FINAL TWO

Kad je Hield otvorio utakmicu jednom svojom karakterističnom ravnom tricom (ne sjećam se ovako dobrog šutera s manjom dugom na šutu) i kada je Villanova u svom stilu odmah odgovorila na isti način, izgledalo je kao da nas čeka show. Međutim, već nakon desetak minuta postalo je jasno kako je ‘Nova trenutno na jednoj višoj razini koju Oklahoma ipak neće moći pratiti. Najveći problem Soonersa svih ovih 40 minuta bio je manjak agresivnosti na perimetru i lopti, jednostavno nemaju ljudstvo, a ni obranu, koja bi parirala nevjerojatnoj formi Wildcatsa koji su opet šutirali tricu s fantastičnih 61%. Iako igraju na čovjeka, zonski principi usađeni u njihovu defanzivu prečesto su ostavljali praznom stranu bez lopte, a kada imaš protivnika koji igra 4-1 pokretni napad u kojem sva četiri vanjska mogu šutnuti tricu ili ići na ulaz i gdje svih 5 igrača zna pročitati obranu i promijeniti stranu pravovremenim dodavanjem, stići sve zatvoriti iz sredine postaje iscrpljujuće iskustvo.

Uz to što su cijelu večer ostavljali otvorene šuteve protivniku, Soonersi su im ovakvim manjkom agresivnosti omogućili da kontroliraju ritam i svedu utakmicu na niz sporih, kontroliranih napada što je također puno više odgovaralo Wildcatsima – u utakmici bez tranzicije, Oklahoma gotovo da nije imala prilike koristiti dva bitna oružja, šuteve na nepostavljenu obranu i tranzicijsku obranu. Najgore od svega, jadna Oklahoma nije ni reket bila u stanju držati pod kontrolom jer su, uz standardnu dozu poena koju su davali na spomenutim ulazima sa strane bez lopte, što kroz zicere što kroz slobodna bacanja, morali riješiti još dva problema. Prvo, što nisu imali čovjeka koji može držati Ochefua 1 na 1 u post-upu, drugo, što je Josh Hart u napadu odigrao van pameti potpuno razbivši Hielda u direktnom dvoboju.

Upadali su čovjeku šutevi iz okreta, ulazi kroz trojicu, ma sve što je zamisilio i ono što nije, tako da je to bila ona definitivna potvrda kako ovo nije večer Soonersa. Uostalom, to su dokazali i izvedbom u napadu gdje nisu bili ni približno sposobni odigrati kirurški precizno kao Villanova. U onih prvih 30-ak minuta dok su još pokušavali igrati košarku i dok se nisu raspali, a raspali su se čim je Villanova otišla preko 20, imali su solidnih poteza, ali naravno da povremeni bljesak nije bio dovoljan za parirati ovakvoj izvedbi protivnika. Za razliku od njihove obrane koja je bila totalno neprimjerena matchupu, Wildcatsi su svojom klasičnom agresivnom igrom na loptu uspjeli neutralizirati osnovu njihova napada, a to je napadanje kroz tri podjednako solidna combo kreatora. Uz to što imaju odlične 1 na 1 terijere, uvijek su bili spremni udvajati čovjeka s loptom na svakom ulazu i svakom bloku, čime su ostavljali Soonerse bez rješenja – sve što im je preostalo bilo je vratiti loptu vani pa ili pokušati isto iz početka ili šutnuti tricu.

Kruger je ovo skužio na vrijeme pa je pokušao igrati pick & roll s Hieldom kao screenerom kako bi se ovaj našao otvoren nakon udvajanja, ali, što zbog loše šuterske večeri (6-27 je kriminalan učinak za vjerojatno najbolju tricašku momčad ove sezone), što zbog fanatičnog pritiska Villanove, ni od toga nisu imali previše koristi. Ono što je bitno istaknuti je da su na Hieldu odradili odličan posao, ali nisu napravili grešku kao Texas A&M ranije u turniru koji je obranu bazirao na njemu i tako samo otvorio prostor za ostale. Sve igrače s loptom su čuvali jednako, a na Hieldu su 1 na 1 napravili sjajan posao svi čuvari, posebice spomenuti Hart koji je tako definitivno zaslužio titulu igrača večeri. Pokazalo se ovom prilikom kako Buddy nema dovoljnu kvalitetu kao kreator da driblingom stvara šanse ne samo suigračima, već i sebi, što ga na sljedećoj razini projicira prvenstveno kao strijelca s pozicije dvojke. A upravo taj manjak combo kvalitete razlog je zašto nikada nije bio u istoj sferi sa Simmonsom i Ingramom, rijetke su NBA momčadi koje će trpiti niskog bočnog igrača koji ne može odraditi barem dio posla kao playmaker.

Uglavnom, uz izuzetan plan, Villanova je u obrani imala i taj luksuz da od 1 do 4 imaju dovoljno pokretne igrače te im preuzimanje na perimetru nije predstavljalo nikakav problem, čime su samo potvrdili da su trenutno izuzetno moderna momčad koja igra daleko najljepšu košarku. Iako nemaju NBA talenta na rosteru, imaju NBA igru jer ovaj njihov pokretni napad kroz 40 minuta stretch formacija i ta raznovrsnost u obrani sposobna istovremeno održavati pritisak i čuvati prostor trenutno su i u NBA najpoželjnije vrline. Njihov trener Jay Wright inače je svojevremeno odbio priliku postati trener Sixersa što je otvorilo vrata eri Douga Collinsa, ali netko bi definitivno trebao pokušati još jednom vrbovati ga, pogotovo jer će ako osvoji NCAA naslov s ovim programom postaviti ljestvicu tako visoko da više neće imati što napraviti na NCAA razini.

Drugi favorit, uz to puno izraženiji, imao je nešto više problema odvojiti se, ali na kraju ćemo u finalu ipak gledati dvije ponajbolje NCAA momčadi ove sezone. North Carolina je imala jednu od onih loših šuterskih večeri (drugu za redom, u puno su slabijoj šuterskoj formi od Villanove i stoga će i u zadnjoj utakmici sezone biti lagani autsajder) koja im je protiv zone Syracusea otežala život, ali imali su dovoljno kvalitete u obrani i napadu da relativno jednostavno utakmicu privedu kraju. Prvo ozbiljnije odvajanje započelo je krajem prvog poluvremena, a kada su se popeli na 15-ak razlike početkom nastavka bilo je jasno da je stvar gotova. Tu je sada narančastima trebala nadahnuta partija kao protiv Virginije da se vrate u utakmicu, a takvi preokreti ne događaju se svaki dan, pogotovo ako nemaš previše kvalitete na raspolaganju.

U obrani Tar Heelsa koja je solidno funkcionirala ključni čovjek opet je bio stoper Jackson. Cijeli turnir momak odrađuje vrhunski posao na najboljim protivničkim vanjskim igračima, a ovdje je na početku smetao Gbinijeu, zatim i Richardsonu kada su skužili da je njegova eksplozivnost s loptom još veći problem. Jackson ima izuzetne fizikalije i s ovakvim pristupom nema sumnje kako će u NBA biti kvalitetan defanzivac, problem je samo što je iritantno nekonstantan sa šutom iz vana. Međutim, obzirom na potencijal da bude novi Danny Green, netko bi trebao preuzeti rizik i draftati ga ranije od kraja prve runde gdje je obično projiciran jer 3&D prospekti ne rastu na grani, a šutirati trice iz spot-upa je puno lakše naučiti nego igrati obranu ovako kako on to radi.

Uglavnom, uz Jacksona koji je odsjekao motor momčadi, solidan pritisak na loptu aktivnih brzanaca Berrya i Paigea te dva pouzdana visoka u sredini reketa, UNC je držala Syracuse pod kontrolom. Što je prebacilo teret odgovornosti na obranu protivnika koji usprkos lošoj šuterskoj večeri North Caroline nije uspio zonom iskontrolirati reket. Tu su Meeks i Johnson odradili odličan posao, što skupljanjem skokova u napadu, što agresivnim napadanjem kroz post-up, svjesni da ovo izdanje narančastih nema centra u sredini koji ih može zaustaviti 1 na 1. Svoj energiji njihovih skakača usprkos, Syracuse je tako poklekla pod snagom protivnika koji je redovito nalazio načina trpati kroz sredinu. Uz ovaj rudarski posao obavljen pod košem, treba istaknuti i tranzicijsku kvalitetu North Caroline, posebice Berrya, koji je koristio svaku priliku za nabijati ritam i napadati nepostavljenu zonu. Ovakva efikasnost u kontrama i sredini čak i bez podrške trica bila je previše za napad ovoliko limitiran u svakom aspektu igre, šuterskom i kreativnom, kakav je napad Syracuse.

I tako nas još čeka samo jedna utakmica koja bi trebala donijeti dozu drame kakve u polufinalu nije bilo. Villanova će imati nešto više problema napadački s agresivnijim čovjek na čovjeka pristupom North Caroline, kao i s realizacijom u sredini protiv dva prava visoka kakve Oklahoma može samo sanjati, ali njihova napadačka kvaliteta je dovoljna da na tom dijelu parketa odrade posao – možda neće gađati 77% za dva i 61% za tri, ali bez problema mogu otići preko 50% i 40% u tim segmentima, jednostavno su toliko dobri u ovom trenutku. Kvragu, čak i da Jackson uštopa jednog njihovog kreatora, ostaju još tri koja mogu nositi.

Dakle, ključ utakmice bi trebala biti sposobnost Tar Heelsa da zabijaju s perimetra i istovremeno trpaju u sredini preko centara, vodeći utakmicu više prema run and gunu nego nadmudrivanju kroz postavljene napade. U sredini će vjerojatno svoje zabiti jer imaju dovoljno playmakera na perimetru i strijelaca u sredini koji će znati kazniti agresivne rotacije Villanove. Ali, čak i da Ochefu upadne u probleme s osobnima i da Wildcatsi izgube bitku u skoku, bez laganih poena iz kontri i dobrog postotka za tricu UNC neće moći zabiti dovoljno samo u reketu da prati napad koji je trenutno čak i za njih, inače najučinkovitiju napadačku momčad ove godine u NCAA, na jednoj apstraktnoj razini.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *