POWER RANKINGS, WEEK 7. (PART ONE)

1. WARRIORS

Što ti je život, konkretnije što ti je okrutni NBA raspored. Preživiš Boston, iščupaš pobjedu u sjajnoj utakmici protiv respekta vrijednog protivnika, a onda te skine Milwaukee jer, niti 24 sata kasnije, nisu u stanju pošteno trčati. Klasika, kao ono kad Omar preživi sve moguće napade Avona i Stringera, kasnije i Marla, da bi ga na kraju sredio klinac dok kupuje cigarete (psihopat, ali ipak klinac). S tim da je nerazdvojivo ovo što su napravili Bucksi sa štetom koju su napravili Celticsi, isto kao što je nerazdvojivo da je Omar postao olupina zbog loma noge koji je bio rezultat bijega od pravog protivnika. Ali, svejedno.

Utakmica protiv Bostona tako je bila vrhunac tjedna, tjedna koji nije bio jednostavan. Barem na papiru, naime Pacersi su trebali biti izazivač, da bi na kraju bili izrešetani po kratkom postupku, Warriorsi su imali +32 u jednom trenutku uz 10 trica Klaya Thompsona koji je koristio sklonost Pacersa gomilanju igrača na strani s loptom.

Klaya nije bilo protiv Bostona, što je značilo da su Curry i društvo morali igrati bez dvoje od šest najboljih igrača, s dva granična rotacijska NBA igrača u startnoj postavi (Clark i Rush), ali su svejedno prezentirali već poslovičnu razinu borbenosti. Provukli su se kroz 2 produžetka, pri tome izmorivši Greena (50 minuta akcije, u ovih 8 minuta bez njega Boston je napravio +9) i Currya koji nikako nije uspijevao doći do svoje kvote otvorenih šuteva (što je rezultiralo ne pretjerano učinkovitom partijom, s upola slabijim šutem iz igre nego inače i s jednakim brojem izgubljenih kao i asista).

Zbog manjka opcija Curry nije samo uzimao šuteve preko ruke više nego inače, već se morao i puno više trošiti da dođe do otvorenog šuta, s tim da često ne bi ni vidio loptu bez obzira koliko trčao jer je gužva u sredini bila netipična. Osim mučenja u napadu, imali su i problema u obrani s branjenjem pick & rolla, posebice kada bi ih Celticsi lukavo stavili u akcije između Bradleya i Sullingera. Curry je bio na Bradleyu umjesto na Thomasu, računali su da će tako manje raditi u obrani, ali Stevens je stavljao Bradleya u gomilu situacija kao primarnog kreatora i ovaj je trenutno u takvoj formi da je to koristio.

Razlog zbog kojega je to ubojita kombinacija je taj što preuzimanje ne pali, centar je prespor da drži Bradleya, a Sullinger je dovoljno raznovrstan da kazni Currya, tako da su Celticsi poprilično lagano kreirali otvorene šuteve (slično je funkcionirao i Olynyk, iako je on svoje odradio i kao spot-up opcija), ako ništa drugo s poludistance za Bradleya. Uglavnom, ova taktika se može primjeniti ako imaš dva combo-beka u startnoj postavi, tipa Spursi s Parkerom i Manuom bi mogli kreirati taj slasherski pritisak i koristiti Curryevu slabost u probijanju kroz blokove, jasno pod uvjetom da je na petici Aldridge, odnosno da igraju smallball s Leonardom na četvorci i Greenom na trici.

Uglavnom, iako su protiv Bucksa ekspresno vratili Klaya u postavu, na drugoj večeri back-to-backa teoretski nije bilo moguće da Curry i Green nakon onakvog trošenja od dan ranije budu na potrebnoj razini. Uhvatili su pristojne brojke, ali Steph je opet imao problema doći do ikakvog šuta osim preko ruke, a Green je vidno slabije trčao. Taj niz je gotov, ali sada se barem mogu fokusirati na onaj važniji, niz osvajanja naslova.

2. SPURS

Tjedan u kojem su imali jedan trening (protiv Lakersa), dvije briljantne partije (protiv Hawksa i Jazza) i jednu za zaborav (protiv Raptorsa). Na ovoj protiv Lakersa se nema potrebe zadržavati, klasična prilika za odmor igrača (Parker dobio dan odmora, Manu igrao samo 5 minuta), a i o pobjedama treba reći tek nešto sitno. Mlađi brat iz Atlante definitivno im nije dorastao u ovom trenutku, drugu i zadnju međusobnu utakmicu sezone opet su izgubili s 20+ razlike, pokazujući iste probleme s kontrolom reketa i skoka. Spursima je trebalo manje od pola utakmice da kombinacijom napadačke efikasnost i zida u sredini obrane riješe utakmicu, a protiv Jazza im je trebalo jedva četvrtina.

Umorni Jazz na drugoj večeri back-to-backa jednostavno nema oružja za suprostaviti se Spursima koji su u jednom trenutku vodili 46 razlike lakoćom secirajući zadnju liniju obrane protivnika koja bez Goberta curi na sve strane.

Protiv Raptorsa je pak bilo zanimljivo. Toronto je igrao sjajnu obranu, posebice na Leonardu kojega je u oba smjera maksimalno umarao DeRozan, da bi ga udvojili svaki put kad bi pomislio ući u sredinu. Obzirom da je Lowry na isti način isključio Parkera, odnosno da su bekovi Raptorsa ogromnu količinu energije potrošili na obranu, pretvorilo se ovo u playoff utakmicu sporog ritma u kojoj nitko nije briljirao u napadu, ali u kojoj su Biyombo i Scola energijom potpuno zasjenili Aldridgea i Duncana. Posebice je ovo bila utakmica u kojoj se jasno moglo shvatiti zašto Casey uporno starta sa Scolom umjesto Pattersonom, njegov IQ i iskustvo itekako su presudni u ovakvom tipu utakmica. Odličnim šutom s poludistance i stalnim kretanjem izvan reketa potpuno je anulirao Aldridgeov učinak u obrani, a u napadu se bez problema gurao na visokom postu dok su Spursi pokušavali nešto odigrati preko visokih obzirom da su im dva vanjska kreatora imala problema uhvatiti ritam.

Tek u završnici su živnuli, trebala im je specijalna izvedba smallball postave s Manuom umjesto Duncana da smanje minus, ali Raptorsi su do tada izgradili popriličnu prednost, tako da im se nije osvetilo što bez Carrolla ipak nemaju idealno rješenje za smallball četvorku.

Inače, iako Spursi imaju 4 poraza više u odnosu na Warriorse, nakon ovoga tjedna imaju čak bolju koš-razliku, što doslovno znači da u ovom trenutku imamo dvije povijesne momčadi koje su na putu da ostvare preko 70 pobjeda u sezoni, samo eto što zbog tog niza Warriorsa ove druge gotovo da nitko nije ni primjetio.

3. THUNDER

Konačno dobar tjedan, što zbog 4-0 scorea, a što zbog činjenice da se Donovan konačno skrasio na rotaciji koja funkcionira. Daleko od toga da igraju lijepo, ali barem si više ne pucaju u nogu suludim kombinacijama na parketu. Dakle, stvar je jednostavna, startna petorka je ista na startu i na kraju uz zamjenu Robersona s Waitersom koji je sada klasični šesti igrač, s gomilom minuta na raspolaganju na obje bočne pozicije. To je manje-više isto, povećano je tek opterećenje kako se rotacija skratila i kako su Singler i Morrow marginalizirani.

Najvažniji potez pak je rezanje minuta Kanteru kojega su koristili isključivo kao zamjenu za Adamsa, dakle bez onih nepotrebnih kombinacija s dva centra i bez forsiranja podjednake minutaže za oba centra. Jebiga, masno su platili nekoga da igra između 15 i 20 minuta, ali ako misle pobjeđivati, onda su dolari najmanje bitni. Još kad bi Donovan srezao poneku dodatnu minutu i njemu i Adamsu kako bi otvorio nešto prostora za postavu s Ibakom na petici uz Duranta na četvorci, stvari bi vjerojatno izgledale i bolje.

Također, ne bi bilo zgorega da imaju boljeg back-up playa od Augustina i da Collisonove minute kao back-up četvorka dobije McGary, odnosno da ih dio pripadne Durantu, ali i ovo je ogroman pomak. Klupa neće biti sjajna kako je izgledalo na papiru, ali sada barem više nije problem, a ima potencijala da bude i bolja.

Što se utakmica tiče, tu je bilo primjetno i kako se Durant nakon slabijeg tjedna vratio šuterskoj formi s početka sezone. Memphisu je tako ubacio 32 poena potrošivši 14 šuteva, a protiv Atlante su on, Russ i Ibaka gađali iz igre 56%. Za takva šuterska izdanja ni ovakvi solidni protivnici nisu imali lijeka, posebice Memphis koji nema odgovora na ovakav tip košarke. Hawski su solidno šutirali, ali ni približno dobro koliko bi trebali da nadoknade ogroman minus u skoku u koji su upali protiv Ibake i Adamsa, ali i Collisona i Kantera.

Preostale dvije pobjede stigle su protiv Jazza koje su tako skinuli 2 puta u 2 dana, odnosno već treći put ove sezone. Jazz ni ranije s Gobertom nije imao rješenja, tako da je OKC sada još lakše kontrolirao utakmicu igrajući čvrsto u obrani i oslanjajući se na Duranta i Westbrooka u napadu. KD u prvoj utakmici nije imao noge jer su večer ranije igrali u Atlanti, ali, iako je dao Jazzerima šansu promašivši niz napada u završnici, na kraju je zabio dva šuta kada je bilo najpotrebnije (Jazz je cijelu večer hvatao priključak, u završnici im se ukazala prilika kada je OKC stao igrati čekajući da Durant riješi stvar, ubacili su čak i par trica i podigli ritam, ali uzalud, trenutno jednostavno nemaju obranu na koju se mogu osloniti).

Dvije večeri kasnije pak slična priča, opet im je unutarnja linija iskontrolirala Favorsa, a KD i Russ su zabili svoje kada je trebalo za razliku od Burksa i Haywarda.

4. CAVS

Igrali su samo dvije utakmice, ali su barem na trenutak opet podsjetili za što su sposobni kada igraju na razini. Protiv Blazersa se nije činilo da će okrenuti stranicu, opet su se mučili uz previše Jamesa u izolacijama, s marginaliziranim Loveom. Došli su do pobjede nakon tri poraza, ali i dalje nisu izgledali kao momčad. I onda su protiv Orlanda okrenuli sezonu, odnosno barem su ostavili takav dojam.

Uz fenomenalno izdanje startera i dobre partije s klupe Thompsona i povratnika Shumperta udavili su Orlando koji u prve tri četvrtine ni jednom nije prošao 20 poena (zadnja je ionako bila revijalna obzirom da su Cavsi imali +40). Sa Shumpertom očito spremnim pomoći odmah, s Mozgovom koji je konačno pokazao znakove života, ali i s Irvingovim povratkom iza ugla, čini se da je kriza, barem privremeno, prošla.

5. CELTICS

Score od 2-1 i neutralna koš razlika nisu rezultati za hvaliti se, ali dojam je fantastičan, posebice kad uzmemo u obzir raspored. Dobro, pobjeda protiv Bullsa možda i nije razlog za hvaliti se obzirom da su limiti protivnika sve očitiji, ali način na koji su do nje došli, energijom u obrani, napadanjem obruča i dubinom rotacije (8 igrača preko 10 poena), bio je dokaz da su preskočili Chicago kvalitetom. Što je stvarno da se čovjek zamisli, tko je sličan razvoj situacije mogao predvidjeti na startu prošle sezone, posebice jer nikakvih značajnijih promjena na rosterima nije bilo u tom periodu (dodali su Celticsi dvojac Thomas-Crowder, ali, u skladu s pitanjem, tko je mogao predvidjeti ta dva imena toliko podići).

Uglavnom, Warriorsi su im stigli kao naručeni u ovom oslabljenjom izdanju, energetski su opet bili na razini, a uz to je i odličan plan igre pratio niz kvalitetnih individualnih partija. Ovo je utakmica koju su po svakoj logici morali dobiti, bez obzira što su Curry i Green snagom volje usmjeravali Warriorse prema pobjedi. Naime, Boston je propustio nekoliko šansi da zaključi stvar, a glavni razlog za poraz tako je, ironično, isti onaj faktor koji im omogućuje da igraju iznad očekivanja, a to je ogromno povjerenje koje trener ima u ovu momčad. Naime, Stevens u završnici (ili je bolje reći završnicama obzirom da je Boston profućkao i kraj regularnog dijela i prvi produžetak) uopće nije zvao posebne akcije, a i time-outove je čuvao za potrebe obrane, prepuštajući igračima slobodu koju i inače imaju u igri Bostona. Samo, pokazalo se to možda malo preoptimističnim izborom obzirom da su Sullinger i Thomas udavili loptu odlučivši se za solo pokušaje. A sve što je trebalo bilo je dobaciti je do Olynyka.

Nakon ovakve emocionalne i fizičke potrošnje za očekivati bi bilo da Celticsi izgube od Hornetsa sutradan, posebice jer su morali putovati. Ali, kako su i domaćini bili na drugoj večeri back-to-backa, opet je presudila raznovrsnost Bostona. Šteta što zbog konteksta nismo vidjeli bolja izdanja trenutno itekako razigranih momčadi, posebice domaćina – bila je ovo utakmica gdje se osjetilo da Hornetsima nedostaje Big Al, Boston bi puno teže branio perimetar da su imali takvu opciju u postu, ovako im je bilo relativno jednostavno Hornetse držati pod kontrolom, dok su sami istovremeno solidno ubacivali protiv njihove zone (opet odlična šuterska partija Bradleya).

6. RAPTORS

Prošli tjedan nisu uspjeli skinuti Warriorse igrajući run and gun, ali ovaj jesu Spurse igrajući kontroliranu košarku. I to bez dva programirana startera, oslanjajući se na playoff pristup (agresivna obrana, precizna egzekucija u napadu) i usku rotaciju od sedam igrača. Ako je itko do sada bio skeptičan, nakon ovakvih utakmica nema više razloga – Toronto je nakon lanjske očajne završnice sezone opet pronašao svoj put.

Najbolje od svega, istu razinu ozbiljnosti su prezentirali i protiv Bucksa, nije došlo do onog opuštanja tipičnog za mediokritetske momčadi, odradili su posao uz odlično vođenje s klupe. Casey ove godine iz nekog razloga (možda je u pitanju veća sloboda asistenata, tko će ga znati) puno više miksa i puno se ranije prilagođava, ovdje su odmah izvadili Scolu i Rossa kad su vidjeli da ne ide, a postava s Josephom i Pattersonom pokazala se neriješivom zagonetkom za Buckse.

Nakon treninga protiv Sixsersa ipak su razbili zube na Indiani. Spurse su uspjeli srediti bez Carrolla i Valanciunasa, ali ovdje se itekako osjetilo koliko im nedostaju. Nezgodan je ovo matchup zbog presinga kojega Pacersi rade na bekove, Lowry i DeRozan nisu mogli do reketa koliko su navikli, a uz to su i visoki Pacersa odradili odličan posao u skoku. Dodatna otežavajuća okolnost bila je što bez Carrolla nisu imali pravog čovjeka za Georgea, kao ni za smallball postavu, ali najluđe od svega, Pacersi su uredno upadali u rupu kad god bi na parketu bili samo s jednim visokim. Ono za što Toronto nije imao rješenje tako je bila dubina, odnosno nesposobnost da Allena i Hilla drže dalje od obruča s drugim postavama u kojima bi Scola ili Nogueira igrali centra, a Patterson stretch četvorku.

7. HORNETS

Opet odličan tjedan, uz spomenuti poraz od Bostona u kojem jednostavno nisu šutirali dovoljno dobro da sakriju činjenicu da igraju drugu večer back-to-backa (uvijek veći problem šuterskim momčadima od onih šljakerskih), odnosno da nemaju Big Ala u sredini da potroši koji napad i odmori ostatak momčadi, ostvarili su dvije odlične pobjede. Doduše, protiv momčadi koje su im baš idealan matchup, naime Miami i Memphis su ponajgore tricaške momčadi u ligi koje teško mogu kazniti zonu Hornetsa, a Memphis uz to ima i izuzetno tromu obranu koja ima ogromnih problema sa zatvaranjem ovoliko šutera.

Miami je defanzivno bolji, ali dobar dio njihovog učinka vezan je uz prvih mjesec dana sezone, uz odličnu igru klupe i smallball postave. Kako vrijeme prolazi, javljaju se i neke slabosti na perimetru, baš na strani bez lopte koja je uvijek bila problematična za Spoelstrine obrane, posebice suprotna korner trica. Također, ni njihove kombinacije visokih nisu baš pokretne za današnje standarde, tako da nije čudo kako su ih Hornetsi od početka do kraja zasuli tricama i tako potpuno kontrolirali utakmicu na oba kraja parketa.

A pobjeda protiv Grizlija bila je još jedna potvrda da Clifford u ovom trenutku nema konkurenta u trci za trenera godine, a ostvariti takav dojam pored ovoga što rade Vogel, Stevens, Skiles i Carlisle stvarno je posebno dostignuće. Sjajno je vodio utakmicu, razbio je ritam Memphisa ubacivši u igru Kaminskog i Hawesa direktno protiv Gasola i Randolpha, što se pokazalo ključnim potezom – ovaj dvojac imao je dovoljno dužine da izdrži u sredini, a istovremeno je izvukao dva teškaša Memphisa iz reketa, to njihova obrana nije mogla izdržati. Kad još dodamo da je Walker u ovom trenutku bolji all-round igrač od Conleya, što je ovdje i dokazao, sve je jasno.

8. PACERS

Tjedan su otvorili utakmicom protiv Warriorsa u kojoj nisu imali šanse, pokazalo se da su tek kopija, dobra kopija, ali ipak kopija. Ali, ostatak tjedna bio je solidan, dapače pobjede protiv direktnih protivnika Miamia i Toronta zlata vrijede u situaciji u kojoj im je napadački učinak počeo padati. Heat je imao znatno skraćenu rotaciju, držali su se u utakmici dok Indiana nije zaigrala smallball (iz respekta prema unutarnjoj liniji Heata su startali s dva visoka po već ustaljenom običaju). Čim se podigao ritam, Miami je počeo zaostajati i to usprkos lošoj večeri Pacersa s perimetra. Ubacili su samo 6 trica, ali o napadu Miamia sve govori to što im je i taj broj bio dovoljan da ih nadmaše, Heat je naime ubacio njih 5. Uz to, presing Pacersa je opet napravio svoje, Miami je skoro svaki peti napad bacio u bunar, uz takvu kontrolu lopte još su dobro i prošli.

Stil igre Indiane u obrani troši igrače, to je bilo vidljivo i protiv Pistonsa koji nisu trebali dubinu da dobiju utakmicu, nadmoćna partija startne petorke bila je dovoljna. Sve što im je trebalo bilo je nekoliko perioda u kojima se odličnoj obrani i fizičkoj nadmoći pridodao i vanjski šut, to Indiana u ovako prosječnom izdanju nije mogla pratiti.

Zato su protiv Toronta opet igrali u punoj brzini, izuzetna energetska partija visokih i klupa koja je iskoristili manjak opcija Raptorsa bili su dovoljni da tjedan završi pozitivnim dojmom.

9. CLIPPERS

Tjedan je rezultatski prošao solidno, ali dojam je i dalje skroman. Samo protiv Bucksa su izgledali kao oni stari raspucani Clippersi, udarna četvorka je funkcionirala kao u najboljim danima kada su bili poznati po tome da mlate slabije od sebe, njihova odlična napadačka partija previše je za obranu Bucksa.

Međutim, u tri preostale utakmice itekako su se namučili, Griffin i Jordan su doslovno rudarili pod koševima, a istovremeno je teško reći koliko su defanzivno napredovali jer su solidne rezultate na tom dijelu parketa ostvarili protiv redom ispodprosječnih napada.

Bullsi su udavili utakmicu i zaključali reket, protiv ovakve zonske obrane i ovakvog slabašnog napada igrati s Mbah A Mouteom pola utakmice na trojci besmisleno je, ali Clippersi su svejedno imali šansu kad su u završnici zaigrali s dodatnim bekom, odnosno dva dodatna šutera. Nisu je iskoristili jer su kasno upalili, a i jer su Bullsi u stanju ostvarivati najružnije pobjede u NBA.

Protiv Netsa se njihov dvojac pod košem opet nije naigrao, Young i Lopez bili su ravnopravni, dapače Lopez je odradio netipično sjajnu skakačku partiju i skokom u napadu držao je Netse u igri, iako je na kraju presudila kvaliteta vanjske linije Clippersa.

Protiv Pistonsa su se provukli, opet na račun odličnih poteza bekovskog dvojca kada je bilo najpotrebnije (možda im ne bi trebala herojstva u završnici da je Paul zabio standardnu kvotu, ali na njegovom kratkom šutu itekako se osjetilo koliko je Doc iscijedio jezgru na ovoj turneji po Istoku). Isto tako su mogli i izgubiti, a sama činjenica da su se toliko mučili protiv ovakvih osrednjih momčadi (Pistonsi su veći dio utakmice igrali s Tolliverom jer Ilyasova nije imao šanse protiv Griffina) jasno poručuje da su još uvijek daleko od razine koju su prezentirali prethodnih sezona.

10. HEAT

Kao što smo spomenuli, Hornetsi su ih totalno nadigrali, nisu imali rješenja ni u jednom smjeru, a Indiana ih je brzo apsolvirala čim su se prebacili na smallball postave. Dobra dio problema u ove dvije utakmice krio se u činjenici da njihova klupa više nije onako dobra kao na startu sezonu, Winslow počinje osjećati posljedice NBA ritma, a Johnson i McBob su usporeni ozljedama (protiv Indiane nisu ni zaigrali).

Srećom, spasili su tjedan naletjevši na dvije momčadi koje su u još goroj formi od njih. Memphis usprkos prebacivanju na smallball postavu nije imao dovoljan izbor igrača na boku da parira Heatu koji je sam sebi smetao igrajući s Whitesideom na startu prve i treće četvrtine protiv Memphisa koji je odjednom bio bez Z-Boa. Čim su se prilagodili u završnici i centra zamijenili Greenom, ostavili su Memphis u prašini.

Protiv Atlante su pak bili momčad koja mora nešto dokazati, odnosno osvetiti se za poraz od prije mjesec dana kada su ih Hawksi razbili u Miamiu. Teague je tamo radio s Dragićem što god je htio na pick & rollu, stoga je Miami upravo u tom segmentu odigrao puno bolju obranu, točnije nisu toliko izlazili s visokima prema perimetru radije birajući kampiranje u reketu. Uz to, Dragić je bio spreman za revanš, pratio je Teaguea kao rijetko kada, igrajući cijelu večer u sjajnom ritmu, a uz to je i Deng potpuno odsjekao Korvera. Uz nadmoćni skakački učinak koji protiv Hawksa ostvaruju svi, a kamoli momčad s ovakvim centarskim parom, to je bilo dovoljno.

Atlanta očito nije u formi, puno slabiji šut s perimetra zaštopao je njihov napadački krvotok, a očajan skok nepremostiva je prepreka, ali svejedno je ova utakmica pokazala da je Miami itekako sposoban odigrati kvalitetnu obranu kada su svi u elementu. Očito im treba posebna motivacija, tipa ovako agresivno nisu igrali od utakmice protiv Thundera, ali to se može iščitati kao potencijal da u playoffu budu bolji nego u regularnom dijelu. Ako do playoff dođu, jelte. A kad smo već kod playoffa, da sakrije slabost klupe Spoelstra je srezao rotaciju, praktički dao je povjerenje samo Greenu kao šestom igraču, a Hawksi trenutno nemaju ni to, obzirom da je Schroederova učinkovitost također žrtva slabijeg šuterskog izdanja cijele momčadi.

11. BULLS

Gibson je startao umjesto Mirotića protiv Celticsa, Butler je bio sjajan, ali obrana nije bila na razini, što je rezultat ritma kojega je Boston nametnuo tranzicijom, ali i konstantnim kretanjem kojim su stvarali pritisak na obruč zbog kojega su Bullsi napravili netipično previše grešaka u sredini obrane. Također, uglavnom solidna klupa nije bila ravna onoj Bostona.

Zato su protiv Clippersa sve nadoknadili, zauzdali su im unutarnju liniju, umrtvili utakmicu i natjerali da uzimaju gomilu skok-šuteva koje ovi nisu mogli ubaciti ni slučajno, što je dovelo do toga da su Bullsi došli do pobjede usprkos tome što su gađali s 36% iz igre. Kako pobjeđuju s takvim učinkom, to znaju samo oni.

A gadna je bila i pobjeda protiv Pelicansa, opet su držali protivnika pod kontrolom obranom. Užasni napad je živnuo, apsurda li, tek u završnici kada je Brooks uzeo stvar u svoje ruke kao kreator iz pick & rolla. Rose je za to vrijeme igrao beka-šutera kojega je Eric Gordon “čuvao” udaljen 7 metara, a pod košem je ključne minute odradio rezervni dvojac Mirotić-Noah. U samoj završnici Hoiberg je na parket čak poslao omraženu kombinaciju Gasol-Noah, dakle ovdje su stvari sve luđe iz utakmice u utakmicu (inače, od 14 pobjeda Bullsa, 12 ih je ostvareno s 6 ili manje poena razlike, dakle gotove svaka stane u dva posjeda – možda ne igraju lijepo, ali karakter ih očito ne napušta).

Ajde, protiv Sixersa su se i oni malo raspucali i rastrčali. Šteta što do kraja sezone s njima imaju još samo dva susreta.

12. PISTONS

Protiv Memphisa su naišli na sebi ravnoga što se mišića tiče, Z-Bo i Gasol su neutralizirali Drummonda, a ostatak momčadi nije ubacio dovoljno trica da se odvoji protiv itekako ranjivog protivnika. U završnici su radili grešku za greškom u napadu, na kraju su izgubili onako kako su izgubili. Slučajno, ali da su mrvicu pametnije odigrali nekoliko zadnjih posjeda umjesto da su ih bacili u bunar, ne bi im slučaj presuđivao.

Sixerse su riješili u 12 minuta, to je bilo lagano zagrijavanje za sjajnu partiju koju su odradili protiv Pacersa. Obrana im je bila veličanstvena, Morris i KCP sjajno su odvojili Georgea i Hilla od ostatka momčadi (to kako su oni u stanju ponekad odigrati obranu na perimetru bitan je razlog zašto Detroit ima top 5 obranu, malo koja momčad u ligi ima dva potencijalna iznadprosječna bočna stopera), nakrcali su reket i u takvom odnosu snaga Pacersi nisu imali dovoljno rješenja. Kad su još počele upadati trice, stvar je bila gotova. Možda najbolja partija sezone i nekakva gornja granica do koje mogu ići.

E, zato smo protiv Clippersa gledali nešto bitno drugačije. Mučili su se s matchup zonom protiv Clippersa, na preuzimanjima su uredno bili kažnjavani, a KCP je plivao u pokušajima da prati Redicka (odličan je defanzivac na lopti i istrčavanju, ali umjetnost trčanja za igračima bez lopte još nije savladao). To što su imali šansu na kraju dobiti utakmicu usprkos tome što nisu briljirali defanzivno, dovoljno govori koliko je ovo solidna momčad i da ovaj uvodni dojam neće samo tako ispariti.

13. HAWKS

Tjedan su otvorili napucavanjem protiv Mavsa u kojem su usprkos za dvije klase boljoj šuterskoj partiji zamalo izgubili jer nisu bili u stanju držati Zazu pod kontrolom (od svih rečenica koje smo mogli napisati o njihovim skakačkim problemima, ova je valjda najslikovitija).

Protiv Thundera i Spursa nisu imali šanse, jednostavno u ovom trenutku nisu u tom rangu, a vjerojatno više nikada neće ni biti s ovom jezgrom. A taj napadački pad učinka najbolje se očituje u Korverovim brojkama, čovjek danas gađa tricu s 40% i kao takav bi bio od koristi svakoj momčadi u ligi, ali to je za 10% manje nego lani, što je očito prevelik problem. Bez lanjskog Korvera, nema ni lanjskih Hawksa.

Protiv Thundera su izgledali kao Orlando, s Horfordom i Milsapom kao stretch opcijama koje imaju problema s ulaskom u reket, uz to nemaju fleksibilnost na kakvu su računali kada su dovodili Splittera, a ni povratak Bazemorea u šutersku formu s početka sezone ne može maskirati slabašnu rotaciju na boku i uopće puno manje produktivnu klupu (iako su uzorci izmjena uglavnom isti kao lani, uvijek se trude imati 2 ili 3 startera uz nekoliko rezervi).

Spursi su bolji na svim razinama, to je očito, ali najveća razlika je učinkovitost u obrani. Naime, kada se priča o ovim franšizama uglavnom se zadržava na pokretnom napadu kojega su Hawksi dobrim dijelom kopirali od Spursa (ako se može govoriti o kopiranju obzirom da je Bud zaslužan za original), štoviše još ga nadograđuju sve više igrajući s 5 vani formacijom, ali defanzivno između ovih momčadi sličnosti su minimalne. Spursi brane iz zone, Hakwsi gomilaju igrače na lopti, a to nije samo sistemska stvar već i kontekstualna – Spursi imaju iznadprosječnu dužinu na svim pozicijama osim jedinice, Hawksi su pak na svim pozicijama kratki i to moraju nadoknađivati aktivnošću.

Uglavnom, tjedan ne bi bio toliko depresivan da su nekako dobili Miami doma. Međutim, Heat ih je nadigrao na sličan način kao ove dvije elitne momčadi, kontrolirali su obranu, a i u napadu su uglavnom dolazili do solidnih prilika na obruču i kroz skok. Kako sada stvari stoje, ove do jučer neprikosnovene playoff momčadi na neki način su razigravale za osmo mjesto – kako je krenulo, ne bi nikakvo čudo bilo da jedna od njih završi u lutriji.

14. MAGIC

Za početak tjedan imali su zagrijavanje protiv Denvera, njihova obrana bila je previše za aktivnu družinu iz Colorada. Dvoboj sa Sunsima je bio interesantan zbog bitki stretch postava, Leuer i Teletović dobili su Vučevića i Nicholsona, a pomogli su i bolji bekovi i bolja obrana.

Nakon ovog poraza očekivao bi od Orlanda da zapne protiv Cavsa, ali naletjeli su na momčad koja je samoj sebi nešto trebala dokazati, što je dovelo do takvog gaženja da je Gordon dobio 30 minuta, a Hezonja 20. Zato su se iskalili na Netsima, sve su riješili već u trećoj četvrtini, obrana i stretch postave bili su previše za skromnog protivnika protiv kojega je Hez opet dobio 20 minuta kao dokaz da nije bilo gusto.

Uglavnom, stil igre kojega njeguju garantira im dobre rezultate protiv slabijih momčadi, protiv boljih će gubiti jer jednostavno ne mogu dovoljno ubaciti, zato je ključno kako će prolaziti u dvobojima s vlastitom klasom kao što je Phoenix, tu broj kikseva moraju smanjiti na minimum ako misle u playoff.

15. JAZZ

Imali su brutalan tjedan, samo oni i Memphis igrali su 5 utakmica, a obrana bez Goberta im tone, imaju 2-5 score dok pokušavaju preživjeti. Kingsi su ih sredili bez većih problema jer je Cousins dobio direktni dvoboj s Favorsom, primili su gomilu poena u sredini, a jednostavno nemaju napad koji to može pratiti.

Ajde, odmorili su se protiv Knicksa koje su pregazili u prvoj četvrtini, Favors je radio što god je poželio u reketu, ali nije im to previše pomoglo u dvije utakmice protiv Thundera. Em ovi imaju bolju rotaciju pod košem, em imaju dva igrača na perimetru za koje Jazz nema rješenja. U uzvratnoj utakmici Snyder je mijenjao startnu petorku, ubacio je Burkea kao playa umjesto Netoa kako bi imao malo veće tijelo na Westbrooku, ali usprkos svom trudu i još jednoj dobroj partiji, jednostavno nisu mogli braniti kada je bilo potrebno, a ni zabiti. Ako ništa drugo, mogu se tješiti da bi s Gobertom valjda barem jednu od ove dvije utakmice okrenuli u svoju korist.

Protiv Spursa su zato odmah izvjesili bijelu zastavu, druga večer back-to-backa i peta utakmica u sedam dana bila je previše za ovaj stanjeni i još uvijek mladi roster, a Spursi su ih sa zadovoljstvom rasturili, uništivši im i koš-razliku tako da više ne mogu pričati kako su bolji nego što im score kazuje.

7 thoughts on “POWER RANKINGS, WEEK 7. (PART ONE)

  1. Gee kad bi doslo do eventualnog trade-a Cousinsa sta mislis s cime bi se zadovoljili Kingsi koliko vidim u igri su Boston Heat i Bullsi ? I ova zamjena Hassan Dwight o kojoj se govori

  2. Pa neznam, ja kao momcadi koje mogu sastavit kvalitetan paket vidim samo Orlando i Boston…(paket koji moze privuc Sacramento)

  3. Gee, koliko para bi dao za DeRozana s obzirom na rast capa?

    Augustin je pogano dobar back up plej, ali pod uvjetom da mu daš loptu nek se igra. Inače je obično preplaćeno govno.

    Prvi put zadnji 5 godina sam sretan s porazima Pistonsa. Izgubiti od Memphisa s centra, od Clippersa zbog pogrešne rotacije su stvari koje su popravljive i rekao bi normalne za momčad koja ima dva startera na velikoj minutaži koji su do jučer bili igrači s klupe, pa još su glavni igrači under 25 godina i za kraj im je ovo prva godina zajedničkog igranja.
    Ovo za Popea si pogodio 100% u sridu, no veseli me njegovo zalaganje pogotovo kada drži protivničkom razigravača i još mi se čini kao jedan od najbržih igrača loge kada leta u kontru.

  4. Ni centa 🙂

    Sviđa mi se kako igra obranu, ali vjerojatno nabija cijenu. Kako god, obzirom na kontekst, a i da dvojki uvijek nedostaje, netko bi mu mogao dati i max, podnošljivo bi bilo ići između 15 do 20% capa, dakle nekih 18 milja max

    Augustin je klasični combo koji može igrati samo visoki pick & roll koji po mogućnosti završava njegovim šutem, sve drugo mu je ispod prosjeka

  5. Očekiva sam da ne bi dinara dao za njega 🙂
    Meni je više nego dobar u ovaj roli niže, još da tricu dobaci do 30% ne bi bilo loše

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *