POWER RANKINGS, WEEK 12.

Obzirom da su u tjednu iza nas viđena dva derbija, oba s itekako interesantnim ishodima, u ovom izdanju rankingsa bavit ćemo se isključivo njima. O ostalim momčadima kratko, u rečenicu-dvije, da spomenem tek neke stvari koje su mi se učinile bitnima. Plan je ionako da (u četvrtak? u petak?) osvane mega-podcast u kojem ću uz Krehinu pomoć prošetati po cijeloj ligi tako da će svježi dojmovi ionako završiti u njemu pa nema smisla pretjerivati (nema smisla puno toga na ovom blogu, pa svejedno to radiš, opaska superega). Potrebe za pitanjima ovaj put nema jer će podcast ionako vjerojatno probiti dva sata trajanja.

1. WARRIORS

Krenimo odmah od šamaranja Cavsa jer to je definitivno bio vrhunac njihovog tjedna, a možda i sezone. Da, upisali su dva poraza, ali plan je bio jasan, odmoriti momčad i uigrati najbolju rotaciju kako bi u Clevelandu mogli istrčati u top izdanju. I plan je u potpunosti uspio. Prvih 12 minuta (a i dalje, iako dalje od prvog poluvremena nisam gledao da ne pokvarim dojam prve dvije četvrtine) bili su ideal košarke – nesebična i toliko-precizna-da-izgleda-spontano igra u oba smjera, savršena taktička priprema uz bezgrešne rotacije. Ukratko, Warriorsi u najboljem mogućem izdanju protiv protivnika koji svako malo traži smisao (i koji će nakon dvostrukog knock-outa od sila Zapada opet utonuti u ugodu Istoka, gdje će gaziti nedostojnu konkurenciju, izgraditi sliku o sebi kao o legitimnom izazivaču, iako danas svi znamo da protiv ovakve razine košarke nemaju šanse).

I tako, usprkos 2-2 tjednu, danas nam je još jasnije da su Warriorsi, kad su kompletni i u formi, nezaustavljiva sila. Steph i Draymond jednostavno su ove sezone otišli na neke posebne razine, razine u kojima su obitavali Michael i Scottie, Shaq i Kobe, Magic i Kareem. Drugim riječima, da zaustaviš ovakav dvojac, uz to okružen idealnim rosterom krcatim korisnim sekundarnim opcijama, igračima zadatka i ispušnim ventilima, stvarno ti se mora puno toga poklopiti jer u vakumu nemaš šanse osim ako si povijesno moćna momčad. A Cavsi to nisu, oni su LeBronom pogonjen stroj koji ponekad toliko klapa dok radi da ti se čini da će svaki tren iskočiti neki vijak i zabiti se Blattu ravno u čelo.

Spomenimo reda radi što se još događalo do dolaska inkvizicije u Cleveland. Tjedan su otvorili porazom od Nuggetsa, u utakmici u kojoj su odmarali Greena (odličan spursijanski potez kojim su mu kupili tri dana odmora) i u kojoj su usprkos vidnom nedostatku energije zamalo dobili jer je Curry odlučio zabiti 17 poena u zadnjoj četvrtini. Naravno, tu se dalo vidjeti da nemaju pravu zamjenu za Greena (jedina četvorka na rosteru koja donekle može u sistemu odraditi nešto od njegove role, McAdoo, nije igrao zbog ozljede, a Speights i Thompson su totalno drugačiji igrači koji ni u napadu ni u obrani ne mogu pokriti zadatke koje Draymond ispunjava) i da bez njega jednostavno ne mogu raditi svu onu gomilu stvari koje ih čine posebnima u oba smjera (u obrani mogu zaboraviti na preuzimanje na pick & rollu, a u napadu mogu zaboraviti na vrhunsku sekundarnu kreaciju). Jasno, u 9 od 10 utakmica i bez njega Warriorsi bi dobili Nuggetse da to postave kao prioritet, međutim stilski bi to morali raditi na potpuno drugačiji način, da ne kažem običniji.

I dok su Cavsi i Spursi dobili neku utjehu saznanjem da u eventualnom playoff sudaru bez Greena na suprotnoj strani postaju favoriti, Warriorsi su se vratili doma odraditi trening protiv Lakersa u kojem su dodatno brusili rotaciju, a zatim su otvorili mini-turneju po Istoku u Detroitu. Gdje su pretrpili novi poraz u utakmici u kojoj im je važnije bilo vratiti Barnesa u petorku te Ezelia i Barbosu u punu formu. Starteri Pistonsa su odigrali sjajnu obranu, potvrdivši još jednom kvalitetu u oba smjera, tako da to što su Warriorsi izgledali totalno dekoncentrirano ne umanjuje njihovu izvedbu – iako su Curry i društvo nespremnošću da zaigraju punim intenzitetom od starta dozvolili Pistonsima da odmah izgrade vodstvo, činjenica je da su svi njihovi kasniji potezi da se vrate u utakmicu bili neuspješni jer su Jackson i društvo svaki put bili spremni na odgovor. Porazu usprkos, svojevrsno poniženje koje su doživjeli, kao i završno uigravanje idealnih rotacija, bitni su razlozi zašto su onako dobro reagirali protiv Cavsa.

2. SPURS

Njihov vrhunac tjedna također je vezan uz Cavse, koje su, uz puno više muke od Warriorsa, dobili na svom parketu (protiv Detroita i Dallasa su se prošetali u svom stilu tako da se na tim utakmicama nećemo zadržavati). Na startu su imali problema s Loveom, ajde barem jedan dobar detalj u vezi čovjeka koji postaje sve veći teret ambicijama Cavsa. Naime, ako je već poznato da Love nema smisla protiv Warriorsa jer ga nemaš gdje sakriti protiv Greena, a pogotovo u smallballu, protiv old-school postave Spursa bio je od koristi. Stretch kvalitetom ipak izvlači jednog od dva centra iz reketa, pogotovo ako ga koristiš kroz pick & pop (što Cavsi, naravno, nisu radili dovoljno često, a tome ćemo se još vraćati kroz ovaj post), a u obrani može biti od koristi jer je dovoljno čvrst za gurati se 1 na 1 i tako otežati život Duncanu ili Aldridgeu kad Spursi odluče igrati kroz post-up izolacije.

Kasnije su pak prilagodbama (nečim čime se Cavsi puno manje zamaraju) Spursi riješili ovaj problem, riješivši tako i Cavse. Naime, Love u drugom dijelu kao da nije ni istrčao na parket, a dijelom je to zasluga Spursa koji su visoke izvukli prema perimetru odakle su ih koristili kao razigravače i blokere naglasivši tako njegove probleme s kretanjem u obrani. Čim je morao početi pratiti Aldridgea ili Diawa, Love se gubio, a onda je u završnici počeo primati i koševe 1 na 1 protiv Duncana koji u prvom dijelu nisu upadali.

Osim u napadu, još važnija prilagodba Spursa bila je u obrani gdje su jednostavno Lovea na pick & rollu preuzimali (odnosno, napravili su to u onih par puta što su Cavsi zavrtili tu akciju), dok su ga u spot-upu pokrivali rotiranjem iz zone kao i svakog drugog smrtnika, radije izabravši ostaviti visokoga u reketu kao osigurač. Neka druga momčad možda bi to i iskoristila da kroz slash & kick hrani Lovea povratnima, ali Irving i James su ga uglavnom ignorirali, možda i s razlogom obzirom da je onih par puta kada je dobio loptu ispalio vidno netočan projektil (kako je utakmica odmicala i ulazila u završnicu u kojoj su se stvari prelomile, njegov utjecaj na nju postajao je sve minorniji).

Uglavnom, još jednom se potvrdilo da s ovakvim Loveom ne možeš u rat, a može li se u tom tijelu ikada više probuditi onaj borac iz Minnesote upitno je. I nije to bezazlen upit obzirom da o preobrazbi Lovea ovisi i to hoće li Cleveland do naslova za LeBronova života.

Ako pak maknemo na stranu očajno drugo poluvrijeme, ostaje činjenica da je Love bio presudan u prve 24 minute gdje je bio svojevrsni mismatch Spursima. Njegovu sposobnost da izvuče centra iz reketa i istovremeno posluži u obrani guranjem Spursi nikada neće u potpunosti apsolvirati i da je Love bio u stanju držati razinu igre s početka do kraja, odnosno da su Cavsi bili u stanju maksimizirati ovaj matchup, utakmica bi možda i drugačije završila. E, sad, zašto nisu, to je pitanje na koje postoji gomila sitnih odgovora kojih ćemo se dotaknuti u ovom trabunjanju, ali onaj najvažniji je – zato što nemaju sistem. Tipa, čak i načinom kojim su ga koristili u spot-upu, Cavsi su olakšali Spursima čuvanje Lovea, ali i svih ostalih šutera. Naime, umjesto da ih otvaraju kroz kretanje i tako otežaju protivniku igranje obrane u svakom pogledu (ako moraš pratiti igrača makar pogledom, teže je ostati na idealnom mjestu s kojega možeš pomoći i u sredini i stići izaći na perimetar), šuteri im od početka do kraja napada uglavnom stoje na istom mjestu, što je obrani San Antonia definitivno olakšalo posao kod pomaganja i zatvaranja.

Spursi su odnijeli prevagu u još nekim elementima igre. Tipa, iako su Spursi po nekim mjerilima momčad koja bi trebala igrati sporije zbog godina i centimetara koje imaju na parketu, činjenica je da su njihovi brzi bekovi, uključujući i Manua, vukli kontre bez problema, hvatajući teretne Cavse na petama. Nije ovo bila brza utakmica, ali time je i činjenica da su Spursi dominirali u tranziciji još veći grijeh obrane Cavsa koju je Parker secirao kako je htio.

U biti, za razliku od Lovea koji je barem na trenutak natjerao Popovicha da se zamisli, Parker je takvom lakoćom dobio matchup protiv Irvinga da u tome možemo tražiti možda i veće razloge za poraz. Naime, kada su Spursi shvatili da igrom kroz centre neće daleko, odnosno da moraju napasti kroz vanjske igrače, Parkerova virtuoznost s loptom razbila je obranu Cavsa koji su opet prečesto na parketu imali postave bez dovoljno defanzivaca. Dribleri Spursa dolazili su od točke A do točke B bez problema, dakle ovo nije bila ni približno kvalitetna defanzivna partija Cavsa kao protiv Warriorsa, a za to dobar dio razloga leži u činjenici da su u ovoj utakmici Irving i Smith igrali puno više od Dellya i Shumperta. Kako ova prva dvojica hvataju šutersku formu, sve manje je minuta za šljakere, a tu onda dolazi do problema za Cavse koje se moglo vidjeti na otvaranju treće četvrtine protiv Spursa i na otvaranju utakmice protiv Warriorsa.

I tu nije kraj problemima Cavsa. Naime, onaj možda i najvažniji je što su u ovakvoj igri potpuno ovisni o Jamesu, a u ovom matchupu James nije u stanju ni individualno napraviti razliku, a kamoli da sam dobije protivnika. Dakle, kako očekivati da nosi momčad ako je danas Leonard više nego sposoban nositi se s njim 1 na 1? Nije stvar samo u produkciji prema naprijed, Leonard potroši i puno više energije u obrani, tako da je pitanje da li je James išta veći MVP svojoj momčadi od njega. Naime, LBJ je još uvijek bolji kreator i strijelac, ali Cavsi imaju toliko oružja u napadu da su u stanju živjeti i bez njegovog elitnog učinka te se povremeno čini da James čak i usporava ovu momčad nepotrebnim pimplanjem kako bi dokazao da je on meštar ceremonije. Spursi pak bez Leonardove vrhunske partije u oba smjera ne mogu biti izazivač ni pod razno, tako da toliko o tome koga je lakše zamijeniti.

Svaki put kad bi zaigrali pick & roll, Cavsi bi došli do solidne prilike jer Spursi svojim rasporedom ne mogu pokriti situaciju u kojoj Leonard zapne u bloku, odnosno ako James ostvari korak prednosti. Samo, čak i najosnovnije akcije njima su bile izazov jer su kao i obično sve pokušavali riješiti kroz izolacije, a posebice je James nasjedao na takav stil igre. U biti, njegovo tvrdoglavo inzistiranje na tome da bude Kralj i ovdje je koštalo Cleveland ne samo šanse u završnici, već uopće mogućnosti da igraju košarku na razini potrebnoj da se suprotstavi inteligentnoj momčadi kao što su Spursi.

Nego, prije nego ovo postane osvrt na Cavse, spomenimo kako su Spursi pad u rupu na startu zaustavili ne prilagodbama, to je došlo kasnije, već energijom čovjeka koji ih u zadnje vrijeme nosi kao što svaki pravi karakterni sporedni glumac nosi film u kojem se pojavi. Uz to što nisu imali rješenja za Parkera, Cavsi nisu znali ni kako se nositi s Westom koji je svoju rolu odigrao na fantastičnoj razini, dokazavši još jednom da bi još uvijek bez problema mogao biti starter u ligi da se nije odlučio loviti prsten sa Spursima.

I dok San Antonio ima gomilu razloga za zadovoljstvo, siguran sam da će Popovicha puno više preokupirati uvod u utakmicu, odnosno način na koji je Cleveland gradio prednost dok im je funkcionirala stretch postava, odnosno dok su Spursi pokušavali vrtiti napad kroz visoke. Ako će Parker uvijek biti na ovoj razini, onda je sve to manje bitno, ali poanta prebacivanja igre na laktove upravo je bila u tome da se preživi Parkerov regres. Dakle, ako ni Spursi očito ne vjeruju da Parker uvijek može ovako igrati, što će se dogoditi u nekoj eventualnoj playoff seriji u kojoj će biti prisiljeni više vrtiti akcije kroz Duncana i Aldridgea? Nemam pojma, ali što god da bude, obzirom na to kako trenutno igraju i da grabe prema prednosti domaćeg parketa barem do finala konferencije, ne vidim kako im se može ponoviti lanjski kiks protiv Clippersa.

I još nešto o protivniku. Zanimljiva je to ironija, to da Cavsi jašu LeBrona kao da je trenutno okružen s hrpom jadnika, a ne sjajnim rosterom. Taj problem napadačke jednodimenzionalnosti je dodatno naglašen u ovakvoj utakmici, naime u božićnom izdanju protiv Warriorsa je bilo puno više krvi i znoja, a ovo je bilo čisto nadigravanje, doduše s maksimalnim intenzitetom, ali bez makljaže. Kad su Spursi napravili sve prilagodbe koje su trebali, Cavsi nisu imali odgovor, a to je dobrim dijelim bazirano na tome što, iako dobro znaju roster i imaju manje-više jasne rotacije, ne koriste sve njegove blagodati. Za to je obično kriv trener, ali u situaciji u kojoj je LBJ kralj franšize, red je da on ponese najveću odgovornost. Drugim riječima, ako ni ove godine ne osvoje naslov, to će biti isključivo njegova krivica jer sumnjam da će im se opet dogoditi kontekst (čitaj: neće i Irving i Love biti ozljeđeni) u kojem će njegovo šljakanje biti dovoljnu da mu oprostimo što je veći dio godine bio šupak prema svima oko sebe.

3. THUNDER

Tjedan za uživanje, 3-0 uz lagane utakmice protiv Dallasa koji je odmarao Dirka i Zazu, protiv katastrofalne Minnesote i protiv Miamia bez Dragića, s načetim Wadeom i Whitesideom, kao i načetim samopouzdanjem.

4. CAVS

Već sam dosta nadrobio o njima tako da ću… sada nadrobiti još (boli me kurac, znam da sam sve mogao reći u pola kartice, ali nemam urednika, ne moram paziti na prostor, a i živo mi se jebe ako neki od vas koji ovo čitate nemate koncentracije ili smatrate da nepotrebno trošim riječi, ovo je blog, ovo je 2016. godina, a i ovo su prevažne stvari da ih se tek tako stavi sa strane – ako ostanemo bez Cavsa kakav nas playoff čeka, zar ćemo opet gledati Finala kao početkom nultih kada je predstavnik Istoka bio čista formalnost, dajte nam barem par dobrih utakmica za kraj godine).

Evo, o svježoj utakmici protiv Warriorsa može se još reći da im stvarno nije trebalo startati s ovakvom petorkom u kojoj praktički igraš s tri negativna defanzivca i gdje nitko pojma nema kamo se kreće Klay Thompson ili kako pokriti prostor iza leđa Tristana Thompsona ako je izašao pomoći. Warriorsi su ih ubili na isti način kao i u zadnje dvije utakmice Finala, Cavsi su jednostavno bili za klasu slabiji, tako da o ovoj utakmici nema potrebe previše pričati kad je igra rekla sve što treba znati. Jednostavno, ne postoje sitni potezi koje Cavsi mogu napraviti da odjednom zaigraju košarku na razini Warriorsa, ono što bi trebali napraviti ako misle konkurirati tiče se diranja u temelje, dakle način kako je složen ovaj roster na vrhu (umjesto Irvinga ili Lovea treba im jedan veteran koji igra u dva smjera i koji ima iskustvo velikih utakmica ako misle parirati silama Zapada jer obrana im nije dovoljno dobra), odnosno način na koji su posložili igru (gomila izolacijske košarke koja ne čini suigrače boljima ne prolazi protiv igre koju prezentiraju Warriorsi i Spursi, morat će napad učiniti tečnijim i pokretnijim ako misle maksimizirati potencijale jer napad im može bolje). A čak i da poprave napadački učinak u hodu, dakle nekako poslože ovo drugo, ne vidim načina kako riješiti prvi problem, a da pri tome ne utječeš na drugi (u teoriji mogu s pravim Mozgovom i više Shumperta i Dellya zaigrati defanzivnije, ali kako će te postave funkcionirati napadački, ovo je situacija iz koje nema laganog izlaza).

Što se utakmice protiv Spursa tiče, tu je startna petorka bolje funkcionirala čisto zbog matchupa, iako se kasnije pokazalo da Cavsi osim s onom uber-žilavom postavom, kada su uz Thompsona i Jamesa na parketu još Delly i Shumpert, nemaju ni pretjeranu defanzivnu kvalitetu u sudaru s vrhunski vođenim napadom. Svejedno, čim su krenule rotacije bilo je nejasnih poteza, tipa kada je Blatt kod prvih zamjena na klupu istovremeno stavio sve top 3 opcije zaigravši usput s dvojcem Mozgov-Thompson (nevjerojatno, ovakav dvostruki kiks u playoffu, pa makar samo na nekoliko minute, obično te košta utakmice). Bez obzira na određene nesigurnosti, igrali su dobro u oba smjera dok Spursi nisu napravili prilagodbe, nakon čega Cleveland više nije imao rješenja. Odnosno, imao je ono koje uvijek izvuče iz rukava – zaigrati 1 na 5. Što je bilo čisto samoubojstvo obzirom da su na pick & rollu solidno funkcionirali. S tim da su i tu imali nejasnih odluka. Umjesto da vrte napad za napadom kroz Jamesa i Lovea u 2 na 2 igri, Love je služio kao spot-up opcija da se otvori prostor za igru s Thompsonom. Koja jednostavno ne može biti toliko ubitačna jer Thompson nije opasan osim kao finišer, dakle ako si ostavio čovjeka u sredini da mu blokira ulaz na obruč, sve što Cavsi imaju je šut s poludistance Jamesa. S Loveom kao pick & roll partnerom nemaš toliko prostora jer je Thompson uvijek uz osnovnu liniju, istina, ali u praksi ovo je puno bolje rješenje jer na Lovea moraš izaći, pomiče se puno više figura i puno je više prostora za šut, a da ne govorim kako Thompson u toj situaciji može ući iza leđa obrane gdje može koristiti kao skakač u napadu, pa čak i realizator ako njegov čovjek krene zatvoriti reket LeBronu s loptom (praktički, imaš ga odmah tamo gdje ti je najkorisniji i gdje ga ionako želiš kada vrtiš pick & roll s njim).

Međutim, ovo su detalji, problem je što napad Cavsa ne funkcionira u onom najvažnijem, a to je da ne postoji kao koncept. Kao i lani, svi pokušaji igranja pokretnog napada bačeni su kroz prozor u korist izolacijske košarke, a to jednostavno ne pali u ovoj trenutnoj konkurenciji na vrhu. James u roli superheroja dovoljan je za pokoriti Istok, ali ne i za otići po naslov. Protiv košarke kakve igraju Spursi i Warriorsi ovakva momčad koja na parketu izgleda kao relikt i koja ni nakon dvije sezone nema jasan identitet (osim ako identitet nije Jamesovo proživljavanje druge mladosti) ne može biti prijetnja. Za dobiti ovakve momčadi i James i Blatt bi morali promijeniti puno toga, prvi bi morao pristati na to da netko drugi vodi momčad, drugi bi morao pokazati muda i odlučnost da nametne svoju filozofiju igre, ali bojim se da im je za to prekasno jer su u međuvremenu konkurenti otišli na još jednu višu razinu kojoj ne možeš parirati bez ozbiljnih rezova. Koji počinju ozbiljnim pogledom u ogledalo. Jebiga, u nekim sezonama možda se i može otići do kraja na silu, na račun individualnog talenta nadopunjenog sa željom i borbenošću (iako su i to elementi koji svakim porazom sve više nestaju s ovog rostera). A u nekima moraš i igrati najbolju košarku, što je nešto s čim Cavsi nikako da se pozabave. Meni samo nije jasno da LeBron to ne vidi nakon svega što je prošao u Miamiu i gdje je na svojoj koži osjetio da je talent ništa ako ga ne uspiješ maksimizirati kroz suvisli plan igre.

Ne odu li do kraja ove sezone, Blatt je bivši. Možda i Love ili Irving, pa im samo ostaje žal što i ranije nisu napravili promjene jer koliko će još imati prilika otići po naslov? Ne previše, zato je trenutna nesposobnost da ih maksimiziraju zabrinjavajuća. Inače, iako roster nije glavni problem ove momčadi već je to način na koji se koristi, neke promjene su nužne. Dirati u udarne opcije teško da može donijeti išta dobroga, tako da ostaje brusiti rubove, a to bi u ovom slučaju, uz promjenu startne postave i zamjenu Smitha sa Shumpertom, značilo i dodati još jednog poštenog swingmana koji bi mogao biti zamjena za Jamesa na trojci, ali i omogućiti mu da češće igra četvorku jer ove tlapnje s Jeffersonom u playoffu neće proći. Ne znam da li bi im pomoglo ako pri tome ostanu bez Mozgova koji se spominjao kao trade mamac, njegova forma im je ogroman problem sama po sebi, ali bez njegove mase u sredini još su ranjiviji i protiv Warriorsa i protiv Spursa koji imaju po dva startna NBA centra na rosteru.

Uz ova dva opjevana poraza, recimo još kako su razbili Houston na drugoj večeri back-to-backa, odnosno kako su se mučili protiv Dallasa.

5. RAPTORS

Pozicionirali su se kao druga najbolja franžiza na Istoku, drže najkonstantniju formu od početka sezone i to im se sada može priznati. Dok Miami, Chicago i ostali imaju problema s identitetom, oni su to što jesu (napad koji živi od 1 na 5 igre bekova, a nakon godine pauze sada opet čuvaju reket i kontroliraju skok), roster s dovoljno talenta koji je zamalo upao među top 10 u oba smjera (u biti, lagan tjedan Thundera njih je ubacio među 10, gurnuvši Raptorse defanzivno na 11. mjesto).

Sada su dobili i lagan tjedan, zbog puta u London nagrađeni su samo dvije utakmice na rasporedu (i sa 6 susreta za redom na svom parketu, što znači će 10 dana odmarati bez maltretiranja u vidu avionskih letova). Od čega je jedna bila zicer protiv Netsa, a druga mučenje protiv Orlanda gdje su Lowry i DeRozan toliko loše odigrali (s vremena na vrijeme dogode im se ovakvi brain fartovi gdje zaborave da postoje suigrači) da im je trebao produžetak za dobiti protivnika koji je van forme jer odjednom više ne može računati na dubinu koja mu je do sada bila oslonac.

6. CLIPPERS

Bez Griffina i Jordana produžili su niz pobjeda i protiv Miamia (bez Dragića i s Whitesideom na klupi), da bi konačno poklekli protiv Kingsa u istom blesavom izdanju, s Mbah A Mouteom, Pierceom i Aldrichom u petorci. Za utakmicu s Rocketsima barem su vratili Jordana, ali ključ je ležao u sulude 22 ubačene trice (Redick 9 komada). U biti, pitanje je kako su uopće s ovakvim učinkom došli u situaciju da se spašavaju u produžetku? Pa, tako što su Clippersi. Stali su u završnici, a Rocketsi su zamalo uspjeli napraviti reprizu lanjskog playoff podviga kada su -19 okrenuli u pobjedu (ovdje se radilo o -15). Sad je jasno zašto je Doc potpisao Smitha, da je on ostao u Houstonu, Rocketsima bi to vjerojatno i uspjelo.

7. CELTICS

Taman kada se činilo da čarolije nestaje, Stevens je našao način kako preliti iz šupljeg u prazno i izvući nešto iz ovog rostera, oslanjajući se sve više na smallball postavu s Crowderom na četvorci, ali i zamijenivši Turnera sa Smartom u rotaciji učinivši je tako još nižom. Došlo je i do nove rošade Olynyka i Sullingera, ali ovo guranje Smarta u važniju rolu puno je bitnije zbog potencijalnog rasta, ne samo trenutno opet razbuđene obrane.

Brutalan raspored otvorili su inače porazom od Knicksa, ali već sutradan skinuli su Pacerse. Na drugoj večeri back-to-backa isto su napravili i Wizardsima, nakon što su dan ranije imali prilike odmoriti se protiv Sunsa. Protiv Dallasa nije išlo iako je Smart odigrao najbolju partiju od povratka, Mavsi imaju previše opcija na perimetru i sistem gdje nije dovoljno usporiti osnovnog driblera.

8. HAWKS

Protiv Netsa i Magica su odradili posao, ali imali su i dva poraza u kojima su ostavili mlak dojam. Protiv Hornetsa gotovo da nisu ni nastupili, možda im je 4 dana odmora više štetilo nego koristilo jer cijelu večer nisu bili u stanju zaigrati obranu, odnosno ako im pritisak na perimetru ne bi uspio, put kroz sredinu postao bi potpuno otvoren (kako je Zeller šetao pored Horforda, to se rijetko vidi i u ljetnoj ligi). Protiv Bucksa su pokazali jednaku nespremnost, samo ovaj put u napadu gdje su bacali gomilu lopti u aut, ne uspijevajući napasti odjednom razigranu obranu protivnika.

9. PACERS

Sunse su apsolvirali, ali protiv Bostona i Washingtona se dalo vidjeti da im je forma u slobodnom padu. Točnije, kako George i Miles više ne mogu ubaciti tricu, napad im je totalno izvan ritma, tako da definitivno nisu imali dovoljno za proći Crowdera, Bradleya i Smarta koji su zaključali perimetar. Protiv Wizardsa su opet pokušali smallball postavom, međutim Wall i Beal su bili previše za bilo koju kombinaciju koju su mogli ponuditi.

Konačno su nešto ubacili iz vana protiv Denvera, ali bez Mahinmia i Hilla nisu imali dovoljno, pogotovo ne za izdržati run and gun ritam u koji su upali.

10. PISTONS

Odlična pobjeda protiv Warriorsa poslužit će kao utjeha za u principu loš tjedan. Protiv Spursa nisu imali šanse, protiv Bullsa ih je ubio Gasol, a najdramatičniji je bio poraz od Memphisa gdje u završnici nisu mogli zaustaviti Chalmersa. Van Gundy se zaigrao, već mu je običaj postao ostaviti Tollivera u igri umjesto Ilyasove i to se pokazuje ok potezom (iako sumnjam da bi Ilaysova radio slabiji posao kao 3&D četvorka), može se razumjeti i kada u završnici drži na parketu Baynesa umjesto Drummonda jer ne želi ovoga gledati na liniji slobodnih, ali one večeri kada zaboravi Jacksona na klupi radi Blakea, sada i Jenningsa, što je bio slučaj ovdje, nekako su nepotrebne. Reggie se zna zaigrati i zaboraviti na ostale, ali što točno donose ova dvojica?

11. BULLS

Butler nije dobio 1 na 1 dvoboj s Middletonom (koji je nakon dugo vremena izgledao kao aktivan obrambeni igrač), što je rezultiralo porazom od Bucksa. Ovo između njih traje još od lanjskog playoffa, a uz odličnog Middletona problem je bila i obrana Bullsa koja nikako nije uspjevala držati reket u završnici pod kontrolom. S formom u padu i tri udarna potrošača načeta, Chicago je otišao u goste Sixersima, odlučivši se odmoriti Gasola i Rosea, ali ne i Butlera. Koji je bio prisiljen igrati 1 na 5 i ubaciti 53 poena da nekako izvuče pobjedu kroz produžetak nakon što su Bullsi na otvaranju utakmice upali u popriličnu rupu.

Na drugoj večeri back-to-backa dobili su nazad Rosea i Gasola, ali ne i pobjedu protiv Dallasa obzirom da Butler ovaj put nije imao snage povući. Tako da pobjeda protiv Detroita ostaje rijetka svjetla točka tjedna u kojem je nakon kratkog rasta igra u napadu opet zaštekala. Dobra vijest je da više ne moraju razbijati glavu oko toga kako uključiti Noaha u napad, otpao je za sezonu, sada ima vremena oporaviti se i iduće ljeto birati momčad u kojoj će znati što s njim. Ako i njega Thibs nije toliko iscijedio da povratka nema.

12. MAVS

2-3 score na ovakvom rasporedu sjajan je uspjeh. Malo je nedostajalo da tjedan otvore skidanjem Cavsa, a nakon što su se tu potrošili, odlučili su odmoriti ključne igrače na drugoj večeri back-to-backa u Oklahomi. Protiv Spursa nisu imali šanse, ali su zato dobili dvije guste završnice protiv Chicaga i Bostona čime su izvukli maksimum iz nezgodne situacije, potvrdivši se još jednom kao nezgodan protivnik koji će do zadnjeg dana sezone grčevito držati playoff poziciju.

13. HEAT

Samo odlična Whitesideova partija ih je spasila u Denveru, malo je nedostajalo pa da tjedan završe s 0-3. Ozljeda Dragića, usporeni Wade i Whiteside, kao i već pomalo naporna turneja po Zapadu, ostavili su traga na momčadi koja to trenutno i nije. Sve glasnije se šuška o nezadovoljstvima u svlačionici (veterani protiv Greena i Whitesidea), ali tako je to kada se gubi. A Miami bi mogao gubiti još neko vrijeme jer nakon Bucksa doma imaju 5 gostovanja po Istoku, od čega su ova prva 3 izuzetno neugodna, tako da ne treba čuditi ako im score idući tjedan opet bude negativan.

14. ROCKETS

Gadan tjedan koji je mogao biti sjajan da su nekako uspjeli okrenuti završnicu protiv Clippersa. U toj utakmici nisu igrali obranu, dijelom i zbog 5 utakmica u sedam dana koje su ostavile traga (i ova utakmica i ona protiv Wolvesa gdje su izvukli pobjedu došle su na drugoj večeri back-to-backa, razlika u energiji odmah je bila vidljiva jer teško je izvuku dovoljno i kada su odmorni). Zato su puno žilaviju partiju pružili protiv Memphisa, Lakerse su sredili bez problema, dok su protiv Cavsa ipak potvrdili da će ove sezone razvoj događaja pratiti iz pozadine i da će teško ponoviti onakvu seriju kao protiv Clippersa u playoffu. Cavsi dolaze na drugoj večeri back-to-backa, frustrirani nakon utakmice u San Antoniu, Houston potpuno spreman na domaćem parketu. I onda padnu nakon samo jedne četvrtine.

15. JAZZ

I dalje nema Favorsa, oprezni su s tim njegovim leđima i to je dobra stvar (osim za moju fantasy momčad). Samo, rezultatski stvari ne stoje najbolje, evo stigli su ih Blazersi, a i Kingsi pušu za vratom. Oba ova protivnika su ih skinula u tjednu iza nas, uz to su izgubili i u napucavanju od Hornetsa, tako da je očito vrijeme za neki pozitivan šok prije nego totalno izgube tlo pod nogama (score su uljepšali protiv Lakersa).

16. KNICKS

Taman što smo istaknuli kako je dobra stvar što nemaju problema s ozljedama, odmah Carmelo sredi gležanj, a Porzingis stopalo. Iako je Melo napustio parket protiv Bostona, uspjeli su ubaciti dovoljno protiv Celticsa, ali onda je uslijedila pljuska protiv Netsa, kao i poraz od Memphisa. Srećom, raspored je donio Sixerse, ozljede udarnog dvojca pokazale su se minornima, tako da bi već u novom tjednu opet trebali biti u top izdanju.

17. WIZARDS

Od kada su okupili rotaciju igraju sve bolje, iza njih su solidne pobjede protiv Bucksa (tu su doduše igrali bez Gortata) i Pacersa (tu je Beal odigrao sjajno), protiv Bostona su prokockali odličnu partiju (vjerojatno bi i ovo bila pobjeda da Beal nije dobio poštedu zbog druge večeri back-to-backa), a jedini kiks je način na koji su dopustili Blazersima da ih izrešetaju. Usmjerili su pažnju na Lillarda i reket, a to su kaznili McCollum i Leonard. Svejedno, sada kada znaju da im je najbolja petorka ova s Dudleyem, kada opet mogu računati na Beala i Gortata, kao i Nenea, odnosno kada su kroz muku prvog dijela sezone u rotaciju dodali Neala, Sessionsa i Templea kao iskoristive igrače (boli me glava čim ovako nešto moram napisati, subjektivni dojam je da se osloncem o ovakve tipove možeš samo naći u blatu), mogu krenuti po svoje playoff mjesto. Ionako je bitno ući među 7, nije bitno na kojoj poziciji jer ova osrednjost na Istoku definitivno im omogućuje doći i korak dalje nego zadnje dvije sezone.

18. GRIZZLIES

Nakon pola sezone je jasno da ih ne možemo smatrati posebnom momčadi, ali isto tako izgleda da će opet završiti na petom-šestom mjestu, gdje smo ih uostalom i zamišljali prije početka sezone. Dakle, iz toga kuta stvari kao da se nisu promijenile. A znamo da su bitno drugačije. Nanizali su tri pobjede nakon što su tjedan otvorili porazom od Rocketsa, obavili su posao protiv načetih Knicksa i izvukli su se protiv Pistonsa na račun odlične Chalmersove partije, ali najveći plus je povratak Conleya koji se u prvoj utakmici nakon podužeg odmora činio potpuno spremnim. Joerger ga protiv Pelicansa nije stavio uz Chalmersa, radije ih je miksao u završnici, tako da vjerojatno još imaju rezerve u toj vanjskoj liniji koja je i ovakva predstavljala ogroman problem obrani Pelicansa u zadnjoj četvrtini.

19. MAGIC

Zbog puta u London igrali su samo dvije tekme, Payton se vraća u rotaciju, ali nekih pozitivnih pomaka za sada nema. Tipa, protiv Raptorsa su se držali na račun solidne obrane i šuterske večeri Jasona Smitha, dakle sličan recept kao i do sada. A pokazalo se da na ovakav profil igrača ne možeš računati konstantno i to počinje biti sve veći problem za napad. Što je bilo vidljivo i protiv Hawksa koji su ih sredili bez većih problema. Ne pronađe li Skiles novi način za trznuti momčad iz letargije, oni i Hornetsi nekako se nameću kao momčadi s najmanje izgleda da na kraju sezone završe u playoffu, pogotovo sada kada su se Knicksi i Wizardsi stabilizirali.

20. HORNETS

Razbili su pospanu Atlantu, ovdje ona floskula o tome da su više željeli pobjedu apsolutno stoji. Atlanta u 7 minuta zabija 2 poena, utakmica je gotovo već sredinom treće četvrtine, ali u biti bila je gotova već nakon toga uvoda jer je jasno bilo tko je spreman, a tko ne. Odnosno, kome gori pod petama, a kome je ovo tek još jedna naporna večer u pretrpanom rasporedu. Clifford je tako nabrijao momčad u očajničkim pokušajima da spasi sezonu, ali to dobro defanzivno izdanje protiv Hawksa nisu mogli ponoviti protiv Pelicansa, a pogotovo ne sutradan protiv Bucksa. Provukli su se protiv Jazza u tricaškom napucavanju, ali i to samo zahvaljujući Kembinoj utakmici sezone, tako da je sve jasnije kako će teško opet doći do 50% učinka.

21. KINGS

Ne ostavljaju dojam momčadi koja će pobjeći s tim osmim mjestom, izgubili su od direktnih protivnika Pelicansa i to poprilično uvjerljivo, a nekako su prošli Jazz bez posljedica iako u toj utakmici Hayward i Hood nisu mogli ubaciti ništa. Kingsi, čija obrana je totalno rasulo (što opet pokušavaju riješiti igranjem s dodatnim visokim iako je Casspieva ozljeda stvar prošlosti), ostavljali su ih same na svakom pick & rollu i ovi su jednostavno promašivali gomilu otvorenih šuteva, dakle ne treba ti nikakva mašta zamisliti kako bi s Favorsom u postavi Utah vjerojatno dobila ovu utakmicu (Jazz definitivno ima najbolje temelje u ovom kvartetu koji se stvara u lovu na osmo mjesto, Blazersi, Kingsi i Pelicansi su tako loši obrambeno da za pobjedu moraju biti iznadprosječni u napadu iz večeri u večer, a to nije lako). Dakle, u sudaru s dva direktna konkurenta Kingsi su i dalje bili Kingsi, momčad s dva lica što se vidjelo i na 1-1 scoreu u tim tekmama, ali zato su barem iskoritili probleme Clippersa koji su istrčali s onom šarenom postavom. 2-1 je u svakom slučaju dobar score, ako izdrže i naprave neki dobar trade kojim će dodati još jednog igrača za na bok ili stretch četvorku (Tucker i njima igra kao opcija, Sunsi bi vjerojatno prihvatili Gaya ako bi ih to usput riješilo i Morrisa), mogli bi ostati u ovoj trci do kraja.

22. BLAZERS

Lillard nastavlja sa sjajnom šuterskom formom koja olakšava život svima oko njega, da nije bilo kiksa protiv Sixersa koji su ih ubili ritmom na drugoj večeri back-to-backa mogli su tjedan završiti s 4-0. Pobjeda protiv Thundera napunila ih je pozitivnom energijom, a kada ste momčad koja igra na koš više, to nije loša stvar. Jazz u ovom izdanju im nije bio prepreka, kao ni Netsi, a pobjeda tjedna je svakako ostvarena na gostovanju protiv Washingtona gdje je Stotts prezentirao Wittmanu kako bi pokretni napad trebao izgledati. Ne moraš nužno trčati kao manijak da bi došao do laganog šuta ako imaš prave akcije, a ako dobro šutiraš i kontroliraš loptu na manjem broju posjeda, onda imaš i veće šanse upisati pobjedu nego što je to slučaj ako forsiraš brze napade u kojem je važnije potegnuti šut brzo nego ga uzeti iz prave situacije.

23. PELICANS

Bio je ovo idealan tjedan za popraviti krvnu sliku, ali počeo je na najgori mogući način, porazom od Lakersa u kojem su još jednom na vidjelu bile najgore strane ovog rostera – nepostojeći sistem u obrani, nejasne rotacije Gentrya i loša forma pojedinaca. Tu večer dodatno naglašena izostankom Davisa. Nevjerojatno, čim se iduću utakmicu vratio Davis, odmah je otpao Evans (operiranom koljenu zasigurno ne pomaže što su ga od prvog dana gurnuli pod puno opterećenje), ali imali su dovoljno za proći Kingse. Protiv Hornetsa je Evans bio na limitu minuta, protiv Grizlija nije ni igrao, u obje utakmice su bili solidni i malo je nedostajalo da se potpuno iskupe za kiks s Lakersima. Ali, bila bi to tek rezultatska kozmetika jer u obje utakmice su se totalno rapali u zadnjoj četvrtini, odnosno kada bi zaigrali isključivo s dvojcem Anderson-Davis. Memphis im je ukrao utakmicu na račun bolje smallball postave, malo je nedostajalo da to naprave i Hornetsi, pa bi se Gentry trebao pozabaviti malo rotacijama jer završavanje utakmica na ovaj način ne prolazi (pogotovo dok ih problemi s ozljedama i dalje prate). A možda bi sve bilo lakše da na trojki imaju nekoga drugoga osim Geea koji je izgleda osuđen na ulogu dežurnog stopera na boku što je totalna besmislica. Siguran sam da Demps ne spava dok traži makar graničnog rotacijskog NBA swingmana koji bi mogao uzeti minute ovom tipu.

24. BUCKS

Živi su, trebalo im je pola sezone, ali evo izgleda da su našli način za funkcionirati. Obrana im nije ni blizu lanjske razine, ali skužili su da svu onu dužinu mogu iskoristiti za braniti perimetar ako će igrati 1 na 1 umjesto presinga i to već pomalo daje rezultate. Također, Henson im u sredini daje sve bolje minute, s njim kao korektorom mogu si dopustiti i udvajanje na pick & rollu. Napad ostaje također limitiran, ali sve se bolje snalaze u tim izmjenama pozicija u kojima svi imaju kreatorske ovlasti, a kako razinu igre dižu Giannis, Middleton i Parker, tako raste i učinak momčadi. Giannis i Middleton pogotovo su počeli preuzimati odgovornost u oba smjera, tako da pobjede nad Bullsima, Hornetsima i Hawksima nisu slučajne, kao ni loša partija protiv Wizardsa koja je poslužila kao podsjetnik da ipak imaju i puno mana u oba smjera (skok, zaštita reketa bez Hensona, manjak kreatora na klupi i manjak šuta u startnoj petorci su oni očiti). Ali, još nije kasno, kako Hornetsi padaju, a kako su Orlando i Knicksi već dohvatili gornje granice mogućnosti, Bucksi bi se mogli ubaciti u playoff kombinacije odrade li ovaj drugi dio sezone na razini proteklog tjedna.

25. NUGGETS

S njima počinje nabrajanje krame lige, s tim da su Nuggetsi i u toj konkurenciji za klasu iznad ostalih. Što su opet pokazali junačkim pobjedama nad Warriorsima i Pacersima koje su potvrdile da s njima nema treninga, ako Maloneovoj momčadi u Denveru misliš skinuti skalp, moraš igrati svoju najbolju košarku. To Golden State nije ni pokušavao, dok je Indiana lošu formu istakla i u utakmici u kojoj je nastupila bez ključnih članova rotacije, playmakera Hilla i centra Mahinimia. Malo je nedostajalo da Denver izvuče i treću pobjedu protiv Heata, još jedne momčadi koja trenutno traži smisao, ali nisu imali čovjeka za staviti na Whitesidea. Nurkić je ozljeđen, Jokić je sjedio na klupi, a Faried i Arthur činili su nisku unutarnju liniju koja nije uspjela kontrolirati reket.

26. WOLVES

Utjeha im je da su Sunsi gori od njih trenutno, ali isto tako je nakon utakmice s Pelicansima bilo jasno da nisu ni blizu ozbiljnoj razini. Protiv Oklahome nisu imali šanse, Rocketse su pak uhvatili u njihovom “ne igra mi se obrana” izdanju što su iskoristili za ubaciti nekoliko trica, odmah je sve izgledalo protočnije, pogotovo za ulaze Wigginsa. Ali, na kraju je Mitchell morao zeznuti stvar, umjesto Bjelice koji je odličan bio u stretch roli na parket je gurnuo Princea radi obrane, što je istovremeno izazvalo raspad sistema u napadu. Mislim, Bjelicu su Rocketsi napadali kroz smallball, možda bi izgubili utakmicu i s njim na parketu (još vjerojatnije, Bjelica bi morao vani zbog šeste osobne), ali odakle dolazi ta vjera da je Prince rješenje za išta? Uglavnom, Wolvesi su kao zemlja trećeg svijeta, ne ide na bolje, ali barem nije ni gore nego što je bilo jučer.

27. SUNS

Protiv Pacersa bez Knighta, pa čak i Pricea, dakle bez ikakvog playa na raspolaganju, pokušali su igrati kroz Chandlera kao razigravača s vrha reketa i s Goodwinom na jedinici. Nije bilo dobro. U biti, ništa nije dobro jer su ih bez problema sredili Celticsi, čak i Wolvesi, iako su uz Knighta obje te večeri u postavi imali i Morrisa, valjda u očajničkom pokušaju da ga prodaju. Na logu bi trebali napisati “caos e regreso”.

28. LAKERS

Nekako su dodali jednu pobjedu na račun nesposobnih Pelicansa, tri poraza su pak bila maksimalno uvjerljiva.

29. NETS

Iznenadili su načete Knickse u gradskom derbiju za koga nikoga nije briga, gubili su još uvjerljivije od Lakersa u ostalim utakmicama.

30. SIXERS

Kako su krenuli Netsi i obzirom na to da Lakersi stagniraju, uskoro bi se Sixersi mogli popeti na rankingsima. Brzinom su sredili Portland, a zamalo su iskoristili i probleme s ozljedama Bullsa i Knicksa, prvima je trebao Butler u partiji života, a drugima tri produžetka da izvuku živu glavu. Da Smith ima šut, vjerojatno bi bila i koja pobjeda viška na kontu. Ostaje vidjeti kojega će playa na ljeto dovesti D’Antoni jer njegov sistem, u kojem jedinica ima sve ovlasti, definitivno će dobro leći svakome tko želi napumpati brojke.

9 thoughts on “POWER RANKINGS, WEEK 12.

  1. Šta kažeš na kockanje za sunsova morrisa umjesto lovea? Tipa morris i chandler za lovea + negdje onda utopit mozgova ak treba. Postoji priča da ie morris dgreen stopper. Ako sunsi oče kretat iz početka možda bi Boston uletio sa mladim igracimabi pickovma u finiks a i ugrabio lovea sebi

  2. Priča se da će Demps dobiti pedalu na ljeto i da je prvi kandidat Danny Ferry. S obzirom da je složio dobru ekipu u Atlanti i da se odmah krenuo rješavati preplaćenih igrača, čak i nije loš odabir.
    Komentar na eventualno zapošljavanje Ferrya?
    Očekuješ li čistku tipa Asik, Anderson, Gordon…

  3. @ nerad – baš smo u podcastu to spomenuli, poslušaj 😉

    a taj trade sa Sunsima mi se nekako nameće ko najlogičniji jer mogu dobit 3&D igrača u Tuckeru kakav im treba, Mozgova zamijenit Chandlerom, jedino je Morris rizik, ali valjda bi ga Cavsi doveli u red

    @ ray – zašto ne, dokazano bolji GM od Dempsa, ima i povijest s Gentryem kroz dane u Spursima, sigurno bi napravio sve da mu dovede potrebni profil igrača. a čistku očekujem tko god da bio GM, u izlogu su svi osim Davisa, pitanje je samo što mogu dobiti zauzvrat. a sve bi ih mogli uvaljati negdje, evo čak i Asika u situaciji kada će neka momčad ostat bez centra, a imat će dovoljno prostora da primi njegov ugovor

  4. Da li bi Dallas bio šta puno bolji da imaju Jordana, kada se gleda kako Zaza igra sada? (Ili bi oni i od Jordana napravili neš još bolje)

  5. @ Dijete – mislim da bi bili bolji, ali ne pretjerano, u principu Jordan bi imao istu ulogu samo što bi još više zabijao iz pick & rolla, odnosno dobio bi veći broj lopti. jasno, velik dio toga bi se rastopio zbog slobodnih bacanja, tako da čisto sumnjam da bi mi score bio bolji od trenutnoga obzirom koliko je Zaza odradio kvalietetnih partija s linije i to baš u završnici. kad se sve zbroji, prošli su sjajno, plan B na kraju ne samo da je zamijenio plan A nego su još i ušparali gomilu dolara. samo, sve što je dobro kratko traje, tipa ako žele zadržati Zazu ovo ljeto će morati izbrojati možda i tri puta veću cifru od trenutne po sezoni, u tom slučaju svakako bi Jordan na dugoročnom ugovoru bio bolji izbor

  6. mislim da bi Noah bio perfect fit za Dallas. Radi sve što i Zaza samo malčicu bolje, a i nakon ovako katastrofalne sezone ne vjerujem da će tražiti neke velike novce

  7. Gee, svaka cast za prognozu za Smoove-a evo vratio se covek kod Moreya, e sad kako li ce funkcionisati sve te lobanje zajedno, veliko je pitanje, ali jedno je sigurno, izlasci u grad ce im biti jos ludji.
    Inace i ja imam favorsa u timu, da ne pricam i goberta i batuma, i to u ligi od 16 timova, tako da mi je drago da nisam jedini u kanalu:)
    I jedno normalno pitanje: Da li mislis da je veci problem za Lawsonovu uzasnu formu on sam ili The Beard koji je realno carinik samo takav? Odnosno, mislis li da bi u timu koja nema pleja ni na mapi, recimo Jazz, mogao se vratiti u formu koja bi i podigla tu ekipu znacajno? Recimo trejd Lawson -Burke, uz naravno finansijske kompenzaciju u vidu nekih isticucih ugovora mislim da bi bio realan, a Jazz bi imao normalnog beka, koji uz univerzalce kakvi su Hayward i Hood moze funkcionisati. Ni odbrana ne bi puno patila s obzirom da su svi ostali dugacki i dobri u defanzivi. Hvala i pozz

  8. @ komsija – naravno da je dijelom razlog i Harden, odnosno stil igre Rocketsa. međutim, znali smo da će Lawsonu pasti brojke, ali ne ovoliko, a obzirom kako izgleda na parketu čak i u onim rijetkim momentima kada ne igra s Hardenom, rekao bih da je ipak veći dio krivice na njemu. nije se lako snaći u ovako drugačijoj ulozi, ali majku mu, zar ne bi obzirom da si u sekundarnoj roli, mogao barem zabijati malo većim postotcima? Lawson, koji je uvijek bio solidan realizator na obruču, sada odjednom ne može ubacit na ulazu iako je prije napadao kao primarna opcija kroz puno više tijela? Nemam pojma da li je samo u pitanju loša forma, ozljede ili isključivo psiha, ali svakako može bolje. što će vjerojatno i dokazati, ako ne ove sezone, a onda iduće na nekom novom rosteru, jednostavno je premlad da bi izgorio fizički. psihički pak bilo je primjera i boljih igrača koji su pukli kao kokice i više se nikada nisu bili u stanju vratiti na staro, tipa Marbury.

    sad, nisam baš siguran da bi Jazz bio zainteresiran za njegove usluge iz dva razloga. prvi je taj karakterni, dakle kao problematičan tip i očito osjetljiv u glavi, definitivno nije netko s kim bi željeli okružiti svoje klince u svlačionici, pogotovo ne u Salt Lakeu gdje na alkohol gledaju kao na grijeh. drugi je taj što Snyder želi 3&D igrača na jedinici, s naglaskom na D, a Burke već solidno odrađuje rolu strijelca s klupe i lidera druge postave koji završava utakmice. stari Lawson bi bio plus u takvoj roli, ali ovogodišnji? ne vjerujem i zato ne bih ni riskirao

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *