POWER RANKINGS, WEEK 10. (PART ONE)

01. WARRIORS

Usprkos 3-1 scoreu ovo je prvi tjedan ove sezone koji su završili s negativnom koš-razlikom, a sve zbog brutalnog rešetanja od strane Dallasa koji je iskoristio činjenicu da su po prvi put od ožujka prošle godine zaigrali bez Currya koga su počele napadati sitne ozljede noge. Nedostatak Stepha i Barnesa osakatio je njihov napad, a uz to je nedostajao i Ezeli tako da su i defanzivno bili debelo ispod potrebne razine (uz to što im je nedostajalo troje od osam članova jezgre, bili su i bez devetog čovjeka, Barbose).

Malo je nedostajalo da se slično provedu i protiv Houstona, ali ovdje im nije padalo na pamet jahati Jasona Thompsona i Speightsa u sredini, oslonili su se na pet preostalih igrača i ta formula Klayevih šuteva i Greenovih povratnih u napadu plus Bogutova i Greenova agresivnost u obrani pomogla im je da prežive više nego solidno izdanje Rocketsa.

Denver nije bio problem, posebice jer su dobili Stepha nazad, a ni Hornetsi, trenutno i sami u problemima s ozljedama, protiv kojih je, uz Stepha u punom pogonu, nakon dugo vremena priliku igrati dobio i Barnes (nije smetao ni Greenov treći za redom triple-double). Uglavnom, ovaj Curryev prisilni odmor zbog udarca u potkoljenicu dobro je došao i zbog bavljenja s problematičnim listom koji dugoročno može imati puno gore posljedice po Warriorse. Ako su ga ovako brzo vratili u akciju, onda je valjda sve ok, iako se mogu čuti sumnje u njihov novi medicinski štab – nevjerojatno zvuči da su nakon sezone bez ozljeda, u kojoj im je zdravlje itekako pomoglo da otiđu do kraja, propustili produžiti ugovore s tri ključna trenera (jedan je otišao u NCAA, dva su se pridružila Hawksima). Možda nije pošteno povezivati trenutne probleme s novom ekipom zaduženom za oporavak i zdravlje igrača, ali, čak ni u ligi u kojoj se ove stvari dešavaju u ciklusima i gdje je nakon jednog razdoblja bez ozljeda neminovno da dolazi razdoblje u kojem ih se neće moći izbjeći, ostati bez skoro pola rotacije nije čest slučaj.

Jedan detalj nevezan uz prošli tjedan. Njihova smallball postava ostvarila je ove sezone suludih 70 poena plusa na 100 posjeda (to doslovno znači da bi u jednoj utakmici sa 100 posjeda, da mogu 48 minuta igrati s tom postavom i da je ova u stanju držati intenzitet od početka do kraja, dobili prosječnog NBA protivnika 70 razlike). Ali, obzirom da s njom ne igraju već neko vrijeme od kada je Barnes ozljeđen, mislim da bi trebalo apostrofirati nešto drugo – njihova postava s Bogutom, Greenom, Curryem, Thompsonom i Iggyem umjesto Barnesa ostvaruje također suludih +58 na 100 posjeda.

Uglavnom, smallball je super dodatak, ali nikako ne može biti temelj, a ovaj njihov temelj, s vrhunskim defanzivnim centrom i prototipom moderne četvorke, trenutno funkcionira sjajno i ključni je razlog zbog kojega će vjerojatno i ove godine podići trofej. Naime, glavna razlika je u suludom ritmu, smallball postava koristi isključivo u kratkim šihtama jer tim tempom nitko ne može igrati veći dio večeri, ali zato ova postava može bez problema biti na parketu 20 i više minuta ako treba, a to je očito za većinu NBA konkurencije prevelik zalogaj.

02. SPURS

Opet se čini da su imali tjedan bez izazova, uz Sunse i Buckse koji im nisu nikakva prijetnja, osvetili su se Houstonu za nedavni poraz. Ključni moment bila je treća četvrtina, kada je u akciju krenula postava koja ove sezone Spursima predstavlja ono što Warriorsima znači petorka smrti. Ulazak trojca Ginobili-Mills-Diaw po običaju je podigao razinu izvedbe u sfere koje malo koja druga postava može pratiti, a uz njih su još na parketu ostali Leonard na Hardenu i Aldridge kao stretch petica, čime su totalno razbili obranu Rocketsa, obranu koja ih je utakmicu ranije istjerala iz reketa.

Napadački, ovo je najmodernija i najnezgodnija postava koju Spursi imaju, ali, iznenađujuće, ujedno su u ovom trenutku i defanzivno najbolja petorka, zbog kombinacije presinga bekova, Leonardove izražene stoperske role i dva usidrena visoka u reketu. Jasno, kako se uzorak bude povećavao i kako protivnici skuže kako koristiti Ginobilievu sklonost ispadanju iz pozicije te manjak zaštite na obruču, vjerojatno će im se učinak na tom dijelu parketa smanjiti, ali napadački teško da mogu smisliti bolju kombinaciju.

03. THUNDER

Momčad su u ritmu, što se jasno vidjelo i u tri pobjede protiv Bucksa, Sunsa i Hornetsa. Teško da se radi o izazovnom nizu, posebice obzirom na putanju forme Sunsa i ozljede Hornetsa, ali svejedno je fascinantna sposobnost kojom su Durant i Westbrook trpali (iako smo do sada na nju navikli, teško je prestati se diviti takvim majstorijama). Samo, čak i u ovom periodu nisu uspjeli odigrati ozbiljnu obranu, što je na naplatu stiglo protiv Kingsa čim je Durant dobio dan poštede zbog ozljede palca.

Još su se i dobro držali bez njega protiv napaljenih Kingsa i razjarenog Cousinsa (koji je ovaj put energiju uspijevao kanalizirati na pozitivan način, što odmah Kingse pretvara iz kante za napucavanje u playoff momčad), ali ta katastrofalna klupa ih je još jednom uvalila u rupu. Singler, Waiters i Kanter su rak-rana ove momčadi, lanjski očajnički potezi Prestija da pojača jezgru u borbi za playoff, ali i za budućnost, očito su na kraju ispali tek očajni. Augustin je izletio iz rotacije i pokušavaju s rookiem Payneom, a isto bi trebali napraviti i s ovom trojkom. Singler je ionako višak, dio Waitersovih minuta može se podijeliti Robersonu i Morrowu koji ipak imaju barem jednu elitnu NBA vještinu, a vrijeme je i da McGary pojede poneku od Kanterovih šihti.

04. CAVS

Od kada su ubacili Thompsona u prvu petorku nižu samo pobjede. Dobro, Nuggetse bi pobjedili i sa starom rotacijom, ali Orlando i Toronto su doslovno pregazili uglavnom se oslanjajući na branjenje reketa tijekom 48 minuta. Doduše, protiv Raptorsa su imali takvu šutersku večer da im obrana nije ni trebala (Smith 8 trica), međutim pomaci su vidljivi. Nije stvar samo u tome što je Thompson trenutno puno pokretljiviji od Mozgova koji, iako se tako na trenutak činilo, još nije blizu potrebne forme, već što im njegovo micanje u stranu omogućava da više koriste Jamesa na četvorci. Točnije, da koriste onu sjajnu postavu s Dellyem, Shumpertom, Smithom, Jamesom i Thompsonom, koja je protiv Raptorsa napravila najveću razliku. Istovremeno, ovo im otvara prostor da jašu Irvinga i Lovea koji tako uz Mozgova nose petorku početkom druge i četvrte četvrtine.

Ovo je odličan razvoj događaja jer Cavsi konačno nalaze načina iskoristiti dubinu. Naime, postave s Mozgovom i Thompsonom zajedno na parketu nemaju smisla, a dvije moderne četvorke kao Love i James isto tako moraju što više vremena provesti odvojeno kako bi širili reket veći dio utakmice (ako Love igra 32 minute, preostalih 16 na poziciji mora dobiti James i tu priča staje). Praktički, ovako maksimiziraju potencijal u oba smjera jer osim otvorenog reketa imaju i sasvim dovoljno defanzivne kvalitete (protiv slabijih postava, Mozgov sam može čuvati reket i tako sakriti Lovea, kojem se minute bez Thompsona ili Mozgova mogu dozvoliti samo u specijalnim situacijama, isto kao što Kaun i Varejao smiju na parket samo u smeće-vremenu).

Dakle, ovakve dominantne pobjede nisu slučajne, one su znak da ova momčad konačno hvata zalet. I to čak ranije od očekivanog, osobno sam mislio da će se tražiti barem do all-stara.

05. PACERS

Oni su totalna suprotnost od Warriorsa, ostvarili su pozitivnu koš-razliku usprkos 1-3 scoreu. Izgubili su tri utakmice u samoj završnici, dok su u jedinoj pobjedi dominirali nad Detroitom. U toj utakmici, uz Georgea za kojega Pistonsi nisu imali rješenje, naveći dio posla odradili su visoki. Mahinmi opet sjajan, velika je stvar kad imaš centra koji sam može držati Drummonda pod kontrolom, a on i Allen su uz to zaključali reket kao Hibbert i West nekada (a uz to koriste i u napadu, Mahinmi odjednom ima ruke i uspijeva realizirati zicere na obruču, dok Allen postaje majstor s poludistance), plus su dobili nazad Jordana Hilla koji je pomogao energijom s klupe.

Međutim, Bullse, Buckse i Heat nisu uspjeli tako iskontrolirati, dobrim dijelom zato jer su ih oni za razliku od jednodimenzionalnog Detroita bili u stanju natjerati da koriste smallball postavu više nego bi željeli. Miami je tako preuzeo kontrolu nad utakmicom, a i završnicom, onog trenutka kada je na parketu imao smallball postavu s Winslowom i Johnsonom (uz to Indiana nije mogla računati na Georgea Hilla i Milesa, što im je dodatno oslabilo smallball kapacitete), dok ih je Chicago sredio na puno manje intrigantan način, jednostavno snagom volje Jimmya Butlera koji je u završnici utakmice preuzeo stvar u svoje ruke, pogodio neke nemoguće šuteve, a sve to držeći Georgea pod kontrolom (ako je htio dokazati tko je veća faca, na jednu večer je definitivno uspio).

Bucksi su pak iskoristili činjenicu da su dočekali Pacerse nakon takve bitke na drugoj večeri back-to-backa i to bez Mahinmia koji se mudro čuvao za Drummonda.

Ukratko, iako se nemilosrdni NBA ritam ovom prilikom obračunao s njima, ta defanzivna kvaliteta koju imaju u svim linijama održat će ih iznad vode dok god su u komadu. George je uz Leonarda i Butlera x-faktor, dokaz da su swingmani danas najvažniji igrači u ligi jer takvih monstruma koji drže pola strane parketa u obrani i pri tome rješavaju utakmice nema previše u ligi (u biti, postoji još samo LeBron, s tim da on ni približno ne troši toliko energije u defanzivi), bekovi su solidni i još bi solidnije igrali da Ellisa u startnoj petorci zamijene Milesom i budu još tradicionalnija petorka, ali najfascinantniji razvoj događaja je ovaj pod košem, da nešto za što smo bili uvjereni da će biti neriješiv problem i razlog za propast, odjednom postane njihov čvrsti oslonac. Još ako uspiju od Turnera izvući nešto pa dobiju stretch peticu, imat će takvu rotaciju pod košem da će potpuno moći napustiti smallball pizdarije.

06. RAPTORS

Polovičan tjedan za momčad s dva povratnika u postavi. Carroll i Valanciunas još su daleko od idealne forme, ali protiv Wizardsa i Hornetsa i to je bilo dovoljno. Zamalo su skinuli i Bullse u pokušaju da im vrate za poraz iz prošlog tjedna i sve je išlo po planu dok Butler nije ušao u superherojski oblik, što mu već postaje običaj (i da pri tome nije srušio rekord Michaela Jordana s najviše poena u poluvremenu igrača Chicaga). Protiv probuđenih Cavsa nisu imali šanse, tako da možemo konstatirati kako osrednjost i dalje ostaje njihov kontekst. Povratak Valanciunasa već je ostavio traga na potrošnji DeRozana i Lowrya koji ga ne mogu ignorirati u napadu kao Biyomba i to dugoročno uopće nije loše za njih.

Naime, Lowry je već usporio, očito ni ove sezone usprkos manjku kilograma ne može pratiti ritam koji pokušava nabiti od starta godine, a DeRozan, usprkos gomili slobodnih bacanja koja iznuđuje, ipak troši previše lopti na loše šuteve (praktički, svaka iole bolja obrana danas zna kako ga braniti na pick & rollu, s visokim u reketu koji mu neće dozvoliti polaganje i koji će ga prisiliti na skok-šut s poludistance u kojem je, jednako kao i s trice, ispodprosječan igrač za NBA standarde, kamoli za poziciju koju igra). S Carrollom na jednoj nozi, sve gorim Josephom (koji se hladi kako se hlade bolje opcije, čovjek jednostavno nije dovoljno dobar ni u jednom elementu igre da bi mogao nositi makar i drugu petorku) i s nevidljivim Pattersonom (koji je usprkos prilici iz snova opet potvrdio da je tek solidna rezerva, nikako igrač za veće uloge) u principu se dobro i drže.

07. CLIPPERS

Ironično ili ne, svoj najbolji period košarke odigrali su bez Griffina. Naime, od kada je u petorku upao Pierce kao stretch četvorka (plus ova zadnja utakmica u kojoj je četvorku igrao Mbah A Moute jer je Pierce dobio dan odmora) ostvarili su 5-0 na nimalo lakom rasporedu. Defanzivno su imali boljih perioda, ali ovo je prvi put ove sezone da su imali elitni napadački učinak, čime su maskirali sve eventualne probleme. Uostalom, osim pobjede protiv Sixersa sve ostale su stigle na gostovanjima, tako da i to dodatno naglašava posao koji su odradili.

Jasno, lakše im je bilo iznenaditi protivnike koji definitivno nisu bili spremni za nešto drugačiji stil igre, ali istovremeno trebalo je iz prve ostvariti ovakvu razinu igre i pronaći idealan ritam (što je moguće kada Paul igra u vrhunskoj formi). To nešto govori i o snazi promjene kao takve, ali i stanju u ligi gdje su momčadi trenutno toliko izjednačene da jedan mali pomak u stilu igre može u jednom periodu omogućiti izuzetne rezultate. Uostalom, sjetimo se baš Piercea lani s Wizardsima u playoffu, oni su zaigrali svoju najbolju košarku čim su ga stavili na parket u ovoj roli, što je dijelom i bio rezultat činjenice da se radilo o najboljoj postavi koju su imali, ali isto tako nemoguće je odvojiti efekt iznenađenja kojega je ovaj potez imao na Raptorse koji su se spremali za nešto sasvim drugo.

Ukratko, Clippersi su ok dok čekaju što će biti s Griffinom, na ovom Zapadu ne samo da mogu plivati već se mogu i priključiti vrhu. S tim da im, naravno, plafon nije odjednom porastao, u ovom izdanju su još manja prijetnja momčadima s vrha, ako vam to ima smisla obzirom da sam upravo konstatirao kako su zbog novog ruha postali teža prepreka ovim mediokritetima oko sebe.

08. BULLS

Portis je nastavio kreirati pozitivne stvari svaki put kada istrči na parket, Gasol je nastavio trošiti velik broj posjeda na učinkovit način, a Jimmy je pokazao (ili ako hoćete potvrdio) tko je kralj franšize. Čim je Rose otpao zbog ozljede, otvorilo mu se još više prostora da dominira na vanjskim pozicijama, što su osjetili Raptorsi i Pacersi koje je sredio minijaturama kakvih se ne bi posramio ni Dwyane Wade (a Butler me upravo na njega u najboljim danima podsjetio u ovom periodu zbog kombinacije izuzetne energetske potrošnje u defanzivi s fanatičnim ulascima u sredinu koji gotovo uvijek rezultiraju polaganjem i iznuđenim dodatnim slobodnim).

A to nije loše za Chicago koji gubitak Rosea ni ne osjeća. Jer, koliko god Rose bio solidan u obrani, napadu puno više godi da njegove posjede troše Gasol i Butler, pa čak i Brooks koji se u ovom trenutku, kao i u jednom dijelu lanjske sezone, čini čak i kao bolje rješenje na jedinici zbog sposobnosti da ubaci šut nakon pick & rolla. Uglavnom, nakon što je sredio dva direktna playoff konkurenta uzimanjem stvari u svoje ruke u završnicama (stvarno, ako niste gledali njegovo drugo poluvrijeme protiv Raptorsa i završnicu protiv Pacersa odmah ispravite nepravdu), protiv Knicksa nije ni trebao obući plašt super-Jimmya jer je posao odradila klupa, točnije novi sjajni trojac Portis-McDermott-Snell koje je Hoiberg ovom prilikom pojačao Mirotićem kako bi dobio konačno jednu postavu koja može zaigrati u Iowa State stilu (da mu je još bolji play od Moorea u ovom periodu, Knicksi bi valjda izgubili 500 razlike u završnici).

Bullsi su krcati swingmanima koji mogu odraditi posao, imaju dovoljno stretch visokih i to se konačno počelo osjećati i na igri. I uz to imaju čovjeka koji kuca na vrata franšiznih igrača i definitivno je najbolji Jimmy još od Jimmy Smitsa.

09. CELTICS

Njihova toplo-hladno sezona se nastavlja, nakon odličnog perioda slijedi loš, tako je bilo i ovaj put. Nakon sjajnog tjedna i gomile dana odmora izgubiti od Lakersa i Netsa stvarno je ogromna pljuska. I to doma. Obrana im je potpuno zakazala protiv Lakersa, protiv Netsa ništa nisu mogli zabiti i ovo je bio očiti primjer da bez maksimalnog pristupa nisu toliko dobri da mogu tek tako istrčati na parket i računati na pobjedu. Sad će se morati iskupiti protiv puno težeg rasporeda, što nije nemoguće, ali svejedno su znakovi panike vidljivi čak i kod Stevensa.

Tipa, nakon dugo vremena srezao je rotaciju, Lee nestaje iz kombinacija visokih, usprkos povratku Smarta oslanjao se isključivo na bekovski par Thomas-Bradley i na Crowdera kao trojku, odnosno smallball četvorku kako bi otvorio što više minuta za Turnera. Koji se tako kao i lani pokazuje izuzetno bitnim za ambicije Celticsa, jednostavno bez njega često na parketu nemaju ni prvog, kamoli sekundarnog kreatora, a igrači koji mogu stvarati višak prostora driblingom su jednostavno nužni ako to ne možete napraviti šutom. NBA ipak nije NCAA gdje preciznim izvođenjem akcija i kretanjem igrača i lopte po zacrtanoj šabloni možeš kreirati šanse bez individualnog talenta.

Doduše, nova ozljeda Bradleya (da li mi se to samo čini ili je ovaj kuk već kronična stvar u njegovoj karijeri) otvorit će Turneru i više minuta nego žele. Još jedan način za raširiti reket je zamjenom Sullingera s Olynykom, što je u uzvratnom susretu s Netsima pomoglo. Međutim, kao što ni Sullinger nije mogao vječno ostati vruć, neće ni Olynyk, dakle šuterski problemi i dalje će ih gušiti, a isto tako teško da ovom zamjenom visokih rješavaju pitanje zaštite obruča.

10. HAWKS

Igrali su samo dvije utakmice, što je definitivno dobra vijest obzirom da su opet upali u hladni period. Kako su dobili Houston, to samo oni znaju (i Houston, moraš biti posebna vrsta momčadi da prokockaš prednost kakvu su oni imali). Prvo su dopustili da ih domaćin izrešeta, a onda su se kombinacijom trica i presinga vratili u utakmicu, koju su ukrali na za njih najmanje karakterističan način – dominacijom u skoku (čak 17 u napadu). Rocketsi su cijelu večer igrali s dva visoka, ali svi su bili prespori za Millsapa koji je uništavao obranu Houstona unutar-van igrom. Uz to i spomenutim uhvaćenim odbijancima (do kojih je pored Motiejunasa dolazio čak i Tavares). I sve to iako su Hawksi bili na drugoj večeri back-to-backa. Svašta.

Bud je ovdje naredio potpunu agresiju u drugom dijelu utakmice, svjestan da može iznenaditi Rocketse, ali i da ima 5 dana odmora tijekom kojih može regenerirati momčad. Samo, ni previše odmora ti ne pomaže protiv New Yorka kada Afflalo ubaci 7 od 8 trica i pri tome izgubiš bitku u skoku (e, to su već Hawksi kakve smo navikli gledati, cijelu večer im je trebalo za uhvatiti 8 skokova u napadu, a isto toliko ih je protiv Rocketsa uhvatio Millsap sam).

11. HEAT

Pričali smo o pozitivnim pomacima i napadu koji se sve više umjesto preko Wadea usmjerava preko Bosha, a u ovom periodu su napravili novi pomak, konačno uključivši i Dragića više u igru. Umjesto gomile kretanja i kompliciranih akcija sve više se oslanjaju na pick igru kada je lopta kod Dragića i to je i razlog sve bolje igre u napadu. Također, formacijski igraju isključivo s 4 igrača na perimetru i Whitesideom kao blokerom, tako da imaju gomilu prostora u sredini koju mogu napasti iz spot-upa što nije bio slučaj dok su pokušavali igrati kroz Wadea i Bosha na visokom postu, istovremeno držeći Whitesidea na osnovnoj liniji uz reket. Ne samo da je Whiteside češće primarni screen partner, već ga stavaljaju i u hand-off akcije s Wadeom i Dragićem koje još dodatno otvaraju prostor, a tako nešto je do nedavno bilo nezamislivo (inače, Hassan je tip koji sada već u 81. utakmicu u dresu Heata ima na kontu nevjerojatnih 14 asista, tako da je razumljivo zašto su ga izbjegavali ozbiljnije uključiti u akciju osim kao finišera).

Defanzivno pak profitiraju od sve jasnije uloge Whitesidea, koji sada isključivo visi u reketu i brani obruč, bez izlazaka prema perimetru, tako da su se odlučili za manje agresivnosti na lopti, ali i dalje tjeraju protivnike s trice i puštaju im otvorene duge dvojke. To je još uvijek najbolja moguća formula u ovoj ligi, a uz jasniji obrambeni koncept itekako je bitan i povratak u formu nakon ozljeda Johnsona i Winslowa koji opet donose onu mladenačku energiju u obrani, posebice na boku i na loptu, koja je ključni sastojak igre njihove druge postave.

12. PISTONS

Polovičan tjedan, uz laganu pobjedu protiv Minnesote i dominantno izdanje protiv Orlanda koje je otjeralo brige koje su se pojavile u porazima protiv Knicksa i Pacersa. U obje utakmice su djelovali poprilično nemoćno, prvo su ih Knicksi nadigrali u elementima igre kojima se ponose, u obrani i skoku, maksimalno koristeći dubinu rotacije pod košem da izmore Drummonda, a zatim su usprkos borbenoj utakmici poklekli u završnici protiv Pacersa jer nisu imali rješenja za Georgea kada je krenuo 1 na 5. Pokušao je povući Jackson, ali je sa svakim ulazom samo dodatno pokopao nade Pistonsa, zamalo sredivši i svoj gležanj.

Uglavnom, njihovi pokušaji da izguraju sezonu s jednom postavom se nastavljaju. Nevjerojatno zvuči podatak da je njihova startna petorka odigrala 685 minuta zajedno, 20 po utakmici, a sljedeća petorka s najviše minuta (Knicksi) ima tek 393 minute. Što to znači za slučaj da eventualno ostanu bez jednog startera, zamislite sami.

13. MAGIC

Ozljeda Paytona totalno ih je izbacila iz ritma, nemaju više slash & kick igru, lopta je prestala kružiti i automatski Frye i Vučević teže dolaze u situacije zabiti, a s tim im se srozava i učinak u napadu. Obrana, kao što smo spominjali, ionako je u padu već neko vrijeme, a to je vjerojatno ono što najviše iritira Skilesa, bez obzira što su rezultati iznad očekivanja. Uglavnom, dok ne pronađu boljeg obrambenog centra, morat će jahati Vučevića, a to neće biti lako bez poštenog playa na raspolaganju. Skiles ne vjeruje Napieru ni najmanje (što je potpuno razumljivo, čovjek nije NBA materijal), a Hezonja nije u stanju iskoristiti priliku jer se tek uči zahtjevima pozicije, tako da je ono što Orlando želi prije svega povratak Paytona i Watsona u rotaciju. Ili barem jednog od njih, jer ako će duže vremena igrati s Oladipom kao startnim playom, ovaj niz loših napadačkih partija mogao bi se nastaviti. Plus, zona im nije toliko efikasna bez Paytona, imaju igrača manje u pritisku na loptu i to stvara dodatne probleme zadnjoj liniji koja usprkos masi i visini nema atleticizam ni u jednoj kombinaciji da čuva obruč od prevelikog broja ulaza u sredinu.

Uglavnom, uz uvjerljive poraze od Cavsa i Pistonsa koje smo već apsolvirali i gdje je očito bilo kako se muče odigrati smislenu akciju, najviše boli poraz od Wizardsa gdje su usprkos solidnoj partiji i s Paytonom za komandama (iako je i tu već bilo jasno da ima problema sa zglobom) izgubili od Walla i društva. Taj poraz sam po sebi nije tragedija, ali u kontekstu u kojem su se našli ta pobjeda bi im dobro došla. Ovako je sve što imaju za prijaviti iz tjedna za zaborav odrađen posao protiv Netsa gdje je pick & roll osovina Oladipo-Vučević i bez Paytona bila dovoljna u završnici.

14. HORNETS

Polako je počelo nestajati čarolije, dijelom svakako i zbog nezgodnog rasporeda, ali ponajviše jer trenutno realno nemaju roster koji može konkurirati. Sada kada nema Jeffersona kao sekundarne opcije protivnici su shvatili da ih treba tjerati s perimetra, a uz to su im ozljede napale i vanjsku liniju, bez Lina (nije igrao protiv Clippersa i Raptorsa) i s usporenim Batumom (nije igrao protiv Oklahome i Warriorsa) jednostavno nisu imali dovoljno za držati šuterski ritam 48 minuta. Tako da za prijaviti imaju samo niz poraza od jednostavno boljih konkurenata u ovom trenutku (što tri od četiri najbolje momčadi na Zapadu definitivno jesu).

15. MAVS

Usprkos pobjedi protiv Warriorsa koja bolje zvuči nego što stvarno jeste kvalitetna zbog izostanaka kod prvaka, iza njih je standardan osrednji tjedan s točno takvom koš-razlikom. Naime, nakon što su našutirali trica u toj utakmici i nakon što je Zaza u sredini dobio hrvački meč protiv Boguta, u sljedeće dvije utakmice pali su šaptom i to usprkos kompletiranju rotacije u koju se polako vraća Williams. Za Miami nisu imali rješenja ni u jednom smjeru, ni za jednu postavu (čak i bez Winslowa njihova smallball petorka s Dengom kao četvorkom bila je problem), a i Pelicansi su im pobjegli čim su zaigrali s kombinacijom Anderson-Davis pod košem.

Najbolja vijest za njih je da se Zapad urušava iz tjedna u tjedan, sada kada su i Sunsi ispali iz borbe za playoff ovakav polovični učinak bit će im više nego dovoljan za uhvatiti jedno od 8 mjesta, posebice ako će Memphis i Houston nastaviti s trenutnom razinom igre. Čak i ako ih oni preskoče, pitanje je mogu li se Kingsi ikako uozbiljiti, odnosno mogu li Pelicansi napraviti seriju pobjeda, pa da ih ugroze? Jasno, pod uvjetom da se Jazzeri kad ozdrave stabiliziraju – ako njihovi problemi s ozljedama potraju, onda bi otvorenih mjesta u playoffu moglo biti dovoljno da se Dallas u njega uvuče s učinkom koji bi im npr. lani bio dovoljan tek za deseto mjesto (a sada su peti).

2 thoughts on “POWER RANKINGS, WEEK 10. (PART ONE)

  1. Spominjao si nekad da je Kyrie novi Iverson, po nekoj efikasnosti i sl. sad, s obzirom kako ovaj momak izgleda nakon povratka i kako je sinoć začepio usta Wallu još jednom, i računajući koliko je efikasniji kad igra s LeBronom i ostalim, njegov “domet” je ovo što danas igra Steph, blizu 30ppg, mvp kandidat?

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *