POWER RANKINGS, WEEK 6. (PART ONE)

Prije novog osvrta koji se bavi periodom od 1.12. do 7.12. napomena kako bi novi podcast trebao biti realiziran večeras, tako da su pitanja dobrodošla.

Sam osvrt ide u dva dijela, nikako da uhvatim vremena da natuknice posložim u suvisao post, tako da će momčadi od rednih brojeva 16. do 30. pričekati neki drugi dan (možda već sutra), s ovim što je već spremno više mi se jednostavno ne da čekati.

1. WARRIORS

Niz je preživio u Torontu, u ostalim utakmicama nije bilo pretjerane drame (protiv Hornetsa i Netsa standardno su odmarali Currya u zadnjoj četvrtini, svejedno je ubacio ukupno 13 trica u 31 minutu prosječno na parketu). Hornetsi su bili bez Big Ala, dakle nije bilo razloga za slabiti pritisak na perimetru, a Netsi su dobro i prošli jer su dočekali Warriorse na drugoj večeri back-to-backa. I to nakon kakve utakmice.

Raptorsi su očekivano bili totalno nabrijani na prvake, koji su nastupili bez Barnesa, ali i bez Boguta. Dakle, na raspolaganju nisu imali itekako bitne sastojke za najbolju visoku i najbolju smallball postavu, ali, jebiga, imali su Currya. Iako je Toronto prijetio do kraja, predvođen Lowryem koji je igrao utakmicu života praktički kopiravši Currya, na kraju su ostali kratki taman za ta tri poena koliko ih je Steph ubacio više (44 naspram 41 Kyleov).

Odigraš ovakvu partiju, a ne okruniš je pobjedom, to je popriličan sudar s realnošću. S druge strane, Curry je igrao kao da se radi o tek još jednom danu u uredu.

2. SPURS

Bio je ovo tjedan za relaksaciju na neki način, stigli su odmoriti igrače i uz to dodatno nabrijati defanzivni učinak. Protiv Bucksa su kontrolirati utakmicu od samog početka, nedostajalo im je samo malo više trica da se ranije odvoje, ali i ovako su koristili cijelu klupu osim Bobija. E, zato je Bobi zaigrao protiv Memphisa kojega su potopili upravo tricama, 7 komada Leonarda su bili upravo ono što im treba da naglase koliko dominantno trenutno igraju. Sličan profil utakmica, dvije četvrtine kao da odmjeravaju protivnika, a onda slijedi brzi knockout.

U biti, ako utakmicu protiv Sixersa smatramo treningom (32 asista za 47 ubačaja), a trebali bi obzirom da im je treća petorka gazila startere protivnika (Bobi zabijao horoke preko Okafora kao da je stolica, u 17 minuta zabio 18 poena i napravio 4 faula), jedini pravi izazov imali su protiv Bostona. Za razliku od svih ovih utakmica gdje su odmarali startere (a protiv Sixersa su Leonard i Timmy doslovno dobili dan odmora), ovdje su morali zapeti da izvuku pobjedu.

Imali su popriličnu prednost cijelu utakmicu, vlastitom dubinom i s dvije funkcionalne petorke su ostavili Boston bez glavnog oružja, ali onda je Stevens u završnici opet posegnuo za smallball postavom s Turnerom umjesto jednog od visokih i Boston je poen po poen srezao prednost koliko je to bilo moguće. Sad, teško je reći da Spursi imaju problema sa smallball postavama, ali to ih definitivno izbacuje iz zone ugode, odnosno iz identiteta u kojem se najbolje osjećaju. Završnicu su igrali s Leonardom na četvorci i tri beka uokolo dok su se Timmy i LMA izmjenjivali, to definitivno nije nešto što žele prečesto raditi.

Problem je i što Danny Green i dalje ne može ništa zabiti, čak ni trening protiv Sixersa mu nije pomogao. Trenutno je na 29% za tricu i to je problem, posebice u situaciji u kojoj su njegovi spot-up učinci još važniji jer njihova startna petorka nema previše rješenja na perimetru. Stvar spašava Leonard koji je trenutno bolji i od Stepha s 50% šuta za tricu (jasno, na puno manje pokušaja), tako da je za očekivati da će se stvari uskoro izjednačiti.

3. THUNDER

Penju se u poretku, ali najmanje svojom zaslugom. Naime, bitka za treće mjesto u ligi je potpuno otvorena, gomila je tu momčadi koje imaju i kvalitetu, ali i ozbiljne probleme, a Thunder eto nije ni stigao pokvariti dodatno dojam čisto jer su igrali samo dvije utakmice, valjda su stigli nešto i uigrati s ovoliko slobodnog vremena. U biti, dominacija Warriorsa dijelom je ovako izražena i zbog toga manjka konkurencije, osim Spursa nitko gledajući koš-razliku ne igra na razini rasnog izazivača (Boston u ovom trenutku ima treći najbolji net učinak, ali i to je preračunato na cijelu sezonu dovoljno za jedva preko 50 pobjeda).

Učinak je uglavnom polovičan, kao i dojam, a sve polazi od toga da ni Durant ni Westbrook trenutno ne igraju dominantno kao što su nas navikli. Tko zna, možda je u pozadini svega rađanje nove momčadi koja neće toliko trebati njihovu individualnu kvalitetu, a možda je samo stvar o malo lošijoj formi. Kako god, zbog Durantove loše partije izgubili su od Heata, s takvim njegovim šuterskim izdanjima teško mogu biti ozbiljna prijetnja.

Uz to je puno veći problem obrana, tipa protiv Wadea u ovoj utakmici Durant je kasnio na svim mogućim situacijama, tako dodatno naglasivši retro večer u kojoj je Wade 1 na 1 nadmašio jednog od najboljih košarkaša današnjice. A uz Wadea pomogla je i činjenica da Miami ima bolju obranu od Oklahome, posebice u sredini s Whitesideom pod košem. Obranu koja za razliku od one Thundera može tu i tamo doći do stop (re)akcije.

Inače, utakmica je bila u egalu svih 48 minuta, a zadnjih par napada su upravo mikrokozmos cijele večeri. Kad je trebalo zabiti, Durant je promašio (dvije isforsirane nepotrebne trice preko ruke), Wade zabio (i to iako se činilo da će barem 7 puta izgubiti loptu prilikom jednog solo napada), odnosno Miami se obranio, a Thunder nije. Uz odličnu obranu Winslowa na Durantu, treba istaknuti pokretljivost svih, čak i Greena i Wadea, to ne gledamo često, očtio su imali motiv u ovakvom gostu, dok je kod Thundera standardno zakazala pomoć, Waiters nije imao šanse protiv Wadea (zašto ga nije dobio Roberson pod svoje u završnici, to je pitanje za Donovana), a u obrani su svi, pa i Ibaka, ili kasnili s pomaganjem u sredinu ili su prerano izlazili na pomoć prema vani, to je bio čisti primjer jedne neuigrane zadnje linije koja nema ni ljudstva, ali ni saznanja, o tome što bi trenutno trebala raditi.

Ništa bolje nije izgledalo ni protiv Kingsa, trebao im je triple-double Westbrooka i Durantov šut za pobjedu da izvuku živu glavu. Iz utakmice u kojoj su protivnici od starta zaigrali sa smallball postavom, omogućivši tako Oklahomi barem nadmoć u skoku. Ali, uzalud sve, čim je Ibaka upao u probleme s osobnima, raspala se obrana, način na koji su branili tranziciju i uopće kako su branili čim bi se našli na parketu bez Adamsa, Ibake i Robersona bio je nedostojan izazivača.

Kingsi su tako bili u egalu, a iako je s više minuta za Ibaku u drugom dijelu defanziva izgledala nešto bolje, ni on nije mogao pokriti rupe koje nastanu kada na parketu istovremeno držiš Morrowa, Singlera i Kantera koji bi valjda u nevolje ubacili i Billa Russella. Karl je jedva čekao ovakve trenutke, Collison i Bellineli su uživali protiv ovakve “obrane” i to je u principu držalo Sacramento u igri do kraja.

Istina, Ibaka je imao probleme s osobnima, ali interesantno da čak i na kraju kada ga je držao na parketu Donovan nije posegnuo za kombinacijom njega i Duranta kao para visokih, “igrali” su tek nekoliko posjeda. Tako su se na petici izmjenjivali Kanter i Adams, a iako je protivnik igrao 44 minute smallballa, OKC je svejedno skoro pola utakmice igrala s dva klasična visoka na parketu.

Dakle, rotacija je i dalje u zraku, uloge još nisu definirane, a to je s ovakvom obranom itekakav problem. S tim da je teško reći što je izgledalo gore, tranzicijska obrana ili matchup zona koju su pokušavali igrati i gdje su čak i s preuzimanjima kasnili zatvarati sekundarnu akciju.

4. PACERS

Na startu tjedna su nastavili s pobjedama, ovaj put protiv oslabljenih Clippersa (igrali bez ozljeđenog Paula, a onda je nakon nekoliko sekundi otpao i Redick), tako da su samo trebali iskontrolirati reket što su i napravili igrom s dva visoka najvećim dijelom utakmice, najčešće kad bi na parketu bili Jordan i Griffin. Kad su pak nešto ranijim uvođenjem Milesa u trećoj četvrtini natjerali Doca da odustane od igre s dva visoka, stvar je bila riješena, Clippersi bez glavnih vanjskih oružja i bez Blakea u idealnoj roli nisu bili dorastao suparnik.

Već sutradan pak naletjeli su na minu – ako su večer ranije dobili neočekivani poklon u vidu Clippersa bez Paula, ovdje im je raspored definitivno odmogao dovodeći ih u Portlanda na drugu večer back-to-backa protiv rastrčanih Blazersa. Ovdje su oni bili ti koji su izrešetani tricama (Blazersi su im ubacili 18 od 36 pokušaja, suludo), primivši 41 poen u trećoj četvrtini. Ubacili su svoju kvotu s perimetra, posebice Miles koji je opet startao i kojega domaćini nisu ni pokušavali braniti radije držeći svoje četvorke bliže reketu, ali rješenja za energiju u skoku i na obruču nisu imali, Plumlee i Davis su trčali i skakali kao navijeni.

Osim visinom i snagom, ubili su ih Blazersi i tranzicijom, Lillard i McCollum su bili agresivni u kontrama svakom prilikom ostavivši tako Pacerse bez snage u završnici, a popriličan doprinos porazu Indiane dao je i Aminu odličnom obranom na Georgeu.

I dok su ovdje još dalo pričati kako su pali zbog nepovoljnog rasporeda, protiv Jazza su poklekli isključivo zbog slabosti pod košem. Valjda su smatrali da im Jazz bez Goberta neće predstavljati prevelik problem pa su vratili Milesa u startnu petorku, međutim rotacija domaćina s Lylesom i Bookerom pokazala se više nego žilavom (Lyles mi je po prvi put ove sezone izgledao kao netko tko može igrati četvorku u NBA), a Favors je bio nezaustavljiv. Uglavnom, dvije utakmice nisu uzorak, ali po prvi put ove sezone izgleda da je strah zbog slabašne rotacije pod košem opravdan.

Praktički, jedini razlog zbog kojega su ostali u utakmici je Georgeova fantastična partija, koja se dogodila iste večeri kad i nastupi Lowrya i Currya. To i gomila neizvjesnih tekmi označili su najbolju NBA večer ove sezone, ujedno i početak prave stvari jer do sada su već i oni s najviše rošada u predsezoni trebali pohvatati konce i zamisli sprovesti u djela.

5. HEAT

Ništa posebno za prijaviti, pobjeda protiv Thundera bila je solidna, iako ne treba u njoj tražiti temelje za neki specijalni iskorak obzirom da je ostvarena na krilima Wadeove vanserijske partije (vanserijske u odnosu na ovo što je danas njegov standard), protiv momčadi koja kao da je tražila načine da se upuca u nogu nizom grešaka u završnici. U biti, uz Wadea najbolji dojam ostavila je obrana, solidni Whiteside u sredini (trenutno ima 31 blokadu više od drugoplasiranog na listi) i još bolja zatvaranja perimetra od strane aktivnih bočnih.

Cavse slobodno možemo preskočiti, super zvuči ovakva pobjeda u životopisu, ali ovo je bilo sve samo ne utakmica obzirom da su Cavsi odlučili odmoriti Jamesa. A da su mogli vjerojatno bi i ostatak rostera koji je bio mentalno i fizički iscrpljen od poraza u produžetku večer ranije u New Orleansu. Heat je ovdje stvar riješio već u prvoj četvrtini, tu su ubacili gotovo sve trice za tu večer, a uz to nisu imali nikakvih problema doći do obruča jer ovakav Mozgov uz Lovea ne može braniti nikoga, kamoli Whitesidea i Bosha.

Ni poraz od Wizardsa nije iznenađenje, dapače to je tipični Heat kojem je ovo već treći čudan poraz doma ove sezone (sjetimo se kako su ih Minnesota i Boston dobili s po jednom odličnom četvrtinom). Ovdje su imali ogromnih problema s bržim Wizardsima, usprkos njihovoj smallball formaciji veći dio večeri su igrali s dva visoka, a i kad bi pokušali zaigrati s nižim postavama i Winslowom na četvorci opet su bili nedovoljno dobri zbog šuterskih slabosti.

Washington pak na trenutke s 5 šutera na parketu, posebice u završnici kada je Dudley uz stretch element u napadu još odlično držao Bosha 1 na 1 u obrani izbivši tako Miamiu jedinu šansu da uzme utakmicu. Možda su trebali igrati na snagu, ali nije lako ostaviti Whitesidea na parketu u ovim momentima, nije toliko dobar u post-upu da bi kaznio udvajanja na koja su Wizardsi bili prisiljeni u sredini, a protiv ovakvog rasporeda najbolje je igrati iz posta prema perimetru obzirom da su Wizardsi ionako svaku akciju u reketu udvajali.

6. CAVS

Bio je ovo tjedan u kojem su doslovno bili najgora momčad lige, -12.5 koš razlika, tri poraza, najgori napad i prosječna obrana. Već u Washingtonu su stvari krenule nizbrdo, Wizardsi su odjednom postali ultra-smallball momčad koja je prisilila Cavse da ekspresno maknu Mozgova s parketa, usprkos čemu je Blatt svejedno ignorirao postavu s Jamesom na četvorci. Praktički, cijelu večer su bezuspješno pokušavali uhvatiti priključak.

Protiv Pelicansa su stvari izgledale nešto bolje, ali ne zbog neke bajne igre, već čisto zbog činjenice da je James odigrao maksimalnim intenzitetom, praktički 1 na 5 veći dio završnice. I zbog toga što su Pelicansi naivno držali centre na parketu umjesto da pokušaju dodatno raširiti reket Cavsa na način kako su to par večeri ranije napravili Wizardsi.

S tim da je biser večeri pripao Blattu koji, u ključnim trenutcima završnice, kod jednog defanzivnog posjeda s parketa vadi Lovea da bi zaigrao s – Jeffersonom. Gle, Cavsi nisu u formi, to je jasno i očito – Mozgov je daleko od lanjskog Mozgova, vanjska linija je tanka i Delly i Mo igraju previše, puno više nego bi trebali, kao uostalom i Jefferson koji je trebao biti zamjena za Jonesa, a ne igrač za specijalne zadatke. Također, taj Jones i Varejao su trenutno leševi koji ne bi smjeli raditi ništa osim dodavati ručnike.

Ali, ne treba situaciju pogoršavati nepotrebnim miksanjem i nervozom. Dapače, u svim ovim lošim vijestima najgora je što James igra ogromnu količinu minuta i to odjednom intenzitetom iz Finala, kao da su zaboravili da je regularna sezona u njihovom kontekstu nebitna i da ga ne treba forsirati (iako nije isključeno da se sam forsira, njegov stav da su svi uokolo nesposobni polako se nadvija nad ovaj roster).

Zato je odluka da ga odmore protiv Heata važnija od rezultata. Obzirom na potrošnju protiv Pelicansa i napetost koja je odjednom zavladala, put u Miami je trebalo shvatiti kao izlet, to opuštanje bi mogli pomoći više od eventualne mukom izborene pobjede.

7. RAPTORS

Iza njih je junački tjedan, pa makar score iznosio 2-2. Imali su dvije sjajne izvedbe, spomenutu protiv Warriorsa i jednako impresivnu protiv Hawksa. Ta pobjeda u Atlanti je bila posebna, Hawksi su igrali odlično tri četvrtine i sve imali pod kontrolom dok Toronto nije preokrenuo stvar u završnici i to ne nekakvom smallball postavom već čistom energijom. Uz Pattersona koji je odradio stretch rolu, na karti se pojavio i Nogueira, koji je u obrani bio sve što i Biyombo, s tom razlikom da može finiširati nakon pick & rolla.

Inače, ovdje se već vidjelo da Carroll nije trebao žuriti s povratkom na parket, igrali su bolje bez njega, a ista stvar se ponovila i protiv Warriorsa gdje je završnicu odgledao uglavnom s klupe. Igrajući na stopalu koje nije potpuno spremno samo je pogoršao stvar tako da je sada problematično i koljeno zbog čega nije ni nastupio protiv Lakersa (a za odraditi posao protiv njih im i nije bio potreban, tako da je pitanje da li su ga odmorili na jednu večer ili će ova nova pauza potrajati dok ne bude potpuno spreman).

Uglavnom, nakon odlične pobjede u Atlanti morali su u klasičnoj maniri NBA rasporeda letjeti za Toronto gdje ih je čekao Denver koji je tako kao gost imao svojevrsnu prednost domaćeg parketa. Nuggetsi su odmah nabili ritam i razliku, Toronto se dodatno trošio u pokušajima da je stigne i onda, klasika, nisu imali snage u završnici u kojoj su u svom stilu opet napravili previše grešaka. Ona najočitija je bila igra sa Scolom kao peticom u završnici umjesto da koriste ili Nogueiru ili Biyomba, dodatni strijelac im ništa nije značio u situaciji u kojoj su Nuggetsi imali otvoren put kroz njihov reket. Uostalom, ionako su Lowry i DeRozan krojili sudbinu solo pokušajima, neuspješno.

U svom toplo-hladno stilu zapucali su na Warriorse iz svih oružja. Istina, bila je ovo verzija Golden Statea koju se može dobiti, dakle ne s idealnom rotacijom, a uz to je i Lowry bio fantastičan. Partijom karijere je okrunio odličan uvod u sezonu, trenutno igra čak i bolje nego prije dvije sezone (doduše, lani je startao sjajno pa je potonuo zbog ozljeda, a obzirom da je specijalno radio na fizičkoj spremi očito pokušava poduzeti sve što može da se takav scenarij ne ponovi). Ono, čovjek je kopirao Stepha na sve načine, od trica kroz uši na startu napada, seciranjem obrane ulazima do obruča uz gomilu promjena pravca kretanja i ritma, a zatim i pasovima iza leđa obrane kad svi očekuju šut. I usprkos svemu tome nisu imali dovoljno.

Sad, u ovakvoj utakmici u kojoj su obje momčadi zaslužile pobjedu čini se blesavo isticati detalje, ali baš u njima je bila razlika. Tipa, kako si mogu dozvoliti odigrati onako lošu tranzicijsku obranu na zadnjem posjedu Warriorsa kada su ostali bez čovjeka u pozadini. Ili kako su mogli nacrtati onako lošu akciju za zadnji napad u situaciji kada su ostali bez time-outa da pokušaju ponovo. Mogu jer su Raptorsi, a kao sušta suprotnost tome stajalo je samopouzdanje Warriorsa.

Adams je fenomenalno slagao obranu, posebice nakon time-outa, a i Walton ili tko već je izvukao izuzetne akcije za specijalne prigode. To je na kraju bila ključna razlika. S tim da Raptorse usprkos porazu može veseliti dobra igra pojedinaca, između ostalih i Nogueire koji je opet opravdao minute.

8. CELTICS

Još jedna momčad koja je do sada igrala toplo-hladno, koju statistika obožava i koja je ovaj tjedan uglavnom ostavila pozitivan dojam. Tjedan su otvorili s Kingsima čija obrana nije spremna za razigrani Boston, bez problema su dodatnim pasom, promjenama strana i kretanjem bez lopte Celticsi dolazili do otvorenih šuteva iza leđa obrane Sacramenta. Uz to su kombinacijom sjajne tranzicijske obrane i zone oduzeli Cousinsu lagane poene, takva aktivnost u oba smjera bila je previše.

U biti, Boston je toliko lagano nametao ritam da su živce gubili i DMC i Rondo. Prvi je u svom stilu napravio hrpu nepotrebnih osobnih, uglavnom u napadu kad mu se ne bi dalo trčati u obranu pa bi, kao, pokušavao oduzeti loptu bekovima Celticsa, a drugi se posvađao sa sudcima kad već ništa nije mogao Thomasu na jednoj, odnosno Bradleyu na drugoj strani. Doduše, obzirom da je smjer utakmice bio jasan nakon 12 minuta, možda su samo htjeli malo više vremena provesti na klupi.

Malo duže im je trebalo da srede Pelicanse, ali recept je bio sličan – ubitačan ritam tijekom svih 48 minuta zahvaljujući dubini rotacije, konstatna razina energije i izvedbe. Za krhku obranu kakvu imaju Pelicansi pratiti ovoliko kretanja u napadu u ovom trenutku je znanstvena fantastika, a nije i da su napadački imali previše rješenja. Vrijedi istaknuti kako je do odvajanja došlo kad je Gentry na parket poslao najbolju napadačku petorku na papiru koja je nizom izgubljenih lopti potpuno razigrala Boston omogućivši im kontru za kontrom.

I dok protiv ove dvije franšize u rasulu ta jasna struktura Celticsa na trenutke izgleda impresivno, pravi test su ipak bili Spursi. Ovdje su u podređenom položaju bili sve do završnice kada su furioznom zadnjom četvrtinom zamalo stigli minus, opet na račun odlične smallball postave s Crowderom na četvorci i Turnerom kao dodatnim bekom. Ovo nije prvi put da se ovako nešto događa, dapače tri smallball kombinacije koje koriste tu i tamo sve su ostvarile debeli plus, a kad na njih još dodaš i postave s Jerebkom na četvorci koje su također isključivo pozitivne, jasno je da se ne radi o slučaju i da će Stevens uskoro morati sve više skretati u ovom smjeru kako bi održao pozitivan momentum.

9. JAZZ

Odigrali su samo dvije utakmice, ali izuzetno zanimljive dvije utakmice, posebice obzirom da su ostali bez Goberta. Protiv Magica su se mučili cijelu večer, živnuli su tek u završnici kada su zaigrali smallball kojim su razbili ritam Orlanda na način kojim obično to drugi čine njima, ubacivanjem dodatnog šutera da malo rašire zonu u sredini i dobiju iskru s perimetra. Da je Gobert bio na parketu, unutarnja linija Harris-Nicholson-Vučević vjerojatno bi bila manji problem, a onda opet, možda je Orlando s ovom igrom jednostavno nezgodan matchup. Praktički, igrajući skoro 48 minuta s po dva stretch visoka Magic bi vjerojatno izvukao i Goberta iz sredine više nego bi željeli, otvarajući tako dovoljno prostora u reketu.

Protiv Pacersa su umjesto s načetim Bookerom startali s Lylesom, ali to nije bio razlog zašto su lakše dolazili do poena, već prije svega činjenica da su nakon žilave unutarnje linije Orlanda naišli na puno mekšu Indiane gdje je Favors mogao raditi što ga je volja, kvragu čak i Lyles i Booker su kupili skokove kako su htjeli. Obzirom da su lakše dolazili do poena nisu se kockali sa smallball postavom, dapače, na kraju su natjerali Pacerse da u završnici na parketu drže dodatnog visokog kako bi ostali u igri. Samo, ni dva centra nisu mogla zaustaviti Favorsa koji je u završnici poen za poena parirao čak i jednom Georgeu.

I upravo taj Favors zaslužuje poseban odlomak. Momak je u ove dvije godine pod Snyderom izrastao iz sporedne opcije i šljakera koji je tipično za taj profil igrača zabijao zicere i skupljao odbijance u kompletnog igrača koji zna proigrati i zabiti s visokog posta, pa čak i napasti obruč driblingom, a u post-up izolacijama je jedan od najboljih realizatora u ligi sa skoro poenom po posjedu, sposoban napasti horokom i eksplozivnim spinom, uz finu tehniku.

Što me vraća na draft 2010. kada sam bio uvjeren da će Favors imati bolju karijeru od Cousinsa. Međutim, obzirom da se DMC profilirao u izuzetno kreativnog potrošača, dok je Derrick uglavnom doprinosio na obrambenom dijelu parketa, brzo sam se predomislio, uostalom da je Cousins talentiraniji uskoro su počele potvrđivati i brojke. I onda evo, Favors je odjednom toliko smanjio tu razliku da su sada opet oba scenarija moguća. Jasno, u tome svakako pomaže činjenica da je Cousins u očajnom kontekstu i da za razliku od Favorsa nikako da sazrije i odigra vrhunsku sezonu od početka do kraja.

10. HAWKS

Igrali su samo dvije utakmice, a onu protiv Raptorsa već smo spomenuli. Petorka im je bila odlična, ali problemom su se pokazali dubina i sposobnost prilagodbe. Naime, osim manjka aktivnih tijela, Hawksi nisu mogli zaigrati ništa osim stretch košarke, za razliku od Toronta koji se mogao puno lakše šaltati iz visokih u niske postave. Eto, ironija je u tome da bi im baš jedan ovako energičan visoki kao Nogueira dobro došao, samo što su ga Hawksi usprkos potencijalu ekspresno poslali u Toronto kako bi uštedjeli nešto dolara.

Uglavnom, Raptorsi su uspjeli napraviti ono bitno, zagospodariti u skoku i zatvoriti sredinu za povratne od kojih Hawksi žive – čim ih izbaciš iz ritma i pretvoriš u momčad koja mora kreirati šut na silu, postaju poprilično osrednja družina.

Barem su se utješili protiv Lakersa.

11. HORNETS

Tjedan nije počeo sjajno, uz ozljedu Big Ala još su im Warriorsi ubacili 16 trica iz 34 pokušaja, ali iduće dvije utakmice su pokazale koliko su čvrsta družina. Protiv Bullsa su se držali u egalu do završnice, obje momčadi su čuvale reket, igralo se sporim ritmom koji je potencirao obrane, ali na kraju je presudila činjenica da Hornetsi imaju bolje šutere – od samo 10 trica koje su pogodili te večeri 4 su upale u zadnjoj četvrtini, dovoljno da Chicago u panici gleda kako im utakmica bježi iz ruku.

Protiv Pistonsa su bili još uvjerljiviji, dapače od početka su imali sve pod kontrolom, čak iznenađujuće lagano su upisali pobjedu. S tim da ovaj put ključ nije bio period šuterske inspiracije već odličan obrambeni plan kojim su usporili Jacksona i Drummonda. Walker je sjajno igrao presing na playu Pistonsa, a plan na pick & roll je bio odlično zamišljen i još bolje odrađen. Na 1-3 i 1-4 akcijama su agresivno pomagali kako bi usporili Jacksona i spriječili ga u pokušajima ulaza, dok je na 1-5 akciji Zeller ostajao pod košem kako bi spriječio Drummondu zicere i lagane skokove u napadu koje obično hvata nakon što Jackson promaši šut s poludistance.

Osim u obrani, Zeller je bio davež i u napadu, stalnim kretanjem bez lopte i aktivnošću u pick & rollu (postavljao je po nekoliko blokova po posjedu kao jedini unutarnji igrač) izvukao je Drummonda iz reketa dovoljno da ne dominira u sredini. Uglavnom, ako je jedna dobra stvar u tome što nema Big Ala, onda je to činjenica da sada puno češće na parketu imaju najboljeg defanzivca. I nije Zeller bio jedini neočekivani junak, odličnu partiju je odigrao i Williams, njegova obrana u zadnje vrijeme je takva da Cliffordu ne pada na pamet tražiti bolju opciju na četvorci.

Učenik je tako nadmašio učitelja, od prve do zadnje minute Clifford je dirigirao uštimanim orkestrom koji svaku večer izlazi na parket željan igre, dok je učitelj Stan samo mogao gledati i sanjati roster s takvim karakterom.

12. BULLS

Čak ni u utakmici protiv Nuggetsa nisu uspjeli ostaviti dojam da znaju što rade u napadu, ali protiv tako loše šuterske momčadi ništa osim dobre obrane im ionako nije bilo potrebno. Međutim, isti trik nisu mogli prodati Hornetsima, kad su ovi prestali promašivati i počeli pogađati, utakmica je bila gotova. Bio je to bolan poraz, već drugi ove sezone od Hornetsa, a slično su kiksali i protiv Sunsa. Imali su naizgled sve pod kontrolom tri četvrtine, a onda je Hornacek nabasao na idealnu postavu za završnicu, natjerao Bullse da napuste zonu i otvore reket, što im je potpuno razbilo obrambeni učinak. Bio je to još jedan dokaz da ova defenziva neće moći izdržati na dosadašnjoj razini još dugo, a napad nikako da napravi korak naprijed, ne samo da se još ne vide pomaci koje je Hoiberg zamislio, već sve više u oči upadaju problemi s rotiranjem igrača i ne pretjerano kompatibilne postave. Dva slična poraza za redom na sličan način, raspadom obrane u zadnjoj četvrtini, nisu slučajna.

13. CLIPPERS

Mogao je ovo biti još jedan depresivan tjedan, ali nekako su se provukli. Protiv Indiane nije išlo, gubitak Paula i Redicka bio je prevelik uteg, ali provukli su se protiv Magica i Wolvesa. I to doslovno provukli, usprkos odličnim partijama Griffina i Jordana od poraza protiv Orlanda spasio ih je prije svih Crawford old-school partijom, dok su protiv Wolvesa iščupali pobjedu vraćanjem Paula na parket prije nego je bilo predviđeno (vratio se i Redick, pitanje je koliko je mudro ovako ih forsirati obzirom da ih od starta sezone muče ozljede, ali očito smatraju da su već u rezultatskoj rupi i da ne mogu računati da će ih Jamal spašavati).

Ne znam što bih rekao o njihovoj igri osim da po ničemu nije impresivna, Wolvesi su čak ostavili puno bolji dojam, ako zbog ničega drugoga onda zbog činjenica da dolaze i da imaju puno veći plafon od ovoga trenutnoga, dok je kod Clippersa situacija obrnuta. Uglavnom, Crawford je opet odradio važnu rolu nekim čudom dobivši prednost pred Riversom, ali nije tatica ostao dužan ni sinu, njega je čuvao za specijalne defanzivne zadatke. Doc je miksao svašta u potrazi za dobitnom formulom pa smo tako opet gledali i postavu s Redickom kao trojkom (toliko o tome koliko Rivers vjeruje trojkama koje ima na rosteru), ali i situacijska korištenja Mbah A Moutea.

14. MAGIC

Njihova ovogodišnja priča tipičan je primer zašto je NBA zakon. Kad je Skiles stigao za trenera, očekivali smo kako će pokušati sve da ostvari rezultat i kako će pri tome stradati minute za mlade igrače, ali i potencijalni razvoj jezgre u smjeru modernije košarke s dovoljno smallball i stretch postava (točnije, očekivali smo da će startati sa standardnom košarkom i da će se nakon niza poraza okrenuti smallballu i Harrisu na četvorci). Kad tamo, Skiles je od starta u vatru bacio upravo takve postave. Sad, da li je razlog tome bio što je Frye na početku sezone bio izvan forme zbog ozljede ili što je želio odmah vidjeti može li košarka s Harrisom kao četvorkom uz Vučevića funkcionirati, ne znam, ali znam da je obrnuvši očekivanja napravio posao koji se tražio od njega.

Kroz prozor je tako bačena revolucija, a Skiles se vratio onome što zna, igranju s viškom visokih tijela u reketu i stretch kombinacijama koje su u Orlandu pokušali razviti još pod Vaughnom. Samo, Vaughn nikada nije uspijevao dobiti ovoliko stretch učinka od oba visoka, dijelom jer nije našao rotaciju za igrati tako 48 minuta, a dijelom i jer mu nije palo na pamet Oladipa staviti na klupu u korist dodatnog šutera na boku. Uglavnom, Orlando je u ovom klasičnom izdanju zaigrao blizu vrha trenutnog potencijala i nanizao već 5 pobjeda u 6 utakmica, od čega su dvije stigle u ovom tjednu. A mogli su i do treće da Crawford nije sjeo u vremenski stroj kako bi spasio Clipperse.

Tako je niz dobrih izvedbi nastavljen u Minnesoti, protiv momčadi koja također igra sličnim stilom, s puno lopti kroz visoki post, ali u ovom trenutku Skilesove trupe jednostavno su bile bolje posložene, tijekom 48 minuta nisu imali lošijeg perioda ni na jednoj strani parketa, a takva solidnost u ovoj ligi uvijek dobro prolazi. Ista priča je bila i protiv Jazza, s tim da se ovdje još jasnije vidjelo koliko bitnu rolu odjednom igra Nicholson koji je do jučer izgledao kao netko na putu prema Euroligi. Nije stvar samo u tome što je dodao tricu pa je tu stretch rolu digao na više razinu, nego pod Skilesom po prvi put od rookie sezone izgleda kao netko tko igra košarku s potrebnim samopouzdanjem. Praktički, obzirom na to koliko je važnih minuta odigrao u ovom periodu, on je trenutno drugi visoki u rotaciji.

Njegove minute, pa i Smithova i Fryeva rola, dali su Jazzu to sidro u napadu. S Fournierom i Harrisom na bokovima i ova dva stretch visoka sada si ih prisiljen čuvati, što konačno daje nešto prostora Paytonu kao startnom playu, odnosno Oladipu s drugom postavom. A solidan napad je sve što im treba obzirom da je u posao u obrani očekivano napravljen – igraju sjajnu tranzicijsku obranu, sistemski čuvaju obruč i kontroliraju skok (što je sada puno lakše kada imaš dva visoka na parketu i izuzetno snažnu i skočnu trojku koja je praktički dodatni čovjek u sredini), a bekovi su sposobni odraditi presing bez prevelike pomoći.

Protiv Jazza je to bilo itekako bitno, Utah je imala problema organizirati napad te su često bili prisiljeni stavljati Haywarda u izolacije, što je u kombinaciji sa stretch visokima koji su razvukli Favorsa i Bookera bilo dovoljno da Orlando relativno lagano dođe do pobjede. Istu utakmicu su odigrali i protiv Clippersa, plan je opet funkcionirao, ali nema tog plana koji može predvidjeti Crawfordovu back to the future partiju.

Ukratko, ovo što sada igraju vjerojatno je plafon trenutne rotacije, ali nastave li pri tome razvijati Paytona, Oladipa i prije svega Gordona koji je praktički spao na minute koje ostanu iza Harrisa, mogu održati uzlaznu putanju veći dio sezone. U nekim normalnijim uvjetima to bi bilo više nego dovoljno za playoff, ali obzirom da je na Istoku trenutno gomila odlično vođenih momčadi jasnih identiteta, a i nekih s potencijalom ta se pretvore u takve, šanse su im, kao i svima, doslovno oko 50-50.

15. PISTONS

Imali su relativno lagan tjedan, tako da usprkos dobrom scoreu ne treba skakati od sreće obzirom da izvedba nije bila nešto. U biti, najveći pomak je u tome što su dobili utakmice koje moraju, to je nešto s čime su do sada imali problema i samo ako tu stabilnost održe do kraja vjerojatno će do playoffa. Lakersi su toliko loši da protiv njih problema nije bilo, ali protiv Sunsa i Bucksa imali su oscilacije tipične za momčad bez dubine koja ne može održavati približnu razinu igre cijelu večer.

Protiv Sunsa ih je tako spasila efikasna šuterska večer, iako će Van Gundy vjerojatno puno više pažnje posvetiti ležernijem obrambenom pristupu koji je omogućio Sunsima da ostanu u igri do samog kraja. U biti, u završnici su morali spašavati živu glavu jer ih je Phoenix igrom s pet šutera totalno izvukao iz zone ugode u reketu. Bucksi nemaju takav luksuz, njihove cigle omogućile su Pistonsima da drže raspored cijelu večer, ali naravno da je na kraju došlo do pada koncentracije koji je čak i Milwaukeeu dao šansu da zaprijeti.

Onaj tko ih je gledao kroz ove tri utakmice tako uopće nije bio iznenađen načinom na koji su ih Hornetsi rastavili na komadiće. Zaustavivši Jacksona i Drummonda razbili su im zube, a kako onda očekivati da će s ovakvom dubinom i manjkom opcija netko to nadoknaditi?

24 thoughts on “POWER RANKINGS, WEEK 6. (PART ONE)

  1. Očekujete li nekakav pad currya i ratnika ili nastavak ovakve dominacije tj. približno ovakve.Bez da se desi neka ozljeda vidite li scenarij u kojem recimo Cavsi i Spursi dobijaju ratnike u playoff seriji?

    Čemu prepisujete nagli obrat i izjednačivanje konferencija ok logično je zapad je pao a istok se dignuo ali ovo izgleda ko preveliki skok u jednoj godini.

  2. pratim nogueiru još od dana u španjolskoj, očit je fizički napredak a i ozljedom valanciunasa mu se otvorilo nešto minuta, sad što misliš da li ima potencijala razvit se u solidnog startera ili makar role playera?

  3. Moze li IOR Lowrya i koji bi on po tebi mogao zavrsiti u trci za MVP-a?
    Kako objasnjavas ovakve igre Hornetsa,koji igraju solidnu odbranu bez MKG-a,sta mislis mogu li se ovakve partije nastaviti?
    Da li je Frye x faktor za sctrech postave i da li on solidnim rosterima uprkos vjerovatno i ispodprosjecnim brojkama daje tu dimenziju vise kojom se oni penju do PO ekipa?

  4. Komentar na Derricka Rosea? Kakav rasplet događaja očekujete u Chicagu, post Derrick Rose era? Inače čovjek ima .406 TS ove godine. Po tome je gori i od Kobea koji je na .411 . Shvaćam da nije imao pravu sezonu u kontinuitetu od 2012. i da ga možda muči i double vision, ali ovakve brojke su baš očaj.

    Lijep pozdrav

  5. Fuck, još jedno pitanje, iako sam prekoračio limit. Pod kojim narkoticima je bio Presti kad je potpisao Singlera 25M$/5y? Summary ove sezone: sitno ispod 200 minuta odigranih, 0 (NULA) asistencija, -1.16 PER.

  6. Potencijalnih 15-16 milja za Barnesa utrosit na Batuma?
    Potez ka novoj dinastiji ili nemoguca misija

  7. Pitanje, koliki je bog Zaza ili je Monroe jedna velika obrambena ojebina?
    Zazu spominjem jer nije nešto najpokretniji čovjek na svijetu s obzirom da Bucksi igraju tu trap/presing obranu, ali očito se zna postavljati, dok Monroe očito nema pojma šta bi trebao napraviti kada lopta izađe od ballhandlera na kojem radi pritisak (Lowe je to bio nešto opisivao i Prada). Možda je još bolje vidjeti petorku Mavsa koja lomi ligom.
    Drugo, nije vrag da je Dudley isto bio toliko bitan ili nam sve ovo vjerojatno govori koliko su u biti loši defenderi Parker i Monroe?

    Komentar za Pistonse. Imaju velikih problema u back to back utakmicama jer startna petorka igra debelo najviše minuta u ligi i ostvaruje dobre učinke (malo su frizirani jer moraju igrati protiv rezervnih postava), pa nema energija u oba pravca za npr napade na nepostavljenu obranu odakle generiraju dosta poena. Jedan mali podatak za njih, u sezoni su odigrali 6 back to back setova, a u idućih 45 dana će imati samo 3

  8. 1. Terrence Ross i James Johnson za Markieffa Morrisa, da ili ne?

    2. Problem Utah Jazza – igra s 2 centra. Unatoc granitnoj obrani, plafon in diktira zacepljeni napad. Mislite li da je duo Favors-Gobert i dalje njihova buducnost ili ce se morat opredijelit za jednoga od njih (Favorsov pomak u napadackoj igri je fenomenalan)?

    3. Bez obzira na nekoliko losih utakmica, jeste isli za tin kako je Bogdanovic raznovrsniji u postizanju koseva? Step-back jumperi, ulazi, finger-rollovi….ne cini mi se vise toliko spot-up jednodimenzionalan. Iako mu koja asistencija vise ne bi skodila

  9. Još jedno pitanje, da li je lošija klupa Pistonsa ili ona povijesno kriminalna od Blazersa od prije mislim dvije godine?

  10. 1. Da li bi Kidd trebao ponuditi svom starom klubu Monroea za povratak Zaze 🙂 ?

    2. Kako vam šljaka priča o zamjeni Lawson + T. Jones za Markieffa i nekog od ovih klinaca na rookie ugovoru u Sunsima (Booker ili Goodwin + prava na Bogdanovića reccimo)?

    3. Je li došlo vrijeme da Clippersi konačno žrtvuju brata Đamala i da tu poziciju prepuste riziku sina Austina, a da u trejdu traže neko konkretno riješenje na SF? Poštujem Crawforda, ali Rivers bi tu za jeftinije pare mogao možda pronaći neko riješenje (dokurca, Bullsi su godinama niodakle izvlačili dobre back up PG-ove) dok se dobar bočni igrač ipak mora platiti.

  11. Koliko će još proć dok Pelicansi ne prebace u tank mode?
    Može li se Dallas zadržat na ovoj razini ili slijedi pad kojem se Aingie nadao?
    Bi li sad pristali na trade Thompson, Barnes- Durant i recimo neki loš ugovor tipa Singler

  12. Komentar o Bobanu, da li to stvorenje moze da ima pristojnu nba karijeru, i da li ce LMA imati ofanzivni ucinak priblizno kao u portlandu, covek jedva dobaci do 20 poena

  13. Bez obzira na lude igre Sullingera, ocigledno je da se covek bori za ugovor, i da je realno mnogo bolji za fantazi nego za realnost. Stoga, Ainge ce vrvt ganjati bolju peticu do deadline-a, a ako Boogie ipak ne bude dostupan, namece se pitanje moze li se Ainge dogovoriti sa svojom starom kozom Bili Kingom oko Bruka?
    Sta bi bilo realno dati za Bruka, sem zadnju godinu ugovora Lee-ja? Od tih nekih asseta imaju, nekog od bekova Rozier/Hunter, mozda centar Zeller, ili je sve to malo, pa mozda u igri bude i vracanje Bruklinovog pika od sledece godine?

  14. Već izlizana priča, ali aktuelna: Eksperiment Pacersa i Hornetsa se pokazao uspješnim, donekle i onaj Wizardsa (koji pak nisu uspjeli sastaviti adekvatan roster), trebamo li sljedeće sezone očekivati totalnu eskalaciju smallball ludila u cijeloj ligi? I kada će Cavsi prihvatiti sličan trend i konačno natjerati LeBrona da igra više minuta na četvorci, te koja je to najbolja takva postava koja im daje šansu protiv Warriorsa? I konačno, da li bi Cavsi mogli izvesti neki trejd te dovesti još jednog upotrebljivog krilnog igrača? Lijep pozdrav.

  15. 1. Što će biti s Hornetsima kad se vrati MKG? Odnosno, kako uklopiti njega i ovog Batuma koji proživljava novu mladost (naravno da je i konačno dobro zdravlje utjecalo na to)? Može li MKG obrambeno odrađivati na četvorci ono što radi Barnes u Warriorsima i može li napredovati napadački da bar stavi otvorenu dugu dvojku (ako ne trojku), a ovisno o matchupu kazni sporijeg ili manjeg braniča?

    2. Napisao si i sam da je Boston odlično funkcionirao u smallbalu s Crowderom na četvorci, pa me zanima što bi napravio s ovom ergelom visokih koju imaju? Koga bi pokušao tradeat? Ili bi pokušao složit veliki paket za Cousinsa/Lopeza/…?

    3. Jesu li Clippersi gotovi? Jer ovo trenutno izgleda loše (u skladu s očekivanjima prije sezone), a oni mogu samo prema dolje s obzirom na godine etc. Ako ne uspiju ništa ove godine i vide da ode sve kvragu, u kojem smjeru bi ti krenuo s rebuildingom i misliš li da u ovoj eri kad sve kreće prema smallballu da Griffin i Jordan mogu funkcionirati zajedno s obzirom da više nije dovoljno imati tri dobra šutera da bi imao dobar napad, nego četiri postaje magična brojka 🙂

    4. Bi li Grizzliesi trebali potražiti dobrog 3&D SF-a, i gurnuti Jeffa Greena na četvorku, i početi mijenjati filozofiju igre u tom smjeru? Ono malo što sam ih gledao u takvim postavama, nije to loše izgledalo, pogotovo što imaju Gasola kao vrhunskog razigravača koji još može i pogoditi i s distance.

    5. Je li Aminu novi Shawn Marion? 🙂

  16. Jedno kratko pitanje…ima li mogucnosti neki trejd kojim bi se uparilo Boogija i Davisa nebitno u koju fransizu(npr. Gay,WCS+jos nesto za AD-a ili Anderson,Gordon+mozda neki pick za Demarcusa). Mislim da bi to bilo nesto neviđeno za ligu pogotovo zbog smallball trenda ali isto tako bi ovaj trade instant napravio jos 1 contendera u ligi…kratak komentar na tu mogucnost i posljesdice na ligu s tim trejdom

  17. @Spursfan evo ti ja komentar: daj i nama malo toga čime se pucaš 😛 Star Trek je manje SciFi nego ove tvoje trade kombinacije 😉

  18. Hoce li ikada iko(tu brojim i vas) 🙂 barem spomenuti Klaya Thompsona i dati mu barem dio kredita koji zasluzuje za ovo sto rade Warriorsi?!…zadnjih pet utakmica na prosjeku je od 25,4p,5,4 ubacene trice uz postotke suta 50,6%,za tri 52% i slobodna 92,3,a svi se ponasaju kao da je to “just another (five) days in the office” :)…uvijek samo Curry a on kao da i ne postoji,recimo covjek sa takvom lakocom ubaci deset trica Indiani-but who cares?…znam da nije bas lako zivjeti u Curryevoj sjenci-ne znam kome je gore-njemu ili Stephovom malom braci Setthu 🙂 ali covjek je zasluzio da ga se barem spomene,da nema Stepha bio bi najbolji suter lige,znam da ce sad neki reci da mu je lakse igrati uz Currya,ali isto vazi i obratno,zar ne?…sto se mene tice Currya i ne treba uzimati u konkurenciju-jer ovo sto on radi nije humano,tako da je za mene mvp lige Goerge,a najbolji suter Klay,Steph se ne broji,nije fer,pravda za Klaya!! 🙂

  19. @manu – buraz, pa meni je Klay odavno najdrazi igrac lige i dosta smo u podcastima imali tu temu (tipa za/protiv rasprave kad je Love – Klay trade bio aktualan) tako da ne razumijem sto bi jos trebali raditi da ga dodatno slavimo – mozda spomenik s desnicom namazanom maslacom dok lansira spalding?:)).
    Napreduje iz sezone u sezonu, vrhunski u oba smjera, apsolutni car. Toliki je car da se već podrazumjeva da je car.

  20. @ manu @ sickre @ strašnomlat – ono što je dodatno carski u njegovoj situaciji je to što je drugi najbolji šuter lige i jedan od naj snajpera svih vremena, a igra kao sekundarna opcija, često i tek kao sporedna spot-up meta. To su carski uvjeti za šuterske treninge. Jasno, činjenica da je na strani bez lopte upravo on, a ne nekakav McLemore ili Caldwell-Pope, je ono što i Stephu i Draymondu olakšava život. Itekako.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *