POWER RANKINGS, WEEK 8. (PART ONE)

1. WARRIORS

Samo dvije utakmice u proteklih 7 dana, šetnja protiv Sunsa koju su obilježila 43 poena Thompsona i, usprkos očekivanoj odmazdi, tek odrađivanje posla protiv Bucksa koji su se više nego pristojno držali do završnice kad su domaćini konačno stisli u obrani i napravili razliku. Zanimljivo, bez smallball postava, očito bez Barnesa nije tako jednostavno pronaći dodatnog šutera, čak s uber-visokim kombinacijama – ne samo da Green nije igrao peticu, već su kao četvorke uskakali McAdoo i Speights.

2. SPURS

Lakoćom su sredili Clipperse i Pacerse (sjajne partije klupe koja je koristila svaku priliku da nabije razliku – iako smo se bojali da će gubitak dubine učiniti da im klupa više ne bude toliko efikasna, trenutno je u pitanju daleko najbolja rezervna skupina u ligi, sa za 3.2 poena na 100 posjeda boljim učinkom od drugoplasirane klupe Hornetsa), a protiv Wizardsa su odmarali Timmya iako su ovi zaigrali s dva visoka ubacivši Humphriesa u startnu petorku da bi se mogli nositi u reketu. Nije im pomoglo, tako da su Spursi uhvatili 3-0, uz +14 koš-razliku u prosjeku.

3. CAVS

Najvažnija stvar u ovom tjednu je potvrda povratka obrani, odnosno povratak Mozgova u sredinu reketa u liku kojega se sjećamo od prošle godine. Malo tko onako dobro patrolira zonom, čita igru i zatvara kutove kao on, a to je predstavljalo ogroman problem za Boston. Jedna tako kilava šuterska momčad ništa nije mogla protiv njihovog bedema, a ako računamo da su protiv Sixersa imali trening kojega vrijedi spomenuti tek zato što im je to bila prilika za testirati Irvinga bez da ga šalju u NBDL, onda je jedina utakmica vrijedna spomena bila ona protiv Thundera.

Tu je opet obrana reketa bila bitna, točnije pomoglo im je to što su tijekom cijele večeri bili u stanju držati sličnu razinu igre na tom dijelu parketa za razliku od protivnika koji olako upada u rupe čim posegne za izmjenama. Također, dobar dio posjeda odigrali su sa Smithom na Durantu, da malo odmore Jamesa za završnicu, a taj i slični detalji ukazali su na još jednu bitnu razliku, a ta je da su Cavsi jednostavno puno bolje vođena momčad od Thundera. Čak i u utakmici u kojoj Delly i Cunningham glume Irvinga i Shumperta.

Tipa, Donovan je trošio Duranta na Jamesu pored Robersona, zatim je opet imao bisera s rotacijama (u ovakvoj utakmici imati na klupi istovremeno Russa i Duranta stvarno nema smisla, pa makar samo na nekoliko minuta), a naravno da nije posezao za smallball kombinacijama ili postavama za promjenu ritma. Cavsi su pak složili svojevrsnu kaznenu ekspediciju koja je smallball pristupom razbila njihovu drugu postavu, dobrim dijelom jer je s rezervama igrao LeBron. Kombinacija njega i Thompsona, s Dellyem, Jeffersonom i Cunninghamom okrenula je utakmicu baš u onim periodima kada je Thunder odmarao većinu opcija, igrajući tek s jednim od dvojca Westrbook-Durant.

Uglavnom, Thunder za ovo nije imao rješenja, a taktika je ovo o kojoj treba razmišljati i ubuduće, odnosno povratkom Irvinga. Naime, Kyrie je lani obično bio taj koji je uzimao loptu u ruke s drugom postavom, ali sudeći po viđenom nema razloga da ove godine James ne odrađuje tu rolu. LeBron je okružen šuterima i defanzivcima uostalom došao i do Finala, taj koncept treba gurati što više i u način na koji koriste rotacije.

To bi uostalom otvorilo i više prostora za Irvinga i Lovea da funkcioniraju kao dvojac, a ujedno bi maksimiziralo talente igrača poput Dellevedove i Thompsona. Kako god da bude, još jednom su potvrdili da imaju fleksibilnost i više lica, mogu biti sjajni u oba smjera po potrebi i to je nešto što razdvaja prave izazivače od onih koji bi to željeli biti.

4. THUNDER

Osim poraza od Cavsa, izvukli su pobjedu protiv Clippersa (djeluje gusto rezultatski, ali djelovali su moćno i ostavili su bolji dojam), a i prošetali su se protiv Blazersa i Lakersa, sada su već u takvoj formi da im i momčadi s nekim smislom poput Portlanda nisu prijetnja. Naravno, nas zanimaju isključivo ove dvije zvučne utakmice.

Protiv Cavsa su igrali dobro dok su im udarne opcije bile na parketu. Koristili su Duranta na Jamesu, preuzimali su već po običaju sve, odlično su šutirali i čuvali reket. Međutim, nisu imali odgovora na opcije Cavsa s klupom, tu im i dalje curi, tako da je teško zamisliti da defanzivno mogu pružiti 48 minuta na potrebnoj razini.

Ne znam što Donovan može smisliti da malo ublaži ta padove kada na parketu nije idealna postava, možda da aktivira Duranta kao stretch četvorku i da ga okruženog šuterima pretvori u vođu specijalne postave. Jednostavno, na klupi nema dovoljno šljakera, dakle očito je kako ovo nije idealan roster na kojem možeš računati na više opcije, ali s druge strane stvarno nema potrebe da se i dalje drži Brooksovog plana koji je uključivao istovremeno odmaranje Duranta i Westbrooka, pogotovo u ovakvim utakmicama.

Cavsi su tako odigrali pametnije, ali protiv Clippersa su se oporavili. Ipak je ovo puno povoljniji matchup, s Ibakom na Griffinu i Durantom na Paulu imaju dovoljno pritiska na prve opcije i još uz to mogu sakriti Westbrooka na trojci protivnika. Defanzivno su mogli odigrati i bolje da ne forsiraju preuzimanje čime su stvorili gomilu mismatcheva koje su Blake i CP3 koristili jer su im uglavnom bili povoljniji od startnog matchupa.

Uostalom, isto smo gledali i prije dvije sezone u playoffu, za Westbrooka i Duranta zajedno na parketu jednostavno nemaju rješenja, ovaj dvojac uvijek igra u petoj brzini protiv njih jer ih nitko ne usporava, što je bilo očito i u završnici kada su lakoćom kreirali, za njihovu razinu talenta, lagane šuteve.

5. PACERS

Pa, čini se da je njihova smallball revolucija isključivo samo mit. Naime, njihova najčešće korištena postava, s Milesom umjesto visokog, u debelom je minusu, dok su one koje ostvaruju plus postave s Allenom i Hillom, odnosno Allenom i Mahinmiem. To je potvrdio i ovaj tjedan – Dallas su dobili s Allenom na Dirku, ne s Milesom, protiv Spursa su se držali samo kad bi na parketu bila dva visoka, a razliku protiv Netsa napravila je druga postava i ova energična kombinacija Allena i Hilla pod koševima (u toj postavi još su onaj bitniji Hill na playu, Stuckey i Budinger na bokovima i ova kombinacija odlično funkcionira od starta sezone).

I protiv Memphisa su se držali s visokima na parketu, izgubili su zbog loše šuterske večeri koja ujedno i ukazuje na najveći problem njihove smallball postave, pretjeranu ovisnost o šutu i manjak skoka. Dakle, svoj priči unatoč, Pacersi su najbolji kad su Pacersi, a zamjena Hibberta i Westa mlađim tijelima očito je sama po sebi donijela potrebno osvježenje.

6. HORNETS

Bez Big Ala nije lako, nemaju drugu opciju osim šutirati. Btw, čudi li ikoga što je Big Al uhvaćen u pušenju trave već toliko puta? Ima li ijedna NBA faca koju je lakše povezati uz konzumiranje droge od Jeffersona, čiji pokreti i stil igre su totalno usporeni kao da je i na parketu pod utjecajem? Možda eventualno Westbrook koji izgleda kao da je na speedu s vremena na vrijeme (tipa, kad nema Duranta u blizini). DeAndre i Dre mogu proći kao LSD konzumenti, ali samo kad su na liniji slobodnih, pa misle da je obruč širi metar nego što stvarno jeste.

Ta jedna dimenzija igra koštala ih je protiv Orlanda, Washington i Houstona, kad bi im oduzeo šut jednostavno nisu imali rješenja. Protiv Toronta su se provukli da malo spase dojam u ovom tjednu zahvaljujući nadahnutim partijama Lina i Kembe (i to bez Batuma), koristeći postave Raptorsa sa Scolom na parketu koji nije mogao pokriti visokog šutera. Također, zanimljiva je bila upornost u bacanju cigli bekovskog dvojca Raptorsa (od 54 pokušaja šuta ukupno samo 7 su realizirali na obruču) koji se u završnici trgnuo dovoljno da izvuče produžetak, ali ne i više od toga.

7. CELTICS

U ovom tjednu je bilo vidljivo da su konkurenti shvatili recept za igrati protiv njih, dakle stavi ih pred zonu, brani pick & roll s visokim u reketu tako da Thomas ne može finiširati u sredini, uopće ne dozvoli da te njihova široka formacija izvuče iz reketa jer oni jednostavno ne mogu toliko dobro šutirati da te kazne zbog guranja u sredinu. A oduzmeš li im poene na obruču koje kreiraju tranzicijom i cutovima iza leđa obrane, dobio si bitku. To su napravili Cavsi, u manjoj mjeri Pistonsi i Hawksi jer u tim utakmicama im je šut funkcionirao, ali ne i zadnja linija obrane. Nije lako istovremeno držati Drummonda pod kontrolom zonom koja često rezultira udvajanjem i istovremeno zatvoriti sve šuterske opcije Pistonsa. Kvragu, nije im to čak uspjelo ni s Horfordom koji se nauživao otvorenog puta do obruča pored Sullingera koji jednostavno nema brzinu i skočnost da u zonskoj ulozi stiže na vrijeme zatvarati reket.

Srećom, naišli su na Wolvese protiv kojih su mogli zaigrati svoju igru prema naprijed, ali tu se radi tek o predahu. Na ovakvom Istoku, gdje svaki protivnik pokušava sve ne bi li se dokopao playoffa (kvragu, Derek Fisher trenira, što dalje treba reći), trebat će im infuzija talenta putem tradea barem u lanjskom obliku kada su dodali Thomasa i Crowdera, jer Stevensov blender je ovo što ima već toliko smiksao da se sve pretvorilo u vodu. Ainge, daj čovjeku nove sastojke, samo pazi da ne budu banana.

8. RAPTORS

Natjerali su ih Hornetsi da jašu bekove jer su im odsjekli sve druge opcije poput pick & rolla (koji s Biyombom ionako nije previše opasan) ili Scole na visokom postu, Lowry i DeRozan su potezali gomilu šutova iz driblinga kao u najcrnjim danima zajedničkog života, tek u završnici odigravši koliko-toliko dobro u oba smjera da večer Hornetsa pretvore u utakmicu (na kraju su izgubili, zasluženo, stvarno bi bila šteta da na račun jedna dobre četvrtine anuliraju sve što su Lin i društvo napravili kroz utakmicu, a na kraju krajeva i u produžetku).

Nevjerojatno je da nakon ovakve partije izdominiraju Miami, odnosno da Scola i Patterson bez problema prate Bosha. Čak im ni smallball Heata nije mogao ništa – iako su bez Carrolla i bez idealnih opcija za odgovor na takav stil igre, imaju dovoljno aktivnih igrača da pritiskom na loptu iskoriste činjenicu da Miami ni s ovakvom postavom nema šutersku kvalitetu.

I onda je uslijedio poraz od Kingsa, tipično. Kao i protiv Hornetsa ogroman problem je bio Scola, on očito može i dalje igrati na odličnoj razini, ali samo protiv određenog tipa protivnika (npr. protiv Spursa i Heata odigrao je sjajne utakmice), ali čuvati stretch ili smallball četvorke ne može ni pod razno. Casspi im je tako izneredio obranu, a uz to je ovo bila još jedna utakmica u kojoj je Lowry odigrao ispod standarda, primjetno mu pada forma (opet klasika), što je još vidljivije u obrani, posebice tranzicijskoj, nego u napadu (iako šutira grozno, za to je kriv i manjak opcija i činjenica kako uzima sve više loših šuteva, nestalo je one podjele lopti koju možeš ostvariti s Valanciunasom i Carrollom).

Uglavnom, umjesto da prilagodi postavu matchupu i ostavi Scolu na klupi, Casey je ubacio u petorku Johnsona umjesto Rossa, čime nije dobio ništa obrambeno, samo je stavio dodatan teret na Lowrya i DeRozana kao potrošače, pri tome im dodatno smanjivši prostor.

9. HEAT

Tjedan za zaborav, odradili su posao protiv Netsa (nakon dugo vremena utakmica u kojoj je vrijedilo imati Whitesidea na parketu, iako im je za odvajanje trebao i učinak smallball postave s Greenom ili Winslowom umjesto Hassana) i Blazersa (koji su pukli pod teretom rasporeda i ozljeda), ali su onu bitnu partiju protiv Raptorsa prosuli. Što nije ni čudo obzirom da je Scola nadigrao Bosha.

10. PISTONS

Kako vrijeme odmiče igraju sve bolje, kad bi bili u stanju ovako ubacivati stalno, mogli bi ciljati finale Istoka (pod uvjetom da ostanu u komadu, jasno). Ozbiljno, tko je u ovoj konferenciji iznad prosjeka u oba smjera osim Cavsa? Pistonsi pak, kada se poklope obrana i napad kao što je slučaj u ovom periodu, stvarno podsjećaju na onaj Van Gundyev projekt iz Orlanda koji je također od nikuda došao do vrhunskih rezultata.

Celticse su dobili i bez dobrog izdanja Jacksona, uz uskrsnuće klupe, za srediti Bullse im je trebalo 4 produžetka u večeri u kojoj je svaki starter odigrao minimalno 48 minuta, ali usprkos problemima zabijali su i branili na playoff razini. Malo je curilo u obrani, ali s ovakvim napadom i to se da oprostiti, bitan je balans.

11. BULLS

Sve viđeno na parketu maknuto je u stranu nakon što je Butler javno rekao ono što je svima jasno, a to je da je Hoiberg maneken na klupi. Maneken iza kojega stoji uprava, tako da će ova Jimmyeva eskapada brzo biti gurnuta pod tepih od ljudi kojima je u biti kritika i upućena, onima koji su natezali Butlera oko novog ugovora i nogirali stručnjaka poput Thibsa jer ih nije slušao koliko su željeli. Ima u Butlerovim riječima sigurno i osobnih frustracija, ne samo onih igrom momčadi, pa će biti zanimljivo pratiti koliko ova kombinacija može trajati, odnosno dokle će Paxson držati poziciju u klubu koji očito u dogledno vrijeme ne ide nigdje. Sada kada je era Rosea gotova, mogla bi biti gotova i karijera čovjeka koji je između gomile dobrih stvari, napravio i neke loše (tipa, trejdao Aldridgea za Tyrusa Thomasa, to je ono što uvijek prvo padne na pamet). Ne odradi li tranziciju s Rosea na Butlera kako treba, a za sada mu ne ide baš najbolje jer sudeći po do sada viđenom u tom klubu svi kao da i dalje vjeruju kako Rose može opravdati svoj napuhani ugovor, gazda Jerry bi mogao razmisliti o promjeni.

Inače, na početku tjedna protiv Memphisa su stvari izgledale dobro, njihova zona ni trena nije bila ugrožena od momčadi koja tricu šutira s 26%, a uz to ovo više nije Memphis koji će dobiti bitku u reketu pored živih Noaha i Gibsona koji upravo u ovim utakmicama mogu dati maksimum. Međutim, protiv Pistonsa je Hoiberg u onom maratonu propustio iskoristiti višak korisnih tijela, umjesto čega je pretjerivao s Roseom i Gasolom (recimo da je tu Butleru prekipilo), a onda su protiv Knicksa očekivano poklekli jer Rose nije mogao hodati, a Gasol nije ni pokušao.

Kakogod, promjene koje je zazivao Butler došle su u vidu izbacivanja Snella iz rotacije u korist Mirotića (kao startera na boku) i Portisa (koji je sada četvrti visoki), čime se Hoiberg samo dodatno ukopao u profil loše kopije Thibodeaua (taj je gnjavio s Mirotićem kao trojkom). Uglavnom, oni Bullsi do prije tri utakmice bi ovu riješili zaključanim reketom, ovi današnji uzdrmani iznutra pak dozvolili su Youngu i Lopezu da rade što hoće u sredini. Drama se nastavlja.

12. HAWKS

Imali su dva božićna poklona, utakmica protiv Sixersa i utakmica protiv Blazersa bez startnog bekovskog para, ali ono puno važnije je što su i u one dvije playoff bitke pobijedili i tako izvukli savršenih 4-0 u ovom tjednu. Celticsi nisu imali rješenja u reketu za Horforda, a i Schroeder se razigrao protiv Thomasa, a protiv Orlanda su konačno dobili nešto od klupe, ukazali su se Splitter i Scott kao protuteža dubini rotacije Orlanda. Nisu bili pretjerano uvjerljivi, ali rezultati su dovoljni da speru gorak okus ranijeg tjedna.

13. MAGIC

Još uvijek nema Watsona, a Skiles nije zadovoljan s Napierom, tako da je minute kao zamjena Paytonu uz Oladipa počeo dobivati i Hez i to ne samo u nebitnim četvrtinama kao što je bio slučaj prošli tjedan. Oladipo je uglavnom primarni playmaker u drugoj postavi, ali i Hezonja se uz sekundarnu rolu okušava i u primarnoj, a uopće mu činjenica da igra beka nakon što je na početku sezone uglavnom uskakao kao trojka svakako pomaže da češće pokušava kreirati. Ova combo-bekovska kombinacija njega i Oladipa je definitivno zanimljiva, oba su u stanju trpati, oba su fizikalijama debelo iznad prosjeka pozicije i tko zna, možda Skiles, ako ovo zaživi, pronađe još jedan način za uštrcati dozu energije u drugu postavu (koja igra iznad realnih mogućnosti i za očekivati je da u dogledno vrijeme padne).

Za očekivati je da će povratkom Watsona nestati minute Hezonji, ali ako ovih još nekoliko utakmica koliko mu ostaje u rotaciji iskoristi na pravi način, možda i ne potone opet na dno klupe. Samo povjerenje koje mu je pruženo u ovakvoj situaciji jasno je pokazalo da u Orlandu računaju na njega i da nisu tako visoki pick spucali tek da bi dobili spot-up šutera, već žele kompletnog igrača.

O samim učincima teško je reći nešto više, ozbiljniji broj posjeda odradio je tek protiv Knicksa (gležanj Paytona otvorio je priliku) i dok su mu ostavljali prostora kreirao je iz ulaza i u pick igri. Čim su mu zalijepili Granta u presingu, ostao je u igri samo kao šuter. Dakle, očiti su i dalje limiti, ali poanta je da nitko od njega ne očekuje da sutra igra playa 40 minuta, već da izbrusi i taj aspekt igre kako bi jednog dana bio raznovrsnija prijetnja kao sekundarni strijelac.

Uglavnom, protiv Hornetsa su odigrali odličnu partiju u oba smjera, posebice šuterski i s puno više opcija čak i na klupi, na sličan način su dobili i Knickse koji i dalje traže idealnu užu rotaciju, a nešto slabije izdanje protiv Blazersa nije bilo kažnjeno jer su potonji ovdje već počeli osjećati posljedice slabije Lillardove forme.

Jedini poraz tako su doživjeli od Atlante protiv koje su usprkos slabijem obrambenom izdanju ostali u igri do završnice. Njihova zona se odlično držala protiv Hornetsa i Blazersa, tu su pritiskom na loptu uspijevali protivnika natjerati na lošije šuteve, ali Hawksi su kretanjem lopte i napadanjem kroz Millsapa izbjegli upasti u tu zamku.

14. CLIPPERS

Maknemo li na stranu utakmicu protiv Bucksa gdje su Paul i Redick novom sjajnom partijom brzo riješili pitanje pobjednika, ispada kako su izgubili u sve tri ozbiljne utakmice s potencijalnim playoff konkurentima.

Protiv Spursa su se držali do zadnje četvrtine, točnije dok klupa Spursa nije napravila razliku koju kasnije neće moći stići, a nakon ovakve utakmice na drugoj večeri back-to-backa nisu bili spremnim ni za Rocketse koji su ovom prilikom čak zaigrali i obranu.

I dok su ova dva poraza donekle razumljiva, jedan kao rezultat puno veće kvalitete protivnika, a drugi kao tipična žrtva rasporeda, ovaj protiv Oklahome baš boli. Nikada bliže trijumfu protiv ozbiljne momčadi ove godine nisu bili, ali u završnici su pali zbog stare boljke, nemogućnosti da zaključe utakmicu. Točnije, u ovom slučaju problem je bila nemogućnost da išta obrane protiv udarnog dvojca protivnika.

Stephenson je konačno ličio na onoga Lancea iz indiane, ali u obrani nije rješenje za Duranta, kao što to nije ni Mbah A Moute. Kad dodaš da je i Russ jednostavno fizički nadmoćan Paulu, postaje jasno zašto su ostavljali toliko prostora u sredini Thunderu. Naime, u oba matchupa moraju ili udvajati ili rano slati pomoć kako bi zatvorili ulaz do obruča, što ostavlja rupe na drugim dijelovima parketa, tako da Oklahomi protiv njih nije potrebna nikakva specijalna postava s dodatnim šuterom, mismatch kreiraju već samim time što na parketu imaju udarne opcije koje do šuta mogu kad god požele. A ne možeš jednostavna staviti dvojku na Russa, Redick u takvoj roli prolazi puno gore od Paula, a eventualno igranje s dva minus šutera radi obrane uništilo bi im napadački raspored.

15. JAZZ

Dok dobiju Goberta nazad i vrate obranu na razinu prije njegove ozljede, tko zna koliko će poraza nagomilati. Ovih 4-6 od kada je Rudy otpao ne zvuče, a i ne izgledaju dobro, eto jedina sreća u ovoj situaciji je što će im i 50% učinka možda biti dovoljno za playoff obzirom da stanje na Zapadu nije sjajno, odnosno da trenutno nitko ne izgleda pretjerano sposoban uključiti se u lov na zadnjih nekoliko playoff pozicija.

Izgubiti od Pelicansa vjerojatno nisu planirali, ali napadački nisu mogli pratiti protivnika s nevidljivim Hoodom (nastup mu je ionako bio upitan zbog ozljede) i s Burksom kojega je Evans potpuno nadigrao. Nakon ove utakmice Snyder je opet vratio Burksa na klupu u korist Netoa, ali do dvije pobjede došlo je prije svega zbog laganijeg rasporeda.

Naime, Denver im je protivnik po mjeri, netko čiju borbenost mogu držati po kontrolom i netko tko šuterski nije tolika opasnost, a Sunsi kao da nisu imali previše volje igrati utakmicu, pa se i to okrenulo njima u prilog.

8 thoughts on “POWER RANKINGS, WEEK 8. (PART ONE)

  1. Apsolutno. Veće nego u napad, na “drugoj” strani lopte imaju jasan identitet (čvrsto u reketu, apsolutna kontrola skoka i tranzicije, radije dati potpuno otvorenu dugu dvicu nego trojku), a u napadu će još biti svega

  2. Gee, zašto si tako kritičan prema Hoibergu? Mlad je, neiskusan, naučiće! 🙂
    Poslije Thibsovog pristupa, svaki trener koji bi došao bi bio percipiran kao mlakonja. Osim toga, iz ovakvog rostera teško je izvući solidan napad. Nije Hoibergova krivica što je Roseovo vrijeme prošlo i što ne može pogoditi bazen sa udaljenosti od pola metra. Ako ništa, jasno je da Rose i Noah ne smiju provesti ni minutu zajedno na terenu, a evo Noah se povrijedio na minimalno dvije sedmice… što znači… Its Bobby time! Što se mene tiče, ako se pokaže tačnim da Portis može pogoditi tricu, treba ga gurnuti u vatru uz Gasola, a sa klupe potezati kombinaciju Gibson-Mirotic. I čep u napadu…otčepljen! 🙂

  3. Sta su rocketsi u drugom(slabijem) dijelu rankingsa, a magic, clipersi i bullsi su prvom…haha, sta je u pitanju, hejterstvo ili neznam nesto drugo…da ne kazem sta

  4. @ Flaster – jasno da nakon Thibsa nikome ne bi bilo lako, pogotovo tipu koji je do jučer trenirao klince. kad momčad preuzme dio njegovog plana, pozdravit ćemo i to

    @ Prijak – u pitanju je samo tvoja glupost, da ne kažem nešto gore

  5. Pitam jer je totalno drugačiji kontekst reklo bi, u odnosu na lani, kada se pričalo o odličnom napadu(malo se OffRtg uzima bukvalno u većini slučajeva) a odbrani koja nije mogla uhvatiti top 10, pa se zaključilo da takva nikad nije osvojila naslov…

    Mislim da su Cavsi odlično vođena ekipa, možda i ponajbolje s obzirom koliko tu varijabli ima faktički svaku utakmicu, od postava koje rijetko fulaju u namjeni, ulogama, minutama, Kevin Love uvijek dobro zamaskiran a realno, pune ga bez imalo poštovanja svi protivnici…

    Što se tiče napada, imaju više setova i 110 miliona Kevinovih razloga za igrati ih, ali jesu dosadni za gledati osim povremenih bljeskova talenta…

    Delly oplodi me.

  6. misljenje o simmonsu iz spursa, zadnjih nekoliko tekmi izgleda pravo dobro, posebno kada je lopta u njegovim rukama

  7. Gee poznati hejter Brade i Raketa 🙂

    Detroit ide po naslov, trenutno stanje nerealnog uma, a onaj realniji kaže, imamo dva All-Stara. Kad sam kod Jacksona, ovi bekovi iz Oklahome očito imaju neki problem s glavom. Svi imaju super predispozicije za biti minimum dobri defenderi, a njih redovno skrivaju, Russ-Harden i sad Jackson. Ovo je neki problem koji nadilazi igrače, nemam drugog objašnjenja ili Thunder pikira obrambene “glupane”

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *