duo. Naravno, očekujemo i neku ‘pivsku predigru’ prije ozbiljne priče 😀

  24. Možeš li napisat nešto vezano za raspadanje Phoenixa u posljednjima minutama?(makar u sedmičnom pregledu)
    Washington, Brooklyn, Detroit…i onda ovo sinoć. Kolika je krivica Hornačeka? Mislim, kakva je ono akcija da Knight primi loptu na pola terena, dvije sekunde do kraja?
    Misliš li da bi trebalo razdvojit dva zvrka Bled-Knight, da recimo jedan od njih dvojice dobije ulogu Oladipa? Ball movement je očajan s njima dvojicom. Kao da imaš dva Diona Waitersa…I njihov usage dosta govori.

    Mali Booker će biti krađa drafta, možda bacit njega u vatru, iako je premlad.
    Elem, Hornaček će sigurno još dosta kombinovat postave, tražeći onu idealnu, ali u svom tom traženju, sve su dalji od PO.
    Mogu li dobit štagod vrijedno za Morrisa koji je očito jednom nogom van kluba? Koga dovesti, neku jaču defanzivnu četvorku, ili dovesti rezervnog playa umjesto tvog miljenika Pricea?

    @polusvet

    brz oporavak

  25. @ Hardwell

    – o Sunsima će naravno biti riječi u pregledu, ali ne vidim razloga za čuđenje u situaciji kada igraš bez Chandlera i praktički Morrisa i to protiv ovakvog rasporeda. samo bih rekao vezano za dva beka, a šta misliš kakav bi tek ball movement bio da ih razdvojiš duže nego je sada slučaj, cijela poanta je da na parketu imaš uvijek jednoga, nebitno da li startaju ili ne i to rade solidno, Knight ide prvi na klupu, pa se vraća kad ide Bledsoe, eventualno ostave rupu za dvije rezerve početkom druge četvrtine.

    što se potrošnje tiče, a tko će na ovom rosteru trošiti posjede ako ne njih dvojica, ako ne računamo Morrisa jedino je još Warren strijelac, eventualno Booker, kako to može biti dovoljno za igrati ozbiljniju razinu košarke. Hornacek traži baš zato što nema spasa, da ga ima, već bi našao nešto. Za Morrisa dobit što god se može, pick prve runde, mladog igrača, štogod, samo da nije totalno besplatno.

    jedina zamjerka Hornaceku je što ne koristi više smallball postavu kao protiv Toronta, ali valjda im ne vjeruje protiv momčadi koje igraju s dva visoka. obzirom na izbor četvorki, radije bih gledao Warrena ili Tuckera malo više kao lažnu četvorku nego Leuera ili Teletovića. onda opet, teško da bi im to u ovom trenutku značajnije popravilo plafon

  26. Gee opet ja 😀

    Jel moze ovdje u komentar ikako lista top 10 igraca lige po IORu i njihove IOR ocjene ? Najvise me znimaju (pored djecaka iz video igrice ciju si mi ocjenu vec napisao) ocjene Georgea, Kawhija, Duranta i jednog covjeka koji je po meni uzasno podcijenjen od vecine ljudi koji prate kosarku, Derricka Favorsa. Naravno, ako nemas izracunato vec nemoj se zbog mene na bilo koji nacin zamarat haha 😀

  27. Momčadski gledano najveći pozitivni šok Charlotte? (osim Wariorrsa naravno 🙂 )

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *