POWER RANKINGS, WEEK 8. (PART TWO)

16. MAVS

Samo dvije utakmice su igrali, drže se svog 50-50 učinka. Pacersi su ih razbili, nemaju rješenja u obrani za takvu gomilu opcija, ali zato su bez problema svladali Memphis koji u ovoj smallball verziji ipak nije dorastao doktorima stretch napada iz Dallasa (a nije da se više mogu prešaltati na grit & grind, Pachulia i McGee su zaključali reket Gasolu i Randolphu).

17. KNICKS

Zalomio im se ugodan raspored, Sixersi su i njima danas tek lakši trening, dobili su za poklon Bullse izmrcvarene od bitke dan ranije, a Wolvesi u ovom trenutku prolaze kroz puno više stresa od njih (i imaju puno goreg trenera). Orlando im je ipak u ovom trenutku prevelika prepreka, ali sve u svemu napravili su ono što ozbiljno vođena momčad treba, uzeli su što se moglo. Možda bi bolje odigrali i protiv Orlanda da su imali O’Quinna na raspolaganju, ovako im je poremećena rotacija koja u zadnje vrijeme funkcionira više nego solidno.

Uz doprinos Gallowaya, Thomasa i O’Quinna u novim (i važnim) rolama s klupe, gledali smo i Porzingisa kao peticu (nosio se s Townsom bez većih problema, pokazavši usput blokerske talente, ali i da mu rola zadnjeg čovjeka koji čeka u zoni bolje leži od aktivnog pokrivanja jer ipak nema taj nivo pokretljivosti kad igra nogama). Nema razloga da ga u toj roli ne gledamo još više već sada, jer osim solidne obrane donosi i tu šutersku prijetnju u napad koja svakako olakšava život Melo i Afflalu u post-up izolacijama. Od svega pak najfascinantniji je preobražaj Thomasa u light-Arizu, Jackson je od prvog dana zaljubljen u njegovu energiju, ali da će od do jučer tweenera i smetlara napraviti 3&D swingmana koji treba svakoj NBA rotaciji još uvijek je teško za povjerovati.

18. ROCKETS

Našli su nekakav ritam u obrani, to je ono ključno, posebice obzirom na raspored koji ih čeka od Božića nadalje (u desetak dana igrat će dva puta protiv Spursa i jednom protiv Warriorsa). Na startu tjedna protiv Kingsa i dalje su izgledali kao da se ništa ne mijenja na bolje, za Cousinsa nisu imali protuotrov iako su u petorku gurnuli i Motiejunasa (možda malo prerano mu daju važnu rolu, ali izbora nemaju), ali zato su u zadnje dvije utakmice konačno zaigrali u obrani na način sličan lanjskome (tu između negdje se ugurala i pobjeda protiv Lakersa, koja je poslužila da se još jednom uvjere kako eksperiment s Lawsonom ne funkcionira jer čovjek ni u takvom kontekstu nije pokazao znakove života).

Pokazali su da mogu kada hoće, sada samo taj pristup treba pretvoriti u konstantu. Uglavnom, Clipperse i Hornetse su apsolvirali rutinski prvenstveno na račun odlične obrane, a za ovaj pozitivni trend zaslužno je puno stvari. Uz micanje Lawsona iz rotacije do kojega je došlo zbog suspenzije lige (i koje je poslužilo kao potvrda da ga mogu slobodno otpustiti jer su očito bolji bez njega na parketu), pomoglo je i dizanje u formi pojedinaca poput Hardena i Howarda, bolje rotacije igrača s puno više Beverleya i puno manje smallballa, a zatim i kompletiranje rotacije pod košem.

Ako bi trebao izdvojiti jedan razlog, onda je to svakako Hardenova požrtvovnija igra u obrani, što je još jedan dokaz da momčad poprima identitet svog glavnog igrača. Harden je lani u prva dva mjeseca sezone pucao od snage i želje da se dokaže, igrao je u oba smjera kao Wade u najboljim danima, a takvog Hardena na početku ove sezone zamijenio je onaj od dvije godine ranije, kojemu smo se kolektivno sprdali stavljajući klipove njegovih loših “reakcija” u obrani na jubitou. Koji je pravi? O odgovoru na to pitanje ovisi budućnost Rocketsa, ali sada barem znaju da se s ovim krhkim balansom ne treba zajebavati i da sigurnosti radi Hardena moraju imati u sendviču između dva kvalitetna defanzivca kao što je to bio slučaj lani, a ne u ovoj kombinaciji od početka godine s Lawsonom koja je više naginjala onoj defanzivnog grozoti kada je na parketu često bio s Linom i Parsonsom.

19. SUNS

Hornacek neće još dugo. U NBA je uvijek najlakše promijeniti trenera kada stvari krenu nizbrdo, a kada je taj trener u zadnjoj godini ugovora (Sunsi imaju opciju za dodatnu godinu koju zasigurno neće koristiti), sljedeći potez se nameće sam po sebi. A stvari su krenule nizbrdo jer Sunsi su ovaj prethodni tjedan obilježili ne samo lošom košarkom, nego nastupima koji graniče s neprofesionalizmom. Na stranu gaženje od Warriorsa, tu ionako nisu imali šanse s povratnikom u petorku Chandlerom (i s Leuerom na parketu, u tri šihte u kojima je skupio 14 minuta Sunsi su pali u minus od 23 poena, staviti njega na Greena bilo je komično), kao i pobjeda protiv Pelicansa gdje su u svom stilu, na mišiće i uz miksanje trenera, nadjačali očerupane Pelikane, one dvije odigrane nakon toga prokazale su ih kao brod koji tone i koji nema smisla spašavati u ovom obliku.

Bucksi su ih ubili energijom, samopouzdanje i obranom, svime onim što bi trebalo biti zaštitni znak ove momčadi koja se ne može osloniti na preveliku inteligenciju u napadu. Drugim riječima, Sunsi ne mogu do pobjede bez borbe, a nje protiv Bucksa nije bilo, posebice ne kod Bledsoea i Morrisa. S tim da je potonji sada već očita peta kolona, nejasno je zašto uopće ima minute u rotaciji jer svaki puta kada izađe na parket imaš osjećaj da će se potući sa suigračima. Uglavnom, da li je igračima dosta Hornaceka, Morrisa ili uopće cijele situacije, nije ni bitno, bitno je da igranjem bez zalaganja daju do znanja kako žele da se nešto promijeni.

Za način kako su izgubili od Jazza nema opravdanja, poraz na drugoj večeri back-to-backa u Salt Lake Cityu nije nikakvo iznenađenje, ali Sunsi se nisu ni pokušali suprotstaviti. Hornacek, svjestan da nema što izgubiti jer je očito samo pitanje dana kada će dobiti nogu, ubacio je u startnu petorku klince (možda da odmori startere, možda da razdrma atmosferu, a možda da ukaže kako je nastavak rebuildinga najbolji izbor jer ova “jezgra” to nije), ali ni Booker ni Warren nisu rješenja u ovakvoj situaciji. Rješenja su rezovi. Jebiga, kad ti je situacija unutar svlačionice kao nakon izbora u Hrvatskoj, onda je takva i terminologija.

20. GRIZZLIES

Eto, danas su u situaciji da se ne mogu nositi s Bullsima jer više nemaju municije za parirati iole moćnijim unutarnjim linijama, a u takvoj utakmici smallball ih ne može izvući ako nisu u stanju ubaciti dovoljno trica. Uz to, više nemaju ni čovjeka za staviti na Butlera, a kao šlag na kraju imaš i činjenicu da dvojac Rose-Brooks može parirati Conleyu i Chalmersu te ih čak i nadigrati.

U sličnom stilu je prošla i utakmica protiv Mavsa, nikoga nije iznenadilo da ih danas jedan Dallas bez problema uništi u skoku. Sreća ih je poslužila protiv Indiane, prvo su dobili momčad na drugoj večeri back-to-backa koja je promijenila vremensku zonu, a onda su dobili i lošije izdanje Indiane jer su Pacersi uporno jahali smallball postave za koje smo već rekli da su debelo precijenjene. Tu je Memphisu promjena stila pomogla, dobili su poticaj od Cartera nakon dugo vremena te su stigli ubaciti dovoljno, a Randolpha praktički nisu ni koristili. Kako ne bi Indiani dali priliku da zaigraju s dva visoka i preokrenu utakmicu.

21. BLAZERS

Po prvi put u sezoni stvari su im krenule totalno nizbrdo, uz očajnu zadnju liniju obrane problem je postala i Lillardova forma. Priča se o problematičnom stopalu, a uz to su protivnici skužili da mu treba staviti flastera, time si napravio pola posla jer čovjek neće ostaviti svoju kvotu lopti drugima bez obzira na koliko loših šuteva ga tjerao. Uglavnom, nakon Knicksa s Thomasom isto je napravila i OKC s Robersonom – Lillard bi proigrao čim bi se našao 1 na 1 s Westbrookom, ali u Robersonovim šihtama kao da ga nije bilo na parketu. U takvim uvjetima Blazersi su pali prvi put proteklog tjedna, a onda je krenula turneja po Istoku na kojoj je inače kilava obrana bila posebno “raspoložena”.

Magic im je kombinacijom Paytonova presinga i zone oduzeo glavna oružja na pick & rollu, Lillardove trice nakon istrčavanja iz bloka i rolanje prema obruču Plumleea i Davisa, usput se šetavši kroz reket pored kombinacije slabašnih bekova i slabašnih visokih. Heat je čak i bez nekog poštenog presinga ostvario pobjedu čisto koristeći sve zicere koje im je obrana Blazersa ostavljala, a Hawksi se nisu morali ni oznojiti jer su i Lillard i McCollum dobili poštedu, prvi zbog spomenutog stopala, drugi zbog gležnjeva.

22. KINGS

Od kada su konačno zajahali smallball postavu i gurnuli Cousinsa na centra igraju sjajno, tko zna kako bi im sada izgledao score da na startu sezone nisu udovoljavali tko zna čemu gurajući DMC-a izvan reketa. Jasno, kako je ovo ipak nezrela momčad s dva lica, što je logično kada su ti dva lidera Cousins i Rondo, naravno da su dobili Rocketse i Raptorse u onom koncentriranom izdanju, odnosno da su izgubili od Wolvesa i Wizardsa zbog gluposti u završnici, odnosno zato što nisu ni pokušavali braniti pick & roll Walla i Gortata.

Koliko god napadački bili talentirani, defanzivno nemaju rješenja, nisu roster koji bi mogao funkcionirati u ovom na loptu agresivnijem sistemu kojega pokušavaju igrati, nepotrebno otvaraju gomilu prostora na strani bez lopte i u pozadini što svaka bolja i uigranija momčad zna iskoristiti, a kao što vidimo i ove koje baš i nisu oličenje košarkaške inteligencije. Puno je bolje to izgledalo pod Maloneom koji je Cousinsa držao u reketu i igrao iz zone, s puno manje trošenja. Uglavnom, ne riješe li probleme na ovom dijelu parketa teško će iskoristiti šansu da dođu do playoffa koju im nudi trenutna (i još uvijek povremena) napadačka kvaliteta.

23. WIZARDS

Zaigrali su s dva visoka nakon dugo vremena protiv Spursa, Humphries je bio spreman za veću rolu, ali ne i za pomoći. Ozljede su ih nastavile gnjaviti, ostali su i bez Portera, ali su se svejedno vratili smallball košarci i u sljedeće dvije utakmice došli su do dvije važne pobjede (važne ako misle ostati u trci za doigravanjem), protiv Hornetsa i Kingsa. Za razliku od utakmice protiv Spursa, gdje su Wallu nepotrebno zakrčili reket, u tim susretima jahali su Walla s viškom prostora i to se pokazalo dovoljnim, Kingsi nisu mogli braniti 1-5 pick & roll, a Hornetsi su imali problema pokriti sve šutere na perimetru. Oubre je iznenađujuće solidno reagirao u 3&D roli, dakle u dogledno vrijeme će se valjda i rotacija stabilizirati, tako da će forma vjerojatno rasti kako se navikavaju na novi stil igre i nove uloge. Jedino je loša vijest što to vjerojatno znači da će Wittman još jednom preživjeti sezonu.

24. WOLVES

Šteta, jebiga, stvarno šteta što je ovakav roster u rukama mediokriteta koji su tu gdje jesu igrom slučaja. Obzirom da je iza Saundersa ostala ogromna rupa u košarkaškim operacijama, pitanje je tko će u ovoj franšizi imati viziju da iduće ljeto dovede stručni štab koji će znati razvijati mlade igrače jer ovaj trenutni teško da je sposoban za tako nešto.

Nedostatak vizije očit je u svim potezima, s jedne strane nastoje prodati Martina po svaku cijenu pa mu izmišljaju minute iako za tim nema potrebe (niti od toga ima koristi), s druge nepotrebno guraju Garnetta, Princea i Millera u veće uloge nego su im primjerene radi veteranskog iskustva (iako samo KG donekle ima smisla kao primjer kako se pristupa obrani, od Princea i Millera danas malo tko može nešto naučiti, a istovremeno su i jedan i drugi svaki na “svojoj” strani parketa smrt za efikasnost), s treće nisu u stanju maksimizirati talente potencijalno korisnih igrača zadatka (Rubio, Dieng i Bjelica prije svih), a s četvrte nisu baš na čisto ni koje su prave role za pomladak (naročito LaVinea). Jesam sve nabrojio?

Optimizam zbog ulova ovakve potencijalno dinastičke generacije je itekako prisutan i nitko se ne uzrujava previše zbog poraza koji se gomilaju, ali ono čega je mene strah je da, umjesto scenarija iz Oklahome u kojoj su Brooks i Presti sjajno vodili inkubator, završimo s nekim manje pozitivnim scenarijem zbog nejasne filozofije kluba. A stvarno bi morao biti poseban moron da zezneš ovakav potencijal – imaš potencijalnu petorku za idućih 5 godina u kojoj svih 5 igrača ima potencijal za igrati iznadprosječnu obranu (to je već teritorij Spursa), a ako Wiggins sredi šut, a vidjeli smo kako je opasan već u više navrata kada mu upada trica, napad im ima top 10 potencijal i to s jebenim Rubiom aka Drvenom Rukom na playu. Dakle, ako vani ne bude slobodan neki trener koji je završio faks kod Popovicha, može i Scotty Brooks, samo dajte nekog iz vana umjesto da Glen Taylor posao ponudi prvome poznaniku koji mu pokuca na vrata (misli li još netko da McHale ima šanse idućega ljeta postati novi trener Wolvesa?).

Kakogod, bacimo pogled na neke Mitchellove bisere iz proteklog tjedna. Prvo je Malone s Denverom trčao krugove oko stručnog štaba Wolvesa, koristeći svoje dvije podjednake petorke i tako potpuno iskoristivši katastrofalnu drugu petorku Minnesote koja funkcionira doslovno samo ako LaVine zabije nešto 1 na 5. Kada je Martin ispao iz rotacije zbog ozljede, Mitchell je u petorku ubacio Princea, gurnuvši time Wigginsa na dvojku i torpediravši napad koji više nije imao ni š od širine (i bez ove grozote od poteza od Wolvesa manje trica potežu samo Netsi). LaVinea su nastavili koristiti kao playa u drugoj postavi, s takvim “šuterima” kao što su Prince i Muhammad, odnosno kasnije Martin ili Miller (zamislite tu obranu).

Ok, roster je daleko od idealnog i odmah smo znali da će imati problema sa šutiranjem, ali čemu ih potencirati radi ugađanja hrpi veterana? Nakon Malonea i Fisher se s Knicksima pokazao kao majstor taktike, iako su Wolvesi u završnici zamalo stigli do egala kada je na parketu konačno bila najbolja petorka s Rubiom, LaVineom, Wigginsom, Townsom i Diengom. Petorka koja je inače do sada odigrala samo 25 minuta zajedno. U sezoni, ne u tjednu.

Razlog zbog kojega ipak nisu stigli Knickse? Prevelika rezultatska rupa, ali i nejasni potezi u završnici. Griješe i igrači, daleko od toga, nitko ne tjera Rubia, Wigginsa ili LaVinea da idu na ulaze u krcati reket kad mogu spustiti loptu Townsu u postu, to je stvar neiskustva i neuigranosti, ali kad nekome padne na pamet da vrti pick & roll s LaVineom ili Wigginsom dok Rubio glumi spot-up opciju, e tu i trener ima prste. Rubio u napadu ima smisla samo s loptom, ako ga već imaš na parketu onda neka on bude taj koji kreira, umjesto da omogućava protivniku da igra zonu i udvaja driblera. Zar je teško staviti Rubia i Dienga u pick & roll, na jednoj strani imaš LaVinea, na drugoj Wigginsa, uz Townsa također u spot-up roli, praktički očistiš reket i odmah imaš ili otvoreni šut ili otvoreni put do obruča, a nakon par dodavanja, ako bi Wiggins i LaVine stekli taj refleks da bacaju povratne, imaš čisti hakl jer obrana više nema pojma gdje je tko.

Towns je stvarno sjajan, ali uglavnom zabija ili iz spot-upa ili post-up izolacija, dakle na teži način, nema akcija u kojima bi kretao s visokog posta, sve manje je i onih horns formacija s početka sezone u kojima se tako dobro snalazio Bjelica (njega je ozljeda izbacila iz ritma, to svakako, ali od kada igra isključivo s drugom postavom bez previše miksanja sa starterima služi ili kao spot-up meta ili igra 1 na 1, nema tu one 2 na 2 igre koju je imao s Rubiom), a Dieng gotovo da i ne dobiva lopte na poludistanci, sve što zabije je stihijski i opet iz izolacija koje su često jedino rješenje u napadu (da su klinci manje talentirani, ne bi bili ni prosječni na toj strani parketa, ovako imaju ludu sreću što i bez igre i iskustva mogu zabiti čisto na lakoću kojom haklaju). Tužno je i da ovako mlada momčad s ovakvim playom i ovakvim krilima nije u stanju biti sjajna u tranziciji jer trener voli držati stvari pod kontrolom.

Uglavnom, na taj spomenuti talent su dobili Netse, Kingse su dobili a da ni sami nisu svjesni kako (ovi su zaboravili igrati obranu veći dio utakmice), ali čim su naišli na organiziranu momčad poput Bostona, greškama su se izbacili iz utakmice.

25. PELICANS

Dvije pobjede i poraz, dojam i dalje daleko od optimističnoga, ali poanta je ionako da je između njih i osmog Jazza razlika samo 4 pobjede. Dakle, nadati se još mogu, a sve bolje napadačke partije su najveći razlog. Upravo su protiv Jazza šuterski funkcionirali kako to Gentry zamišlja, to Utah ne može pratiti, a Denver im usprkos scoreu koji vara nije dorastao, nije im ni Davis trebao na više od 20 minuta (ovaj put gripa) da ih srede. Jedini kiks je poraz od Sunsa, jedna slabija šuterska večer i nemaju se na što osloniti jer obrana i dalje curi na sve strane.

A što se sezone tiče, dosta je reći da su do sada igrali 6 minuta ukupno s najvzučnijom napadačkom petorkom Holiday-Evans-Gordon-Anderson-Davis. S druge strane, postava koja je dobila daleko najviše minuta do sada uključuje NBDL talente poput Geea i Smitha.

26. NUGGETS

Malone doslovno cijedi pobjede iz ovog rostera, jaše veterane, dubinu, nadmorsku visinu, ali čak ni to toliko ne veseli jer nama previše toga za razvijati. Jokić ima primjerenu rolu, ali bez Mudiaya i Nurkića sada su tek hrpa dosadnih veterana koji su dobro posloženi i koji osjećaju kao da imaju nešto dokazati.

Uglavnom, Wolvese su dobili na svoj način, energijom i izvlačenjem maksimuma iz 10 individua (ovo što u zadnje vrijeme pokušava Malone pomalo podsjeća na one Karlove momčadi s dvije petorke), ali protiv Jazza im to nije bilo dovoljno, obrana usprkos svom tom trudu nije bolji dio momčadi (nemaju defanzivce na perimetru i Hayward je radio što je htio), a usprkos odličnoj tricaškoj večeri Bartona i Foyea u klasičnom run and gunu u Denveru nisu mogli skinuti ni Pelicanse, ovaj put je Anderson bio taj mismatch za kojega nisu imali rješenja.

27. BUCKS

Odmah nakon pobjede nad Warriorsima sredili su ih Lakersi, ne samo da su ih izrešetali koristeći gomilu otvorenih šuteva koje ostavljaju, već su ih i nadskakali (igrali su doduše bez Monroea), stavljajući tako još jednom naglasak na njihova dva najveća problema ove godine, puno veća čak i od manjka šuterskih opcija u napadu. Ipak, nekih pozitivnih pomaka u ovom tjednu je bilo. Tipa, MCW od one pobjede protiv Blazersa igra sa samopouzdanjem kakvoga nije imao još od dana u Sixersima, protiv Clippersa, protiv Warriorsa u uzvratu i protiv Sunsa igrao je kao navijen, non-stop napadajući sredinu. Tome je malo pomogla i činjenica da je Kidd opet dirao rotaciju, sada ima običaj Giannisa staviti u rolu šestog čovjeka, tako da kombinacija Middletona i Mayoa na boku otvara više prostora za ulaze nego ona standardna.

Uglavnom, prema naprijed to još nekako i funkcionira, Parker igra sve bolje, Monroe je od povratka na parket također počeo bolje koristiti višak prostora i uz standardnu kvotu šuteva s poludistance sada napada i obruč, ali oko obrane još ima puno, puno posla. Plivanje na pick & rollu je i dalje standard, ali igranje sa sve manje rizika i više klasične 1 na 1 obrane na lopti sa zonom u pozadini protiv Sunsa je funkcioniralo odlično. E sad, obzirom da su ih rešetali i Lakersi i Clippersi i Warriorsi, ta jedna pobjeda bazirana na dobroj igri u oba smjera možda je prije svega privid uzrokovan problemima Sunsa.

Vidjet ćemo uskoro, sada ih čeka jedan dugi period bez Kidda koji je otišao na operaciju kuka i uz parket ga neće biti duže vrijeme, ovisno vjerojatno o tome u kojem smjeru se nastavi razvijati sezona. Uz Kidda neće više moći računati ni na Vasqueza koji je završio na operaciji stopala i gotov je za sezonu, čime je onaj nejasni trade za njega definitivno dobio potvrdu kako se radilo o promašenoj investiciji.

28. NETS

U dva poraza ovog tjedna, od Heata i Pacersa, upali su u rupu čim su protivnici zaigrali sa smallball postavama što je nešto na što nemaju odgovor. Jednostavno, od kada nema Hollis-Jeffersona da isključi barem jednu bočnu prijetnju, ovaj stil košarke za njihov roster je prevelik zalogaj. Protiv Wolvesa su trebali imati šansu na papiru, ali nisu pružili nikakav otpor, Towns i Wiggins su im dolazili do obruča kako su htjeli.

Jedinu pobjedu tako su pokupili protiv Bullsa koji su odigrali obranu u sredini debelo ispod svoje razine, naglasivši tako da im stvari u svlačionici trenutno baš ne štimaju.

29.LAKERS

Russell se vratio na klupu s Randleom i ovaj pozitivni eksperiment se nastavio. Ovo je rijetki dobar potez Scotta ove sezone, jer ne samo da su klinci došli do minuta protiv slabije razine talenta gdje mogu lakše napraviti pozitivnu razliku, već igraju u rolama koje im više odgovaraju (konkretnije, Russell je ovdje puno više u pick & rollu nego kada igra sa starterima gdje se previše lopta spušta u post, a i Randle ima puno više prilike igrati kreativniju rolu od izolacija ili skupljanja otpada). Uglavnom, lukavom podjelom minuta odjednom se našlo više prilika i za mlade, a da su pri tome Lakersi kao momčad postali smisleniji i konkurentniji.

Recimo, protiv Bucksa koji klupu skoro da i nemaju ovaj pomak je bio ključan. U utakmicama protiv Houstona i Oklahome realno nisu imali šanse, ali u skladu s napretkom i aktivnošću Russella i Randlea slaže se i ostalo, pa je tako i Kobe prestao forsirati, Hibbert odrađuje nešto pod obručem, a Nance odrađuje pristojnu šljakersku rolu. Naravno, ne može se bez teških poraza i komičnih trenutaka, poput Kobeova zakucavanja protiv Houstona zbog kojega je propustio utakmicu protiv Oklahome jer se skoro polomio, do vrhunca analitike u njihovom stilu koji uključuje ispijanje čokoladnog mlijeka nakon utakmice. Štogod, Lakersi su opet simpatični i izgleda da ova priča ne mora nužno imati tragičan prizvuk. Osim ako ostanu bez picka.

30. SIXERS

Protiv Hawksa su odigrali još jednu utakmicu s više od 10 ubačenih trica uz postotke iznad 40%, to im je već šesta ove sezone što znači da po tome pitanju lagano napreduju, ali što im to vrijedi kada su istovremeno dozvolili 62% iz igre Atlanti? Ovakav pad u obrani koji prezentiraju u odnosu na lani fascinantan je, iako ni ovom prilikom Noel nije igrao jer mu je u oko upao trn (doslovno).

Knicksi su ih pregazili u prvoj četvrtini, Cavsi također, dakle ovdje nekih pomaka na parketu nema, osim što se povratkom Marshalla i Wrotena mijenja rotacija na vanjskim pozicijama (da li nabolje, to je upitno). Zato se nastavljaju promjene u uredu, za su-trenera Brownu stigao je Mike D’Antoni koji bi kao trebao pomoći u koordiniranju napada. Svejedno, znamo kako su prošle zadnje Mikeove epizode, a obzirom da ni ovdje nema Nasha, možemo naslutiti koliko je njegov dodatak bitan (zato je tu Marshall koji je savladao njegov sistem u Lakersima, nadam se da će ovo partnerstvo biti dodatan poticaj za moju fantasy momčad).

2 thoughts on “POWER RANKINGS, WEEK 8. (PART TWO)

  1. Mitchel je pobjednik u igri najgori trener lige. Bjelici je rola da stoji iza linije za tri poena i udara po kosu, Prince je pokojan ima valjda 3 godine i njemu bi rola kao nekog 3 sf ili 6 visokog puno bolje pristajala. Zakljucno, volio da Profesor opali jednu odgojnu Mitchelu zbog svega sta radi.
    Zar vanjska linija druge njihove postave Miler-LaVine-Shabaz ne bi mogla dobro funkcionirati uz Bjelicu i Dienga, recimo primjer, te se okrenu jurnjavi kroz taj period. Na postavljen napad moze Miler zavrtiti s oba visoka bilo kakvu akciju, a LaVine sa slabije strane bi radio cirkus jer visoki su mu u stanju sutom drzat reket skroz otvoren.
    Da je bar ova ekipa u rukama recimo Malonea

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *