POWER RANKINGS, WEEK 11. (1-15)

1. WARRIORS

Tjedan u kojem su opet kompletirali rotaciju (nedostaje još samo Barbosa) i u kojem je jedini izazov bila utakmica protiv Kingsa na drugoj večeri back-to-backa. Barem se tako činilo na papiru, u realnosti su i nju apsolvirali na sličan način kao i utakmice protiv Lakersa, Blazersa i načetog Heata. U biti, jedina razlika svela se na trenutak kada bi napravili seriju kojom bi se odvojili, Lakerse i Blazerse apsolvirali su odmah u startu, dok su Kingse i Heat sredili u trećoj, odnosno zadnjoj četvrtini. Spomenimo reda radi i kako ne žure s povratkom na idealnu rotaciju, Barnes i dalje ulazi s klupe dok hvata formu jer uspijevaju kupiti 20-ak minuta Rushu u rotaciji dok ga koriste uz ostale startere.

2. SPURS

Pratili su Warriorse u stopu protiv jednako laganog rasporeda. Barem se tako činilo jer Knicksi su ih pošteno namučili. Prvo im je trebalo tri četvrtine da izgrade nekakvu prednost protiv krupne unutarnje linije New Yorka koja im igranjem kroz reket u napadu i natrpanom sredinom u obrani nije namjeravala ništa dati olako (način na koji su se Lopez i Porzingis nosili s Duncanom i Aldridgeom podsjećao je pomalo na utakmicu s Raptorsima gdje Spursi nisu uspijevali napraviti nikakvu prednost kroz post), a onda su se u završnici, taman što se činilo da su riješili utakmicu, raspali čim je Fisher na parket bacio smallball postavu s Anthonyem na četvorci. Pop je pokušao parirati svojom verzijom niske petorke, ali taj nedostatak još jednog korisnog swingmana u rotaciji opet se osjetio, čak i protiv Knicksa.

Jazz bez Goberta i Favorsa, odnosno ovo “novo” izdanje Netsa bez Jacka, ali i bez Hollinsa, nisu bili protivnici vrijedni spomena.

3. THUNDER

Povratak Duranta u postavu značio je i laganu pobjedu protiv Memphisa, taman da se stabiliziraju redovi, ali onda su opet uslijedile dvije blijede defanzivne partije. Mučili su se u run and gun napucavanju s Lakersima i Blazersima, prvi su im na krilima trenutno vrućeg Loua Williamsa trpali bez problema, posebice kada bi na parketu bila druga postava (možda stvarno ne bi bilo zgorega da netko kaže Donovanu kako ne mora držati Adamsa i Robersona istovremeno na klupi, može ih malo miksati s drugim postavama kako bi imali barem jednog defanzivca na parketu tu i tamo), a drugi su, osim trpanja s perimetra, uspijeli i odnijeti pobjedu pod koševima na račun energije visokih u reketu, samim time uspijevši ono što Lakersi nisu, ukrasti utakmicu. U biti, uvreda je za Blazerse reći da su nešto ukrali obzirom da su cijelu večer bili bolji. Uredno su gradili prednost svaki put kada bi Oklahoma na parketu imala drugu postavu, s tim da im je uspijelo i održati je na krajevima druge i četvrte četvrtine (u završnici Lillard nije dozvolio Oklahomi da upiše pobjedu, izrešetao je Westbrooka kroz uši taman koliko je trebalo da isplivaju).

Tako da nemamo ništa novo za prijaviti, čim Durant i Westbrook malo uspore, izgledaju kao momčad spremna ispasti u prvoj rundi playoffa. Rookie Payne na trenutak je donio malo živosti u rotaciju, opasniji je s loptom u rukama i od Waitersa i od Augustina, ali on je još jedna ogromna defanzivna rupetina koja im je u ovom trenutku najmanje potrebna, na toj klupi doslovno nema čovjeka sposobnog donijeti malo energije u obranu i to je ogroman problem. Inače, Singler je u ovom tjednu odigrao samo 6 minuta, ali čak i tijekom tih kratkih šihti izgledao je kao netko tko je zalutao u NBA, na licu mu se vidi da uopće ne želi biti na parketu i da apsolutno nema samopouzdanja za igrati košarku na ovoj razini. Srećom, nisu mu dali četiri garantirane godine ovoga ljeta, samo tri (šteta što neće skupiti dovoljno minuta da upadne na no-star roster, ali definitivno je kapetan rostera budućih zvijezda kineske lige).

4. CAVALIERS

Nastavili su dominantnim partijama i u ovom tjednu, doduše imali su i dva čista zicera protiv Wolvesa i Sixersa koja su mogli iskoristiti i za malo odmoriti Jamesa što se naravno nije dogodilo, tata LeBron je morao biti na parketu da pazi na odnos prema radu suigrača, a i da malo popravi statistiku. Jedina ozbiljna utakmica bila je ona protiv Wizardsa gdje su bili šuterski sjajni, posebice Irving i Smith, što je bilo previše za hendikepirane Wizardse.

5. RAPTORS

Pa, ako je i bilo dvojbi oko toga da li su prerano vratili Carrolla na parket, sada ih više nema. Forsiranje usprkos ozljedama stopala i bolovima u koljenu rezultiralo je operacijom zbog koje će Raptorsi iduća dva mjeseca na boku imati rupu, odnosno neće imati pravog Carrolla na raspolaganju do iduće sezone jer i kada se vrati na parkete vjerojatno će više nalikovati ovome Carrollu kojega smo zadnjih tjedana gledali kako se muči potrčati. Sad, i bez njega su napravili 3-0 jer im se poklopio tjedan u kojem su igrali protiv Netsa i Sixersa, a usput su dobili i dodatno oslabljene Wizardse koji su, uz činjenicu da nisu imali NBA rotaciju, još morali zaigrati s usporenim Wallom koji zbog bolova u koljenu u zadnje vrijeme ne igra ni približno dobro koliko bi trebao da se Washington kotrlja.

Uglavnom, u pravom trenutku su dobili praktički dva tjedna odmora jer uz ovaj lagani raspored idući tjedan igraju samo dvije utakmice, opet poprilično lagane, uz čak 5 dana pauze. Dakle, više nego dovoljno vremena da razmisle kako će sakriti izostanak Carrolla. Uz Johnsona koji je preuzeo ulogu startera i zadužen je za obrambenu energiju, postave s dva playa i dalje su aktualne, Joseph solidno funkcionira uz Lowrya i DeRozana kao 3&D opcija, svakako puno bolje nego kao kreator, a i Ross nastavlja s dobrom šuterskom formom, tako da imaju dovoljno dok god ne bude daljnjih ozljeda. Uostalom, velike zasluge u stabilnosti u oba smjera pripadaju unutarnjoj liniji koja još ima prostora za napredak, što je nešto čime bi se trebali pozabaviti baš sada kada će Johnson imati puno veću rolu.

Obzirom da su Scola i Biyombo više nego solidno funkcionirali u periodu dok nije bilo Valanciunasa, možda ne bi bilo zgorega naštimati im šihte tako da što češće igraju zajedno, što bi istovremeno otvorilo još više prostora Valanciunasu u sredini jer bi igrao s Pattersonom. Kombinacija Scola-Biyombo u stanju je dominirati protiv rezervnih postava, tu im nije potreban idealan raspored na parketu jer su obrane ionako uglavnom slabije, a i ostaje puno više lopti za vrtiti kroz Scolu, košarkaškog vampira koji s visokog posta uvijek može pronaći neki način za izluditi protivnika. Biyombo je u svakom slučaju igrač manje u napadu, nećeš s njim vrtiti pick & roll osim ako ne moraš, tako je trošiti Pattersona uz njega nepotrebno – Pattersonova stretch kvaliteta puno bolje dođe da otvori prostor Valanciunasu, bilo u pick igri, bilo u post-upu. I ono bitno u ovom kontekstu bez Carrolla – Pattersonov šut pomoći će sakriti i Johnsonov manjak spot-up kvalitete, dok će Johnson istovremeno energičnom obranom, masom i skakačkom kvalitetom svakako olakšati život Pattersonu koji defanzivno u reketu baš i neće biti od pomoći Valanciunasu.

Uglavnom, dok imaju ovoliko opcija na raspolaganju za Raptorse nema straha, izostanak Carrolla ne bi trebao biti veliki udarac. Svakako im smanjuje plafon, ali obzirom na do sada viđeno, nema razloga da padnu učinkom ni u jednom smjeru. Što je i razlog za pohvalu Ujiriu – iako se na papiru nije činilo pretjerano važnim, dovođenje Scole i Biyomba bio je sjajan potez. Ne samo da su dodali dva korisna NBA tijela u rotaciju, što je samo po sebi pozitivno, već su dodali igrače s određenim vještinama koji su se odlično uklopili u rotaciju, Scola kao još jedan potrošač na visokom postu kroz kojega možeš zavrtiti akciju što lani definitivno nisu imali, odnosno Biyombo kao pravi defanzivni centar što Amir Johnson svoj borbenosti usprkos ipak nije bio (a niti je to postao u Bostonu).

6. CLIPPERS

Drugi tjedan za redom ostvarili su savršen score, u biti bez Griffina sada već imaju 7-0 niz. Doduše, protiv nevjerojatno mekanog rasporeda tijekom kojega nisu naišli na momčad u ozbiljnoj formi, dapače, baš im se poklopilo da su čak i momčadi koje su nešto pokazale ove sezone protiv njih igrale bez ključnih igrača. Prvo su dobili Blazerse koji su u neviđenom scenariju sami sebi oduzeli McColluma na jednu večer, ne prijavivši ispravan zapisnik (idiotski propust koji pak samo ukazuje na idiotsko pravilo da za utakmicu može biti prijavljeno 13 igrača iako ih rosteri smiju imati 15). Bez svog drugog revolveraša, Blazersi su logično imali problema pratiti Paula, Redicka i Jordana koji svaki na svoj način briljiraju u seciranju ovih raširenijih obrana koje im omogućava novi raspored.

Onda su im stigli Hornetsi bez Batuma koji je odmarao palac (klasična dosadna ozljeda u njegovom stilu, taman da ga uspori u trenutcima kada je najpotrebniji momčadi), a onda su dobili i najveći poklon, Pelicanse bez Davisa koji je dobio udarac u leđa (opet se može reći u njegovom stilu, svaki put kada padne na parket može se očekivati ili da ga iznesu ili da propusti sljedeću utakmicu). U ovoj zadnjoj su se namučili jer se poklopila večer u kojoj su i Evans i Holiday bili raspoloženi za napadati reket, ali i bombardirati ga. Svejedno, sjajni Paul i sposobnost da za razliku od protivnika tu i tamo nešto obrane, bili su dovoljni za provući se.

Raspored im od ovog tjedna postaje nešto teži pa da vidimo kako će se snaći bez Griffina koji će još neko vrijeme odmarati bolni mišić. Jer, koliko god da se kroz maglu nazire učinak Mbah A Moutea, Piercea i Johnsona, pa i Stephensona tu i tamo, nitko od njih nije u stanju odraditi više od epizodne uloge kao swingman, kamoli u roli smallball četvorke, a u danima koji dolaze trebat će im ipak startna kvaliteta. Hoće li se Docu osvetiti potpuno ignoriranje Smitha koji je umjesto da dobije poneku dodatnu minutu nakon ozljede Griffina potpuno ispao iz rotacije? Ne bi me čudilo da ipak posegne za njim jer Clippersima će uskoro trebati i neka kreacija s pozicija 4 i 5, a nju od smallball postava i Aldricha kao back-up centra ipak neće dobiti. A sigurno je neće dobiti ni od Piercea koji usprkos ulozi startera više definitivno ne može odraditi ništa osim stretch role kao spot-up šuter – teško da ima tužnijih prizora danas u ligi od njega kako driblingom bezuspješno pokušava doći od točke A do točke B.

7. PACERS

I dalje ne mogu uhvatiti šutersku formu s početka sezone, ali ovaj tjedan su barem lakše dolazili do pobjeda. Prvo su sredili Orlando koji bez playmakera i s oslabljenom klupom više ne može igrati na potrebnom nivou, a onda i Pelicanse nakon što se Davis razbio i napustio parket nakon samo 3 minute akcije. Utakmica tjedna tako je bila ona protiv Rocketsa gdje su žilavom obranom umalo došli do pobjede, da bi sve prokockali po običaju korištenjem smallball postave. Rocketsi su izazvali ostavivši samo Howarda u sredini, a Pacersi su nasjeli, olakšavši tako život Hardenu u slash & kick igri. A nije smetalo ni što su ovaj put Beverley i Ariza uredno spremali sve povratne koje im je bacio.

Uglavnom, obrana je i dalje sjajna, posebice dok su dva visoka na parketu umjesto dodatnog beka što obično dovodi do neke grozomorne obrambene kombinacije na perimetru (protiv Rocketsa su igrali s Ellisom i Stuckeyem istovremeno u završnici što stvarno nema smisla bez obzira na Milesovu lošu formu – takva postava nikada ne može zabiti koliko može primiti), tako da imaju razloga za optimizam pred još desetak dana laganog rasporeda.

8. HAWKS

Knicksi su ih još jednom razbili, tek da potvrde kako pobjeda od nekoliko dana prije nije bila slučajna, odnosno da nije rezultat isključivo fantastične i netipične Afflalove šuterske večeri. Međutim, iako je Afflalo ovaj put zaigrao više u skladu sa svojom reputacijom, Atlanta opet nije imala nikakvo rješenje za unutarnju liniju Knicksa koja je u reketu trpala lakoćom. Jednostavno, Hawksi nemaju unutarnju liniju za nositi se s ovolikom količinom centimetara, što je bilo vidljivo čak i sa startnim postavama na parketu gdje se Horford mučio držati poziciju ispred teškaša Lopeza, odnosno gdje je Millsap bio nemoćan protiv Porzingisove visine i šuterskog raspona. Uz to su Knicksi kontrolirali i ritam, Hawksi su bili prisiljeni pomagati u sredini tako da jednostavno nisu mogli igrati svoj stil presinga na perimetru, što uostalom protiv Knicksa ionako ne pali obzirom da rijetko driblingom ulaze u reket i da akcije uglavnom vrte kroz post-up gdje je opasnost od gubljenja lopte puno manja (definitivno jedna od najvećih prednosti trokuta, uz to idealna kada nemate poštenog slash & kick playa što Knicksi definitivno nemaju).

Srećom, stigli su se odmoriti protiv Sixersa, a frustracije su definitivno ispucali na Bullsima. Chicagova obrana je počela igrati sve slabije kako su se počeli dizati u napadu, a kao takvi definitivno više odgovaraju Hawksima koji teže nadigravanju, nikako mrcvarenju u sredini. Ovaj put su Millsap i Horford bili ti koji su izvukli visoke Bullsa iz reketa, istovremeno otvarajući gomilu prilika za napadanje obruča driblingom kako sebi, tako i ostatku momčadi. Bullsi nisu ni znali što ih je snašlo, a već su bili u rupi koju do kraja nisu mogli stići, ponajviše zbog ispuhanih izdanja Rosea (na to smo navikli) i Gasola (koji je nakon dugo vremena pokazao godine, nije imao šanse protiv Horfordove energije i sposobnosti da igru izvuče sve do perimetra).

9. BULLS

Tjedan u kojem se vratio Rose (i Noah) i u kojem su, slučajno ili ne, kola opet krenula nizbrdo. Butler i Gasol su nastavili sjajnim igrama još protiv Bucksa, ali već tu je bilo jasno da klupa neće opet moći ponoviti onakve učinke kakve je ostvarivala kad se Portis priljučio rotaciji i kada su Snella izbacili iz startne petorke. Protiv Bostona je već počelo mučenje koje su apsolvirali uglavnom zato što su Celticsi trenutno totalno izvan ritma, a onda su uslijedila dva poraza u kojima doslovno nisu pružili poštenu borbu. Ovaj protiv Hawksa smo već opisali, jednostavno obrana im pada iz tjedna u tjedan, s tim da ovom prilikom nisu mogli računati na napadački iskorak koji je to u zadnje vrijeme prikrivao.

Ista stvar i protiv Wizardsa, odjednom propustan reket i premalo zalaganja u tranziciji u kombinaciji s bezidejnim napadom u kojem nema raspoložene opcije nikako nisu recept za uspjeh (posebice u trenutku kada su Wizardsi počeli nalikovati na NBA momčad okupivši poštenu rotaciju, baš je njihova druga petorka odradila ogroman posao). Naime, u ove dvije utakmice Gasol je odjednom izgledao kao veteran, nisu više bili toliko uvjerljivi u onim akcijama koje su igrali kroz njega, a to je praktički značilo da su ostali bez igre na postavljene obrane. Ako Butler ne bi napravio nešto u solo akciji, mogli su samo gledati kako Rose bezuspješno pokušava driblati.

Sad, možda je Gasol jednostavno ozljeđen, star i umoran i ne može nositi teret koliko su mu nametnuli u oba smjera, što je logično, ali zanimljivo kako se njegov pad forme poklopio s povratkom Rosea. Koji se trudi, to je neosporno, ali ujedno ima i jednostavno preveliku potrošnju za učinkovitost koju prezentira. Osim lošim šuterskim postotcima, Rose je koštao momčad svaku ovu večer skoro desetak lagano primljenih poena u tranziciji kada bi nemoćan da driblingom razbije obranu jednostavno izgubio loptu na banalne načine, što je inače pokazatelj nedostatka NBA kvalitete. A svi ti posjedi mogli su završiti ili kod Gasola ili Butlera i bez obzira na to u kakvoj su trenutno formi, sigurno bi znali napraviti nešto bolje s njima.

Uglavnom, Rose ih je koštao ritma u napadu, tako da ih sada čeka novi posao pronalaska novog sistema koji funkcionira. I koji će trajati dok Rose opet ne izleti iz rotacije zbog ozljede. Frustrirajući tjedan dodatno je naglašen lošom izvedbom klupe, kako su protivnici pročitali Portisa i shvatili da ga treba striktno čuvati, nestao je i taj pozitivni efekt druge petorke, što im je dodatno osakatilo napad (kojemu zasigurno neće pomoći što će sada morati dati određeni broj posjeda Noahu da baca cigle u jurišima na obruč). S Bullsima očito barem nikada nije dosadno (osim što ih je često naporno gledati) – ni 11 tjedana u sezoni oni još pojma nemaju koje su im idealne rotacije i postave.

10. PISTONS

Odličan tjedan za regeneraciju, taman su počeli osjećati posljedice napornog NBA ritma i padati u formi pa će im dvije utakmice u ovih sedam dana svakako dobro doći. I to dvije relativno lagane utakmice. Naime, uz Netse koji su odjednom postali zicer u rangu Sixersa (ako ne i veći) stigli su im i ovi klimavi Celticsi koji više nisu u stanju završiti utakmicu. Stvorili su finu prednost Celticsi, onda su ostali bez goriav, a preokret je vodila klupa Pistonsa predvođena Jenningsom, Johnsonom i Tolliverom, dok su pobjedu osigurali raspoloženi Jackson i pravovremene trice. Također, Baynes je imao zapaženu rolu u sredini, dapače Stan je bio toliko zadovoljan s njegovim izdanjem protiv Olynyka i Johnsona da u završnici nije ni vraćao Drummonda u igru zbog straha da Stevens ne posegne za namjernim faulovima u kojem slučaju bi Pistonsi zasigurno izgubili utakmicu (Drummondove cigle su dobrim dijelom i zaslužne za samo 2-4 u prethodnih 14 dana). Hoće li ovo biti nešto za čime će moći posezati i inače? Teško, iako je Baynes s 2-2 s linije u zadnjih pola minute osigurao pobjedu, potvrdivši tako da je Van Gundyev ključni razlog za njegov angažman (a taj je da se radi o petici koja u karijeri puca 82% s linije) ipak imao nekog smisla.

11. HEAT

Baš gadan tjedan, taman što su počeli dobivati nešto nalik na kemiju, posebice u napadu, napale su ih ozljede. Doduše, imaju s njima problema tijekom cijele sezone, ali uglavnom su ih doživljavali sporedni igrači, a sada su napale jezgru. Whiteside s disfunkcionalnim koljenom i Wade s oštećenim ramenom nisu bili u stanju odraditi svoj dio posla, a bez njih ni sjajni Bosh nije bio dovoljan. Najgore od svega, moglo se očekivati da će Wadeova dodatno smanjena rola dovesti do Dragićeva iskoraka, ali veteran Heata usprkos ozljedi nije imao namjeru odreći se svoje kvote šuteva.

Bez Hassana u punom pogonu tako nisu bili dorastao protivnik trenutno izuzetno raspoloženim Knicksima. Doduše, teško je reći da bi ovakvom njihovom izdanju mogli parirati i s idealnim Whitesideom, ali bez njega u formi pogotovo se nisu mogli suprostaviti gomili post-up prijetnji Knicksa. Koji su uz to mirne duše uzimali gomilu otvorenih šuteva s poludistance koju im je Miami omogućio – igrači Heata su ovdje previše doslovno shvatili taktiku radijeg ostavljanja dugih dvica od trica i pokušaja na obruču, nisu ni pokušavali zatvoriti prilike Knicksa, tako da su ovi u miru mogli vrtiti svoju osnovnu akciju kojom otvaraju šut s poludistance Carmelu i Afflalu.

Protiv Sunsa im je bio dovoljan osvetnički raspoložen Dragić, ali već sutradan protiv Jazza nisu imali šanse. Iako im je protivnik bio još više osakaćen ozljedama, upravo u ovoj utakmici Wade je sredio rame, odigravši kriminalno u napadu, dok je Hayward s druge strane preko Denga zabijao kad je poželio. E, ovo je već bio Miami kakav smo očekivali na startu sezone, dosta tanak u obrani sa sporim startnim dvojcem na bokovima i bez energije s klupe (Winslow i dalje usporen ozljedom, Johnson nije ni nastupio). Naravno, do pobjede u Salt Lake Cityu na drugoj večeri back-to-backa ne mogu ni puno bolje momčadi od Heata, ali izostanak energije u ovoj utakmici nije bio ništa veći nego u onoj protiv Knicksa, što znači da se godine itekako osjete na ovoj jezgri i da doziraju energiju puno češće nego prosječna NBA momčad.

Naravno, zato su zaigrali punom snagom protiv Warriorsa. Bez Whitesidea su se još dobro i držali, ali ni motiv igranja protiv prvaka ne pomaže kada imaš 7 igrača na raspolaganju i samo jednog visokog.

12. CELTICS

Ovoj momčadi pod hitno treba doza talenta, a baš lani otprilike u ovo vrijeme Ainge je povukao prvi potez, zamijenivši Ronda za Crowdera. Kada gledaš iz ove perspektive, trenutno dva najbolja igrača su im upravo Thomas i Crowder, obojica pristigli u tradeovima usred sezone. Dakle, ispada kako bi Boston bez tih poteza danas bio lutrijska krama koja bi samo mogla sanjati o playoffu. Ovim se potvrdilo da je Ainge rođeni trgovac i sada će tu svoju čaroliju morati upotrijebiti još jednom jer bez infuzije talenta Bostonu visi makar repriza lanjskih rezultata.

U napadu jednostavno nemaju rješenja, čak ni s Olynykom ne mogu dovoljno raširiti reket i tako barem malo olakšati kreaciju Thomasu i Turneru. Praktički, sve ovisi o tome koliko će poena oni izmisliti na ulazima, odnosno koliko će Crowder biti efikasan u spot-upu. I koliko god to bilo solidno, često nije dovoljno. A pogotovo u ovom periodu kada ni obrana više nije tako granitna. Osim što od unutarnje rotacije ne mogu izvući konstantan učinak, ozljeda Bradleya ostavila ih je bez ključnog stopera. Ako ćemo se vratiti još ranije, već gubitkom Smarta vanjska linija im je pala defanzivno jer igrati takvim ritmom u oba smjera s manjkom tijela nije lako. A obzirom da im obrana počiva isključivo na vanjskim stoperima i da visoki služe isključivo kao korektori u zadnjoj liniji, manjak presinga ih košta konkurentne igre.

U ovom tjednu tako je postalo očito da prošlotjedni porazi nisu slučajni, odnosno nisu rezultat tek manjka koncentracije. Protiv Pistonsa su krenuli dobro, ali u završnici bez Bradleya i sa Smartom izvan forme jednostavno nisu više imali energije za zaustaviti Jacksona i ostale vanjske igrače protivnika. U drugoj utakmici back-to-backa protiv Bullsa izdržali su još manje, pali su već u trećoj četvrtini što je s ovako tankom vanjskom linijom potpuno razumljivo.

Ono što pak nije razumljivo je poraz od Memphisa. Ovdje su dobili nazad Bradleya, ne u idealnoj formi, ali spremnoga za igrati obranu. Thomas i Turner su imali tri dana za odmoriti se, Smart je već dovoljno u akciji da se ne može sakriti iza traženja forme. Dakle, imali su skoro idealne uvjete i otvorili su utakmicu furiozno, u svom stilu, napravivši još veću prednost nego protiv Pistonsa (u jednom trenutku su imali +21). Memphis je izgledao katastrofalno, njihova smallball košarka nije donosila rezultat i onda su se u nastavku okrenuli (ili ako hoćete vratili) grit & grindu. Allen je zaigrao kao Allen, Z-Bo je krenuo sa starterima početkom treće četvrtine umjesto mrtvog Greena i malo po malo Grizliji su istopili prednost i ukrali utakmicu.

Dakle, Boston je u dvije od tri utakmice ovoga tjedna prokockao ogromnu prednost, propustivši tako iskoristiti nešto što bi im trebala biti glavna kvaliteta – dubinu. Ironija njihove trenutne situacije je da su krcati pod košem i da upravo tu ne dobivaju ništa, dok im igru nose vanjski igrači kojih nemaju dovoljno ili jednostavno nisu u dobroj formi istovremeno.

13. MAVS

Prvi dio godine nosio ih je Dirk izuzetnom šuterskom preciznošću, a nakon što je on logično malo usporio, teret je preuzeo nitko drugi do Zaza koji trenutno igra košarku života i doslovno je glavni razlog zašto se isplati baciti pogled na tekmu Mavsa. Čovjek ne samo da kontrolira reket i drži srce te njihove iznenađujuće učinkovite zone, već je izuzetno koristan i u napadu. Mavsi su pod Carlisleom odavno doktorirali na temu stretch postava i efikasne pick igre, a sada i Zaza briljira u takvom kontekstu kao finišer. Ako i ne zabije, toliko je čvrst da redovno izvlači slobodna koja ubacuje sa 79%, a znamo što znači imati takvog centra na parketu. Uglavnom, ako se nastavi ova razine igre koju je pružao Powell do nedavno, odnosno koju McGee pruža od povratka na parket, ispast će kako su Mavsi samo tako riješili poziciju koja se u jednom trenutku činila crnom rupom spremnom usisati sve njihove nade. Praktički, prigrlili su dva odbačena igrača i klinca koji u očima mnogih nije bio vrijedan truda, a oni su im to izgleda spremni vratiti najboljom košarkom karijere. I dok je za McGeea definitivno rano tako nešto tvrditi na ovako malom uzorku minuta, odnosno dok je Powell prezelen da bi mu se nazirao plafon, Zaza definitivno uživa u sezoni u kojoj se nametnuo kao jedan od boljih centara u ligi i uopće jedan od rijetkih visokih koji svaku večer donosi double-double i pri tome nije minus u napadu (jedna stvar koja se često ignorira kod Zaze i Powella je da su izuzetno lucidni dodavači, Mavsi to ne koriste previše, ali ako nalete na zid u sredini u stanju su baciti povratnu ili pronaći cutera što je velika stvar).

Inače, još jedan način na koji su Mavsi hakirali sistem NBA košarke uz ovu sposobnost da iscijede maksimum iz visokih u pick & rollu je to shvaćanje da nikada nije zgorega imati beka viška. A to je nešto što u pick & roll ligi mnogi zaborave. I dok postoje momčadi koje potonu kad im se ozlijede udarne opcije (svježi primjer Orlanda), Dallas ima čak 4 pick & roll beka što ih osigurava od padova u napadu. Iako ni jedan od tih igrača nije klasa, praktički tek je Deron solidan starter dok su ostali isključivo back-up talenti, svi su sposobni igrati u NBA, što ovaj sistem, u kojem se od playa traži isključivo sposobnost šuta iz driblinga kako bi dodatno raširio reket rolleru, maksimizira. To je ogromna stvar u kontekstu lige u kojem ozljeda glavnog driblera često dovede do rasula jer sljedeći ili nije dovoljno dobar da nosi teret ili ga nema. Košarka je u principu jednostavna, ako ne zaboraviš da ti uvijek na parketu trebaju u podjednkaoj mjeri šuter, dribler i visoki s rukama umjesto letvi, možeš je igrati dovoljno dobro.

Nego, recimo nešto i o utakmicama. Kingse su jedva dobili u produžetku iako su igrali bez Ronda i Casspia, praktički trebalo im je nekoliko samoubilačkih grešaka Collisona u završnici i fantastična obrana Pachulie na Cousinsu, uz vlastitu sjajnu šutersku večer, da ipak uzmu pobjedu. Sutradan su putovali u New Orleans i Carlisle je u Popovichevom stilu odlučio odmoriti cijelu jezgru, ostavio je Dirka, Zazu, Derona i Matthewsa na tribinama, dakle praktički je poklonio zicer Pelicansima. Koji nisu znali uzeti ponuđeno, dapače rezerve Dallasa su bez problema kontrolirale utakmicu držeći se istog rasporeda i sistema kakvog igraju inače. Ubili su dakle Pelicanse u pick & rollu, što nas vraća na ranije spomenuto bogatstvo korisnih bekova. Naime, iako je odmarao dva startera, Carlisle ne samo da je imao zamjene u Feltonu i Barei, već je još s klupe mogao računati na Harrisa kao zamjenu za obojicu. Obzirom da su nedavno igrali protiv Pelicansa i da su poraženi iako su lakoćom dolazili do šuteva koje žele, mislim da je Carlisle itekako bio svjestan da može dobiti ovu utakmicu čak i u ovom sastavu samo ako ubace ono što moraju jer obrana protivnika je katastrofalna i uvijek će ti dati dobar šut.

Zanimljivo, svježina im nije pomogla protiv Bucksa, Dirk i Deron su imali problema odvojiti se od Carter-Williamsa i Giannisa koji su veći dio večeri igrali dobru obranu na njima, tako da usprkos tome što je Zaza bio posebno raspoložen pod koševima protiv bivše momčadi, na kraju nisu ubacili kada je bilo najpotrebnije. Nisu ništa bolji dojam ostavili protiv Wolvesa, iako se zahvaljujući sjajnoj Dirkovoj partiji i Mittchelovim rotacijama nisu ni morali pretjerano truditi za doći do pobjede.

Uglavnom, lagan tjedan u kojem su usprkos ne pretjerano sjajnim partijama izvukli odličan rezultat, svojevrsno zatišje pred buru koja ih čeka u novom tjednu kada imaju definitivno najteži niz utakmica u ligi. Ostvare li makar jednu pobjedu u periodu pred njima, onda im stvarno treba skinuti kapu na načinu kako izvlače maksimum iz ovoga što imaju.

14. JAZZ

Oni su svoje napravili u tjednima prije, kada su bez Goberta i Favorsa izvukli 3-3, promoviravši pri tome Witheya u novu silu pod koševima na defanzivnoj strani parketa. Ovakav niz ozljeda obično momčadi skrene s puta, ali što zbog žilavosti pod košem, što zbog idealnog rasporeda, a što zbog činjenice da Zapad nije ono što je bio, ostali su na playoff kursu i sada u miru mogu vraćati članove jezgre i praktički računati na mjesto u playoffu pod uvjetom da ih ozljede konačno ostave na miru.

Uglavnom, zbog svega nabrojanog ni loše otvaranje tjedna nije ostavilo tragične posljedice. Spursi su ih onako desetkovane sredili po kratkom postupku, a iako se sutradan protiv Rocketsa konačno vratio barem Gobert (iako samo na 15 minuta), jasno je da na drugoj večeri back-to-backa u Houstonu nisu imali što tražiti.

E, ali onda je uslijedio Miami u već opisanom scenariju, s Dragićem bez zraka (doslovno, očito mu ne odgovaraju visine jer ovdje je već nakon par minuta teško disao – možda se potpuno istrošio večer ranije protiv Sunsa) i s Hassanom i Dwyaneom na 50%. Nakon ovog lakšeg treninga u kojem je Hayward u trećoj četvrtini u maniri Hardena ili Currya zabio sve što je poželio zaključivši utakmicu (uz Lillardovu eksploziju protiv Oklahome individualna partija tjedna), konačno smo opet imali prilike gledati Goberta u kondor izdanju.

Zanimljivo, izostanak Favorsa, Burksa i ovom prilikom Hooda (odmarao zbog gležnja) nije se ni osjetio, a za to je osim dvojca Hayward-Gobert bio zaslužan i tricaš Johnson. Momak se već godinama smuca po ligi, u Bostonu je imao solidnu šutersku epizodu prije par godina, Memphis nije znao što s njim (kakvo čudo), Sixersima je valjda bio predobar (može ubaciti tricu, takav se definitivno ne uklapa u Hinkievu viziju), a, nakon što je lani odradio nekoliko 10-dnevnih ugovora s Jazzom i Bucksima, kroz kamp je ovo ljeto zaradio mjesto među 15 i evo ga kako igra najbolju košarku karijere. Ne samo da ubacuje trice solidnim postotcima, već igra i obranu, čime se u proteklih par tjedana nametnuo kao neizostavni član rotacije, nužno potreban nakon ozljede Burksa.

Uglavnom, Hood je opet bio u rotaciji protiv Lakersa, a tu Jazz opet nije imao problema, prvenstveno zbog dužine u obrani. Njihova visoka vanjska linija u kombinaciji s centrima uništila je šutere Lakersa koji isključivo potežu iz driblinga, što preko Haywarda i Hooda baš i nije prolazilo.

15. MAGIC

Brižno posložene kockice su se raspale i sada im samo ostaje čekati povratak Paytona i Watsona, eventualno nekim tradeom unijeti malo svježe krvi u rotaciju. Da im nisu naletjeli Netsi, koji bez Jacka imaju još više problema s kontrolom lopte od njih trenutno, vjerojatno bi imali 0-6 u zadnja dva tjedna. Ovako, imaju tu jednu pobjedu bitnu zbog scorea, ali i dva svježa uvjerljiva poraza od direktne playoff konkurencije.

Protiv Pacersa jednostavno nisu mogli dovoljno ubaciti, visoka linija Indiane iskontrolirala je Vučevića, a kada on ne ide preko 20, teško mogu dobiti. Pogotovo u ovom periodu kada su totalno zakazali Harris i Nicholson. Da će se Nicholson ohladiti (a u manjoj mjeri i Smith i Frye) to se moglo očekivati u kontekstu u kojem više ne puca otvorene šuteve već puno češće mora kreirati sam sebi šut obzirom da je Oladipo sada startni play. Međutim, Harrisu je izgleda izostanak Paytona pao još teže nego Vučeviću.

Centar Magica ima dovoljno oružja da se nekako izbori za svoju kvotu poena, međutim Harris je ovisan o pravovremenom pasu ili povoljnom matchupu, odnosno u ovom trenutnom kontekstu u kojem igra isključivo trojku može napasti nižeg čuvara u postu. Međutim, kada ga u ruke uzme jedan George, kao što je bio slučaj u ovoj utakmici, onda postane nevidljiv osim kao spot-up opcija, a to ovoj momčadi kojoj trenutno nedostaje kreatora na perimetru nije baš od koristi.

Wizardsi su ih također apsolvirali bez većih problema, iako je ovaj put Vučević trpao bez milosti (njemu će ovaj period bez playmakera dodatno koristiti jer je Skiles još više akcija počeo vrtiti kroz njega na visokom postu, a doda li šutersko-pivoterskim kvalitetama i tu razigravačku konstantu, čeka ga duga karijera i još bogatiji ugovori od trenutnoga jer centri s all-star kvalitetom u napadu ne rastu na grani). Jednostavno, bez bekova i klupe Orlando nije ista momčad kao prije samo nekoliko tjedana. Međutim, u ovoj utakmici Skiles je mogao vidjeti barem jednu stvar, a to je da Gordonu treba pod hitno povećati rolu jer upravo je njegova energija u završnici bila ključna za smanjenje prednosti Washingtona.

Ako već ne koristi Harrisa na četvorci i ako je Nicholson odjednom opet potpuno beskorisna masa kakva je bio veći dio karijere, onda stvarno nema razloga ne jahati Gordona 30 minuta na poziciji. Frye ionako igra onih svojih nekoliko kratkih šihti, može to i s klupe, a Gordon djeluje potpuno spreman preuzeti veću odgovornost. Tko zna, možda je sada došlo vrijeme da gledamo unutarnjoj liniju Harris-Gordon-Vučević koju čekamo još od prošle godine u glavnoj ulozi.

5 thoughts on “POWER RANKINGS, WEEK 11. (1-15)

  1. kako komentarises ovoliko glasanje kobija za ol star covjek trenutno nije ni za d ligu da se neko ne uvrijedi dobro si rekao ako lejkersi zele sto bolji pik neka njega puste da igra citavu tekmu mislim da ce kari na kraju biti bolji i od njega i od dzordana ovo sto on radi je nezamislivo u paru sa tompsonom i greenom ova ekipa ce oborit rekord bulsa

  2. Kad smo već kod obrane i Oklahome. Na kojoj razini su Durant i Westbrook na tom dijelu terena? Da li se trude ili se čuvaju za napad?

  3. @ harden – šta se tu ima komentirat, all-star glasanje kao all-star glasanje. nemam ništa protiv da Kobe nastupi jer ionako neću gledat tekmu 😉

    @ Dijete – kad hoće, a to je više puta dokazano, Russ i KD mogu biti odlični defanzivci, pogotovo u 1 na 1 dvobojima. u pomaganju nisu toliko dobri, pogotovo Russ koji prečesto zbog fokusa na loptu gubi iz vida svog čovjeka. naravno, kao što i sam naslućuješ, sve je to najvećim dijelom vezano uz čuvanje energije jer se jednostavno previše troše u napadu, pogotovo Westbrook. ako si pak ciljao da je to možda razlog zašto OKC igra slabije u napadu, na krivom si tragu. njihova startna petorka igra elitnu obranu, što je uostalom do lani bio slučaj i pod Brooksom, problemi nastaju čim krenu rotacije, a pogotovo kad razdvoje Ibaku i Adamsa

  4. Sta kazes za Doc-oc odgovor na small ball ratnika
    Prigioni-Rivers-Jamal-W. Jonhson- Aldrich 🙂
    I da li su toliko ocajni na trojci da bi dao Stevensona i Smitha za recimo Simmonsa iz Spursa

    Kad sam vec spomenuo Spurse, navijam za njih ali se bojim da su minimalne sanse da prodju playoff golgotu u najavi (OKC, GS, Cavse)

  5. @ doni – nisu toliko očajni, a niti je Simmons toliko dobar. on ne bi riješio ključni problem a taj je da nemaju igrača startne kvalitete za tu poziciju. gle, Mbah A Moute igra solidnu obranu na perimetru, Pierce može nešto ubaciti, Lance može zujati, Johnson čak igra nešto nalik na 3&D košarku, ali svi oni su lošiji od Barnesa lani. a s Barnesom nisu mogli do kraja, kako će s njima ili igračima sličnog profila poput Simmonsa?

    a što se Riversa tiče, mislim da već pogled na tu postavu otkriva sve što treba znati. nevjerojatno da postoje tako tvrdoglavi treneri koji vjeruju u korištenje druge petorke i istovremeno odmaranje svih startera bez obzira na specifičnost situacije. iako je ta postava standard u ovom nizu pobjeda, ne vjerujem da će je još dugo jahati

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *