IOR OVER/BLUNDER WEST

Nakon što smo prošli vikend bacili pogled na razliku u projekcijama rezultata i trenutnog postotka pobjeda, sada ćemo napraviti nešto slično. Usporedit ćemo individualne IOR projekcije s trenutnim učincima igrača da i tako vidimo čije brojke su najviše utjecale na rast ili pad očekivanih scoreova (igrači koje ne spomenemo kao pozitivna ili negativna iznenađenja smatrajte relativno neutralnima, dakle rast ili pad im ne prelazi 9 bodova u odnosu na projekciju). U dva djela, konferenciju po konferenciju, s tim da odmah mogu najaviti i slične postove vezane uz top 10 igrače po pozicijama te tradicionalne real all-stars i no-stars izbore. U pripremi imam dosta stvari koje su mi osobno interesantnije (NCAA report, pa na kraju krajeva i tjedni osvrti), ali kako čak i čitatelje ovako specijaliziranog sadržaja ipak više zanimaju liste izvađene iz konteksta od analiza utakmica i momčadi, onda idemo dati ljudima što žele (a i ne zahtjeva puno posla obzirom da je sve već izračunato).

Znači, danas skitamo od Blazersa do Wolvesa, a sutra od Bucksa do Wizardsa.

BLAZERS

PLUS:

Najveći iskorak u odnosu na iščekivanja definitivo je McCollumovov (+29). Iako je u projekciji njegova uloga bila značajna (41 IOR, taman na granici startera), minutaža koju je dobio i potrošnja uz više nego solidnu učinkovitost digli su ga na razinu legitimne treće opcije. Dakle, radi se o svojevrsnom kvantnom skoku jer, iako je određeni napredak bio neizbježan obzirom na odlične brojke koje je imao u maloj roli ranijih sezona, to da će ovako iskoristiti priliku ipak nije bilo moguće izračunati sve i da smo mu dali veću minutažu. Iz jednostavnog razloga što su skočile odgovornosti u potrošnji i kreaciji, a sve bez imalo odraza na učinkovitost.

Uz njega izuzetna je i igra Plumleea (+22) koji se sjajno snašao u većoj roli koja od njega traži ne samo finiširanje zicera i kupljenje otpada u napadu već i aktivnu ulogu u pokretnom napadu koja uključuje gomilu kretanja i gomilu blokova, ali i povratne lopte na perimetar i hand-off akcije u kojima oslobađa suigrače, tako da je i on od rubnog startera skočio u razred više.

Sistem također od Crabbea nije očekivao ovako solidan učinak (+27), ali čisto zato jer nije uopće uključen u ozbiljnu rotaciju. Brojke mu ni ovako nisu ništa posebno, solidne za četvrtog beka, ali obzirom da je do jučer bio na granici da ga se smatra NBDL talentom, to je popriličan iskorak.

MINUS:

U princiup samo je Gerald Henderson (-37) potpuno podbacio, ali obzirom na to da je dugo bio ozljeđen, da još nije uhvatio ritam i da su mu jednostavno neke druge opcije ukrale mjesto teško je reći da je išta od toga njegova krivnja. On je vjerojatno i dalje rubni starter koji u ovom trenutku Blazersima gotovo ne doprinosi, što se ne osjeti jer su Crabbe i McCollum to praktički maskirali.

CLIPPERS

PLUS:

Wes Johnson (+12) je bio projiciran kao granični NBA talent, danas je sasvim solidan u ulozi s klupe i vjerojatno je jedino pojačanje koje je opravdalo tu titulu. Doduše, Smith i Aldrich imaju dobre brojke i možda bi se to moglo reći i za njih da ih Rivers koristi češće. Ovako, usprkos tome što igraju u skladu s očekivanjima kada su na parketu, jednostavno nisu na njemu dovoljno često da ostave traga. Ako Doc konačno posloži poštenu rotaciju, možda i nadmaše Johnsona.

MINUS:

Paul (-15) je i dalje prvo ime na rosteru, ali pad mu je nešto veći od očekivanog, uglavnom zbog ozljede sa starta sezone. Nešto slično vrijedi i za Redicka (-14), onaj prvi dio sezone dok se mučio s ozljedom bio je ispod razine. Ali, zato je učinak dvoje visokih gotovo identičan projekcijama, što manje-više znači da su Clippersi na vrhu skoro pa ista momčad kao lani (minus ozljede koje ih definitivno ne maze). Tako da je najveći problem opet vezan uz klupu. Glavni krivac je Pierce (-43) koji je od učinka graničnog startera pao na razinu igrača za dno rotacije. Crawford (-13) također igra ispod razine, što zbog godina, što zbog rotacije. Stephenson (-16) još je jedno očito razočaranje, ali njega je barem pokrio Johnson.

GRIZZLIES

PLUS:

Chalmers (+26) je odličan nakon dolaska iz Miamia, definitivno je na višoj razini od prosječnog back-up playa i gotovo je poduplao projekciju za Heat. Također je i jedini igrač na rosteru koji se može smatrati boljim od očekivanog (dobar trade Memphisa, dapače obzirom na ozljedu Conleya ispada kako su si spasili sezonu tim potezom).

MINUS:

Ovdje leži njihov problem. Jer, samo Barnes, Lee i Green su ostali u gabaritima očekivanja (dok je to kod Barnesa plus obzirom na godine, od Leea i Greena je Memphis sigurno više očekivao, ali oni očito nisu u stanju napraviti iskorak s beskrvne razine na kojoj su veći dio karijere). Međutim, ostali članovi jezgre su debelo podbacili. Osim Conleya (-11) čiji negativni učinak je u podnošljivim razinama (da nije ozljeda vjerojatno bi bio play kakvoga smo i očekivali), pad ostalih članova jezgre je prevelik udarac njihovim ambicijama (inače, što se Conleya tiče, obzirom na godine i činjenicu da je usidren u kategoriju solidnih playmakera, ne vidim realnog razloga da mu itko ponudi više od 14-15 milja po sezoni iako mu, naravno, ne gine max).

Randolph (-32) je lani igrao iznad mogućnosti tako da mu je projekcija, iako smanjena, ipak ostala previsoka i logično da je podbacio, ali dok za njega i Conleya ima opravdanja, pa i za Allena (-24) koji je slično Z-Bou jednostavno ostario, pravo pitanje je što je s Gasolom (-27). Da je Gasol na svojoj all-star razini Memphis bi sigurno lakše živio, ali njegov IOR jedva da je dostojan treće opcije (recimo samo da su Monroe i Zaza bolji od njega). Možda je ozljeđen, možda je ovo sezona pauze, štogod, s njim u ovako skromnom izdanju okruženog suigračima koji nisu u stanju povući, Memphis je bezopasan. Ostaje vidjeti hoće li se Marc probuditi iz zimskog sna ili je to – to.

JAZZ

PLUS:

Favors (+23) je od graničnog all-star igrača skočio u top klasu, tako da je njegov izostanak zadnjih tjedana ogroman udarac momčadi, a uz njega je najveći plus Withey (+40) kojemu u projekciji jedva da sam našao minute obzirom da sam ga vodio kao četvrtu opciju na petici iza Goberta, Favorsa i Pleissa. Čovjek je spasio sezonu pokrivši ih kad su bili najtanji, ako uhvate playoff usprkos svemu mogu dijelom i njemu zahvaliti.

MINUS:

Svi su donekle u granicama očekivanja, nitko drastično nije odstupio od njih, tako da, ako jedno ime treba izdvojiti, to je Hayward (-15). Ove sezone dobio je još veću odgovornost, u nekim momentima jedini je kreator na kojega se mogu osloniti, a to ga je očito malo koštalo učinkovitosti, kao i energije u obrani. Uglavnom, od graničnog all-stara sada je više na razini rasne treće opcije, ali vjerojatno razloga za dugoročnu brigu nema jer će se vratiti na svoje stare brojke kada se kontekst popravi. Bez obzira, ovo je svakako podsjetnik da u 26-oj godini teško može puno bolje od onoga što smo već vidjeli.

KINGS

PLUS:

Rondo (+32) je najveće osvježenje, od čovjeka koji je izgledao predodređen za back-up rolu vratio se u rang solidnog startera, praktički smo maloprije rekli da Conley zaslužuje 14-15 milja, ne više, onda isto vrijedi i za Ronda koji je samo godinu stariji, dakle on ne zaslužuje manje od toga. Obzirom na godine i nedostatak šuta nitko mu ne bi trebao dati više od dvije sezone garantirano, ali poanta je da može biti starter (najlogičnijim se čini da ga angažiraju Sixersi koji mogu dati npr. 60 milja za 3 sezone i tako osigurati njegove usluge tom preplatom, usput će imati playa na rosteru sposobnog biti lider na parketu hrpi klinaca koji ne znaju što rade).

Uz njega očekivanja su nadmašili šljakeri Acy (+33) i Cauley-Stein (+14), svaku priliku koju su dobili iskoristili su.

MINUS:

Najveći negativci su Cousins (-30) i Gay (-30). DMC igra na all-star razini, ali u projekciji je bio franšizna klasa, neprikosnoveni top centar lige. Gay je bio solidna druga banana, ali očito da novi ugovor i novi sistem baš i ne djeluju motivirajuće, igra jedva malo iznad razine prosječnog startera. Visoki pad ima i Collison (-26), ali to je više vezano uz novu rolu, u projekciji sam praktički vodio njega i Ronda kao ravnopravno dvoglavo čudovište, a vrlo brzo se pokazalo da će imati puno klasičniju kemiju, onu između prve i druge opcije na jedinici. S više minuta i više lopte u rukama bio bi bolji, tako da je to anulirano Rondovim rastom. Međutim, kako su svi ostali u granicama očekivanja, očito da im nedostaje ta bolja igra prve i druge opcije da se malo pomaknu s ove lutrijske razine igre.

LAKERS

PLUS:

Bass (+21) igra bolje od očekivanog, Nance (+27) doprinosi. To je to.

MINUS:

Williams (-14) i Bryant (-15) su podbacili, kao i Hibbert (-14), na prvi pogled na previše, ali kad uzmeš u obzir da su trebali biti nositelji i veteranska pojačanja, stvari sjedaju na mjesto. Young (-30) je potpuno nestao s radara, ali to je dobra vijest za franšizu. Ostali su u skladu s projekcijama, pogotovo trojac Russell-Randle-Clarkson.

MAVS

PLUS:

Zaza (+37) drži ključeve njihove sezone, način kako je zakrpao potencijalnu rupu u sredini praktički spriječio je pad Dallasa i ostavio Carlisleu dovoljno vremena da se bavi bitnim, a to je kako izvući maksimum iz ostatka rotacije. A ako smo i sumnjali da će Mavsi uspjeti pronaći dovoljno tijela u sredini za sastaviti rotaciju, očito smo se prevarili. Powell (+48) je od NBDL igrača postao koristan rotacijski visoki, a izgleda da u tom pravcu ide i McGee (+26). Od vanjskih, uočljiv je tek povratak Feltona (+19) na NBA radare, nakon što se činilo da je spreman zaključiti karijeru opet se nametnuo kao potencijal za back-up playa.

MINUS:

Matthews (-20) izgleda gore nego se činilo, ali obzirom na težinu ozljede to ne bi trebalo biti iznenađenje. Parsons (-36) pak izgleda puno gore, što definitivno nismo očekivali obzirom da mu je operacija koljena predstavljena kao minorna (zapamtiti za ubuduće – nijedno prčkanje po koljenu ne može biti minorno).

NUGGETS

PLUS:

Sistem je od Jokića (+29) na osnovu visoke IOR ocjene očekivao dosta, definitivno sposobnost da opravda rolu trećeg visokog, ali igrom slučaja otvorilo mu se još minuta i prilika i sve ih je iskoristio. Doduše, s druge strane Nurkić nije ni igrao, tako da u kompletnoj slici Denver na poziciji petice ima minus, ali ni približno toliki koliki bi bio da Jokić nije od prvog dana bio NBA spreman.

Sličan je i Bartonov (+33) iskorak, od solidnog igrača rotacije do nositelja u nekoliko mjeseci. I njemu je Chandlerov izostanak otvorio vrata tako da Denver ukupnu nije doživio ni pad ni rast, ali, svejedno, sama sposobnost ovog dvojca da ponesu teret pozitivna je stvar za budućnost franšize.

Veterani Hickson (+21) i Arthur (+17) također igraju solidne sezone, puno bolje nego pod Shawom, tako da im je rotacija pod košem definitivno plus.

MINUS:

Jedini igrač koji odgovara postavljenim parametrima je Mudiay (-33). Projiciran kao koristan startni play i kandidat za rookiea godine, Mudiay je prvi dio sezone odradio na razini petog beka, što je obzirom na minutažu i rolu Nuggetsima u datom momentu bio popriličan uteg oko vrata. Da vidimo može li se stvar popraviti u drugom dijelu sezone, kada bi i Nurkićev povratak mogao donijeti dodatnu kvalitetu pod koševima (gdje je takva gužva da definitivno nekoga trebaju mijenjati).

ROCKETS

PLUS:

Sposobnost Capele (+44) da opravda značajno povećanu rolu u rotaciji definitivno je najbolja vijest ove sezone. Možda i jedina.

MINUS:

Howard (-15) muku muči s ozljedama i formom, pa tako i učinkom, ali njegov pad nije toliko bolan da bi ga smatrali glavnim krivcem. Jednostavno, Rocketsi su se raspali na toliko strana da je Howard s ovakvim učinkom jedan od boljih igrača. Prvo, Lawson (-61) je od potencijalnog pojačanja postao smetnja, dakle ne da nije pomogao Hardenu da napravi novi iskorak, već i kao back-up za sada ne koristi već šteti s učinkom za dno klupe (nije ni čudo da su Rocketsi bolji s Terryem nego njim na parketu).

Ariza (-22) nije ni približno onako dobar kao zadnje dvije sezone, a isto se može reći za Jonesa (-29) koji je ozbiljan kandidat za trade. Činilo se da bi Rocketsi mogli gurati s njim kao startnom četvorkom, ali, promjena konteksta koja od četvorke traži više obrane i stalne ozljede koje ga napadaju dovele su do situacije da mu puno više odgovara limitirana rola s klupe. Također, ni Brewer (-28) se ne čini spreman opravdati novi ugovor.

PELICANS

PLUS:

Budimo ozbiljni. Jedina dobra vijest je što su Holiday i Evans u skladu s projekcijama bez obzira na probleme, dakle ako bi konačno dobili potrebnu minutažu, to bi im moglo preokrenuti sezonu.

MINUS:

Davis (-62) je trebao biti MVP kandidat, na kraju je u situaciji da će biti tek jedan od visokih za popunu all-star rostera na Zapadu. Pelicansima se samo ostaje nadati da je katastrofalan kontekst u kojem se našao glavni krivac za iznevjerena očekivanja. Uz njega najveći “negativci” su također centri – Ajinca (-17) i Asik (-19) ni približno nisu korisni kao lani, što nas upućuje da je popriličan krivac za probleme Pelikana sistem koji je zamislio stručni štab i koji nikako nije u stanju izvući maksimum iz visokih. U kojih su btw prošlo ljeto uložili ogroman novac. Dakle, ako već Gentry ne drži do njih, zašto ih je kvragu Demps toliko platio?

Također, moramo spomenuti Pondexterov izostanak, IOR ga nije smatrao startnim kvalitetom, ali to što u rotaciji nemaju poštenog 3&D swingmana u doba kada je to vjerojatno najvažnija pozicija u igri i gdje vrijedi pravilo da što više imaš takvih, to si bolji, definitivno im ne pomaže.

SPURS

PLUS:

Argentina je zemlja vampira, ne Rumunjska, a to dokazuje i Ginobili (+20) koji je umjesto još jedne solidne sezone opet preuzeo značajnu rolu. West (+11) u relativno maloj roli radi ogroman posao, a i Parker (+21) je još uvijek sposoban biti treća opcija, a ne tek granični starter. Diaw (+18), Mills (+20), Anderson (+23) i Simmons (+31) dodatni su dokazi da njihova klupa nije doživjela nikakav pad, dapača, bolja je nego ikada.

MINUS:

Aldridge (-39) muku muči sa iskakanjem iz sporedne role, igra kao treća opcija, ali, usprkos tome što je koristan član startne petorke, to je debelo ispod onoga što su čak i Spursi očekivali kada su ga pridodali rosteru. Sad, sistemski definitivno neće imati prilike opet biti onaj stari, ali prečesto je pasivan i nema razloga da se toliko podređuje momčadi. Naime, što ako u playoffu klupa zakaže, hoće li tada LMA biti u stanju odjednom nositi veću odgovornost u napadu?

I dok su muke po Aldridgea razumljive jer nije se lako tek tako ubaciti u odavno definiranu momčad, Greenov (-36) regres teže je shvatiti. Obično ima gadne oscilacije, jedan dio sezone mu je uvijek bolji od drugoga, ali ovo je brutalan pad čak i za njega. Praktički, Spursi više ni ne kriju da su bolji s Manuom na parketu i te izmjene njih dvojice postaju sve brže, već nakon par minuta.

Sad, čak i da LMA ne pronađe značajnu rolu, vjerujem da ga dubina pod košem može sakriti, odnosno da bez njega u očekivanom all-star izdanju San Antonio ima dovoljno u Duncanu, Diawu, Westu i Leonardu da igra na visokoj razini.

Međutim, ne znam kako će bez Greena, koliko god da im je izbor na vanjskim pozicijama trenutno solidan te mogu maskirati njegove loše partije bez problema, ne vjerujem da će se to moći prenijeti u playoff. A tamo bez još jednog swingmana koji igra u oba smjera neće ići.

SUNS

PLUS:

Leuer (+37), Warren (+20) i Booker (+19) fino su iskoristili prostor koji im se otvorio. Problem je samo što su to napravili dok su istovremeno svi oni koji su trebali biti ispred njih podbacili na ovaj ili onaj način.

MINUS:

Knight (-19) se nije potvrdio kao idealan partner uz Bledsoea, sada ostaje vidjeti kako će reagirati u povećanoj roli. Chandler (-37) je najveći problem, dok je bio u komadu i Sunsi su nekako imali smisla, čim se raspao, raspala se i momčad. Naravno, najveći krivac za muke franšize ipak je Morris (-52) koji je od ozbiljne opcije postao čovjek kojega je najbolje držati dalje od parketa.

THUNDER

PLUS:

Uzorak nije velik, ali rookie Payne (+41) definitivno se čini spreman preuzeti rolu back-up playa dugoročno, pa i puno veću u povremenim postavama uz Westbrooka. Što je, uz standardno vrhunsku kvalitetu Duranta i Westbrooka, jedna od rijetkih pozitivnih vijesti za ovaj roster. Roberson (+14) i Adams (+17) također igraju iznad očekivanja, ali njihovi su plafoni limitirani i njihov povećani učinak više je vezan uz to što Oklahoma nema previše opcija nego uz to što su oni rješenje.

MINUS:

Ibakina (-22) učinkovitost, posebice u skoku i obrani, godinama se smanjivala kako je sve više postajao spot-up šuter, a to je ove sezone dovelo do toga da ga se više ne može smatrati jednim od velike trojke, već tek solidnim starterom. Uz limite igrača poput Waitersa i Kantera koji su ostali u gabaritima skromnih očekivanja, to je problem, a problem su donekle i slabije partije Morrowa (-27), Augustina (-20) i nestanak McGarya iz rotacije (statistika poručuje da bi bio koristan rotacijski igrač, svakako bolji od Collisona, kada bi uopće igrao). Kažem donekle jer su ih Payne, Roberson i Adams dobrim dijelom pokrili.

Tako da je u biti najveći minus Oklahome taj što su usprkos svim prošlogodišnjim promjenama i pokušaju povećanja plafona osvježavanjem rostera ostali u istoj situaciji kao ranije, a ta je da su vrhunac već dosegli. Dakle, trebaju im nove promjene na rubovima rostera, a pitanje je imaju li resursa da nešto slično odrade. Npr. zadnjih godina su se spominjali Gasol i Lopez, postoji li mogućnost da nekako privole Bullse i Netse na trade kojim bi dodali tu nužnu treću opciju na roster?

WARRIORS

PLUS:

Steph (+24) je uvod u sezonu odigrao kao lud, nadmašivši ionako visoku projekciju i nametnuvši se u klasu za sebe na vrhu lige. Novi iskorak napravio je i Draymond (+35) potvrdivši se ne samo kao drugi najvažniji čovjek na rosteru Warriorsa, već i jedan od desetak najboljih košarkaša u ligi uopće. Odličan je i Ezeli (+40) kojemu ne gine plaća startnog centra, a i Barnes (+14) je do ozljede davao sve od sebe da si podigne cijenu na ljeto. Nešto su dobili i od rubnih NBA igrača poput Thompsona (+20), Rusha (+14), McAddoa (+20) i Clarka (+18), ali to nešto je tek potvrda da nisu beskorisni, već da mogu opravdati rolu na dnu rotacije.

MINUS:

Speights (-33) nije u stanju ponoviti lanjsku sezonu, što je manji problem jer imaju dovoljno aktivnih visokih tijela. Puno veći problem je forma Thompsona (-33) koji se all-round učinkom, ali i potrošnjom, opet spustio na razinu treće opcije nakon što je lani igrao na all-star razini. Dijelom je tome svakako zbog sve jasnije važnosti i povećanih rola Currya i Greena koji su mu ostavili puno manje prostora u napadu i tako ga sveli opet isključivo na spot-up metu, međutim Warriorsi će trebati puno boljeg Klaya u playoffu ako misle dobiti tri gadne playoff runde.

WOLVES

PLUS:

Towns (+36) igra značajniju rolu nego se itko mogao nadati ne samo obzirom na to da je rookie, već i obzirom da su krcati potencijalno korisnim visokima. I to je bitno. Šteta što Wiggins nije napravio nikakav iskorak, ali to je već za neku drugu priču. Franšiznog igrača imaju, to je najvažnije, a Wiggins ako ikada bude spreman za kvantni skok, to će biti bonus. LaVine (+20) je dobro ušao u sezonu, sada to već izgleda puno gore i pitanje je hoće li do kraja išta od te pozitive ostati. I to je manje-više to, izostanak pozitivnih iskoraka na rosteru ovoliko krcatom rookie ugovorima nije nešto za pohvaliti se.

MINUS:

Peković je tek zaigrao tako da nemamo na osnovu čega usporediti njegove brojke, ali svakako im je nedostajao. Martin (-29) djeluje kao da je spreman za mirovinu, ako možda i može pomoći nekome šutom s perimetra, definitivno više nije u stanju biti starter u ovoj ligi. Muhammad (-17) je nakon lanjske eksplozije napravio mali korak nazad što stvarno nema smisla ako je cilj uprave razvijati igrače, a i Bjelica (-18) je trebao donijeti puno više.

5 thoughts on “IOR OVER/BLUNDER WEST

  1. Ispada da Memphis si sam puca u nogu sa šaltanjem na small ball startnu petorku kada svejedno nemaju šuta. Jedva dobijaju utakmice di Barnes prangija 6/6 trojke. Po meni nije niti toliki problem visokog dvojca jer ekipe su sada 100% prokljuvile Allena i njega doslovno nitko ne drži u obrani. Prije je radio pomutnju stalnim kretanjem, ali kao da gubi noge.
    Možda malo ožive kada se Wright vrati ako se ikada vrati.

  2. @ wade – Wright je funkcionirao samo u Dallasu zbog sistema, Memphis mu to ne može pružiti. da je i zdrav, sumnjam da bi igrali išta bolje. da sam Joerger nadao bi se zdravlju do kraja sezone i jahao petorku Conley-Chalmers-Barnes-Randolph-Gasol uz nadu da Lee i Green tu i tamo mogu ubacit nešto s klupe. pa što bude, barem poginut u čizmama

    @ Joe – pa obzirom da ne radim nikakvu pripremu za fantasy osim što vodim računa o potencijalnoj minutaži i sklonosti ozljedama, a da se kod shvaćanja kvalitete igrača ravnam isključivo naprednim statsima, a tek onda vlastitim očima, moglo bi se reći da – da

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *