POWER RANKINGS, WEEK 11. (16-30)

16. KNICKS

Kad bi formu iz protekla dva tjedna mogli razvući do kraja sezone, bili bi sigurna playoff momčad na Istoku. Najvažniji razlog zbog kojega igraju ovako dobro je što su trenutno svi zdravi, Fisher ima na raspolaganju kompletnu rotaciju i u ovakvom kontekstu nužno je izvući rezultatski maksimum ako ste ozbiljna momčad. A Knicksi to očito jesu. Phil je složio konkurentan roster, vjerojatno iznenadivši i samog sebe. Uz to što je Carmelo uhvatio odličnu fizičku formu, ključno je njegovo prihvaćanje trokuta zbog kojega čovjek igra najbolju all-round košarku karijere (koju će na ovaj način vjerojatno produžiti). To, Porzingisova spremnost da nosi značajan dio tereta od prvog dana i duboka rotacija, uz jasan identitet na oba kraja parketa, sve su to značajke koje Knickse trenutno čine jednom od boljih momčadi na Istoku.

Dakle, može li ovo trajati? Pa, dok su svi zdravi, zašto ne? Iako je neizbježno da će do određenih pojedinačnih padova zasigurno doći jer u ovom trenutku jednostavno previše upitnih likova igra iznad svojih prosjeka, gomila centimetara koju imaju u obrani i jasan sistem u napadu koji maskira mane (poput manjka driblera) i potencira vrline (poput viška kvalitetnih šutera s poludistance i sposobnih realizatora u postu) daju im balans na obje strane parketa, ali i jasan identitet, a to je nešto na što se momčad može osloniti kada stvari krenu loše.

Uglavnom, nakon što su sredili Hawkse drugi put za redom u razmaku od tri dana, sredili su i Miami koji nije imao nikakva rješenja za Lopeza u sredini i gomilu šutera s poludistance, a onda su zamalo skinuli i Spurse prebacivanjem na smallball postavu (gdje se još jednom dalo vidjeti kako Fisher i društvo na klupi pravovremeno reagiraju i ne boje se promjena u hodu te na taj način praktički dobivaju gomilu utakmica).

Potvrda sjajne forme stigla je i protiv Bucksa gdje su rutinski odradili susret kao da su momčad koja igra već godinama zajedno, a ne tek roster koji iza sebe još nema ni pola sezone NBA košarke.

17. HORNETS

Slobodni pad se nastavlja, s ovotjednih 0-3 sada imaju već 7 poraza u nizu, a koliko su trenutno loši na oba kraja parketa najbolje kazuje to što su izgubili od Sunsa koji se koprcaju u još gorem kontekstu. Već smo rekli kako tu nisu mogli računati ni na Batuma, što im je igru svelo na onu od prije poznatu taktiku davljanje lopte od strane Walkera koji je zatim prisiljen uzimati gomilu loših šuteva na kraju napada. Kemba je igrao košarku života okružen gomilom opcija, potvrdio se kao puno učinkovitiji strijelac i kao rasni playmaker, a evo sada odjednom opet izgleda kao onaj neučinkoviti combo talent kakvoga smo gledali najveći dio karijere.

Obzirom da protiv Clippersa momčad u njihovom stanju nije imala nikakve šanse, sljedeća prilika da prekinu niz ukazala im se protiv Denvera, ali kako to obično biva kad igraš drugu večer back-to-backa u Denveru, ostali su bez zraka u završnici usprkos Batumovom povratku u rotaciju. Iako je Lamb opet bljesnuo (momak inače često završi u nemilosti Clifforda koji očito ne podnosi njegovu ležernost u obrani i sklonost ostavljanju protivnika otvorenog na šutu) i iako su Nuggetsi u završnici napravili sve da prodaju utakmicu, Kemba je bio toliko izvan ritma da nije mogao napraviti ništa čak ni protiv Mudiaya i Harrisa.

Izgleda tako da će ipak biti lutrijska momčad, svom trudu usprkos ovakvu gomilu ozljeda jednostavno nije lako preživjeti. Čak i ako Batum ekspresno vrati formu prije nego su ga počele gnjaviti ozljedice, bez Big Ala teško mogu ostati blizu 50% učinka, a i pitanje je u kakvoj će on uopće formi biti ako se vrati nakon all-star vikenda. Kažem ako jer čovjek hvata novi ugovor i sumnjam kako mu je namjera vratiti se na parkete osim u slučaju da je 100% spreman, pogotovo nakon što su mu prčkali po koljenu. A ni raspored im u ovom periodu nije sjajan, lakši postaje tek u ožujku, a do tada bi već mogli biti deset utakmica ispod 50% i bez realnih šansi za priključiti se playoff povorci.

18. ROCKETS

I njima se zalomio fini tjedan, samo dvije utakmice i to obje doma, idealno za odraditi mini-trening kamp, ali i osvježiti ozljeđene i umorne nositelje. Doduše, protiv Jazza su zaigrali bez Howarda kojega su opet stisla leđa, ali kako je ovo bila utakmica u kojoj je Gobert zaigrao tek 15 minuta po prvi put nakon ozljede, dovoljni su pod košem bili Capela, Jones i Harrell, odnosno jedna sjajna šuterska četvrtina.

Dwight je bio na parketu protiv Indiane u utakmici koju bi bez njega definitivno izgubili jer su Pacersi opet izgradili poprilično vodstvo dok su na parketu imali dva visoka, da bi onda sve prosuli u završnici i produžetku zaigravši smallball. Rocketsi su sjajno izgledali prema naprijed s Dwightom okruženim četvoricom vanjskih, a posebice su dobro zabijali s perimetra kojeg Indiana u ovoj postavi ostavlja previše otvorenim. George uopće nije igrao na Hardenu iako mu je obrana na loptu najveća kvaliteta, bio je na strani bez lopte u roli korektora koji je istovremeno morao čuvati jednu stranu parketa i pomagati u sredini usamljenom Mahinmiu, tako da je Ariza protiv njega dolazio do hrpe otvorenih šuteva. I sve ih zabio.

Tako se Houston provukao dobrim dijelom zahvaljujući lošoj partiji Pacersa, opravdavši ovom prilikom nadimak Clutch City. Samo, teško da su dvije dobre šuterske četvrtine i solidna izdanja u obrani tijekom ovakvog ugodnog tjedna dovoljni da kažemo kako je ono najgore iza njih. Ovo je i dalje roster koji nema konstantu, previše ovisan o trenutcima inspiracije umjesto o standardiziranom radu. Osim ako im upravo to nije identitet, to da ovisno o tome kako su raspoloženi mogu dobiti svakoga, ali i izgubiti od svakoga.

19. KINGS

Cousins već dugo nije imao neki od svojih ispada, dapače uspijeva čak i igrati sve bolje i učinkovitije na oba kraja parketa, tako da je možda to bila neka njegova novogodišnja odluka, više neću sabotirati sam sebe nepotrebnim glupostima. S njim u top izdanju, ne ovom dosadašnjem “prosječni all-star centar”, već “potencijalni MVP kandidat”, Kingsi smjelo idu tamo kamo nijedan njihov član nije kročio već godinama, prema playoffu. Doduše, kako im tjedan ni rezultatski, ali ni izvedbom, nije bio idealan, dapače uglavnom je to opet bila gomila dobrih minuta pomiješana s gomilom loših, razloga za pretjerani optimizam nema, ali barem se nisu opet raspali.

Da su imali Casspia i Ronda na raspolaganju vjerojatno bi dobili Dallas, što im je i ovako umalo pošlo za rukom iako su veći dio završnice na parketu držali Currya kao drugog beka i iako je Pachulia odlično držao Cousinsa 1 na 1 (npr. u drugom produžetku Kingsi su prokockali +7 na minutu do kraja jer je Collison s dva air-balla za redom podsjetio zašto, iako je definitivno predobar da bi bio tek back-up play, nikako nije rasni starter u ovoj ligi).

Obično bi nakon ovakvog poraza napravili nekakvu glupost, ali su protiv Lakersa istrčali spremni i napaljeni, s Rondom opet za komandama, riješivši utakmicu praktički u prvoj četvrtini. Odnosno, tako se barem činilo dok se nije raspucala klupa Lakersa, točnije Russell, koji je najboljom šuterskom partijom karijere Lakerse čak i doveo u vodstvo, izbrisavši minus od 27 poena praktički sam (ubacio ih je 19 u 16 minuta odigravši završnicu na izvrnutom gležnju). Cousins se opet hvatao za kukove u čudu dok su Lakersi zabijali otvoreni šut za otvorenim šutom, bacao je loptu u bijesu, ali ovaj put, umjesto da se potpuno izbaci iz utakmice, tu energiju je iskoristio na parketu, pomogavši borbenošću u reketu da nekako iščupaju pobjedu. Iskreno, nakon šoka od Dallasa, nemam pojma kako bi ova svlačionica preživjela još jedan poraz koji kida živce.

Ovako, ta njihova čudna kemija i dalje se nekako drži o koncu, kojega očekivani poraz od Warriorsa uz odlično izdanje Cousinsa nije presjekao. Ali, ta mogućnost da se svakog trena raspadnu i dalje je podjednako prisutna kao i mogućnost da uhvate playoff, tako da će definitivno biti zabavno gledati ih kako žive kroz ova stresna razdoblja dodatno potencirana sve jasnijim saznanjem da Karl i Cousins filozofijski i karakterno nisu ni približno idealan par.

20. GRIZZLIES

Da li je u gradu bluesa u tijeku festival pod imenom “grit & grind revival”? Pa, ne baš, obzirom da Gasol i dalje izgleda kao starac i da se Oklahoma poigrala s njima, ali Memphis u zadnje vrijeme definitivno igra sve bolje u obrani od kako sve veću rolu opet imaju Allen i Randolph. S njima u punom pogonu kvazi-momčadi poput Denvera više im ne predstavljaju nikakav problem, što je potvrda da trend postoji. Smallball im ne funkcionira, što nije ni čudo obzirom kako su im bočni igrači u lošoj formi (praktički, starina Barnes je jedini na kojega se možeš osloniti od večeri do večeri) i da igraju bez Conleya, ali bolja forma starog gunđavog dvojca očito je nešto na što se mogu osloniti.

To je itekako bilo vidljivo u utakmici tjedna protiv Bostona. Dok im je Oklahoma prevelik zalogaj, a Denver ipak spada u klasu niže, Celticsi su bili protivnik po mjeri za testirati trenutnu formu. Stvari u početku nisu izgledale dobro obzirom da je Boston lakoćom izgradio ogromnu prednost i da im je smallball postava pokazivala standardnu bezidejnost u napadu (svi igraju na perimetru, a nitko nema pouzdan šut, gomila je prostora u sredini, a samo Chalmers ima sposobnost iskoristiti je napadajući s loptom u rukama).

Joerger je stoga konačno odustao od ovih ludosti, bacio je Greena na klupu i vratio Randolpha među startere početkom treće četvrtine, nakon čega su on i Allen malo po malo sebi svojstvenom borbenošću rastopili prednost i uzeli utakmicu. Zanimljivo, Gasol čak ni u ovom periodu stizanja rezultata nije izgledao kao bitan faktor, ali zato je postalo očito da svaki puta kada Randolph odigra svoju old-school partiju imaju šanse. Jasno, trebala im se poklopiti baš momčad poput Bostona, totalno van forme i jednako nesposobna ubacivati s perimetra, da okrenu -21 uz samo 4 pogođene trice i da istovremeno mogu držati Randolpha na parketu bez straha da će ga nekakva stretch postava razotkriti kao minus u obrani.

Na ovakve poklone ne mogu računati uvijek, ali obzirom na stanje rostera, očito je da im i ovogodišnja karta za doigravanje dolazi u dobro poznatom obliku – dok god mogu računati na obranu i visoku petorku, pa makar i u ovom smanjenom volumenu, imaju kakav-takav oslonac. Kvragu, obzirom na to da će ionako gubiti od momčadi koje imaju kvalitetnu stretch postavu (a oni takvu nemaju ni pod razno), zašto jednostavno ne bi vratili Z-Boa u petorku, čisto da odjašu u suton s petorkom koja je podigla franšizu na vrhunski nivo.

21. WIZARDS

Polovičan učinak je sjajan uspjeh obzirom na to da su sve utakmice osim sa standardno tankom rotacijom morali odraditi i s Wallom koji ima problema s koljenom (koje zahtijeva odmor koji mu ne mogu priuštiti ako žele ostati u borbi za playoff). Protiv Cavsa i Toronta se tako nisu mogli nositi, iako su se već početkom tjedna u rotaciji ukazali Nene i Gooden. Međutim, već protiv Orlanda je Wall izgledao kao onaj stari, što im je automatski napad podiglo na razinu koju ovo trenutno izdanje Orlanda ne može pratiti. Ipak, najbolju utakmicu su odigrali protiv Bullsa gdje su od starta nametnuli ritam koji im paše čak i bez Gortata koji također ima problema s koljenom. Srećom, sada su tu već bili Nene i Blair da odrade posao, tako da su konačno i oni osjetili blagodati NBA rotacije. A dubina im je u ovoj utakmici bila itekako bitna obzirom da su im i rezerve nadigrale drugu postavu Bullsa koji su od vrha do dna izgledali uglavnom bezidejno.

Samo, pokaže li se da Wallovo koljeno ipak treba odmor, odnosno bude li Gortat prisiljen na dužu pauzu, to što konačno imaju skoro kompletan roster (nedostaju “samo” Beal i Humphries) neće im značiti apsolutno ništa. Što bi bila šteta obzirom da u zadnje vrijeme pokazuju kako im sjeda ova smallball košarka. Bekova i krila imaju dovoljno, kao i dovoljno kreatora i šutera, dok i unutarnja linija kada je kompletna nudi cijeli repertoar vještina koje mogu pratiti ovu run and gun košarku koju pokušavaju igrati. Samo, jebiga, što im to sve vrijedi kada doktori igraju glavnu ulogu cijelu sezonu.

22. BLAZERS

Raspored im je bio brutalan, iako su igrali tri utakmice doma nedostajali su im još samo Spursi pa da kompletiraju poker asova Zapada. Protiv Clippersa, koji su u teoriji bili najlakši protivnik ovog tjedna, nastupili su bez McColluma zbog nevjerojatne birokratske greške, dok protiv Warriorsa s ovakvom obranom ni u jednom trenutku nisu imali šanse (već nakon prvih 12 minuta gubili su 17 razlike). Nakon dva uvjerljiva poraza za očekivati je bilo i treći, ali protiv Oklahome su konačno odigrali dobru utakmicu. Cijelu večer su dominirali u reketu, imali su raspoloženije druge postave i iako je Oklahoma na kraju ubacila u brzinu više u pokušaju da ukrade utakmicu veći dio koje je bila u podređenom položaju, u pravom trenutku ukazao se Lillard da s 5 trica u zadnje tri minute osigura malo slavlja u frustrirajućem tjednu.

23. PELICANS

I dalje imaju problema s ozljedama, nikako da se stvari poslože – taman što su Evans i Holiday počeli hvatati formu, otpao je Davis, a usput su saznali da od Pondexterova povratka ove sezone ipak neće biti ništa jer ga čeka nova operacija koljena. I dok im ovo može poslužiti kao opravdanje u utakmicama protiv Indiane i Clippersa gdje nisu imali Davisa na raspolaganju (iako su protiv Clippersa došli do produžetka koristeći činjenicu da su bez Paula na parketu itekako ranjivi), kako objasniti suludi poraz od B-momčadi Dallasa gdje su na raspolaganju imali kompletnu rotaciju?

Koliko god im napad donekle poprima obrise kvalitete usprkos svim problemima na rosteru koji nikako da zaigra bržim ritmom kojega Gentry pokušava nametnuti od prvog dana, obrana im je toliko loša u svakom pogledu da je jednostavno nemoguće zamisliti kako će se stvari popraviti same od sebe ako nešto ne poduzmu i po pitanju izbora igrača i po pitanju koncepcije. Naime, iako će Davis vjerojatno uskoro opet biti na parketima, iako će Holidayu uskoro prestati dozirati minutažu i iako je Evans usprkos svim trenutnim problemima s kondicijom dodavanjem pouzdanog šuta za tri (koji stvarno izgleda sjajno) postao rasni triple threat igrač, uzalud im sav potencijalni iskorak u napadu ako nisu u stanju zaustaviti ništa na drugoj strani parketa.

Teoretski nada za povratkom u playoff još postoji, ne samo zato što im raspored postaje puno lakši, već i zato što će izgleda uskoro istovremeno imati na raspolaganju najbolje igrače u najboljim izdanjima, ali ne poslože li nekako obranu, teško da mogu računati na ostvarenje niza pobjeda koji bi ih približio Jazzu i Kingsima kao trenutno najlegitimnijim lovcima na osmu poziciju.

24. NUGGETS

Opet su upornošću došli do dvije pobjede iako ni sami ne znaju kako. U možda najgoroj utakmici sezone do sada, festivalu cigli protiv Minnesote gdje su obje momčadi gađale ispod 40% iz igre, dobili su utakmicu iako su ubacili samo 78 poena, na račun toga što Malone ipak vuče poteze kako bi momčadi olakšao život za razliku od Mitchella. Nakon poraza od Memphisa, gdje ni usprkos čak 19 skokova u napadu i gomili mladih tijela nisu uspjeli nadigrati dvojac Gasol-Randolph, opet su imali prilike biti manje loši od nekoga, u ovom slučaju Hornetsa na drugoj večeri back-to-backa. Manje su griješili usprkos povratku Mudiaya u momčad, Mudiaya kojega je Malone bio prisiljen koristiti u završnici jer je Nelson dobio dan odmora zbog starih kostiju. Obzirom da sada opet slijedi dio rasporeda u kojem neće biti poklona, nakon ovog barem scoreom pozitivnog tjedna, vrijeme je za novi niz poraza.

25. SUNS

U pravom trenutku su dobili praktički tjedan odmora da se priberu i odrede kako dalje, igrali su samo dvije utakmice, obje doma, što znači da imali prilike odraditi svoj mini-trening kamp. Ako im je poraz od Lakersa kojm su završili prethodni tjedan označio najniži dio sezone, onda je utakmica protiv Hornetsa bila tko zna koji po redu početak nečega novog. Osakaćeni ozljedama (uz standardne izostanke Big Ala i MKG-a nije bilo ni Batuma) Hornetsi definitivno nisu ono što su bili prije mjesec dana i Sunsi su to iskoristili. Zaigrali su nešto nalik obrani uz profesionalna izdanja Tuckera i Chandlera (nećemo reći da su izgarali na parketu, ali nisu ni igrali obranu samo pogledom kao u prethodnom tjednu), a ključni pomaci bili su u napadu gdje su uz puno više akcije na strani bez lopte otvarali gomilu šuterskih prilika Bookeru, Teletoviću i Warrenu.

Protiv Miamia nisu uspjeli ponoviti sve ovo iz jednostavnog razloga što je Heat predvođen Dragićem odigrao puno bolju obranu, odlučan da dobije ovu utakmicu, ali opet su dalo uočiti pomake u zalaganju i izvedbi. Roster je ovo kojem nedostaje kreatorskog talenta jer praktički osim Knighta svi ostali igrači su im isključivo u stanju napasti iz spot-upa, ne i kroz pick & roll ili izolaciju, ali barem pokušavaju maksimizirati to što imaju. I to je ključna promjena u odnosu na negledljivost prethodna tri tjedna.

Booker je definitivno najveća svjetla točka, iako je fizički još daleko od NBA igrača koji može nositi napad iz večeri u večer, ovaj klinac ima tako savršen šut i tako se dobro kreće bez lopte i još bolje otvara iz blokova da uz nekoliko dobro uvježbanih akcija od njega već sada možeš očekivati konstantan doprinos u poenima. Leuer i Chandler prisiljeni su ponešto i kreirati 1 na 1 umjesto da samo služe u pick & pop, odnosno pick & roll kombinacijama, što im nikako ne odgovara, ali to je trenutno stvarnost u Phoenixu, umjesto ispušnih ventila oni su ozbiljne opcije jer Knight nije toliko dobar da može trošiti na razinama jednog Westbrooka (niti bi od toga imali ikakve koristi).

Ipak, kad staviš stvari u kontekst, sad sve opet ima nekakvog smisla (osim ako zanemarimo detalje poput Hornaceka na klupi nakon što su mu otpustili glavne asistente ili Morrisa u rotaciji kao petog visokog nakon svega što je izveo). Hvataju visoki pick na draftu, razvijaju Bookera u potencijalno franšiznog beka, snimit će što mogu dobiti od Warrena i Goodwina čiji plafoni su ipak puno niži, a usput su natjerali Chandlera i Tuckera da budu lideri primjerom. Nastave li oni igrati kao da im je stalo, onda za njih, pa i Teletovića koji ionako ima samo jednu godinu ugovora, možda mogu nešto i dobiti putem tradea.

26. BUCKS

Protiv Chicaga i New Yorka na gostovanjima nisu imali nikakve šanse, te dvije momčadi su za njih u ovom trenutku ipak na jednoj nedostižnoj razini, prvenstveno kao nezgodan matchup obzirom na dominantne visoke linije sposobne iskoristiti manjak tijela Bucksa u reketu i slabašnu kontrolu skoka. Međutim, protiv Dallasa su odigrali solidno, opet uz previše propusta na obje strane parketa, ali i uz dovoljno dobrih momenata da ukradu pobjedu iskusnim gostima.

Napravili su sve što se dalo da ostanu u utakmici, rotirali su Monroea i Hensona u hokejaškim izmjenama napada za obranu kad god su mogli, ubacili su Mayoa kao dodatnog šutera umjesto Parkera što se obično do sada pokazalo mudrim, a i njihove dugonje su konačno usporile nekoga u napadu, pa makar to bili ostarjeli veterani Dallasa. Zaza je bio sjajan u sredini, Dirk i Deron malo manje, dovoljno da Bucksi teškom mukom iskopaju još jednu pobjedu.

27. WOLVES

Vratio se Pek, što dovodi do postava s njim, Diengom, Rubiom, Wigginsom i Princeom koje su urnebesne. Ako Rubio ne povuče kontru i ako se Pek na vrijeme na parkira ispod koš za lagani horok, njihov napad se svede na post-up izolaciju za Wigginsa okruženog s dva bacača cigli poput Rubia i Princea, uz Peka koji smeta u reketu, praktički Dieng ti je jedini čovjek koji može ubaciti nešto makar s poludistance. Strašno, nije ni čudo da jadni Wiggins sve češće bira skok-šut iz okreta na bloku umjeto da juriša u reket gdje može samo pokupiti batine. Najgore od svega, pick & roll Rubio-Peković bi mogao funkcionirati čak i s ovakvom postavom, Wigginsa u spot-upu ipak moraš donekle poštovati, ali naravno da Wolvesi to ne vrte, Rubio u njihovoj viziji ima puno više smisla kao sekundarna spot-up opasnost. Plus, ovo dodatno smanjuje minute Bjelici jer sada će gro minuta na četvorci dobivati Dieng pošto se treba pronaći minutaža na petici za Peka, dakle Wolvesi će imati još manje šuterskih opcija na parketu nego do sada.

Ajde, Shabazz je počeo dobivati nešto minuta na štetu Princea, ali sve je to potpuno bez ikakvog reda. Gledaš ih protiv Dallasa koji nema puno više talenta, ali imaju jasnu i logičnu podjelu uloga i minuta, izvlače maksimum iz toga što jesu i naravno da nisu imali većih problema kontrolirati utakmicu i ne dozvoliti prijetnju povratka kad su se prvi put ozbiljnije odvojili u trećoj četvrtini. Ono, klinci imaju gomilu minuta na raspolaganju i to je bitno, nitko ne prigovara Mitchellu zbog poraza, ali što će moći ponijeti iz ove sezone u budućnost? Protestantsku etiku, odnosno saznanje da se muče odrađivati stvari koje bi mogle biti puno laganije, da ne kažem estetski ljepše i logički smislenije? Hoće li ih to učiniti boljim košarkašima jednog dana? Ili je obzirom na ono što su do sada mogli naučiti s pravim štabom umjesto s ovim klaunima sve ovo tek čisti gubitak vremena?

Uz spomenuti poraz od Dallas sredili su ih još i Denver i Cleveland, s tim da ne znaš koji je poraz bio brutalniji, gaženje od Cavsa ili nesposobnost da ubace loptu u koš protiv Denvera.

28. LAKERS

Očekivano su nakon prošlotjednih 3-0 upali u novu seriju poraza, ali definitivno nisu bili dosadni. Protiv Warriorsa su pali već nakon jedne četvrtine, ali onda su protiv Kingsa izveli ranije spomenuti preokret u kojem se konačno dalo naslutiti kakav je hakler Russell. Svi koji su došli pozdraviti Bryantov zadnji nastup u Sacramentu (a Kobe je nastavio igrati solidno u ovom ritmu par utakmica tjedno, sada je već očito da ga Lakersi održavaju na životu isključivo kako bi odradio gostovanja, znači više ni u kojem pogledu ne skrivaju da su prije svega cirkus, a tek onda momčad), vidjeli su budućnost Lakersa.

Nažalost, Russell nije stigao nastaviti u istom ritmu protiv Thundera zbog iskrenutog gležnja, ali zato je ovdje proradio Lou Williams koji je pokazao talente koji ga čine jednim od najboljih combo strijelaca u ligi. S 44 poena ovaj put je on sam držao Lakerse u igri, dok protiv Jazza nije bilo tako raspoloženih pojedinaca. Bez Bryanta i Russella, s uštopanim Williamsom, Lakersi su ubacili samo 74 poena, samo tri više od zbroja Russelovog i Williamsovog učinka u utakmici protiv Kingsa, odnosno Thundera.

Uglavnom, stvari više nisu toliko depresivne, dapače da nije stalnih dosadnih ozljeda koje napadaju ionako tanak roster mogli bi govoriti o tome kako se Lakersi sasvim fino snalaze u ovom napucavanju. Doduše, nije da imaju puno toga za ponuditi osim hrpe combo-bekova, ali kad se uz to poklope dobra Kobeova šuterska partija i kada Bass i Hibbert odrade nešto u reketu, može ih se pogledati (Bass usput budi rečeno u sjeni odrađuje još jednu solidnu sezonu, nažalost vjerojatno ga ni ove godine nećemo gledati na nekom playoff rosteru iako bi mnogim momčadima, posebice jednim Hawksima, sjajno legao).

29. NETS

Nakon Jacka ostali su i bez Hollinsa, gazda Mikhail eto iz vedra neba je odlučio da je vrijeme za kozmetičke promjene nakon što je šteta odavno nanesena. Usput se riješio i Billya Kinga, definitivno puno većeg krivca za nevolje koje su zadesile Netse. Što se Hollinsa tiče, iako on u današnjoj NBA teško spada u kremu trenera, prvenstveno zbog prgave naravi i nesklonosti prilagodbi, odnosno slijepom vjerovanju u isključivo svoju viziju košarke, nema spora kako je bio dobar izbor za ovaj roster i kako je iz Netsa izvukao maksimum, pri tome učinivši i Younga i Lopeza boljim igračima (od Brooka je tražio maksimum u obrani i skoku, što je često dovodilo do razmirica jer je ovaj dobro poznati slacker, izbrusivši pri tome njegovu igru s vrha reketa i uopće ga približivši obruču, što nije mala stvar obzirom na sklonost koju je pokazivao prema šutiranju s poludistance, dok je Younga isprofilirao iz nekakvog tweenera koji uzima hrpu loših šuteva s poludistance u klasičnu šljakersku četvorku koja ordinira u reketu i uzima mrvicu bolje šuteve s poludistance). Uglavnom, vjerojatno bi im rezultatski bilo bolje da su zadržali Hollinsa, ali kako u ovoj franšizi nikada i nije bilo neke logike, nemamo se čemu čuditi. Pozdrav Hollinsu uz želju da se više ne vidimo u NBA, uspomene su dobre i dalje ih ne treba kvariti, a uostalom Netsi su mu ovim potezom praktički napravili uslugu jer će netko drugi morati trpiti frustracije uzrokovane brutalnim porazima koji će ostati njihova realnost do kraja sezone.

A istu želju pomnoženu sa tisuću upućujem i Kingu, užasnom GM-u koji je na nevjerojatne načine istovremeno uspio upropastiti i sadašnjost i budućnost franšize. Sjajne su one priče kako je samo sprovodio želje gazde kao da je gazda dogovarao poslove. Prokhorov je tražio instant uspjeh i zasigurno je od njega došla direktiva da se za ostvarenje istoga zanemare posljedice, ali bolji GM od Kinga bi i u ovakvom kontekstu sigurno znao sklepati bolji roster, s boljim trenerima te na kraju i s boljim rezultatima uz manje troškove. To što je Prokhorov iz nekog razloga trošio na sve strane, a da pri tome nije sebi pokušao kupiti najbolju moguću upravu, dovoljno govori o njegovim kapacitetima kao biznismena. Stoga će biti zanimljivo pratiti kome sada namjerava dati franšizu u ruke jer ako je on stvarno ovako očajan vlasnik kao što se čini, nema tog čovjeka koji će ikada moći Netse pretvoriti u šampione. Ako je pak stvarno nešto naučio iz ovoga iskustva kao što tvrdi da jeste, onda će izabrati pravo vodstvo i maknuti se sa strane, baveći se pizdarijama kojima se tranzicijski bogataši inače bave dok će netko tko posjeduje strast prema igri graditi momčad.

Ovi trenutni Netsi gubitkom Jacka pak vrlo brzo su istakli kandidaturu za najgoru momčad lige. U proteklom tjednu ostvarili su gore učinke od Sixersa, igravši četiri utakmice u kojima su upadali u rupe već nakon prve četvrtine, rezultat čega su 0-4 i spomenuti otkaz Hollinsu, odnosno micanje Kinga iz uloge prvog čovjeka franšize. I dok je stavljanje asistenta Browna u ulogu glavnog trenera tek pokušaj da se u svlačionicu barem unese nešto pozitivniji odnos između zaposlenika obzirom da bi se Hollins vjerojatno potukao s Larkinom i Sloanom do kraja sezone (sumnjam da vani postoji dovoljno očajan trener, pogotovo sada kada je D’Antoni u Sixersima, spreman preuzeti posao u ovakvoj situaciji pa će Brown vjerojatno vojnički ovo odraditi do kraja, što mu je uostalom i glavna kvaliteta tijekom karijere, manjak ambicije kao pomoćnika), puno važnije će biti pratiti eventualna događanja na tržnici. Kao prvi čovjek kluba ostaje dojučerašnji Kingov pomoćnik Zanin, dakle i na tom frontu je jasno kako će Prokhorov čekati ljeto prije nego povuče nove poteze, ali što ako stigne neka nemoralna ponuda za Lopeza ili Younga koja uključuje pick prve runde? Tko u tom slučaju odlučuje, gazda s neke jahte u Pacifiku okružen s desetak escort dama i bocama votke ili netko deseti? Ili Zanin ima jasne upute da odbije svaki razgovor na tu temu? Bit će ovdje još svega, a to najviše veseli Boston koji svakim tjednom ima sve moćniji resurs u rukama.

30. SIXERS

Pozitivni efekti nastali dovođenjem Smitha i D’Antonia i dalje se osjete, mada ni oni ne uspijevaju pronaći način kako istovremeno držati Okafora i Noela na parketu (iako su nominalno starteri, igraju u kratkim šihtama na početcima prve i treće četvrtine, eventualno na kraju druge i četvrte, uz negativan učinak koji se popravlja čim ih razdvoje). Ipak, ovaj tjedan su imali puno teži raspored tako da prilike za novom pobjedom nije bilo, Atlanta, Toronto i Cleveland su krema konferencije i momčadi s kojima još neke vrijeme neće moći ravnopravno igrati.

14 thoughts on “POWER RANKINGS, WEEK 11. (16-30)

  1. Da li je zbog toga sto igra u normalnoj ekipi, ali meni Porzingod je blizi od Taunsa rukiju godine?
    Plafon KCP?
    Da li Sabaz Muhamed moze biti instant-offense sa klupe contendera? Meni je pak on od svih Sota basketasa blizak srcu (mada bih ih realno sve pobio zbog Belog… i Kartera pustio da slomi Micela, da se podseti kako ide kad “seres a ne znas”).

  2. @ geronimo – objektivno, Towns u ovom trenutku nema konkurenciju. dojmovi su naravno nešto drugo i apsolutno je moguće da kombinacija New Yorka i Zingisove originalnosti prevagne.

    KCP s ovakvom potrošnjom, specijaliziranom rolom i uz manjak kreacije teško može biti više od solidnog startera. Kad tome dodaš da ni kao obrambeni igrač nije elita, teško može biti novi Danny Green koji ipak može braniti obje pozicije na boku. Dakle, kao isključivo dvojka, sigurno neće biti Klay Thompson, u najboljem slučaju ako poveća potrošnju i učinkovitost nešto kao Redick (kako ima 23 godine, takav razvoj događaja je moguć). S tim da već time što je na poziciji dvojke solidan igrač u dva smjera koji može opravdati minutažu startera predstavlja pravo bogatstvo za franšizu. Na kraju krajeva, Van Gundy je sa sličnim, ali i slabijim individualcem poput Leea došao do Finala 😉

    Ne vjerujem, Shabazz je opak strijelac sada kada je definitivno dodao tricu na one full contact ulaze, ali nije playmaker i ne igra obranu, tako da ga nije lako uklopiti u rotaciju, pogotovo u toj roli. Ako bi netko i pokušao, teško da bi se radilo o izazivaču. Ali, ako malo poradi na nekim finesama igre, tipa ako skuži da na parketu postoje još 4 čovjeka, obzirom na manjak dvojki u ligi mogao bi vrlo lako biti i starter dugi niz godina samo zbog spot-up kvaliteta. Sad, tu mi ga je opet teško zamisliti na rosteru izazivača čisto zato jer sumnjam da će ikada zaigrati obranu na podnošljivoj razini. Po meni je već uspjeh što je kroz rookie ugovor uspio potvrditi da ima kvalitetu za trajati u ligi dugi niz godina

  3. pozzz,ne mogu gledati highlightse na nba.com.Probao sam i za iskljucim ad block i na raznim browserima ali nije do toga.Pa ako neko zna do cega je neka napise…hvala

  4. Mislim da ce se sacramento ove sezone plasirati u playoff.Najnekonstantnija su momcad lige no ipak su tu na dvije pobjede od osmih jazzera.Ne treba ni spominjati da je njihov sutrasnji mec vazan,no kako god da zavrsi,sacramento ima jos pola sezone da pronađe nekakvu konstantu i s obzirom na talent koji posjeduju i stanje na zapadu ove godine,mislim da bi konacno mogli dosanjati taj playoff san.

  5. Gee,divim ti se sto pokusavas nesto smisleno napisati o onom uzasu od ekipe Minnesoti,ja da sam na tvom mjestu ja bi ih preskocio,nisu vrijedni ni da ih se pomene,mene oni podsjecaju na djecu u recimo trecem razredu osnovne,ono…ko prvi dobije loptu taj i sutira,jer zna da ako je nekome doda nece je vise dobiti nazad:)…katastrofa,zao mi Townsa,onako rijedak talenat mora cekati dok se ispucaju Wiggins,LaVine,Martin,gledao sam utakmice u kojima bukvalno ne dotakne loptu po pet-sest minuta…i zapade mi za oko ono “jadni Wiggins” :),jadni su njegovi saigraci a ne on,covjek ne vidi nista osim kosa,igra 35 minuta i ima “fenomenalnih” 1,7 asista,sto mozda i ne izgleda tako strasno,ali aye test je sto puta gori,mozes biti slobodan na sutu ne znam koliko ali povratnu loptu neces dobiti…a tek kada udje LaVine i dobije loptu…horor za gledanje,konacno je i Westbrook dobio legitimnog nasljednika u igri jedan na pet…a gledas recimo Knickse ove godine,milina za gledanje,nemaju ni pola talenta kao Minnesota ali igraju kosarku na pravi nacin,bore se i trude se,cak je i Melo poceo igrati onako kako je odavno trebao jer ima talenat za to,ja mislim da mu je sad zao sto nije i prije poceo,ali nije ni sada kasno…i zato,Mitchellu otkaz,i neka “izmisle” pravog trenera jer sa njim nece nikuda stici.

  6. Sta mislis da li cekajuu ljeto za maci Michela pa postaviti Garneta kao igraca/trenera/vlasnika??

    Da li postoji sansa vidjeti Tea dogodine u netsima, da on i bojan brane perimetar??
    Jeste da mu defense i fizikalije ne pomazu ali me cudi i manjak zelje kod njega za isprobati se protiv najboljih

  7. Kakve su šanse da Bullsi na kraju ove sezone privuku igrače tipa Mike Conley i Hassan Whiteside? I ako bi uspjeli, da li bi sa njima dvojicom npr., te sa Buttlerom mogli do kraja? I šta sa Roseom u tom slučaju? Tip nije ni sjena nekadašnjeg MVP-a i ako ćemo realno, teret je za ovu franšizu u svakom pogledu. Da li bi neko bio voljan prihvatiti zadnju godinu njegovog ugovora? I generalno, u kom pravcu ide franšiza Bullsa? Skoro da je izvjestan odlazak Gasola i Noaha na kraju sezone i tu će se realno otvoriti rupa koju će nekako morati zakrpiti. Meni se čini da bi to mogla biti pozitivna promjena za ustajalu baruštinu kakva je njihov roster. Talenat Buttlera zaslužuje da bude okružen kvalitetnijim igračkim kadrom. Hvala i pozdrav.

  8. @ flaster – velike, iako u trenutnoj slici nemaju prostora za max ugovor, uvijek mogu trejdati Gibsona ili Gasola i otvoriti ga, dakle zašto ne (btw Gasolov odlazak teško da je izvjestan, ipak ima godinu na raspolaganju i za novce za koje igra ovo što pruža na parketu je fantastično). ipak je ovo Chicago, dakle nekoga će sigurno privući, ako ne bude na raspolaganju ovih top opcija, uvijek mogu potpisati par solidnih igrača za rotaciju. imaju i opciju tradea, tako da nema razloga da ne obnove roster u hodu i ostanu na ovim visokim pozicijama (dugoročno za njih nema brige s ovim rastom capa tako da možemo reći kako idu u dobrom pravcu iako vjerojatno ni samo ne znaju koji je to trenutno). s tim da ni jedan od ovih igrača koje spominješ ne pomaže u preskakanju razreda, neće odjednom postati izazivač. ako privuku obojicu, e to bi svakako dalo neke nade da do pomaka može doći, ali za to bi trebalo napraviti dodatnog mjesta trejdanjem Rosea.
    i to je po meni ono ključno jer oni trenutno što bi ameri rekli imaju slona u sobi, a to je Rose. koji ne samo da više nije ozbiljan nositelj, već je upitno može li funkcionirati i u manjoj roli obzirom na fizičko stanje koje uvijek iskoči. ako i može, teško da će se to dogoditi u Chicagu gdje postoji jedna ne baš blistava povijest. tako da je najbolje rješenje novi početak i tu po meni Bullsi moraju napraviti sve da zamijene Rosea za Joea Johnsona. Netsi bi možda i pristali na ovo sada kada im nužno treba play, a iako vjerojatno ciljaju na to da prostor idućeg ljeta potroše na nekoliko zvučnih pojačanja, možda pomisle da im je jedno dosta i odluče se dati šansu Roseu jer ionako nemaju previše toga za izgubiti osim šanse da i oni dogodine love npr. Conleya. Uglavnom, to bi Bullsima otvorilo gomilu opcija idućeg ljeta, a usput bi im vjerojatno pomoglo i ove sezone jer bi konačno riješili pitanje koje ih trenutno najviše muči, a to je kako funkcionirati s Roseovom sjenom

  9. Hvala na odgovoru. Gasol je fantastičan, ali sama pomisao na njegove godine izaziva bojazan od povrede koja će mu ubrzati odlazak u penziju… Nakon Thibbsovog raubanja ne bi bilo čudno da čovjek padne od srčanih problema.
    A možda ne bi bilo loše da nekako trejdaju Rose-a u Lakerse, pa da ovi i njemu kao i Kobeu naprave oproštajnu turneju prije odlaska u prijevremenu penziju… Show must go on! 🙂

  10. Postoji li veca pizda i beskicmenjak u ligi od Kevina Lovea ? Stvarno je sramotno kako izgleda ponekad na terenu, pogotovo sinoc protiv Spursa i za Bozic protiv Warriorsa, pa lik izgleda ko da je zalutao na teren i neki sporedni igrac, a ne ko covjek koji je imao 26-12-4 prije nekoliko sezona u Minnyju.

  11. Bulsi su se zajebli oko amnestiranja igraca, bas bi lijepp upala jedna na Rosea 🙂

    Kontinuirano se na njihovim utakmicama uvatim za glavu i mislim kako bi Moore/Brooks bio korisniji kosarkas uz Butlera. Mozda samo Dunleavy im jako puno fali 🙂

  12. ne znam jel već bilo pitanje, ali plafon Clinta Capele? meni se on ovako baš sviđa kao igrač, simpatičan, energičan, srčan.

  13. http://m.bleacherreport.com/articles/2608354-timofey-mozgov-trade-rumors-latest-news-speculation-on-cavs-center?utm_source=facebook.com&utm_medium=referral&utm_campaign=programming-national?is_shared=true#

    Tata lebron nije zadovoljan kako sin skace. Mozda su silne reklame udarile u glavu. Pitanje za Ģeeja, buduci da si nekoliko puta naglasavao vaznost Mozgova u sredini obrane Cavsa, koliko je ovaj eventualni trade pametan, i koga bi lebron mogao dovesti umjesto Timofeya?

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *