POWER RANKINGS, WEEK 9. (PART ONE)

1. WARRIORS

Ključni moment njihova tjedna definitivno je utakmica protiv Cavsa, ružna ljepotica koja je fascinirala količinom energije potrošenom u obrani. Nije tu bilo atraktivnih akcija i šuterskih serija, samo klasična playoff makljaža u kojoj je svaki posjed imao težinu jedne boksačke runde. Gledaš to i misliš se, jebote, kad bi mogao biti upola dobar u bilo čemu što radim kao što su ovi ljudi na košarkaškom terenu, očito nedovoljno velikom za toliku količinu vrhunskih natjecatelja. Što reći nego – I love this game, pa i kada je prezentirana u ovoj deformiranoj verziji.

Uglavnom, prvaci su dobili izazivače u njihovoj igri, igri u kojoj poen po posjedu možeš izvući samo ako si spreman žrtvovati vlastito tijelo, pokazavši se boljima čak i u ovoj verziji šahoboksokošarke. I to ne samo da su ih namlatili i nadigrali, već su to napravili s Curryem na jednoj nozi i bez Barnesa. S Greenom koji je koristio svaku priliku da napravi razliku (i pri tome pokaže da je danas za klasu bolji od Kevina Lovea, što je rečenica koju prije dvije godine ne bi mogao formulirati ni Timothy Leary jer nema tog kemijskog spoja osim stvarnog života koji se ovako može poigrati s kontekstom), s Bogutom kojem je samo letva Jimma Duggana nedostajala da definitivno potvrdi kako je najveći wrestler među koševima, s Livingstonom koji je našao snage u smrskanom koljenu da još jednom bude najbolji kada je najpotrebnije.

Ostaje se nadati da ćemo ovaj matchup gledati i u Finalu jer ove dvije momčadi definitivno imaju neriješene račune, a do tada razbijajmo glavu oko toga što Cavsi mogu popraviti kako bi se još bolje suprostavili prvacima. Mogu li dovoljno izbrusiti trenutno presirov napad da maknu utakmice iz ove defanzivne močvare u kojoj su Warriorsi očito sposobni plivati? Koliko uopće mogu koristiti Lovea u ovom matchupu? Ima li Love uopće u sebi žestinu potrebnu da se istakne u ovakvoj seriji obzirom da praktički nema iskustva velikih playoff utakmica? Može li Greena braniti itko osim LeBrona? Može li LeBron igrati bolje nego što je trenutno slučaj? Mogu li opet računati na Curryeva smrtnička izdanja?

Uz utakmicu tjedna koja je ukrala Božić, Warriorsi su još odradili zagrijavanje protiv Jazza koji jedva da je izdržao jednu četvrtinu, a zatim i outro protiv Kingsa. Koji su pružili nešto bolji dojam, barem do onog klasičnog momenta, ovaj put u trećoj četvrtini, kada su Warriorsi serijom trica i kontri napravili razliku. Pri tome se i Cousins u tom periodu izbacio iz utakmice (u kojoj ionako jedva da je sudjelovao zbog idiotskih faulova), tako da ih je u igri neko vrijeme držao Casspi koji je na jednu večer parirao Curryu i Thompsonu tricama, pri tome Draymondu serviravši probleme koje obično on kreira protivnicima.

2. SPURS

Njihov tjedan za razliku od onoga Warriorsa bio je za zaborav, dva puta su odradili posao protiv Minnesote (iako su se u drugoj utakmici pošteno namučili, Wolvesi su svladali neke lekcije i ovaj put nisu dali Leonardu da ulazi u sredinu bez faula), riješili su i Denver na drugoj večeri back-to-backa bez većih problema, skoro u svim ovim situacijama odmarali su veterane Duncana i Ginobilia, ali su zato izgubili jedinu utakmicu koja je imala neku težinu, onu protiv Houstona.

Rocketsi su ih dobili njihovom igrom, kontroliranim sporim napadima s minimumom ispaljenih nerezonskih trica, oslanjajući se na sjajnu obranu. Beverley na lopti, Ariza na Leonardu i dva centra u sredini ostavili su Spurse bez zraka, a na drugoj strani Houston je izvukao taman dovoljno od Hardena i klupe da se kotrlja. Ključni detalj je upravo taj da protiv ovakve unutarnje linije Rocketsa nisu mogli zaigrati svoju igru kroz visoki post, a Leonard i Parker nisu slash & kick kreatori u rangu Hardena (Parkera je Beverley odsjekao, dok je Leonard uz težak matchup protiv Arize i krcatog reketa još dobar dio večeri morao čuvati i Hardena). Uglavnom, ovo je već druga utakmica u kratkom vremenskom periodu u kojem su Spursi izgubili od momčadi koja ima kvalitetna dva teškaša u sredini, ne zaboravimo da su ih nedavno namlatili Raptorsi sa Scolom i Biyombom (a možemo ovome dodati i utakmicu protiv Bullsa). Dakle, ako LMA i Timmy ne mogu u post-upu odigrati na snagu, Spursima je puno teže pokrenuti napad jer praktički najbolji bek na rosteru im je Ginobili. Mogu li s njim kao slasherom u clutch situacijama do naslova? Sve ovo stavlja ogroman pritisak na Leonarda da održi ovaj suludi realizatorski učinak koji neminovno mora pasti, nemoguće da momak nastavi ovako učinkovito šutirati sa sve većom potrošnjom koja mu se neminovno nameće.

Ispada tako kako je strah od smallball postava manji problem od ovih old school matchupova, smallball postave možeš nadjačati, ali, ne počnu li zabijati trice, neće se moći odvojiti u ovim rovovskim utakmicama i tu će često završiti u situaciji u kojoj će se pobjednik odlučivati u zadnjim minutama gdje su mu u slučaju egala i šanse puno veće da nekako iskopa pobjedu kako je to uspjelo i Rocketsima.

3. THUNDER

Imali su sličan tjedan kao i Spursi, nakon nedavnog obračuna opet su snagu punili na jadnim Lakersima koji im dođu kao čokoloadno mlijeko, idealni za regeneraciju, a zatim i na Nuggetsima koji szbog trenutnih problema baš i nisu naročito tvrd orah. Ono bitno je da su izgubili jedinu relevantnu utakmicu i to na vlastitom parketu (Spursi su barem kožu ostavili u Houstonu). Bullsi su ih energetski nadigrali, od starta su bili brži, spremniji i lucidniji, natjerali su Thunder u rezultatske rupe svaki put kada bi na parketu bili sa startnom postavom gdje su jednostavno ignorirali Robersona i Adamsa fokusiravši se na zaustavljanje udarne trojke, odradivši pri tome standardno sjajan posao u zaštiti obruča. Stari problem Oklahome se tako opet javio, u pokušajima da stignu minuse nisu igrali košarku već su forsirali 1 na 5 preko Duranta i Westbrooka, koji su nešto zabili, ali su i dobar dio posjeda potrošili uzaludnim zalijetanjem u zid Chicaga.

Na drugoj strani Chicago više nego solidan, riješili su pitanje nervoze u svlačionici jer su konačno zaigrali nešto kvalitetnije u napadu, s puno više kretanja lopte i igrača koristili su slabosti zadnje linije Thundera da dolaze do laganih poena kad god bi im trebalo. Gasol u izdanju s Eurobasketa kao da je htio poručiti Prestiu da je pogriješio što ga nije lovio prije dva ljeta, sjajan kao asistent s visokog posta i još bolji kao strijelac na niskom postu, Butler fenomenalan u oba smjera, a svakako treba istaknuti i rolu Rosea koji je potrošio gomilu energije da oteža život Westbrooku.

4. CAVS

Već smo spomenuli utakmicu s Warriorsima tako da nemam što posebno dodati o intenzitetu kojim je odigrana, kao ni o batinama koje su dobili, ali definitivno ima nekih propusta koje treba ispraviti za sljedeću priliku. Tipa, nema potrebe igrati s Loveom na petici protiv smallball postave Warriorsa pored Thompsona, recimo takav potez bi puno više smisla imao dok su na parketu Ezeli ili Bogut koje Love može izvući iz reketa i protiv kojih ga defanzivno možeš solidno sakriti. Smallball petica isključivo bi trebao biti Thompson koji puno bolje zatvara i preuzima na perimetru. Ovo Loveu dodatno limitira minute jer je što više LeBrona na četvorci neophodno kako bi se pariralo Greenu, ali Cavsi imaju dovoljno tijela da sve ovo izvedu bez puno panike. Love će im biti potreban u nekim drugim serijama i dvobojima, ovdje je tek jedan od pijuna koje Cavsi moraju pažljivo dozirati u ovoj partiji šaha.

Također, ako misle igrati s Loveom i Irvingom kao starterima protiv Warriorsa, onda u petorci umjesto Smitha mora biti Shumpert radi obrane, nema smisla na startu prve i treće četvrtine upasti u rupe zbog manjka balansa na parketu. Dakle, prostora za napredak u oba smjera imaju, posebice šuterski kako će se Irving dizati u formi (a i Mozgov bi trebao biti brži u reakcijama u sredini, kao što bi i LeBron konačno mogao ubaciti poneku tricu), jedino otvoreno pitanje ono je Kevina Lovea, točnije njegove čvrstoće. Love je borben skakač i agresivan napadač, to nije upitno, ali ovo je jedna druga razina igre, šampionska, i u ovoj utakmici je iz aviona bilo vidljivo da mu nedostaje to iskustvo lanjskog Finala, jednostavno nije znao reagirati kada je igra postala rat. Njegovi pogledi u obrani umjesto reakcija, previše razmišljanja i općenito manjak spremnosti da se protivniku slomi vrat, bili su u očitom nesrazmjeru s ponašanjem ostalih aktera utakmice. S druge strane, samo da je ubacio par od one hrpe otvorenih trica koje je imao, danas bi vjerojatno pričali o Cavsima kao pobjednicima dvoboja tjedna. I zato je toliko bitno naći prave postave i pravi ritam u napadu jer ova momčad ima oružja, samo ih treba naučiti koristiti.

Ostatak tjedna? Logično da su nakon ovakvog pražnjenja u back-to-backu protiv Blazersa bili nespremni za utakmicu, kao i da su se mučili Sunse držati pod kontrolom opustivši se u obrani (Warren im je šetao kroz reket u kojem uglavnom nije bilo Mozgova, preselili su ga na klupu valjda dok ne uhvati bolju formu iako se činilo da je na pragu tako nečega, uglavnom bez njega to nije ista defanziva) i da im je trebala izuzetna šuterska večer cijele momčadi da izvuku pobjedu. U periodu dok su se pak pripremali za utakmicu u Oaklandu djelovali su puno uvjerljivije, recimo Knickse su udavili obranom u zadnjoj četvrtini. Iako su ovi bez Mela poprilično bezopasni, ipak je fascinantna bila ta razina energije u defanzivi koju su uspjeli prezentirati kada je trebalo, posebice s postavom iz Finala. Delly, Shumpert, James i Thompson uz Lovea, koji je imao zadatak tek smetati u sredini, uništili su Knickse na lopti, a aktivnost ove postave u kombinaciji s njenom pokretljivošću potpuno je u sredini onemogućila Knicksima ikakve pokušaje, ostali su samo na tricama koje nisu mogli ubaciti. Ovu četvorku treba zapamtiti, ona se pokazuje kao ozbiljno oružje u obrani i sada samo oko njih treba složiti nekoliko napadačkih postava i eto kičme momčadi koja može po naslov. Jer, obzirom kako trenutno igraju prema naprijed, o tako nečemu mogu samo sanjati (sav momemntum iz navale nestao je prije Irvingova povratka, tako da to ne može biti isprika, jednostavno James opet uzima stvar u svoje ruke gazeći Blatta i taj odnos očito se ne može riješiti prirodnim putem).

5. RAPTORS

Terrence Ross je jedan solidan period okrunio partijama protiv Mavsa i Bucksa, protiv prvih je pomogao u startu rešetenjam s perimetra napraviti razliku koju Dallas do kraja nije mogao stići, protiv drugih je pak tricama u završnici utakmicu usmjerio u ruke Torontu jer Milwaukee na takvu količinu poena nije mogao odgovoriti. Protiv Chicaga pak nije mogao ubaciti ništa, ni povratak Carrolla i Valanciunasa u rotaciju nije pomogao da nekako uspore odjednom razigrane Bullse. Ali, razloga za optimizam imaju, nakon dugo vremena su opet kompletni, imaju dovoljno raspoloženih igrača za složiti kvalitetnu rotaciju, a čeka ih i zahvalan raspored u kojem se imaju šanse odvojiti od nekih konkurenata na Istoku u međusobnim dvobojim. Uglavnom, dok Valanciunas i Carroll traže ritam, treba iskoristiti činjenicu da Scola igra kao mladić i da Ross izgleda kao šuterski majstor, kad god ih mogu držati na parketu to završi dobro za njih.

6. CELTICS

Nakon dugo vremena otvorili su tjedan kvalitetnom pobjedom, opet protiv Hornetsa koji očito nemaju rješenja za njihov presing. Istovremeno, Celticsi su tranzicijom i ulazima uspijevali doći do dovoljno poena na obruču tako da tu većih problema nije bilo. Slično su ponovili i protiv Detroita, odlična obrana na perimetru bila je ključ, a možda najfascinantnija pobjeda za njih sjajnog perioda bila je ona protiv Knicksa. Malo koja momčad na drugoj večeri back-to-backa može odigrati tako defanzivno dominantnu partiju.

7. HAWKS

Oni su upali u izuzetnu seriju, drugi tjedan za redom igraju odlično što je rezultiralo 6-0 nizom koji ih je odmah vratio u vrh Istoka. Kao i Boston sredili su redom Pistonse i Knickse koji nisu imali rješenja za njihovu sve bolju šutersku formu, da bi ovaj period ipak završio porazom. Pacersi su im u defanzivnom natezanju dviju momčadi koje se itekako oslanjaju na presing uzeli mjeru, Hill na Teagueu i George kao libero u svakom trenutku spreman pomoći Ellisu na Korveru zaustavili su dva ključna vanjska igrača Atlante, a Mahinimi i Allen solidno su se nosili s Millsapom i Horfordom. Nezgodan matchup za Hawkse dodatno je naglašen boljim izvedbom klupe Indiane kojoj je posao bio olakšan jer opet nije bilo Splittera koji muči svoju kroničnu borbu s listom koja evo traje već drugu godinu.

8. PACERS

Liga ih je skužila, a u dobroj mjeri se pokazalo da im je smallball samo varka, posebice kako su Miles i George pali sa šuterskom formom. Ali, kao što smo još ranije naglasili, dok god se mogu osloniti na obranu itekako će ostati u playoff trci. Inače, tjedan za zaborav, otvorili su ga protiv Kingsa gdje su u drami izgubili završnicu na svom parketu nakon što su se cijelu večer mučili vratiti u utakmicu veći dio koje nisu imali rješenja za Cousinsa i Casspia. Potonji je kao smallball četvorka bio ogroman problem zbog kombinacije šuta, ali i skakačke kvalitete. Uopće, Miles i George nisu imali rješenja za fizikalije Casspia i Gaya, u onim čestim situacijama kada bi se napad Indiane sveo na izolacije za Georgea pokazao se Rudy kao odličan stoper koji je masom anulirao onu najveću prednost koju George inače ima u dvobojima na perimetru.

Wolvesi nisu bili problem, nakon dugo vremena zalomila im se dobra šuterska četvrtina (ili je bolje reći Wolvesi su im je dozvolili) i tu je stvar brzo bilo rješena, dok su se protiv Hawksa iskupila dijelom za propust protiv Kingsa.

9. HEAT

Njihov toplo-hladno period nikako da prestane, usprkos nekim pozitivnim pomacima poput sve bolje igre Whitesidea i Bosha, opet su jedva izvukli polovičan učinak u ovom tjednu. Prvo su izgubili završnicu utakmice protiv Pistonsa, u sudaru visokih postava i sporih kontroliranih napada koji vode lošim šutevima zatvorili su reket i kontrolirali Drummonda, ali im je Detroit ubacio tricu kad god im je trebala. Uz to, Wade je prokockao zadnju šansu na isti način kako je igrao cijelu večer, forsirajući šuteve s poludistance iz driblinga. Dakle, još jedan poraz koji je najlakše pripisati potrebi da se liječe njegovi kompleksi.

Nekako su se provukli protiv Pelicansa u utakmici u kojoj je Bosh vukao i u kojoj nisu mogli računati na Whitesidea jer su Pelicansi došli do produžetka na račun dvojca Anderson-Davis kojega startni par visokih Miamia nije mogao braniti. Čim bi Spoelstra reagirao uvođenjem Greena umjesto Hassana, Miami je djelovao bolje, što se potvrdilo i u produžetku.

Uglavnom, ovdje je izgledalo kao da se nešto prelomilo u Miamiu jer je Bosh u sljedećoj utakmici opet bio glavni, relativno su lagano sredili Orlando u utakmici u kojoj su ritam odveli u blatu, jašući dva visoka i dominirajući u reketu u oba smjera, prateći sve to solidnom količinom trica. Međutim, već protiv Netsa opet ista priča, Bosh je nestao, napravili su gomilu grešaka na perimetru koji odjednom curi na sve strane kako se sve više posvećuju čuvanju sredine (a nemi ni ozljeđenog Winslowa, plus i Johnson se tek vraća u formu nakon ozljede), a čak ni u reketu protiv Lopeza i Younga nisu napravili dovoljno, odnosno nije lako kontrolirati utakmicu u kojoj zbog malo posjeda i sporog ritma, a zatim i šuterske jalovosti, jednostavno nemaš prilike ući u nekakvu seriju i tako si dati prostora za disati kada dođe do zagušenja.

Kako god, nakon ovoliko utakmica jedna stvar je jasna i brojke koje to potvrđuju nisu slučajne – kada Wade troši preko 30% posjeda uredno gube, kada troši ispod toga postotka pobjeđuju.
Istovremeno, kada Bosh troši preko 25% posjeda pobjeđuju, kada je ispod toga uredno gube. Sami zaključite što bi Spoelstra trebao poduzeti i u kojem bi smjeru trebao okrenuti momčad ako misle nešto napraviti ove sezone.

10. HORNETS

Poraz od Bostona pokazao je da kada ne mogu zabiti s perimetra ipak ne mogu računati na obranu da ih izvlači, nisu takva klasa na toj strani parketa. Protiv Memphisa dobili su nazad u rotaciju Jeffersona koji je ili totalno izvan forme ili totalno izvan fokusa zbog svega što se događa (i pri tome ne mislim samo na činjenicu da je pušitravić, već i da se pokazalo kako su Hornetsi itekako spremni nastaviti bez njega) poslužio ponajprije Randolphu da se razigra i tako pomogne Memphisu pružiti otpor koji se ipak nije pokazao dovoljnim pored duplo više trica koje su ubacili Kemba i društvo.

Lakersi jasno nisu bili u stanju pružiti dostojan otpor, bez obzira na lošu šutersku večer Hornetsa, tako da nam ostaje vidjeti što će se događati sada kada ih čeka možda i najteži tjedan u sezoni. Bez Jeffersona su izdržali gotovo bez problema, mogu li još jednom nadmašiti očekivanja?

11. PISTONS

Šuterski su pali, točnije iza njih je loš šuterski period, a to je odmah rezultiralo dojmovima koji su totalno suprotni od onih iz prošlog tjedna kada su se na trenutak činili kao jedna od najboljih momčadi na Istoku. Čim ne mogu ubaciti tricu i tako držati napad podmazanim, odjednom izgledaju kao momčad koja će se do zadnjeg dana mučiti da se ugura u playoff. Tjedan su otvorili pobjedom nad Heatom gdje su imali više sreće nego pameti, odnosno uz to što su im upadale trice Jackson je taman za nijansu bio bolji s loptom u rukama od Wadea.

U drugoj večeri back-to-backa protiv Hawksa nisu imali energije u obrani, uz to što je Drummond bio kriminalan s linije te nije bio u stanju kazniti slabosti Hawksa u zadnjoj liniji, ozljedio se i KCP, što je za momčad koja nema pouzdanu klupu bilo previše. Iako Tolliver često zna zaigrati umjesto Ilyasove u završnicama zbog nešto pokretnije obrane na perimetru, njegovi učinci s rezervama su također upitni, a i onaj učinak Blakea i Baynesa iz prošlog tjedna očito je bio tek slučajan.

Uglavnom, s KCP-om koji ima problema s nogom i upitnom dubinom nisu mogli protiv momčadi poput Bostona koja se uz to našla i u uzlaznoj putanji forme. Dobro bi im došao predah da se regrupiraju i smisle nešto novo, ali NBA raspored je nemilosrdan, umjesto toga u najgorem trenutku dolazi im tjedan s 4 utakmice.

12. MAGIC

Odlično su odigrali protiv Houstona, ovaj njihov flex napad predstavljao je ogroman problem obrani Rocketsa koji su naivno ispadali u rotacijama otvorivši gomilu prilika na obruču ne samo za bekove, već i za visoke. Tako je Vučević uz standardnu dozu poena iz pick & popa sjajan bio i u otvaranjima nakon bloka, ali i u cutovima na strani bez lopte, odlično je realizirao u postu protiv Howarda i Capele koji su obično kasnili i nisu imali rješenja za njegovu svu bolju post-up igru. Njihov raspored je bio problem i Miamiu, ovaj put Vučević nije imao zicere na obruču, ali je izrešetao u reketu parkiranog Whitesidea iz vana, samo što je Heat za razliku od Rocketsa uspio kroz sredinu iskoristiti slabosti zadnje linije Orlanda u branjenju sredine čak i u ovom zonskom rasporedu koji je idealan za profil igrača koje Skiles ima na raspolaganju.

Interesantno, što se više slažu i što više pronalaze idealne uzorke igre, Skilesovi momci igraju sve bolje u napadu, a sve slabije u obrani. Opet, u oba smjera su već toliko dobri da im Pelicansi ne predstavljaju nikakav problem, rutinski su ih sredili opet uz fantastičnu partiju Vučevića u napadu. Osim što ne može promašiti s poludistance, repertoar poteza u post-upu mu je takav da bez problema trpa i protiv Asika ili Davisa ako ostane 1 na 1, što je sve češći slučaj obzirom da Orlando ima gomilu prostora u sredini od kada su makli Oladipa na klupu. I dok se sada čeka potez lige po pitanju kako usporiti Vučevića koji trenutno izgleda kao jedna od najboljih napadačkih petica u ligi (s njim u ovakvoj formi i s ovoliko korisnih tijela u rotaciji moraju u playoff, Skiles eto ne samo da je sredio obranu već je skužio i kako izvući maksimum iz napada), neka ovo posluži kao idealan primjer kako ponekad jedan naizgled banalni potez efektom domina može utjecati na doslovno karijere gomile aktera.

13. CLIPPERS

Uhvatili su finu pauzu da se malo priberu, onda su dobili i Lakerse za Božić kao dodatnu okrijepu (što se baš i nije pokazalo tako lakim zadatkom, dobivenu utakmicu im je očajna klupa zamalo prosula u završnici pa je Rivers napravio ono najgore moguće, vraćao je u igru već ohlađene startere). Sve uzalud, već protiv Jazza su morali istrčati bez Griffina koji je sredio nogu na treningu i upitno je o koliko se ozbiljnoj ozljedi radi. Srećom po njih Jazz je u još goroj situaciji (ovdje su igrali i bez Favorsa, s Lylesom i Whiteyem pod košem) tako da su se provukli iako ih je Hayward još jednom izrešetao, naglasivši problem bočnog stopera po tko zna koji put.

Ako ništa drugo ukazao se Pierce, Rivers očito ne vjeruje Smithu, pa je PP uskočio u rolu stretch četvorke. Prvo protiv Jazza, a onda i protiv “svojih” Wizardsa, potvrdio je da se radi o jedinoj roli koju u ovim godinama može igrati i to više nego solidno, tako da su Clippersi u ovoj svojoj smallball verziji nadjačali Washington. Paul sjajan, Jordan s još više prostora u sredini nego inače, rašireni raspored na parketu, šuterski razigrana klupa, to je razina igre koju očito mogu prezentirati bez problema i kad bi im većina protivnika bila kao Washington, izostanak Griffina se vjerojatno ne bi ni osjetio.

14. BULLS

Imali su idealnu pauzu pred Božić, dovoljno dana da srede stvari u svlačionici i pripreme se za playoff izdanje protiv Oklahome. Pokazat će se da su imali i sreću u nesreći jer je Noah sredio rame, tako da im se otvorilo još više minuta za Portisa čiji šut iz vana i pozitivna drskost su oživjeli ne samo drugu postavu, koja je bila solidna veći dio godine, ali je rijetko bila u stanju raditi rezultatsku razliku, već i startere koji su uz njega na parketu odjednom imali više prostora u sredini. McDermott, a zatim i Snell, dali su kvalitetne šuterske i energetske role, tako da napad ostvario najbolji period sezone, a pomoglo je i što su počeli vrtiti akcije više kroz post-up Gasola nego kroz pick igru Butlera i Rosea.

Kombinacija svježine, novih uloga i nova rotacija pomogli su tako da srede Thunder, protiv kojih su pokazali standardnu čvrstinu u obrani reketa, ali i poboljšani napad. Protiv Dallasa u drugoj večeri back-to-backa nisu imali takvu energiju, obrambeno su potpuno zakazali, ali već protiv Toronta oni najbolji djelovi igre pokazani protiv Oklahome su bili vidljivi. Dakle, osvježenje i prostor kojega donosi Portis otvara više prilike svima, Gasol nosi povećani teret kao da je samo čekao opet pod stare dane dokazati da je i dalje faca, Mirotić, Snell i McDermott (koji ovdje nije igrao zbog koljena) imaju dovoljno prilika iz spot-upa da pomognu. Mirotić primjetno igra bolju obranu na trojci gdje dužinom u sredini predstavlja dodatan problem, Brooks je u periodu solidne šuterske forme i daje kvalitetne minute, a iako je reket malo otvoreniji, vidi se i na Roseu i Butleru da im manje opterećenje u napadu ostavlja puno više energije za igru u obrani. Posebice je Rose ostavio dobar dojam u dvobojima protiv Westbrooka i Lowrya, možda ne može pronaći šut, ali fizički je definitivno sposoban igrati u ovoj ligi, malo je bekova koji 1 na 1 mogu držati spomenutu dvojicu donekle pod kontrolom i to nije mala stvar.

Do kada će ovaj pozitivan momentum trajati nemoguće je reći, ali po prvi puta ove sezone Bullsi su oku ugodni.

15. JAZZ

Presing i kontre Warriorsa previše su za njih, ova momčad treba ozbiljnu infuziju talenta u ovom trenutku da bi uopće mogla i pomisliti pratiti ovakvu razinu košarke. A ta njihova razina dodatno se srozala kada su ostali bez Favorsa zbog leđa, s dva back-up visoka u startnoj postavi nisu mogli protiv Clippersa. Da stvar bude još gora, u toj utakmici su ostali i bez Burksa koji je praktički slomio nogu, ne dovoljno da ga prekriže za sezonu, ali dovoljno da mogu zaboraviti na njegov značajniji doprinos kada se vrati u akciju (jadnik je u istoj akciji još zaradio i potres mozga). Što trenutno, uz sve probleme s unutarnjoj linijom, stavlja još veći naglasak na manjak playmakerskih opcija. Kako je krenulo, mogu biti sretni ako ostanu u igri za playoff do kraja sezone. Uostalom, to što su Sixerse jedva sredili s ovom krnjom rotacijom jasno pokazuje što ih čeka ako se Favors i Gobert brzo ne dovedu u red, odnosno ako konačno ne naprave neki trade kojim bi u momčad doveli pouzdanog playmakera.

4 thoughts on “POWER RANKINGS, WEEK 9. (PART ONE)

  1. može kakav komentar o potencijonalnom trejdu kod bullsa? jel vrijedi više držati Joakima ili je vrijeme oprostiti se sa njime?čovjek je dao ‘pola života’ bullsima i nije u redu da ga se tek tako otkanta ali portis već sad pokazuje da će biti mjesta za njega uskoro i pošto je noah još uvijek na cijeni i mogao bi pomoći nekim ekipama što bi se moglo dobiti za njega?jedan kvalitetan vanjski npr. pa se s njime upustiti u možebitnu playoff bitku sa cavsima??

  2. Dao si gotovo isti komentar o Roseu kao Tjarks jer je on imao osvrt na utakmicu Mavsa i Bullsa, pa je bas spomenuo kako mu Rose izgleda da je fizicki 100% spreman

  3. Russell Westbrook leads NBA PGs by a wide margin with 81 PTS on post ups this season. He ranks in the top-15 in post up efficiency overall

    indikativan podatak, doduše ne izgleda ta njegova leđna tehnika izbrušeno kao kod Wadea ili Kobea ali on na silu uspije nekako izvući koš i u tome je prilično efikasan. Definitivno bolje da to radi nego da baca cigle sa linije za tri poena. Također, to će mu puno značiti u budućnosti kad izgubi dio atleticizma

  4. @ gorc – ako nađu pravu ponudu zašto ne, Noaha nećeš dati u bescijenje, ali nećeš ga ni držati pod svaku cijenu obzirom da je u zadnjoj godini ugovora i da ionako odlazi na ljeto. idealno bi bilo dobiti kvalitetnog beka, ali kako to izvesti bez da ti istovremeno netko ne uvali ugovor koji će te ostaviti bez max prostora dogodine? dakle, trebaš pronaći momčad s prostorom na capu ili momčad koja ima dovoljno jednogodišnjih ugovora da ne smetaju dogodine, a da pri tome imaju i jeftinog combo-beka koji može pomoći. Tipa, Bucksima bi dobro došao defanzivni centar, a Mayo bi pomogao Bullsima. U ovakvom kontekstu teško je pronaći dobar trade, a gotovo nemoguće je pronaći jednoga koji ti može toliko podići plafon pa da se možeš suprostaviti Cavsima.

    @ wade – Rose mi od starta sezone fizički izgleda dobro, može na parketu istrčati od točke A do točke B bez problema, ali ovo kako igra u obrani u zadnje vrijeme dokaz je da se fizički vratio, tipa još lani nije imao eksplozivnosti u nogama za braniti pick & roll. znači, Bullsima se samo ostaje nadati da će s vremenom vratiti i nešto nalik šuterskoj konstanti i da će početi biti od koristi i u napadu. Ako i Tjarks potvrđuje, pa onda je valjda istina 😉

    @ jasaitis – apsolutno, općenito sazrijeva i kao razigravač i kao što kažeš to je sad već lagana priprema za dio karijere kada neće moći skakati preko obrane

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *