POWER RANKINGS, WEEK 13. (19-30)

Prije nego se bacite na zadnji dio tjednog osvrta svakako poslušajte svježi podcast o franšizama sa Zapada ako već niste.

19. HORNETS

Clifford se ne da, nekako je opet iz šešira izvukao postavu koja funkcionira. Pomogao mu je donekle i slučaj, ozljeda Zellera otvorila je vrata Hawesu na petici, a ovaj je dobrim šuterskim učinkom pomogao raširiti reket, čime je napad dobio potrebnu dozu kvalitete koja mu je u zadnje vrijeme izmicala. Međutim, još važniji pomak su napravili u obrani gdje su nekako našli načina s Hawesom u sredini reketa odigrati dovoljno solidnu zonu da si daju šansu tijekom relativno povoljnog rasporeda koji im je servirao momčadi koje su ovog trenutka u jednako grčevitom stanju (i koje se posebice muče u napadu, što je sigurno više pomoglo njihovoj defanzivi od Hawesa). Što je rezultiralo s 3-1 tjednom obilježenim s 3 produžetka.

Prvi su odradili protiv Magica, dva dana nakon što ih je sredila Oklahoma. Činilo se da će se i u Orlandu slično provesti dok se u završnici Kembi, Marvinu i Hawesu nisu pridružili Brian Roberts i Troy Daniels. Već prvi pogled na ovu postavu s kojom su okrenuli utakmicu i započeli niz pobjeda jasno kazuje da Clifford nije naišao na nikakvu dugoročno dobitnu taktiku, već je, posegnuvši u očaju za šuterima s dna klupe, ubacio dozu kaotičnosti u izvedbu koja je u ovom vremenskom periodu rezultirala pozitivno. Uostalom, nije ni imao previše izbora obzirom da je Batum protiv Oklahome opet obnovio ozljedu stopala, a da su Lamb i Lin također usporeni sličnim problemima.

Protiv Knicksa im nije ni trebala šuterska rapsodija, tek solidna izdanja Lina i Kembe u napadu, odnosno čvrsta obrana reketa. Eto, barem u ovoj utakmici Clifford je dobio ono što je htio, kvalitetu u defanzivi, ali tome su najviše kumovali Knicksi koji su očajničku zonu Hornetsa oko reketa uporno u svom stilu napadali šutom s poludistance umjesto tricama. Jasno da u takvoj utakmici u kojoj protivnik nema mogućnosti kazniti vaš obrambeni raspored Hornetsi imaju šanse, koje su bile dodatno povećane trenutno lošom formom Afflala i Carmela.

Za treću pobjedu protiv Kingsa trebalo im je dva produžetka, kao i nova herojstva Danielsa čije trice su bile presudne kako bi se rezultat okrenuo u njihovu stranu. U biti, da nije bilo nadrealne partije Cousinsa koji je napravio valjda sve moguće da pruži šansu svojoj momčadi (pa je tako i ubacio tricu s kojom su Kingsi uopće došli u priliku izboriti produžetak), rafalna paljba s perimetra Hornetsima bi donijela drugu pobjedu u sedam dana.

Kao što smo rekli, ne radi se o održivom nivou igre, ali obzirom na trenutne probleme s ozljedama, ovih par pobjeda doslovno su spasile sezonu. Odnosno, održale su nadu o playoffu živom još neko vrijeme.

20. WIZARDS

Nakon poraza od Blazersa kojim su zaključili prošli tjedan, Wittman je odlučio vratiti se visokim postavama zaigravši opet s Neneom i Gortatom kao startnim dvojcem pod košem. Napisao sam tada kako je igra Portlanda u Washingtonu prije svega bila trenerska pljuska Wittmanu koja je pokazala kako za košarku nije dovoljno samo centra zamijeniti šuterom, već da treba znati složiti i poneku akciju. Pa, da li zbog načina na koji su ih Blazersi razbili ili nečega drugoga, od tada su Wizardsi odlučili započinjati prvu i treću četvrtinu svojom klasičnom petorkom na koju otpada pola četvrtine, nakon čega ih rotiraju na petici u postavama sličnima dosadašnjima. Ovaj zaokret dakle nije potpun, ali na simboličnoj razini otkriva itekakvu nesigurnost stručnog štaba koji praktički nije siguran na što su stvarno potrošili ovu prvu polovinu sezone.

Najgore od svega, Wizardsi su počinjali igrati sve bolje u smallball formaciji kako je vrijeme odmicalo i pad u par tjedana prije ovoga prije svega je rezultat ozljeda, točnije Wallovih problema s koljenom zbog kojih je pao njegov učinak. Slabije izdanja čovjeka oko kojega je igra doslovno izgrađena logično je utjecala na razinu izvedbe momčadi i poraz poput onoga od Blazersa time uopće nije bio toliko katastrofalan koliko su ga izgleda shvatili u Washingtonu. Ili možda nije stvar samo u tome da su nešto krivo protumačili, možda se jednostavno Wittman bori za vlastiti život, a produžiti ga može samo ako zaustavi loše igre. Dakle, možda je u tom kontekstu došlo i do odluke da bi povratak Neneu i Gortatu, koji su u dvije utakmice ovoga tjedna odigrali prve zajedničke minute u sezoni, skinuo dio tereta s Walla. I to je jednostavo loša odluka, što zbog činjenice da time ne rješavaju ništa, što zbog poruke koju šalju o radu uloženom u zaokret koji je trajao 40 utakmica.

Prva utakmica novog-starog stila rezultirala je pobjedom protiv Miamia koji je igrao bez Dragića, Wadea i Whitesidea, dakle na osnovu toga ništa se nije moglo zaključiti, ali već u porazu protiv Bostona bilo je jasno da sada Washington ima još jedan problem. Naime, kao da nije dovoljna činjenica da igraju neučinkovitu smallball košarku i da je Wall usporen, sada će još 12 minuta po večeri muku mučiti s postavom koja je dokazana smrt za njihov napad. Jasno, obrana će svakako biti bolja, ali radi se o mizernom napretku koji će teško ostaviti traga na rezultatu. Logika je očito bila sljedeća, ako smallball nije donio ništa dobroga napadu, a pri tome je uništio obranu, zašto se prvom prilikom ne vratiti na staro pa barem dobiti nazad obranu. Što je kratkoročno ok, obzirom na ozljede koje su prorijedile rotaciju visokih čak je razumljivo zašto im je trebalo toliko vremena da se odluče na promjenu. Međutim, dugoročno ovo je samo još jedna potvrda da s Grunfeldom i Wittmanom franšiza neće napraviti iskorak koji očekuje jer su svi njihovi potezi isključivo vezani uz dnevne potrebe. Što će biti za godinu dana, njima nikada nije bilo bitno.

Inače, nakon Celticsa na sličan način pregazili su ih i Raptorsi, u obje utakmice bili su poraženi puno prije zadnje četvrtine. Iako je to nešto čime ćemo se baviti u sljedećim osvrtima, ostaje nada da će ovaj niz poraza konačno potaknuti vlasnika kluba da posegne za osvježenjima.

21. KNICKS

Nastavljaju s lošom formom pokazanom u prošlom tjednu, s padom učinkovitosti Carmela i Porzingisa njihov napad se razotkrio kao, blago rečeno, skroman, a potpuno su pali u obrani perimetra. Protiv Jazza, koji je stigao bez Favorsa, odigrali su odličnu napadačku partiju, trpali su u reketu i s poludistance nadjačavši protivnika koji, slično njima, igra isključivo s visokim postavama i koji je zamalo ukrao utakmicu zabivši netipično visok broj trica. Međutim, već u sljedećim utakmicama protiv Clippersa i Hornetsa, gdje su naišli na postave koje su bile u stanju testirati rastezljivost njihove zone (koja s ovako malo atleta u rotaciji praktički ne postoji), ali i natjerati ih da igraju puno brže nego što žele (što automatski smanjuje utjecaj njihove masivne unutarnje linije na igru, a uz to dovodi i do puno više grešaka s loptom), pali su bez ispaljenog metka. Kako udarni potrošači padaju u formi, Knicksi više ne mogu zabiti potrebnu kvotu iz izolacija, međutim ovaj tjedan pokazao se jedan puno veći problem, a to je onaj obrambeni.

Formacijom su po defaultu jednostavno previše otvoreni na perimetru, ali stvar još gorom čini slabašna tranzicijska obrana. Praktički, čovjek koji im je bio itekako ključan u onom periodu dok su igrali dobro baš zbog kvaliteta koje je donosio u te aspekte obrane bio je Lance Thomas, koji je ovaj tjedan proveo na klupi zbog problema s koljenom, a bez njega u rotaciji očito nemaju ni jednog plus obrambenog igrača na perimetru. Njegova važnost je bila vidljiva i u periodima dok su dobro igrali jer su često do pobjeda dolazili s njim na najboljem strijelcu protivnika, ali ovaj period u kojem su praktički igrali bez obrane još je jasnije pokazao koliko je stvarno bitan. Bit će dolara ovo ljeto za Thomasa jer pravi 3&D igrači ne rastu na grani.

22. PELICANS

Nakon niza polovičnih tjedana i konstatnih šokova konačno su spojili niz od tri pobjede, da bi sve završilo novim dvostrukim udarcem. Prvo, dramatičnim porazom od Rocketsa u kojem im je Harden prvo uzeo utakmicu, a onda im darovao i zadnju šansu da se vrate, valjda da im dodatno slomi moral. Drugo, novim ozljedama Davisa (potencijalni potres mozga) i Evansa (nestabilno operirano koljeno), koje su ubile dobar dio optimizma. A razloga za optimizam su imali jer su stvarno odlično odigrali cijeli tjedan, sve dok Evans i Davis nisu bili prisiljeni napustiti utakmicu protiv Houstona prije vremena. Raspored je bio relativno lagan, sve utakmice su odigrali doma i u svima su bili favoriti, ali, svejedno, trebalo je to i odraditi, a odrađivanje posla je nešto s čime se muče cijelu sezonu.

Uglavnom, Minnesotu su razbili na krilima odlične partije Davisa i Gentryevih promjena rotacije (nakon očajnog otvaranja utakmice, Asika je na poluvremenu zamijenio Ajincom). Naravno, ni ovakva utakmica nije mogla proći bez drame, ostali su bez Gordona koji je slomio prst, ali dok su god Evans i Davis rasli s formom, ovaj gubitak se mogao preživjeti. Pistonsi na drugoj večeri back-to-backa, nakon iscrpljujuće partije s Rocketsima, nisu imali šanse protiv raspoloženih Davisa i Evansa koji su ulazili u reket kad god bi htjeli, a isti scenarij dočekao je i Buckse. Oni su također stigli ravno iz Houstona i niti 24 sata nakon ganjanj Hardena nisu imali načina zaustaviti Davisa. U ovoj utakmici inače već je bilo primjetno da Evansovo koljeno treba odmor, međutim raspoloženi dvojac s klupe Holiday-Anderson lakoćom je pokrio manjak koševa udarnog dvojca.

Dakle, stvari su izgledale sve bolje, a vjerojatno bi se ovakav scenarij nastavio i tijekom novog tjedna u kojem ih opet čekaju tri domaće utakmice protiv protivnika koji su itekako ranjivi. Samo, kako je izvjesno da ni Davis ni Evans, ako uopće nastupe u svim susretima, neće biti u punom pogonu, teško je očekivati još jedan skoro pa savršen tjedan. A bez maksimalnog korištenja svih blagodati rasporeda, teško mogu stići minus za Kingsima, Jazzom i Blazersima. Obzirom da već sljedeću utakmicu igraju baš protiv Kingsa, već tu će puno toga biti jasnije, a do all-stara ćemo definitivno znati spremaju li se na rasprodaju ili za očajnički lov na playoff u završnici. Kako im se karte namještaju od početka sezone, vjerojatnije je da će doći do ovog prvog.

23. MAGIC

Njihov slobodni pad nije zaustavljen ni potpunim povratkom Paytona u rotaciju. Tjedan su otvorili dodirnuvši dno, porazom protiv Sixersa do kojega je došlo usprkos solidnim partijama Paytona i Vučevića. Tu je Skilesu pukao živac, nakon što se odrekao klupe minoriziranjem rola dojučerašnjih junaka poput Nicholsona i Smitha, sada je maknuo u stranu i osovinu na kojoj je izgradio uzlet, vrativši Fourniera i Fryea na klupu dok su u suprotnom smjeru krenuli Gordon i Oladipo. I tako je nakon mini-revolucije Orlando opet završio na petorci koju smo očekivali na početku sezone. Sa svim plusevima i minusima koji idu uz to.

Oni najočitiji su vezani uz smanjeni prostor Vučeviću za ordiniranje u sredini napada jer postave s Paytonom i Oladipom je previše jednostavno braniti, što je posebice bilo vidljivo u drugom poluvremenu utakmice s Memphisom, odnosno uz puno slabiju obrana reketa gdje Gordon jednostavno nema dužinu da čuva leđa Vučeviću kojem definitivno treba pošteni visoki partner jer on sam, masi usprkos, igra obranu puno više kao krilo nego kao petica. Pad u obrani bio je očit u obje utakmice s novom-starom postavom i samo je pitanje dana kada će Skiles smisliti nešto novo. Odnosno, ako misle ostati u playoff trci, onda bi definitivno trebalo i malo razdrmati roster tijekom prijelaznog roka, a možda i ranije jer trenutno su jedna od najgorih momčadi na Istoku. Kako ih kao takve nikada nije bio problem zamisliti, možda se samo radi o tome da je stvarnost konačno stigla na naplatu.

24. BUCKS

Ostali su na solidnim razinama igara prikaznih u tjednu prije, problem je samo što ovaj put zbog rasporeda imaju samo jednu pobjedu za hvaliti se. I to onu protiv ranjenog Heata, dok su im dva poraza stigla od raspucanih Rocketsa i od razigranog Davisa na drugoj večeri back-to-backa u New Orleansu. Tjedan pred njima je puno važniji, već su ga otvorili pobjedom nad direktnim konkurentom Orlandom o čemu ćemo više u idućem pregledu, a izvuku li još barem jednu pobjedu, ostaju na dobrom putu. Do kraja sezone raspored će u par navrata biti dovoljno blag da će s ovakvom formom vrlo vjerojatno stići do 50% učinka, samo je pitanje hoće li im to biti dovoljno samo po sebi ili će im trebati raspad još nekoga od konkurenata.

25. NUGGETS

Niz od čak 8 domaćih utakmica nastavio se i u proteklom tjednu u kojem su odigrali dobre partije protiv Oklahome, Memphisa i Detroita, u svima su imali šanse, ali samo su Pistonse uspjeli iznenaditi. U svakom slučaju ostavili su dobar dojam, petorka koju koriste u ovom periodu vjerojatno je najbolja koju su imali u cijeloj sezoni (Gallo, Jokić, Faried, Harris i Mudiay odigrali su tek jednu utakmicu u studenom zajedno do ovog perioda), rotacija na klupi je posložena i duboka, a glavni razlog za optimizam je taj što Mudiay nakon povratka od ozljede igra kao drugi čovjek. Boravak izvan parketa očito mu je pomogao i psihički, djeluje puno smirenije u odlukama, a uspijeva zabiti i nešto u napadu, čak i poneki skok-šut. Doma će ovom kombinacijom mladog talenta i dubine opcija biti zeznuti, samo da ne sjebu šanse za pickovima na račun neke nepotrebne serije pobjeda u drugom dijelu sezone.

26. WOLVES

Izuzmemo li pobjedu nad Memphisom u jednoj od najgorih partija koje sam gledao ove sezone i gdje se činilo da su veterani Memphisa ostali u hotelu, nastavili su nizati poraze. Ali, pozitivnih pomaka je bilo, prvenstveno u individualnom napretku Townsa koji iza sebe ima možda najbolji tjedan sezone. Obzirom da momak praktički od prvog dana igra kao veteran koji se ne boji nijedne situacije, glavni razlog za sve bolje brojke je povećni volumen lopti koje dobija tako da možemo reći kako su Wolvesi odlučili napraviti svojevrsni zaokret od Wigginsa prema njemu kao prvoj opciji u napadu. Obzirom da će stvari tako izgledati i u budućnosti i da Towns nema nikakvih problema s povećanom odgovornosti, s ovim potezom nije ni trebalo ovoliko čekati.

Uglavnom, momčad je definitivno bolja s njima u više post-up akcije, a vidljivi su i neki pomaci u načinu kako Mitchell koristi rotaciju. Jasno, još uvijek je puno više nejasnih odluka poput uloga Rubia i Pekovića, ali barem nalazi smislenije role Muhammadu i Bjelici. Obojica odlično pašu uz Townsa jer mu pomažu raširiti reket spot-upom, a tu su čak i postave u kojima Rubio i LaVine igraju zajedno, odnosno neke smallball kombinacije bez Princea. Nakon dugo vremena prst gore za Minnesotu.

27. SUNS

Oni su iskoristili slabu večer Hawksa koji bez Millsapa eto nisu u stanju dobiti ni momčad bez poštenog NBA beka, a jednako borbeno su odigrali i protiv Indiane koja je također imala svojih problema s ozljedama. Jasno, to im nisu izlike u utakmici protiv protivnika koji od večeri do večeri na raspolaganju nema pola rostera i koji je već počeo s tankiranjem ako je suditi po načinu na kojima igračima lijepe slobodne dane. Usprkos naporima uprave, borbenost Chandlera i Lena te Bookerove šuterske epizode, čine se sasvim dovoljnim za igrati košarku koja je konkurentna, barem u odnosu na ono što su pružali u nizu sramotnih poraza. Knight ima solidne trenutke kada ga puste na parket tako da je i njega možda bolje ostaviti na tribinama, a obzirom da je i Goodwin pokazao da može zabiti kad mu se pruži prilika, možda će i njega uskoro morati poslati na rehabilitaciju.

28. LAKERS

Nanizali su tri nova poraza u kojima su pali bez ispaljenog metka, tako da možemo prijaviti tek solidne partije Randlea koji je dobio nešto više minuta zbog ozljede Nancea, a zatim i nastavak Scottova treniranja strogoće nad Russellom kojem je naglo spustio minutažu na 20 minuta jer da momak previše solira. Scott možda nije najveći trener u NBA, ali je definitivno najveći ridikul.

29. NETS

Cavsi i Jazzersi su ih naprašili jer Lopez nije imao šanse protiv njihovih dubokih rotacija pod košem, ali Thunder bez Adamsa nije imao rješenja za Brooka. Način na koji je zabijao protiv Kantera kad god je poželio bio je novi udarac ambicijama Oklahome.

30. SIXERS

Uvjerljivi poraz od Bostona, zamalo pobjeda protiv Knicksa i uvjerljiva pobjeda protiv Orlanda. Sixersi igraju sve bolje i pitanje je tjedna kada će krenuti s preskakanjem ovih nekoliko konkurenata ispred sebe. Da li je moguće da će još jednom sami sebi zeznuti broj kombinacija u lutriji? Smith za komandama, povremena šuterska podrška nekoga od vanjskih, uz sve boljeg Noela i Okafora koji odjednom imaju više prostora za igrati svoju igru (prvi kroz tranziciju, drugi kroz pick & roll) – sve su ovo razlozi da Hinkie čupa kosu. Toliko se trudio da stvori savršeni stroj za gubljenje da bi mu sada nekakvi nadobudni likovi sve pokvarili.

11 thoughts on “POWER RANKINGS, WEEK 13. (19-30)

  1. @Gee, najavljen je povratak MKG u narednih nekoliko tekmi, što je prerano s obzirom na prognoze, misliš li da može imati pozitivan učinak na ekipu? s obzirom da su bez njega i spletom okolnosti dobili malo šuta s perimetra, iako nisu više top 10 defanzivno kao što smo navikli…

  2. Moze li se Durent uklopiti u igru Klipersa i da tako stvaranjem mega izazivaca pokusaju da sprece dinastiju u nastajanju GSW u buducim godinama.

    Po meni za Ratnike bcs 4-5 titula a wcs 2 trofeja. Jebiga ne vidim kako Sparsi ni ove godine osvajaju a u buducim se tek ocekuje penzija nosioca mozda i Popa. Kavsi su polako krenuli sa samounistavanjem, stvara se losa atmosfera od tima uprave do navijaca koja se kao kuga siri od Dzejmsa na sve ostale a i bez toga su opet treca ekipa po snazi. Lebron ako nista bar kao GM i trener podseca na svog uzora GOT-a.

    Ima li smisla LBJ-ov odlazak iz Majamija i trazenje leba preko pogace taman je naisao na ozbiljnu organizaciju ali suluda trka da osvoji sto vise titula ce ga na kraju kostati istih. Mozda bi trebao poceti razmisljati o dovodjenju Bugija ili AD-a.

    I da sto se tice fuzije Sparsa i Klivlenda dzaba svejedno bi pukli of GSW.

  3. @ Phoenix – definitivno bi im pomogao, ako bi bio u stanju igrati na najvišoj razini (za to bi mu trebalo neko vrijeme). napad će očito ove sezone funkcionirati na prosječnoj razini, a njega samo da je ubacit u Hairstonove minute (u kojima je ovaj ionako beskoristan) dobili bi jednu od najboljih obrana perimetra u ligi. tako da definitivno bi ostali u trci za playoffom

  4. sto se tice KNICKSA slazem e sa komentarom..mada da bilo svakoj ekipi u nba izbacis dva naj igraca zbog ozljeda..mislim da ne bi nista bolje igrali od KNICKSA koji su neko vrijeme bili bez Porzing i Carmela..realno tesko je bas naci svaku ekipu u nba trenutno koja ima neke extra zamjene u slucaju da vam dva naj igraca otpanu zbog ozljeda.njima bi realno triba igrac koji bi se nadopunjava na bek pozicijama sa Carmelom nesto kao tip nekad Sprewela..koji je bio odlicna komb sa Houstonom. isto tako mislim da knicksi imaju kakvu takvu budocnost pogotovo ako se na ljeto docepaju nekog dobrog slobodnog igraca. a ne treba zaboraviti cinjenicu da imaju jos jedan dobar izbor sa zadnjeg drafta koji su dobili od phil koji trenutno igra jos u europi u Real Madridu..odlican mladi Hernangomez

  5. @Gee Palo mi je jedno ekstra glupo pitanje na pamet pa da vidin ko sta kaze 🙂 Zamisli da imas vlastitu NBA momcad i moras izabrat trenera. Dostupni su samo Wittman, Mitchell, Scott i Rivers. Od kojega biste oruzja izabrali poginut? PS uvest cemo jokera – Jasmin Repesa.

  6. @bobulo
    Da se mene pita uzeo bih sve njih u kompletu: Riversa za GM-a, Wittmana za glavnog trenera, Mitchella za napad, Scotta za obranu i Repešu za video analitičara.

  7. @bobulo

    Mislim da Rivers svoje znanje/neznanje izvrsno nadopunjuje balansiranjem znanja svojih pomoćnika i svojom sposobnošću da uspostavi dobar odnos sa igračima, nešto kao što je Zen Master svojevremeno jako dobro radio ali s manje manipulacije…

  8. može mišljenje o marcusu morrisu iz detroita? njegov ior? znam da čovjek ima ogromnu minutažu ove sezone i dosta je bitan u detroitovoj igri, al zanima me što napredna statistika kaže za njega. pozdraa.

  9. @ bobulo – šta dodat nakon ove podjele poslova azorke, sve potpisujem

    ako bi polu ozbiljno pokušali odgovorit na takvu situaciju, onda ovisi o tome o kakvoj se momčadi radi. ako je ekipa puna veterana koji imaju playoff iskustva iza sebe i još nisu dosegli vrhuncac kao momčad, Rivers je jedini koji ima karizmu da to odradi kako treba (ako bi pristao obzirom da bi mu u ugovoru strogo zabranio uplitanje u kreiranje rostera). ako su u pitanju klinci koje treba razvijati ili pak roster koji ide kroz rebuilding, onda angažiram Wittmana koji neće postavljati pitanja i koji će staviti glavu na panj i za klub i za svlačionicu. Scott je praktički ultra light Rivers, s 5% karizme potonjeg i ne vidim razloga zbog kojega bi ikada više dobio gažu u ligi, a Mittchell je nešto ko Wittman, vojnik, ali vojnik koji se shvaća preozbiljno i koji bi sigurno u nekim situacijama stavio sebe ispred zajedničkog cilja (mislim da je i njegovo vrijeme prošlo i da nakon što na ljeto dobije otkaz više neće naći posao u ligi)

    @ kmica – Morris je i po mojim brojkama solidan starter u Van Gundyevom sistemu, to dokazuje i IOR koji je taman malo iznad granice od 40 bodova koja se pokazala kao super indikator ima li netko kvalitetu za startne minute ili je ipak bolji u manjoj roli. da ima bolji postotak za tricu i da ima bolje postotke stop brojki, odnosno da je elitan barem u jednom od to dvoje, sigurno bi bolje prolazio i u ostalim naprednim statistikama. sad, nema sumnje kako mu činjenica da ga Pistonsi isključivo koriste u najboljoj mogućoj petorci olakšava život, ali isto tako njegova sposobnost da igra pristojno tu 3&D rolu zaokružuje momčad. s druge strane, možda bi mu brojke i bile bolje da igra za njega idealnu rolu, onu pete opcije, ali kako su uz njega i Ilyasova i KCP koji su također najbolji kao ispušni ventili, onda zbog sposobnosti da napadne u postu niže trojke praktički često služi kao treća opcija. a po nijednim statsima to nije, samo SVG je morao izvući maksimum iz svakog pojedinca da sakrije manjkavosti bazne razine talenta rostera

  10. Pitanje je bilo totalno neozbiljno, bas da vidin ko ce napisat vecu pizdariju 😛

    Azorka, kapa doli, proplaka san na Repesu video koordinatora 😀

  11. Malo kasnim sa pitanjem, videh da je u prethodnom postu komentarisan status Teague-a. Da li mislis da bi Niksi sa nekom ponudicom Jerian Grant, Lance Thomas, Kyle O’Quinn mogli dobiti Jeffa od Buda. Uz neku garanciju Thomasa da bi ostao i posle leta u Hawksima, taman kao zamena za Carola. Hvala i pozdrav!

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *