POWER RANKINGS, WEEK 7. (PART TWO)

16. MAVS

Tjedan za zaborav, tek jedna dobra četvrtina protiv Sunsa dovoljna za pobjedu i puno natezanja. Hawksi su ih nadigrali, pokazali se se kao bolja momčad finese, posebice jer Dallas obrambeno nema rješenja za njihovu stretch formaciju, ali ostali su igri zahvaljujući borbi pod obručima. Protiv Wizardsa su bili bez Williamsa (ništa ozbiljno, nisu gležnjevi), ali definitivno im je nedostajao startni play da se suprostavi Wallu. Bez njega nisu mogli uhvatiti ritam, dobili su tek dobru partiju od Matthewsa kojega su Wizardsi uglavnom ignorirali na perimetru pokušavajući preživjeti rotirajući trojac Sessions-Neal-Temple umjesto ozljeđenog Beala. Uglavnom, Mavsi su za razliku od nedavnog međusobnog dvoboja ovdje nadigrani, praktički do zraka su došli tek u završnici kada su Dirka okružili s 4 beka.

Protiv Sunsa su dobili Williamsa nazad, odigrali su kvalitetnu partiju, maksimalno koristeći slabosti klupe protivnika koji se opet traži, sada vraćanjem Chandlera u rotaciju (Hornacek je ekspresno odustao od dvojca Leuer-Teletović, ovdje im nije dao ni sekunde zajedno iako su imali povoljan matchup protiv Dirka i Zaze).

17. SUNS

Toplo-hladno tjedan kao i sezona uostalom, a dobar dio tih oscilacija baziran je ne samo na skromnom talentu, već i na konstantnom miksanju rotacija. Koje donosi i gomilu dobroga, ali ima i loših posljedica, posebice kada se odigra na pogrešne kombinacije. Orlando im je bio protivnik po mjeri, momčad koja nema toliko opasne bekove koji bi izmorili Bledsoea i Knighta, a uz to igraju sličnim stilom, preferiraju obranu i, posebice u ovom periodu, stretch postave. Takav je trebao biti i Portland, momčad koju su na startu sezone dobili dva puta lakoćom, ali ovaj put je stigla osveta. Ništa od one bekovske dominacije, dapače Lillard i McCollum su sada bili ti koji su kontrolirali utakmicu, a posebice treba istaknuti energičnu McCollumovu partiju koja je dobrim dijelom zaslužna za povijesno lošu Knightovu partiju (koja je bila očiti primjer zašto je oko njega u roli nositelja teško graditi ozbiljnu momčad, takve oscilacije su ubitačne). Pokušao je Hornacek u završnici stići Portland posezanjem za smallball postavom, ali ni Warren ni Booker nisu bili rješenja, a sigurno to nije bio ni Price.

Nakon takve ispodprosječna partije bilo je vrijeme za jednu dobru, a tu su im kao naručeni došli Wolvesi koji trenutno prolaze kroz vlastitu krizu identiteta. Vratio se Chandler u rotaciju tako da su brzo odustali od stretch postave s dva visoka šutera, što ovdje nije bio problem obzirom da Wolvesi uglavnom na parketu drže dva centra koji igraju na laktu. Sad će biti zanimljivo pratiti kako će Hornacek miksati jer ima dovoljno opcija, bitno će biti pravilno procijeniti kada posegnuti za kojom. Igrati po defaultu s Chandlerom i Lenom 48 minuta nije nužno, isto kao što nije nužno rotirati samo Leuera i Teletovića na četvorci bez doprinosa Warrena ili Tuckera kojim se otvaraju minute za Bookera.

Prvi pravi test baš i nije prošao dobro, dosta krute rotacije koštale su ih poraza protiv Dallasa, Carlisleov uzorak izmjena pokazao se prevelikom preprekom. Smallball postava je bila ok, ali s Chandlerom koji je trenutno daleko od potrebne forme na parketu nisu funkcionirali, posebice defanzivno gdje su on i Teletović curili na sve strane protiv pokretnog napada Dallasa koji se vrti isključivo u 4 vani formaciji. Leuer i Teletović ne bi ovdje bili od ništa veće koristi obrambeno, ali napadački bi mogli pratiti Dallas bez upadanja u rupe koje je kasnije teško stići.

18. BLAZERS

Odigrali su odličnu partiju protiv Cavsa (ovdje su imali sreće igrati protiv one kilave verzije prije nego su LeBron i društvo odlučili zaigrati šampionsku obranu), Lillard i McCollum su rešetali s perimetra i da je James igrao na slabijoj razini vjerojatno bi uzeli pobjedu. Protiv Sunsa takvu priliku nisu propustili, u puno lakšem dvoboju u kojem ni jedna momčad nije previše marila za defanzivne postave odvojili su se kada su zaigrali s Aminuom na četvorci i Crabbeom na trojci. Phoenix za to nije imao rješenja, energetski su ovo mogli pratiti samo smallball postavom koja pak nije ni približno ofenzivno potentna.

Puno zanimljivije je bilo protiv Knicksa, gdje su izgubili jer ni ovaj put nisu mogli zaustaviti ni jedan pokušaj protivnika u završnici. Izgledali su za klasu bolje na startu utakmice, ali kako su se Knicksi prilagođavali razlika se smanjivala, dapače u završnici su Knicksi čak igrali i bolje. Nije pomogla ni smallball postava s Aminuom i Crabbeom, s usporenim Lillardom nisu mogli zabiti dovoljno da sakriju rupe u obrani.

Zato su im Pelicansi stigli kao naručeni, protivnik je ovo koji ne može odraditi ozbiljan pritisak na njihove bekove i to je presudilo, dok su s druge strane Blazersi imali dovoljno aktivnih tijela za držati Davisa pod kontrolom.

19. GRIZZLIES

Koliko je ovdje ozbiljno dovoljno govori to što su pored živog Randolpha posegnuli za smallball postavom (a to nešto i govori o tome kakvu sezonu igra Z-Bo, lani od granične all-star razine, danas do penzije). Thunder ih je razbio, Memphis više nema što raditi u ovom dvobojima u kojima Durant praktički ima šuterski trening (nepovratno su prošli dani kada ga je Allen mogao usporiti), opet su doživjeli jedan od onih poraza koji uništava koš-razliku i zbog kojega je jasno da su puno lošiji nego što to poručuje score baziran na pobjedama u gustim završnicama.

Kao što je bila ona protiv Pistonsa. Detroit je momčad po njihovom ukusu, ostali su u egalu jer se igralo na snagu i zaštitu reketa, a tu je Z-Bo old school partijom pokazao da u povoljnom kontekstu još uvijek ima nešto za ponuditi. S tim da im je igrač odluke ipak bio Barnes koji je na jednu večer inspiraciju crpio iz šuteva Stepha Currya.

Realnost je pak zakucala na vrata već protiv Hornetsa, gdje se potvrdilo koliki im problem predstavlja stretch košarka, takve postave s ovakvim Allenom i Randolphom ne mogu braniti ni pod razno. Uglavnom, ne moraš na prsima imati natpis Warriors ili Thunder da bi ih šamarao, dovoljno je biti u stanju izazvati njihov manjak fleksibilnosti s grit & grind postavom vidljiv u oba smjera. S tim da je ovdje još jednom očit bio i problem Conleya koji više ne igra obranu. Istina, svi oko njega su oslabili, ali i on kao da je usporio, što zove na oprez oko njegovog budućeg ugovora. Sitni playevi koji nisu elitni talenti ne stare dobro, a Conley će tražiti bliz maxa u 29-oj godini, to je ogroman rizik za Memphis.

Uglavnom, Heat im je bio protivnik po mjeri zbog spore igre i formacije s dva visoka, ali ovdje se Joerger o kojem se već priča kao o bivšem odlučio za promjene, posjeo je Z-Boa na klupu i vratio se smallballu s Barnesom. Miami je u početku imao problema s ovom formacijom, ali do kraja su se prilagodili, sami su jahali Bosha na centru okruženog vanjskima i Memphis je i u ovakvom dvoboju ostao kratak.

Srećom, Wizardsi nemaju taj luksuz prilagodbe, nisu imali rješenja za miks smallballa i grit & grinda s klupe, obje postave Memphisa bile su dominantne. Sad još samo moraju smisliti kako da igraju dva puta tjedno s Wizardsima.

20. ROCKETS

Još jedan tjedan za zaborav. Protiv Netsa je obrana opet bila sramotna, nije pomoglo ni što je klupa pružila suludo efikasne šuterske partije, jednostavno Lopez i Young su lakoćom dolazili do poena na obruču. I oni su donekle popravili dojam protiv Wizardsa koji nemaju toliko efikasne strijelce u postu, izvukavši se na račun dobrih partija Hardena i Beverleya s perimetra (i to bez Arize). Protiv Lakersa slična priča, protivnik koji ne može kazniti slabosti zadnje linije i protiv kojega su mogli igrati run and gun, pri tome graditi formu gomili igrača koji muku muče s trčanjem.

Ali, protiv Nuggetsa su sve slabosti opet došle na naplatu, manjak energije u Denveru ne prolazi, a rupu pod košem dodatno je naglasio izostanak Capele, Jones ni pod razno nije mogao držati Farieda dalje od skokova u napadu, a Motiejunas je daleko od razine potrebne za igrati back-up peticu.

21. WOLVES

Momčad nepotrebno pada u depresiju, rezultatski ne prolaze najbolje u zadnje vrijeme, ali nije da nemaju prostora za napredak. Zamalo su izgubili i od Lakersa koji su ih iznenadili odjednom kvalitetnom klupom, ali ih je izvukao Martin s retro nastupom u kojem je ukrcao 37 poena. Bacilo je ovo LaVinea u sjenu, sljedeću utakmicu su jahali isti recept iako nije bilo povrata, izgubili su od Denvera jer se Martin ovaj put napromašivao, ali valjda je trenutno važnije držati njega u izlogu za eventualni trade nego razigravati LaVinea. Kao što smo rekli, problem nisu rezultati, već govor tijela, očito se u klince uvukla nervoza, što je bilo očito po nastupu protiv Denvera koji je ih nadskakao i pretrčao. A ima i nešto u vodstvu s klupe, recimo Mitchell je pokušao iščupati i ovu pobjedu pa je iz nekog razloga na parket poslao Princea kao smallball četvorku.

Sunsi su ih pak pregazili, opet je LaVine imao smanjenu minutažu iako je na kraju skoro sam prestigao prednost Sunsa novom odličnom šuterskom epizodom. Ostaje se nadati da će netko što prije posegnuti za Martinom jer davati njemu 20 lopti po utakmici pored ovakve gomile potencijalnih asova stvarno postaje blesavo. On je na ovom rosteru totalno beskoristan za razliku od KG-a, pa i Millera, trpati mogu mnogi i time više šteti nego koristi. Uostalom, nije slučajno LaVineovim povratkom u ulogu šestog igrača i instaliranjem Martina u petorku uslijedilo ovih 1-6. Zach može trpati u combo roli i to im dobro dođe s klupe, ali, što je važnije, razvijati njega i Rubia kao par (kao da bi LaVine bio manje opasan kao sekundarni kreator), ili imati potentnog back-up playa? Uostalom, pogledajte samo kako je Stotts riješio taj problem, McCollum je back-up play, ali svejedno mu ne pada na pamet držati ga razdvojenog od Lillarda osim u situacijama kada odmaraju.

22. KINGS

Ova njihova smallball postava rastura, Cousins ima prostora za dominirati i pravo je čudo da je Karlu trebalo ovoliko vremena da instalira rotaciju kakvu je vjerojatno želio od starta (valjda su porazi trebali isfrustrirati Cousinsa do te mjere da opet pristane igrati peticu). Uglavnom, sada imaju i idealnu rotaciju od 8 ljudi, bez onog nepotrebnog gubitka vremena na startu prve i treće četvrtine uz dodatnog visokog, tako da su Jazz bez Goberta pomeli s parketa, Cousins ih je ubio u reketu direktno preko Favorsa.

Istu stvar su ponovili i s Knicksima, Cousins je radio što je htio i zabijao je na sve moguće načine. Karl je ne samo pronašao odličnu petorku, već je maksimalno srezao i rotaciju, očito mogu igrati ozbiljno samo kada su maksimalno u pogonu, što je potvrdila i završnica protiv Knicksa kada su se skoro upucali u nogu jer su prestali igrati i onaj minimum obrane koji su inače u stanju pružiti.

23. WIZARDS

Vratio im se Gortat, ali to im protiv raspucanih Rocketsa nije previše pomoglo, a onda su ostali bez Beala koji će u svom stilu pauzirati mjesec dana, opet zbog problematične noge. Dakle, ostali su s 4 NBA igrača u rotaciji, jednim funkcionalnim visokim i pravo je čudo da su izvukli pobjedu u tri preostale utakmice. A mogli su i dvije da su Pelicansi imali malo slabiju šutersku večer protiv njihove zone jer su i sami ubacivali hrpu trica protiv nepostojećeg pritiska protivnika. Dallas su skinuli, Gortat je držao Zazu pod kontrolom, a Dirk je opet pokazao da ima problema s ovim bržim čuvarima poput Dudleya koji nisu klasične četvorke i ne igraju na snagu, već aktivnošću spriječavaju da uopće primi loptu i ima vremena za skok-šut.

Wall je u ovom periodu bio odličan, a jedna njegova lošija partija protiv Memphisa ujedno je značila i poraz. U ovakvoj situaciji Beal bi im sjajno došao, ovako je pokretnija obrana Memphisa u kombinaciji s povremenim postavama s dva visoka bila previše za stanje u kojem se trenutno nalaze.

24. KNICKS

U dvije utakmice za redom uništeni su u reketu, prvo od Favorsa, zatim i od Cousinsa, toliko o obrambenim temeljima koje grade. Protiv Jazza nisu ni bili u utakmici, raspoloženi Hayward u vanjskoj liniji uz sve probleme u sredini bio je previše za njihovu obranu, dok su protiv Kingsa održavali tračak nade, prije svega zbog dobre Melove partije u kojoj je ovaj nakon dugo vremena napadao obruč veći dio večeri. Međutim, Porzingis igra sve slabije kako liga ima sve više podataka o tome kako ga treba braniti (tipa, držati ga dalje od napadačkog skoka što su svi propuštali prvih mjesec dana), Afflalo je također prestao biti opasnost iz post-upa čim su shvatili da i dalje može zabiti ako ga ostaviš da se namješta 1 na 1 bez pritiska, tako da uz probleme u obrani sada imaju i taj da se odjednom muče zabiti.

Stoga je došlo i do određenih pomaka, naime Fisher je čak malo i ubrzao igru, odnosno počeo je koristiti i Mela na četvorci u dužim šihtama. Zemljo, otvori se. I ne samo da je stao na ovim kozmetičkim zahvatima, Fisher je protiv Blazersa čak i trenirao, dapače moglo bi se reći da je pravovremenim prilagodbama usmjerio utakmicu u smjeru pobjede. Naime, na startu utakmice Knicksi nisu imali nikakve šanse s Calderonom i Lopezom braniti Lillarda i Plumleea u pick & rollu, tako da je ubrzo šansu dobio Galloway koji je u toj roli odradio veći dio večeri, a imali smo prilike gledati i Porzingisa i O’Quinna na petici kao pokretnije centre u obrani, ali i centre s rasponom na šutu u napadu. Time su dobili nešto prostora za iskoristiti već opjevane slabosti Blazersa u zadnjoj liniji, a još više su ga dobili s kombinacijom Anthonya i Williamsa na četvorci. Potonji je imao dobru šutersku večer koja je idealno nadopunila ono što su pokušavali, a od svih dobrih poteza možda najbolji je bio stavljanje Thomasa na Lillarda. Upravo njegova obrana na playu Blazersa okrenula je ritam utakmice i dali Knicksima šansu da u završnici ukradu pobjedu na način koji je do ove večeri bio nezamisliv. Pa da vidimo može li Fisher nastaviti graditi na uzorku ove utakmice ili ćemo opet gledati isključivo velike unutarnje linije i spore bekove.

25. BUCKS

Odigrali su solidnu partiju protiv Clippersa, ali obrana koju trenutno igraju ipak nije dorasla tako kvalitetnom pick & roll napadu koji uz to ima višak opcija na strani bez lopte. Protiv Raptorsa su odigrali nešto bolje defanzivno, ali što im to vrijedi kada nisu mogli zabiti niti kada je Scola bio na parketu. Uglavnom, totalna depresija, iz utakmice u utakmicu postaje jasno da jednostavno nisu dovoljno dobri, a onda im se zalomi večer u kojoj prekinu povijesni niz Warriorsa. Koji nisu imali energije pratiti rastrčane Buckse, imali su povremene šuterske bljeskove, ali ne i dubinu za odigrati 48 minuta protiv napaljenog protivnika.

Ključni posao su napravili Giannis i MCW napadajući s loptom, Giannis je nakon niza utakmica u kojima su se starteri izmjenjivali u roli slashera ovdje bio de facto playmaker, a kada bi se on umorio stvar bi u ruke uzeo Carter-Williams. Uglavnom, obojica su odlično igrali u visokom ritmu tako da se postavlja pitanje zašto Kidd uporno inzistira na postavljenim napadima koje ionako ne mogu riješiti jer nemaju šut. Ne znam, možda je stvar u tome da su Warriorsi ovdje igrali svoju igru, ali jednostavno nisu imali dovoljno za izaći kao pobjednici, ali Bucksi su u bržem ritmu i tranziciji barem prema naprijed izgledali skroz solidno. U obrani su pak ostavljali otvorene šuteve u svom stilu, igrali su energično, ali neprecizno, najveća razlika je bila u tome što su Warriorsi bili toliko umorni da im je skoro svaki pokušaj bio kratak. Da je raspored bio povoljniji, Steph i Draymond bi ih uništili na pick & rollu, u to uopće nema sumnje.

26. PELICANS

Imali su sreće protiv Wizardsa, dobili su desetkovanog i umornog protivnika za kojega im je opet trebalo napucavanje u samoj završnici da se provuku (Evans 5 trica). Protiv Bullsa su se držali do same završnice, a onda nisu mogli braniti Brooksa u pick & rollu, što reći još o njihovoj obrani osim da bi stvarno možda najpametnije bilo da krenu u tradeove i po Simmonsa kako bi Davis imao barem jednog iznadprosječnog suigrača uz sebe idućih 5 godina. Opet su dobro otvorili utakmicu, izgledalo je da Bullsi ne mogu pratiti lakoću kojom ubacuju poene, a onda je došlo do novog nevjerojatnog pada u završnici druge četvrtine iako su na parketu imali sasvim drugačiju postavu s centrom (slično im se dogodilo i protiv Bostona nekoliko dana ranije sa smallball petorkom). Iz takvog stanja se više nisu vratili, dijelom je za to odgovoran i raspored koji im je donio putovanje u Chicago na drugoj večeri back-to-backa, ali govori to nešto i o kemiji i karakteru trenutno unutar momčadi.

Protiv Blazersa opet ista priča, pad u drugoj četvrtini, opet s novom postavom, upali su taman u rupu da se istroše do završnice u pokušajima stizanja. Blazersi su bili previše ubojiti s perimetra za momčad bez stopera na vanjskim pozicijama, a nije pomoglo ni što su uz solidne partije Evansa i Davisa dobili još jedan dokaz da Holiday polako hvata ozbiljnu formu. Gentry još traži dobitnu kombinaciju, a dok on preslaguje rotacije iz večeri u večer, razbijajući tako bilo kakvu pomisao o konstanti, momčad mu je upravo izgubila 12 od 13 gostovanja ove sezone.

27. NUGGETS

Još jedan razigrani trener je Mike Malone, on miksa svako malo u potrazi za nečim što bi momčadi dalo poticaj, iako mu protiv Orlanda baš i nije trebao Hickson pored svih drugih opcija. Nezadovoljan igrom visokih u ovoj utakmici gdje je Orlando bez većih problema iskontrolirao reket, protiv Wolvesa je jahao petorku s Fariedom na centru okruženim četvoricom vanjskih, Wolvesi se tu nisu najbolje snašli. Ostali su bez Mudiaya koji je uganuo gležanj, ali Malone kao da je to jedva dočekao jer sada može Nelsona imati veći dio večeri na parketu, a uz to Harris je aktivniji defanzivac od rookiea. Uglavnom, Malone je totalno fokusiran na svoj posao, pokušat će plivati dok god im to situacija dopušta iako su novi nizovi poput onog nedavnog od 0-8 neizbježni.

Igrali su još protiv Rocketsa, veteranska trojka Nelson-Gallo-Faried odjednom je donijela ozbiljnost, element koji je protiv ovogodišnjih Rocketsa često jedino što ti treba.

28. NETS

Bogdanović kao da živi za tekme protiv Houstona, odigrao je drugu najbolju partiju ove sezone opet protiv Hardena, a njegova šuterska rola uz igru visokih bila je previše za Rocketse. Još jednu pobjedu su ostvarili protiv Sixersa, nisu mogli računati na Lopeza koji je cijelu večer imao probleme s osobnima, ali dobili su dobru šutersku večer od Bargnania s klupe, čak je i on za ovakvu obranu Sixersa previše.

Protiv Clippersa i Magica nisu imali realne šanse, pojavili su se na poslu posebice protiv prvih, ali Paul i Redick su ipak bili previše. Orlando je nakon par poraza trebao ovu pobjedu i nije im padalo na pamet dovesti je u pitanje.

29. LAKERS

Potez s Russellom i Randleom kao podizačima energije s klupe nije bio loš, pokazali su da imaju puls s ovim rasporedom, barem u napadu. I to protiv Wolvesa gdje su upravo klinci vukli do produžetka. U preostale dvije utakmice Russell je opet startao zbog ozljede Clarksona, tako da oslabljeni nisu imali šanse. I Spursi i Rocketsi su ih pregazili, ovaj put nije bio bitan ni Bryantov šut (koji je sve bolji u zadnje vrijeme), ni nešto drugo, već samo ta katastrofalna obrana.

30. SIXERS

Pričamo o povijesti kad su Warriorsi (i Spursi) u pitanju, ali koliko su povijesni Sixersi, da je li je ovo najgora momčad ikada? Ostanu li na ovoj prosječnoj koš-razlici do kraja, završili bi sa scoreom 9-73, čime bi izjednačili najgori score svih vremena kojega drže također Sixersi, generacija 1973.

Uglavnom, četiri nova poraza su skupili i u ovom tjednu, usprkos solidnoj partiji Okafora nisu imali dovoljno za skinuti Netse, protiv Raptorsa su izgubili utakmicu nakon prve četvrtine, a i Bullsi su preko njih pokazali da mogu šutirati i nešto drugo osim cigli. Ipak, vrhunac tjedna bio je partija protiv Pistonsa, tu su čak i dobili dvije četvrtine jer ipak je u pitanju Detroit, ali usprkos tome nisu bili ni blizu (zadnja je bila revijalna). Ono zanimljivo – Dre je protiv Okafora uhvatio čak 11 skokova u napadu, dok je Jahlil u 30 minuta na parketu skupio 3 defanzivna skoka, što su teritoriji Damjana Rudeža. Koliko god im napad bio slab, obrana im je još gora i to je onaj za sada najfascinantniji aspekt ove sezone.

Btw, Okafor je trenutno na 45 popijenih banana u 24 utakmice (ima 1.5 blokadu po utakmici, a prima ih 1.9 po tekmi), što nije grozno, a i McConnell se raspucao, ima već 7 pokušaja s linije slobodnih u 674 minute na parketu.

10 thoughts on “POWER RANKINGS, WEEK 7. (PART TWO)

  1. Vidim da se LaVin sve vise provlaci kroz postove i misli (narocito od pitanja citalaca da li je on buduci: Grin, Vestbruk ili sta god)…
    Meni je on pak natprosecno odbojan igrac koji, kako si i ranije pisao, nema pojma o kosarci. Uzima suteve preko ruke, pregled igre ne postoji, u odbrani ni priblizno ne koristi svoje fizikalije, kosarkaski iq krajnje upitan…Razumem ja da je ovo eksperiment, pokusaj davanja njemu lopte u ruke da kreira i uci se, ali je igra druge postave ‘Sote horor.
    S druge strane, slazem se, ima meku ruku i atletiku da bude i dalje vrhunski prospekt. I bek sa sutom i atletikom jeste uvek catchy, uvek interesantan. Ali kada, po tvom misljenju, ce prestati biti prospekt i postati pravi kosarkas?

  2. @ geronimo – meni je Lavine zakon, većina toga što si rekao stoji (ne i ovo s IQ-om, netko tko ne kuži košarku ne igra onako u tranziciji), ali nekad mi takav hakler legne samo tako, uživam ga gledat i opasno se približio Kembi na listi combo-majstora (Jamala i Bibbya nadmašit neće nikada u srcu)

    (kažeš “igra druge postave je horor”, ali to uopće nije igra, to LaVine hakla 1 na 5 :))

    to je što se tiče čistog gušta, ovako racionalno nije mi jasno zašto ne igra više off the ball i zašto ne rade na toj strani njegove igre, jer combo beka možeš naći gdje hoćeš, a pravog beka koji bi ako već ne može biti nasljednik Redicka, a ono barem JR Smitha, baš i nećeš

    uglavnom, strašan potencijal, bio sam skeptičan kada je dolazio u ligu, ali evo dali su mu godinu da se igra, griješi, glupira i sada je već ozbiljan strijelac, a može biti i pravi košarkaš, samo polako jer sve te minuse koje si nabrojio rješavaš jednog po jednog s godinama, a on još nije napunio 21

    dogodine očekujem još veći iskorak, prije svega po pitanju šuterske učinkovitosti, a obzirom na stil igre u iduće dvije sezone vjerojatno će dosegnuti plafon i bit će to što bude. hoće li ikada biti “pravi košarkaš”, teško, ali ne i nemoguće

  3. šta kažeš na ovi novi projekt Wojnarowskog u kojemu će između ostalog bit i Scalabrine i ekipa sa Draftexpressa?

  4. @ jasaitis – Iz šireg kuta mogu samo reći “a gdje su bili do sada”. Iz osobnoga, definitivno ću ga posjećivati jer će ugraditi draftexpress u sebe, a ostalo vjerojatno neće biti iznad prosjeka, dakle teško će ugroziti ESPN koji ipak ima najbolju ekipu. ambiciozno zamišljeno, pratit će košarku iz svih mogućih kutova, ali Woj je baziran na senzaciji, ne analitici, tako da ne vidim kako mogu pridonijeti NBA praćenju osim novom gomilom sadržaja kojega ionako neću stići pogledati.

    inače, čudi me da nitko ranije nije ni pokušao ugroziti ESPN-ov položaj kao vodećeg NBA medija, pogotovo obzirom da je popularnost lige u stalnom usponu, odnosno da nisu mogli imati redovne podcaste ili slično. CBSS je okupio ekipu ex-blogera koja je to radila iz gušta, ali dosta gerilski, dok su ove korporacije tipa SI ili Yahoo tek sada krenule u ozbiljne projekte tipa redovnog tjednog podcasta ili proširenja NBA redakcije.

    to je dobro jer će konkurencija natjerat ESPN da se malo više potrudi, imaju super ekipu koja doslovno radi kao da su u državnoj firmi, na kapaljku

  5. Jesu li Hornaceku dani na klupi Sunsa odbrojani? Način na koji on vodi pojedine tekme je za postidjeti se, praktično sabotira svojim rotacijama…

  6. @ Phoenix – odbrojani su mu dani jer tamo u Phoenixu puno toga ne štima, zbog ničega drugoga. istina, napravio je neke greške, sinoć pogotovo, one tri šihte s Leuerom protiv Greena su bile čisto samoubojstvo, ali čovjek pokušava nešto izvući iz ovoga bezveznog rostera. je li mogao voditi tekmu protiv Warriorsa bolje? da, ali izgubio bi 20 umjesto 25 razlike, nema tu mesa trenutno za puno bolje igre…

  7. Gledam sve tekme Sunsa i Hornyju vjerojatno jesu dani odbrojani, ali da je osobno previše kriv za sve baš i nije. Naravno, ako nisi rješenje, onda si dio problema, klasika. Kako je Gee reka, puno toga šteka na svim razinama, a roster je talentom takav da mora konstantno davat svoj maksimum pa da se može borit tek za osmo misto. Tako da se očekuje neko šejkanje, a trener uvik prvi leti.

  8. U kratkom periodu sinoćne utakmice LeBron konačno zaigrao četvorku, sa Thompsonom ispod koša, te Delliem, Cunninghamom i čini mi se Jeffersonom na perimetru i to je izgledalo, barem meni, fantastično. LeBron bez problema dolazi do obruča, Thompson ga nadopunjuje fantastičnom energijom u ofanzivnom skoku a igrači na perimetru se kreću, pronalaze slobodan prostor i čekaju povratnu loptu. Mislim nevjerovatno je kakav potencijal ima ta postava i nevjerovano kako je malo koriste i mislim da je samo pitanje vremena kada će LeBronu doći iz guzice u glavu da se tako mora igrati u pojedinim utakmicama. Ali kako se tu uklapa Kevin Love? Ja ne mogu da vjerujem da je taj čovjek imao sezonu sa 15 skokova i 20 poena. Mislim, jasno je da je minus u odbrani, ali u napadu djeluje jednako bezidejno i beskorisno. Možda ne gledam dovoljno utakmica Cavsa, ali meni se čini da je zreo za klupe 🙂

  9. Iako je sezona super, i nije vreme za price o ugovorima, u zadnje vreme se provlaci tema Hassanove buducnosti, odnosno eventualni trejd kojim bi Majami dobio ista, umesto da ode na leto sam, navodno zbog toga sto Majami nece imati dovoljno da mu ponudi. E sad, koliko uspevam da vidim na spotrac.com, kada se Rajli, na kraju sezone, odrekne prava na UFA, Denga, Haslema, Birdmana, Udriha, Amarea, imace negde oko 51-52 miliona na kapu. Imajuci u vidu ogroman Vejdov hold, koji je ja mislim 150% od sadasnjeg ugovora, i njega ce se morati odreci, pa potpisati kao regularnog FA, a ne preko prava. Moja pitanja su sledeca: Da li mislis da ce Rajli uspeti da upakuje obojicu u tih 38, 39 miliona koje ima na kapu? Koliko mislis da Hassan objektivno zasluzuje? Da ne pricam da ce onda rizikovati da izgubi Grina, koji sigurno zasluzuje vise od room exceptiona koji ce Rajli jedino moci da mu da. Da li je onda mozda resenje da nekome u stilu Pop-Bad “pokloni” McBoba (recimo Sten Jeremyju i Pistonsima) kako bi imao novca da sve njih potpise, i eventualno juri treceg visokog preko room-a? Hvala unapred i pozz.

  10. Ako će cap biti na 90 milja (a možda bude i veći), a Miami ima 48.5 milja zauzeto u garantiranim ugovorima + Whitesideov hold (1 milja) + 3.5 milje za popunu rostera, ostat će im 37 milja. Wadeov cap hold je 30 milja, a kako Whitesidea moraju potpisati iz capa jer nemaju puna prava, nema šanse da to naprave bez da Wade ne postane FA, odnosno da pristane na manji ugovor u Duncanovom stilu i u totalnoj sprezi s upravom koja zatim zna s čim raspolaže. To je kontekst.

    Recimo da Heat da Whitesideu max od 22.5 milje koliko može dobiti, to je plus onih 48.5 jednako 71, dakle ostaje im 19 milja za ugurati eventualno Wadea i još niz igrača potrebnih za NBA rotaciju.

    U svakom slučaju, Wade mora dati ogroman popust. U to ne vjerujem obzirom da će gomila dolara ležati uokolo. McBoba da negdje i uvale, to im i dalje ne otvara dovoljno mjesta za lov na Duranta ili dodatni max ugovor o kojem sanjaju (naravno, mogu taj cilj ganjati i prostorom ako se odreknu ugovora Hassanu i Wade pristane na sniženje). 37+6=43, dakle samo 13 milja prostora za Hassana. Iako je to realna cijena, naravno da zbog spomenute love koja leži uokolo ovaj na to neće pristati, objektivno mu ne gine max.

    Tako da mislim da će Riley krenuti nekim drugim putem. Možda već i tijekom sezone, do trade deadlinea bit će još svega, ne treba čuditi ako trejda pola momčadi samo da nekako popravi ako već ne stanje talenta, onda barem capa za dogodine.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *