IOR OVER/BLUNDER EAST

Idemo završit pregled najvećih progresivaca/regresivaca u odnosu na IOR projekciju osvrtom na igrače Istočne konferencije.

BUCKS

PLUS:

Samo jedno ime je nadmašilo projekciju kod Bucksa, što dobrim dijelom objašnjava i njihov korak nazad. Naime, na ovako mladom rosteru progres bi bio poželjan, čak i očekivan, ali umjesto toga gledamo uglavnom stagnaciju, čak i regres. Tako da je jedini pozitivac ove sezone Bayless (+18), veteran koji je praktički stavljen u situaciju ne samo da bude glavna iskra s klupe (nakon što je lani bio jedan od cijelog niza veterana zaduženih za tako nešto), već i da često donosi balans u startnu postavu.

MINUS:

Vasquez (-25) se ozljedio, tako da ovo treba uzeti s rezervom, ali činjenica je da i u periodu dok je bio zdrav nije bio dovoljno učinkovit da bi opravdao ulaganje Bucksa koji su od njega očekivali da bude lider s klupe. Ipak, ono što puno više boli od njegove sezone za zaborav je korak nazad dva igrača koji su članovi startne petorke. Carter-Williams (-16) definitivno nije play za ovaj roster, on može funkcionirati samo okružen šuterima tako da mu je rola u Milwaukeeu često i manje značajna nego bi trebala biti. Obzirom da je alternativa njemu bila bahati ugovor Knightu, razumljivo je zašto su Bucksi odlučili riskirati sa zamjenom playmakera u situaciji u kojoj su igrali dobro, jednostavno su bili svjesni da Knight nije budućnost i htjeli su vidjeti da li je možda Carter-Williams rješenje. Međutim, sve to su morali izvesti i bez da Sixersima ustupe onaj pick Lakersa, to je iz današnje perspektive neoprostivo, a i tada je bilo sumnjivo. Naime, Sixersi očito nisu vjerovali da je MCW temelj buduće momčadi, dakle tko kaže da ga ne bi dali za pick Clippersa koji je kasnije završio u Torontu u zamjeni za Vasqueza?

Middleton (-21) je još veći problem, iako je napravio korak naprijed po pitanju potrošnje i kreacije zadršavši solidnu učinkovitost, izgubio se onaj njegov defanzivni učinak na bokovima itekako bitan za prošlu sezonu. Bucksi na svim pozicijama igraju slabije u obrani, ali uz centarski dvojac najveći problem je upravo ta pozicija dvojke. Iako i u ovakvom izdanju opravdava ugovor zbog napadačke kvalitete, Bucksi hitno trebaju Middletona da se probudi iz opijenosti bankovnim računom i zaigra kao aktivan defanzivac umjesto da iz večeri u večer gleda kako pucaju trice preko njega.

BULLS

PLUS:

Pa, koliko god Bullsi veći dio sezone izgledali kao razbijena vojska, neupitno je da su izvukli sjajne partije iz nekolicine igrača. Butler (+13) je lani iskočio kao all-star klasa, a sada je to dodatno potvrdio približivši se i statusu franšiznog igrača. Gibson (+14) je opravdao veće povjerenje Hoiberga koji je u njemu pronašao idealnog partnera za Gasola, a Brooks (+17) je suprotno očekivanjima nastavio gdje je stao lani, davši Bullsima možda ne konstantnu, ali svakako ubojitu combo opciju s klupe. Ipak, dva čovjeka su do sada sve to nadmašili. Portis (+28) je od momka za kojega na vidiku nije bilo minuta postao standardan član rotacije, doduše na izuzetno malom uzorku tako da je pitanje može li se njegova uloga u rotaciji nastaviti i kada naleti na rookie zid. Gasol (+28) je pak nastavio igrati kao da je i dalje na Eurobasketu, ako je nekome odgovarala promjena trenera to je svakako on. Za razliku od Thibsa koji ga je tjerao isključivo u niski post, Hoiberg mu je dao odriješene ruke na visokom postu i ovaj je to sada opravdao (iako su mu logično pali postotci šuta jer je zamijenio dio horoka s dugim dvicama), a uz to i obrambeno igra rolu centra parkiranog u reketu koja mu puno više odgovara od izlazaka na pick & rollu i pomaganja na strani bez lopte koja je od njega tražio Thibs. Može li s 36 godina ovako izgurati sezonu pitanje je, ali dok je zdrav i u formi očito i dalje može biti all-star.

MINUS:

Zanemarimo li izostanak Dunleavya kojem je i u ovim poznim godinama projekcija bila na razini startne NBA kvalitete, najveći problemi Bullsa ove sezone su Mirotić (-13) i Rose (-17). Ništa dramatično, očekivanja očito i nisu bila svemirska, ali da mogu dobiti konstantnije partije od ove dvojice Bullsi bi vjerojatno bili druga momčad Istoka. Najgore od svega, Hoiberg je Mirotiću dao gomilu šansi, probao ga je čak u roli trojke iako je izgledalo da će odlaskom Thibsa takvi bezvezni potezi postati prošlost, ali iz nekog razloga ovaj ni jednu nije u stanju iskoristiti. I dok je njegovu manje bitnu rolu lako sakriti pored boljih partija Gasola i Gibsona, Roseov učinak back-up playa, na kojega da stvar bude gore ne možeš ni računati svake večeri, ono je što vuče ovu momčad unazad.

CAVS

PLUS:

Eh, da je itko od njihove tri udarne opcija nadmašio projekcije, sada bi možda pričali o momčadi koja ima šanse doći do prednosti domaćeg parketa i u Finalu, ne samo u doigravanju kroz konferenciju. Ovako, moraju se zadovoljiti saznanjem da su Dellavedova (+19) i Williams (+14) sasvim fino držali položaje dok su čekali povratak Irvinga, dapače dokazali su sposobnost za prihvatiti važnije role ako i kad zatreba.

MINUS:

Povratkom Irvinga (-18) stvari su se zakuhale pa će biti interesantno vidjeti može li Love zadržati visoku razinu igre prikazanu u prvom dijelu sezone kojom je opravdao projekcije (daleko je to od košarke prikazane u Minnesoti, ali kao druga banana na Istoku čovjek je avion). Kyrie očekivano ne igra na svojoj razini, ali obzirom da tek hvata formu, kao i to da je odmah po startu učinkovitost postavio na razinu treće opcije, ne bi trebao imati problema opravdati projekciju, možda je čak i nadmašiti.

Uglavnom, što god mislili o ovoj dvojici (a vjerojatno mislite da je njihova kilava obrana ogroman teret za momčad i nešto što će i ove godine pokopati nade Cavsa), najveći problem Cavsa nisu oni, već centri. Ili ako hoćete centar. Naime, Varejao (-29) je očito toliko gotov da ga ne smiješ ni poslati na parket, što obzirom da je ionako projiciran kao peti visoki u rotaciji i nije neki problem. Ali, mogu li Cavsi do kraja bez Mozgova (-32)? Prvo smo mislili da je u pitanju tek traženje forme nakon ozljede, ali sada se već čini da su problemi u glavi, a to nikada nije dobro, pogotovo kada je doktor zadužen za terapiju LeBron. Uglavnom, s Timofejom u takvom stanju da je jedva vrijedan minuta, Cavsi neće imati dovoljno kvalitete na petici da izguraju playoff bez drame, kamoli da krenu u lov po naslov. Pa da vidimo mogli li i ovu situaciju sanirati jer ne vidim kako je odjednom problem motivirati čovjeka koji se bori za milijune.

CELTICS

PLUS:

Crowder (+25) ne samo da je potvrdio kako je startna 3&D opcija u ligi, već se nametnuo kao elita u oba segmenta igre i ključni čovjek Bostona. Jasno, još bolji bi bio s više talenta oko sebe, ali ponekad nije loše pronaći ni sporedne glumce s kojima možeš po naslov dok čekaš glavnoga. Uglavnom, Ainge ima još jedan vrhunski detalj za dodati u CV jer u ligi nema puno veteranskih ugovora koji donose više za manje (praktički, zakaparili su ga na 5 godina za siću, iduće ljeto bi bez ikakvih problema dobio 15 milja godišnje). Amir Johnson (+29) pokazao se još jednim solidnim potezom, veteran nije centar kakav im treba, ali je definitivno najkonstantniji član rotacije pod košem i to u punoj većoj roli od očekivane obzirom na gomilu opcija. Također, velika stvar je i najbolja all-round sezona Bradleya (+16) koja također potvrđuje da Ainge nije bilo blesav kada mu je dao malo više od midlevela.

MINUS:

Ništa ozbiljno zbog čega bi se trebalo brinuti, jedini izraziti negativci na rosteru su Zeller (-32) i Jerebko (-30), ali tu je više problem u tome što uopće nisu dio rotacije nego što igraju loše kad dobiju priliku. U nekom drugom kontekstu bili bi zasigurno solidni igrači s klupe.

HAWKS

PLUS:

Millsap (+12) se samo potvrdio kao neosporna all-star klasa, njemu ovaj sistem Atlante savršeno odgovara i da ove sezone može ubaciti tricu bio bi još učinkovitiji. Najveći heroj ipak je Bazemore (+52) koji se od beskorisnog člana rotacije prometnuo u solidnog 3&D startera. Kent ide po dolare, a s ovakvom tricom ih i zaslužuje. Čovjek nije elitni 3&D prospekt jer nema dužinu za braniti iznad svoje pozicije, ali uz to što može ganjati dvojke kroz blokove u stanju je odraditi i odličnu obranu na loptu protiv jedinica, tako da može pomoći i na toj strani lopte. Nije combo-bek, nije swingman, tako da s njim u rotaciji nemaš previše opcija, ali u pravom kontekstu može biti od koristi. Uostalom, konstantan manjak dvojki u ligi njegov angažman čini još poželjnijim, tako da bi ovo ljeto moglo doći i do licitacije za njegovim uslugama. Rizik postoji jer teško da može prenijeti ovakav šut za tricu u budućnost, ali sve i da u njemu dobiješ tek solidnog igrača s klupe, u pravom kontekstu to može biti velika stvar obzirom da može pomoći u oba smjera. Tipa, Oklahoma bi za nešto slično ubila u ovom trenutku umjesto što bacaju minute na Waitersa, Morrowa i Singlera.

MINUS:

Pogled u ovom smjeru otkriva razloge zbog kojih Hawksi nisu ni blizu lanjske razine. Naime, za očekivati je bilo regres nekih igrača, prije svih Korvera (-32), ali ne u ovolikoj mjeri. Kyle danas jedva da je na razini igrača rotacije, jednodimenzionalni snajper poput njega ovisi isključivo o šuterskim postotcima, a nakon što je lani odigrao najbolju sezonu karijere, sada igra najgoru. Definitivno nije ona prevaga na strani bez lopte koja svojim kretanjem razbija obranu, a bez toga ni njegov utjecaj na rezultat jednostavno nije isti. Ipak, dok je Korverov regres logičan obzirom na godine i činjenicu da se onakva sezona poput lanjske prosječnim igračima ne može zalomiti dva puta, ono što može zabrinuti Hawkse je mlitava sezona koju igra Jeff Teague (-30). Od jednog solidnog startnog playa kojega u pravom kontekstu možeš navući na all-star razinu, Teague je pao na učinak prosječnog startnog playa, malo iznad Felton linije. Obzirom da je još uvijek u najboljim godinama ovakav pad u realizaciji na obruču i nestanak igre s poludistance teško se mogu objasniti, pogotovo jer nigdje nema spomena nekakvih dosadnih ozljeda. Možda je problem što se igra više prebacila na Millsapa i Horforda kao kreatore tako da je njegova rola sve češće bazirana na spot-upu, pa ga je to izbacilo iz takta, ali to definitivno ne može biti jedino opravdanje za trenutni pad. Uglavnom, ako se i popravi kao strijelac, Teague je ovakvim nekonstantnim igrama definitivno potvrdio da nije ekstra klasa i da će onaj tko mu da sljedeći ugovor (a ima još samo godinu s Hawksima) vjerojatno kupiti playa koji će naglo ostariti (čim prijeđu 30-u, prosječni playevi više nisu za startne role).

HEAT

PLUS:

Bosh (+20) uglavnom igra sjajno, nosi momčad i potvrđuje da se potpuno oporavio od lanjskih ozbiljnih problema sa zdravljem. To je svakako dobra vijest nakon što se činilo da je max koji mu je dao Riley bio pomalo pretjeran. A Riley ima još jedan razlog za zadovoljstvo, u Johnsonu (+38) je iskopao pravi biser, odličnog 3&D beka koji je bez problema ne samo uskočio u Chalmersovu rolu već se nametnuo i kao energetska bomba s klupe.

MINUS:

Dragić (-29) je najveći problem Heata trenutno, točnije najveći problem Heata trenutno je što Wade igra dobro i što mu je to omogućilo da se opet nametne kao neprikosnoveni lider, što je Dragića osudilo na spot-up rolu. To definitivno nisu imali na umu kada su ga preplatili ovo ljeto. Nešto manji problemi su razočaravajuća sezona Denga (-15) koji stari brže nego se itko nadao (za njegovo dobro se nadam da će Thibs prihvatiti negdje posao i da će imati dovoljno obzira da potpiše čovjeka kojega je očito potrošio prije vremena tijekom zajedničkih dana u Chicagu), ozljeda McRobertsa (-17) koji izgleda nikada neće ponoviti onu zadnju sezonu iz Bobcatsa, pa i izostanak Amarea, odnosno Birdmana koji su trebali biti kvalitetni osigurači za Hassana, a do sada praktički nisu ni zaigrali, još jednom teret stavljajući na Bosha koji je skoro pola minuta odradio na petici.

HORNETS

PLUS:

Ne bi bili ovako ugodno iznenađenje da Clifford nije izvukao maksimum iz gomile igrača. Lin (+12) je nadmašio i optimističnu projekciju koja ga je vidjela kao jednog od najboljih back-up playeva u ligi, Lamb (+15) i Kaminsky (+12) također su ugodno iznenadili, ali tri glavna junaka ove priče ipak su starteri. Batum (+18) je odlično reagirao na povećanu rolu, istaknuvši tako kandidaturu za max ugovor ovoga ljeta (kojega realno ne zaslužuje, ali isto tako nije mu tragedija dati ga obzirom da je prije svega glue guy, dakle netko koga se može uklopiti u sistem, a ne nužno potrošač za kojega treba projektirati uvjete kao u Inceptionu), Marvin Gaye Williams (+31), posebice na startu sezone, igrao je košarku života kao čista stretch četvorka, a za rezultate najvažnije su odlične igre Walkera (+22). Kembin iskorak u all-star vode iz onih mutnih u kojima obitavaju combo strijelci baziran je dobrim dijelom na promjeni sistema koji mu je konačno omogućio da pokaže što zna. Igra u oba smjera nikada nije bila upitna, a sada kada je na to dodao pouzdan šut za tri, popravivši pri tome slasherske kvalitete koje su mu uvijek bile najbolji dio igre, prometnuo se u lidera momčadi. Njegov progres pozitivna je stvar za franšizu koja ga je zakaparila do 2019. kao startnog playa za, iz ove perspektive (formula koje je povećani budući cap + veća razina igre), povoljan ugovor.

MINUS:

Kod Clifforda igrači rijetko daju manje od očekivanoga, međutim uvijek se nađe netko tko ide u rikverc. Ovom prigodom to je Big Al (-32), kojem je promjena sistema donijela zamjenu uloge prve opcije s Walkerom, kao i pad ispod Batuma. Iako bitan radi balansa u napadu, Jefferson je očito na izlaznim vratima, kombinacija godina, sklonosti ozljedama i fascinacija marihuanom, uz ovaj zaokret u igri Hornetsa, praktički znače da na ljeto može tražiti novu sredinu koja će se zabavljati idejom da oko njegove starinske post-up igre izgradi napad.

KNICKS

PLUS:

Pronalazak rotacije glavni je razlog njihova relativno brzog iskoraka, a to je zasluga solidnih poteza na tržnici i rada s igračima. Trokut je tako očekivano fino sjeo O’Quinnu (+18) koji igra malo obzirom na to kako solidno odrađuje minute, ali u njemu su do šanse došli i igrači koji su muku mučili s pronalaskom uloge u ligi poput Thomasa (+20), Williamsa (+21), pa čak i Seraphina (13). Izvukavši od hrpe rubno korisnih talenata rotacijsku kvalitetu, Knicksi su si dali šansu, a izgledi su povećani s još dva pojačanja. Prvo je zdravi Calderon (+15), koji možda danas više nije ozbiljan startni materijal, ali nije ni čovjek za otpis kako se činilo nakon prošle sezone, a drugo je sjajni rookie Porzingis (+36) koji je spremnošću da nosi teret u napadu nadmašio sva očekivanja, vjerojatno i ona Knicksa.

MINUS:

Potvrda da igraju na gornjoj granici mogućnosti nalazi se i u činjenici da nemaju nijednog kandidata za ovu skupinu osim Carmela (-18). Koji je prvo ime franšize i definitivni all-star kandidat, problem je samo u tome što je projekcija očekivala još više, još jednu sezonu s 25 poena u prosjeku i puno boljim prosjecima šuta. Očito je kombinacija operacije koljena i ukupne kilometraže malo ubrzala dolazak kraja, ali i ovakav Melo, iako daleko od franšizne prve opcije, još uvijek je klasa koja može momčad gurati prema playoffu.

MAGIC

PLUS:

Kao i kod Hornetsa i Knicksa, glavni razlog njihovog iskoraka leži u gomili igrača koji igraju najbolje partije karijere. I dok je Vučevićev napredak u okvirima projekcije, oduševili su igrači s rubova koji su im dubinu odjednom učinili snagom. Nicholson (+20), Dedmon (+25), Frye (+21) i Smith (+19) donijeli su gomilu kvalitete tamo gdje je bila najupitnija, u rotaciji pod košem, a nešto slično je napravio Fournier (+23) s vanjskom linijom. Uglavnom, momčad koja je trebala imati tanku klupu odjednom je dobila dubinu na koju se može osloniti, a to dodatno naglašava i slučaj Gordona (+34) koji igra fenomenalno kad god dobije priliku, samo što je do sada još nije dobio kako treba.

MINUS:

Jedini problem im je što nisu dobili ništa od bitnog pojačanja, back-up playa Watsona, koji jedva da je zaigrao. Minutaža u sezoni mu je toliko minorna da nije vrijedna spomena, ali, da su još imali i njega na parketu, nije teško zamisliti kako bi im druga postava bila još bolja i učinkovitija.

NETS

PLUS:

Za momčad koja rezultatski teško da je izašla iz okvira projekcije imaju sasvim solidne individualne rezultate. Young (+14) igra bolje nego ikada, Jack je također do ozljede (+12) fino nosio teret uloge, angažman Larkina (+27) pokazao se solidnim potezom, a izbor Hollis-Jeffersona (+48) na draftu prava je krađa (njegova ozljeda bila je prvi šok momčadi, a kada su izgubili i Jacka doslovno su ostali bez dvojice od četiri najbolja igrača).

MINUS:

Naravno, obzirom da ovi plus igrači nisu značajnije utjecali na rezultat, to znači da imamo i dosta negativnih. Prije svih tu je Johnson (-22) koji je spreman za mirovinu, zatim treba spomenuti da Robinson (-16) ni u ovom kontekstu nije uspio ostaviti značajnijeg traga, a Bargnani (-28) je toliko loš da je pitanje može li ga se danas uopće smatrati NBA igračem.

PACERS

PLUS:

Junačina sezone do sada je definitivno Mahinmi (+57) koji je, slično Zazi u Dallasu, pokrpao jednu obranu koja nije trebala biti ovako dobra, kamoli elitna. Uz njega, pozitivniji od očekivanoga je i Jordan Hill (+16), što uz pogođene relativno visoke projekcije za Turnera i Allena potvrđuje da je snaga ovih Pacersa pod košem. A iznad očekivanja je pomogao i treći Hill, Solomon (+16), iako je njegova rola blago rečeno sporedna.

MINUS:

Sistem nikada nije volio Ellisa (-18) čija combo igra u jednom smjeru nikada nije zračila učinkovitošću, a pogotovo to nije slučaj trenutno u Indiani gdje je sve jasnije da ga konačno treba staviti u rolu koja mu najbolje odgovara, onu strijelca s klupe. Sve drugo kod Pacersa je u skladu s očekivanjima, što i objašnjava solidne rezultate.

PISTONS

PLUS:

Nastavljamo s momčadima koje imaju gomilu pozitivnih iznenađenja, što definitivno pomaže shvatiti zašto je Istok bolji nego smo očekivali. Van Gundy je izvukao maksimum od svoje petorke u kojoj su samo Drummond i Ilyasova ostali u granicama očekivanja. Doduše, Morris (+12) nije značajnije napredovao, dapače više je stvar u tome što mu je trener ponudio minutažu van pameti s kojom se solidno nosi, tako da su glavni krivci za konačno konkurentne Pistonse dva beka, Jackson (+30) i KCP (+32). Reggie ne samo da je pokazao kako je u stanju nositi teret startnog playa, već i onaj prve opcije i to sasvim solidno, a i KCP se nametnuo kao pouzdan two-way igrač.

Uz odličnu petorku, Pistonsi su nešto dobili i od klupe. Ili bi bolje bilo reći kako su je projekcije vidjele još gorom nego što je. Nisu u pitanju ni približno ovako veliki iskoraci, ali i Tolliver (+12) i Baynes (+17) odigrali su podnošljive minute.

MINUS:

Nitko tko je igrao nije bio toliko loš da ga ističemo, ali zato moramo spomenuti ozljede Jenningsa i Meeksa koje su ih ostavile bez dva ključna igrača druge petorke, što je i razlog zašto imaju jednu od najgorih klupa u ligi, jednostavno nemaju poštenog beka u rezervi.

RAPTORS

PLUS:

Nakon godine pauze Lowry (+40) izgleda opet želi igrati košarku života i dok je on na ovoj CP3 razini, za Raptorse nema zime. Bonus je i što Ross (+14), nakon svoje verzije godine pauze, opet izgleda kao netko tko može biti koristan košarkaš.

MINUS:

Šteta zbog ozljede Carrolla (-16), on u izdanju iz Atlante definitivno bi bio pravo pojačanje na boku. I dok njemu i Torontu očito ove sezone nije bilo suđeno, nada za rast iznutra postoji dok god Patterson (-42) ima prostora za poboljšanje. Čovjek je trebao nositi teret startera, na kraju jedva da ga se vidi kada je na parketu. Srećom, kvalitetna pojačanja koja su redom opravdala projekcije sakrila su nestanak do jučer itekako bitnog člana rotacije.

SIXERS

PLUS:

Ovdje se nema potrebe previše zadržavati, recimo samo da su u Holmesu (+32) i McConnellu (+32) našli vrijednost gdje je malo tko vidio i možda bi obojicu trebalo zadržati duže da se vidi kriju li se u njima budući korisni članovi rotacije. Također ih može veseliti što se Grant (+20) čini spreman pomoći prije roka.

MINUS:

To što Noel ne igra bolje nego lani svakako je minus, ali ostaje u skladu s projekcijom, slično kao i Okafor koji od ubrzanja ritma sve bolje trpa. Tako da je jedini neočekivani minus Covington (-19), čija slabija realizacija s perimetra značajno utječe na kvalitetu izvedbe obzirom da je, bez obzira na povremene obrambene momente, ipak isključivo jednodimenzionalna stretch četvorka.

WIZARDS

PLUS:

Porter (+23) je uspio nastaviti gdje je stao lani u playoff, tako da je povjerenje Wizardsa u njega definitivno opravdano. Uspije li ikako ostati u komadu, bit će solidan partner Wallu na boku u 3&D roli. Međutim, još veći impuls Wizardsima od njega dala su tri veterana koji su lani prezentirali igru nedostojnu NBA lige. Sessions (+33) se opet nametnuo kao iskoristiva back-up opcija na jedinici, Neal (+23) je podnošljiv kao strijelac s klupe koji povremeno pruži ubojitu partiju, a Temple (+17) je svojom obranom i energijom donio malo borbenosti u rotaciju, posebice startnu petorku u ovom periodu bez Beala. Da ova trojka nije odigrala iznad očekivanja, Wizardsi bi danas bili u puno većoj rupi i puno teže bi im bilo doći do playoffa.

MINUS:

Gortat (-13) je i dalje solidan, ali zabrinjava da ne igra učinkovitije u sistemu koji mu otvara puno više prostora za kvalitetnu realizaciju. Nene (-14) također nije previše profitirao od nove uloge, iako kod njega uvijek problem predstavljaju ozljede. A problemi su još veći kad u obzir uzmemo da su ispod očekivanja zaigrali i Gooden (-15) i Humphries (-25). Ozljede su i njih usporile, tako da postoji šansa kako bi povratkom svih ovih nabrojanih imena u formu, Wizardsi mogli riješiti rotaciju pod košem, a time i obranu.

Za kraj recimo kako je i Beal (-17), iako su i njega po običaju usporile ozljede, u onom prvom periodu usprkos većoj roli igrao ispod svog prosjeka. On nikako da iskoči u smjeru druge opcije ili graničnog all-star igrača, dapače do sada pokazano u sezoni jedva da je dostatno za zadržati startnu ulogu (tipa, nije blesavo misliti kako je Temple kao starter možda bolje rješenje u ovom trenu jer tako Bealu ostaje više prilike kreirati protiv slabijih postava). Znači li to da je ovo još jedna godina u kojoj će Beal kroz regularnu sezonu biti tek solidan bek koji se zatim u doigravanju pretvara u all-star klasu kojoj bi ponekad najradije dao vlastitu franšizu u ruke? Ili će i tamo, ako Wizardsi uopće uđu u doigravanje, podbaciti?

7 thoughts on “IOR OVER/BLUNDER EAST

  1. Kakav blitzkrieg Warriorsa nad Cavsima sinoć. Cavsi zgaženi, samljeveni, spaljeni i zatim bačeni u smeće. Bolje im je da razmjene Mozgova za Ryan Andersona, a onda, pošto bi im ovaj pružio sve što i Love, ako ne i više, razmjene Lovea za defanzivnog centra i poštenog svingmena (ako je to uopće moguće). Inače mogu zaboraviti na borbu za naslov. Love protiv Warriorsa ne da je beskoristan, već je štetan. Beskorisnim se može nazvati igrač koji ne doprinosi napadu ali igra nekakvu minimalnu odbranu, dok je Love nevidljiv u oba smjera. Ništa. Nada. Čovjek koji nominalno ima ulogu stretch četvorke nije u stanju da odigra pošten pick&pop. O odbrani ne treba trošiti riječi – možeš ga sakriti samo na klupi ispod gomile peškira. Ne znam da li je do (nepostojećeg) sistema kojim igraju Cavsi ili je Ljubav jednostavno igrač prenapuhane reputacije. Možda bi u nekom drugom sistemu zablistao, ali ono protiv Warriorsa, sinoć, ono je sramota.

  2. sta mislis gee mogu li wizardsi do playoffa i ako izbjegnu cavse u prvoj rundi mogu li do finala s njima?

  3. Na temu sinoćnje blamaže Cavsa, mislim da će ovo baš uzdrmati ekipu i krenuti će nabolje, sa boljim pristupom stvarnim problemima, a to je napad, napad i napad…

  4. Njihov napad protiv Warriorsa je sramota za košarku. Tu količinu bezidejnosti nećeš vidjeti ni na takmičenju za Miss Teen USA. Trenutak kad LeBron izigrava pleja, pa stane na protivničkoj polovini držeći loptu iznad glave i vidiš da bi je najradije bacio u publiku jer niko od suigrača nema ni želje ni motiva da je primi je scena za Monty Paytona. Konstipacija tipa sedam dana u putu uz sendviče, tvrdi sir i crnu čokoladu.

  5. Gee, šta misliš bi li se mogao izvesti (i bi li imao smisla) neki trade koji bi u Oklahomu doveo Bazemorea, a u Atlantu npr. Robersona i jednog od viška visokih iz Thundera koji bi Atlanti itekako dobro došao?

  6. @ deadprint – podcast sutra na stranici 😉

    @ tevrat – naravno, naravno, kao i još deset drugih momčadi na Istoku

    @ Anes – ja se ne bih odrekao Robersona jer od njega ima koristi u playoffu i s Bazemoreom koji nije čovjek kojega možeš staviti na Leonarda ili Thompsona, ali ovakav Bazemore bi svakako dobro došao Oklahomi. samo, ne vidim što ovi mogu dati Atlanti a da obje momčadi profitiraju, McGary nije dovoljan

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *