POWER RANKINGS, 1. WEEK TO GO

Ajde, ispalo je relativno zanimljivo ovo preslagivanje na kraju. Na Istoku je zamrla borba za osmo mjesto, ali pozicioniranje od 3. do 6. je itekako interesantno zbog potencijalnih matchupova. Na Zapadu su porazom Rocketsa u direktnom sudaru s Dallasom stvari također vjerojatno riješene (jesu malo sutra, ali bilo bi fer da Houston kiksa i poštedi nas muke da gledamo Beasleya u playoffu), ali također nije svejedno tko će biti sedmi ili osmi, barem ne iz perspektive prvog i drugog.

Ako netko ne kuži zašto držim fige Warriorsima da dobiju Dallas ili Houston u prvoj rundi, onda stvarno svijet ide kvragu. Mislim, ljudi se trude iz večeri u večer srušiti rekord za koji smo mislili da će stajati još desetljećima, dok s druge strane Spursi uništavaju prilike za pogledati dobru košarku jer na direktne konkurente šalju rostere bez pola startera. I onda bih kao trebao željeti da za takve postupke dobiju nagradu u vidu lakšeg protivnika. Ma molim vas. Ne moraju Warriorsi srušiti rekord (tu ispod pokušat ću objasniti i zašto mislim da ne bi trebali), ali neka se lijepo odmore u prvoj rundi jer su to zaslužili po svim čovjeku znanim zakonima. Iz istog razloga stisnut ću šaku i uzviknuti “YESSS!” ako lutrija Sixerse odbaci na četvrto mjesto – postoje puno organskiji načini za tankirati od čiste, nepatvorene namjere.

Uglavnom, kako je rasplet relativno interesantan, zadnji tjedan ću odbrojavati svakodnevnim osvrtom na viđeno te noći, uostalom u ovoj fazi sezone rankingsi imaju puno manje smisla od matchupova i stoga ćemo se idućih sedam dana baviti ponajviše raspodjelom startnih pozicija u playoffu.

1. WARRIORS

I koliko god navijam za Warriorse da kao nagradu za zalaganje dobiju lakšeg protivnika u prvom krugu, toliko nemam ništa protiv da ne ostvare novi rekord po broju pobjeda u sezoni. Istina, ne nalaziš se često u situaciji da gledaš ovakvu momčad sposobnu doći do 73-9, ali, gledajući širi kontekst, pitanje je da li su Warriorsi stvarno zaslužili preskočiti onakvu momčad kakva su bili Bullsi? Kada je Pippen neki dan izjavio kako bi njegova momčad pomela Warriorse, okarakterizirali smo to kao gorčinu ex-zvijezde, ali, ako malo razmislite, možda je Scottie na tragu nečega. Navest ću dva razloga zbog kojih Warriorsi ipak gledaju u leđa Bullsima. Prvi je taj što su Bullsi tada ostvarili 12.2 koš-razliku, dakle za cijelih 1.4 poena bolji su od trenutnog učinka Golden Statea. Matematički, ta koš-razlika Bullsa trebala je donijeti samo dvije pobjede manje, dakle Bullsi nisu bili preveliki miljenici sreće kao Warriorsi koji su svoju koš-razliku već sada nadmašili za četiri pobjede (matematički, njihova koš-razlika u vakumu bi trebala donijeti 65 pobjeda u sezoni). Uglavnom, Warriorsi nisu najveća momčad svih vremena, ali su definitivno najveća tricaška momčad svih vremena.

Zadržimo se još malo ovdje. Zašto je tolika varijacija između statistike i rezultata? Zato jer trica donosi puno više varijabli time što momčad koja ovako uspješno pogađa s perimetra podiže efektivni šut u nebo, što se vidi i iz činjenice da je Warriorsima efektivni šut 56%, a Bullsima je bio 52%. Po meni, to samo dodatno pokazuje koliki je podvig ono što je Bullsima pošlo za rukom – da se tada pucala trica kao danas, koliko su još mogli pobjeda dodati na konto? Chicago je te sezone tricu pucao preko 40%, bili su jedna od efikasnijih momčadi u ligi, a uz Kerra koji je realizirao s preko 50%, imali ste još Jordana i Kukoča koji su gađali preko 40% i Pippena koji se zaustavio na više nego dobrih 37%.

I tu dolazimo do drugog razloga. Razlika kvalitete lige tada i sada bila je ogromna. Bullsi su svoj rekord postavili pored tri legitimna izazivača (Orlando, San Antonio i Seattle) i još hrpe tvrdih veteranskih jezgri (Jazz, Lakers, Knicks, Pacers, Rockets), dok Warriorsi imaju na rasporedu tek tri protivnika od kojih dva imaju probleme s identitetom. I ta slabija konkurencija itekako objašnjava zašto su Spursi u sjeni najveće tricaške momčadi svih vremena uspjeli napraviti ovo što jesu – ostati u mogućnosti ostvariti sezonu bez poraza na domaćem parketu (zamalo ih je tu zeznuo Jazz) i pri tome ostvariti bolju koš-razliku od Warriorsa (koji će osvojiti prvu poziciju).

Čekaj, kako s boljom koš-razlikom (inače, kad se već bavimo ovom temom, recimo i kako oni za Bullsima zaostaju samo 0.7 poena u prosjeku) mogu ovoliko zaostajati rezultatski? E, tu opet dolazimo do priče o efektivnom šutu i nevjerojatnih mogućnosti koje vam otvara trica, točnije sposobnost da je ubacujete bolje od ijedne igrice. Samo zahvaljujući tome, GSW je s jednim hall of fame igračem i dva solidna all-stara uspio ostvariti nešto što je prije njih mogla još samo petorka koju su činili Jordan, Pippen, Kukoč, Rodman i Harper. A kada vidiš ova imena ovako na papiru, još si nekako sigurniji da je Scottie bio na pravom putu kada je rekao to što je rekao.

Što se raznih rekorda tiče, jedan sigurno neće ostvariti, onaj o idealnoj sezoni na domaćem parketu.

Nakon što su se toliko puta provukli kroz najuže anuse poznate fiziologiji (na pamet prvo pada utakmica protiv Oklahome, a itekako je svježe i nedavno gostovanje u Salt Lake Cityu, pa i u Minneapolisu gdje su se prije dva tjedna također jedva odvojili u samoj završnici), protiv Bostona i Minnesote nije išlo. Stisli su Celticsi, ovaj put dovoljno da se Curry i društvo ne provuku. Naglasila je ova utakmica još više koliko je u biti ovo što su napravili suludo jer gotovo svake večeri dočekuju ih potpuno nabrijani protivnici. S tim da Boston nije dobio obranom već izuzetnom šuterskom partijom u zadnjoj četvrtini kada su dubinom i strech postavama predstavljali ogroman problem Warriorsima. Prvo, u stanju su zbog dublje rotacije držati visoki ritam bez problema, tamo gdje se većina protivnika pogubi kada Golden State ubaci u nitro, oni su samo nastavili igrati. Drugo, otežali su maksimalno život obrani Golden Statea jer je Stevens koristio sjajne postave koje nije bilo lako braniti obzirom da su igrali s 5 igrača na perimetru, dakle u neku ruku su bili više stretch od kraljeva stretcha. A ako mogu dodati i treće, pogodili su hrpu teških šuteva, što je na kraju krajeva također jedan od preduvjeta da dobiješ Golden State.

Wolvesi su pak još jednom pokazali da imaju talenta za trčati sa svima u napadu i da ih se ne može tek tako dobiti u neobaveznoj utakmici bez obrana (odnosno, bez obrane kod domaćina, Wolvesi su se ipak trudili). Vratio se Iggy u ovoj utakmici u rotaciju, ali nije pomoglo, mlađa momčad ovaj put je bila ta koja je u završnici podigla ritam, a Golden State ga nije mogao pratiti. Pokazavši još jednom da im treba odmor, definitivno bi bilo suludo da na drugoj večeri back-to-backa u San Antoniju nastupe sa svim starterima u nekom pokušaju da love rekord.

Dakle, čisto po zakonitostima brojeva do ovakvih poraza je moralo doći jer ne možeš dobiti baš svaku gustu završnicu tricom s 9 metara, ali, nevezano uz logiku, način na koji Warriorsi trenutno igraju podsjetio nas je da su ranjivi. Ne toliko jer netko ima recept za zaustaviti ih, već zato što i njihova naizgled idealno posložena konstrukcija ima temelje koji se mogu zaljuljati ako naleti oluja. Kerr dozira smallball košarku jer treba sačuvati Greena koliko je moguće u ovom kontekstu, tako da itekako ovise o učinku konzervativnijih postava, a tu je liga već polako skužila kako se njihovog centra može ignorirati u obrani, bez obzira bio on Bogut ili nedajbože Varejao. Uz to, bez Iggya nemaju sekundarnog kreatora koji može nositi momčad bez Stepha na parketu, odnosno kada Stepha udvoje.

Ok, ovo zadnje će biti uklonjeno kada se Iggy vrati u punu formu, ali taj problem balansa između učinka visoke i niske petorke ostaje. Momčad koja bude u stanju ostvariti prednost dok je na parketu Bogut, možda i može preživjeti postavu s Greenom na petici. Jasno, u tom slučaju Kerr uvijek može povećavati minutažu svojoj uber-petorci, kao što je uostalom napravio i u Finalu kada ih koristio od starta, ali da bi to funkcioniralo, morat će svi biti blizu 100% fizičke spreme. Da se razumijemo, u tom slučaju Warriorsi su neriješiv problem svima, čak i Spursima, ali, svakim postotkom kojim odu ispod idealnog izdanja, smanjuje im se margina pogreške.

2. SPURS

Idealan tjedan, samo dvije utakmice na rasporedu što je omogućilo Popovichu da dodatno odmori momčad, pa možda i ne odluči na gostovanje u Oakland voditi samo rezerve (ne bi se kladio, prije će čuvati dio momčadi za drugu večer back-to-backa u Denveru, s tim da bi zato protiv Warriorsa u San Antoniu trebali nastupi svi). Tjedan pred njima je naporan, ali nije da ih to previše brine, sve je ionako odavno jasno. Kao i što je jasno da će imati mogućnosti krojiti raspored na dnu jer će vjerojatno zadnju utakmicu sezone protiv Dallasa igrati s B momčadi, dakle ako Dallasu bude trebala pobjeda za skočiti na sedmo mjesto, Spursi će im je rado prepustiti kako bi izbjegli Jazz.

S kojim su se itekako namučili u utakmici koja bi tako mogla biti najava playoff serije. Standardno odvajanje Spursa u trećoj četvrtini ovaj put nije poslužilo jer je Ingles s tri trice u dvije minute utakmicu vratio u egal, dok ju je u Hood u završnici pokušao ukrasti i, da mu je upao zadnji šut, u tome bi i uspio. Sad, istina je da Pop nije koristio idealnu rotaciju i da je iz nekog razloga u završnici bilo previše Andersona na parketu (iako je odigrao solidno kao smallball četvorka teško da će imati ovakvu rolu u doigravanju, a i teško da bi Pop propustio staviti Leonarda na Hooda čim je ovaj krenuo s ulazima razbijati obranu Spursa), ali isto tako možemo reći da je Jazz od još uvijek ozljedom usporenog Favorsa dobio utakmicu debelo ispod njegove razine. U svakom slučaju, bio bi ovo fascinantan dvoboj jer bi Spursi, iako su dominirali u sezoni dobrim dijelom jer igraju s dva visoka, u ovoj seriji očito češće posezali za smallballom kako bi iz takta izbacili Jazzere.

Zato se barem nisu mučili protiv Toronta nekoliko dana ranije, stigli su Raptorsi na izlet bez Lowrya i DeRozana tako da su priliku da se raspucaju i odrade šuterski trening iskoristili Leonard i Aldridge.

3. CAVS

Imali su problema s Hawksima u završnici utakmice, kad je ovima počeo upadati skok-šut tražio je Lue rješenja na sve strane. Iako je bio dobar u startu, Mozgov jednostavno ne može pratiti Horforda po perimetru na duži rok, a kombinacija Lovea i Thompsona imala je ogromnih problema čuvati dvojac Scott-Horford, kamoli Millsapa i Horforda. U završnici je Lue pokušao s LeBronom na Horfordu dok je Thompson igrao rolu centra u zoni, uglavnom ostavljajući Millsapa na trici. Sad, to donekle ima smisla jer je Millsap s 31% slabiji šuter od Horforda koji je u jednu sezonu postao rasni stretch igrač (35% uz čak 3 pokušaja po tekmi), uz napomenu kako je Millsap katastrofalan šuter iz kornera gdje su ga Cavsi s pravom potpuno ignorirali. Ali, ovo jasno pokazuje kako je Atlanta nezgodan matchup Cavsima, što je uostalom bio i razlog zašto su mnogi od nas koji se bavimo ovim pizdarijama i prognozirali da će oni biti predstavnici Istoka u Finalu prošle godine.

Samo, dogodilo se tada da je Atlanta bila ta koja je doživjela pad u formi i gomilu ozljeda dok su se Cavsi okupili oko borbene playoff divizije. Ove godine stvar je drugačija, Hawksi su odlučili tempirati formu za nakon all-stara ne obazirući se na rezultat u regularnoj sezoni, koristeći je uglavnom za uigravati nove opcije poput spomenute Horfordove stretch kvalitete. A kako Cavsi osciliraju u formi, može li se dogoditi da ove godine, kada to nitko nije očekivao, gledamo ono što smo (barem neki) očekivali još lani? Pad Clevelanda od Atlante? Ništa od toga, Cavsi i dalje imaju previše talenta i u ovoj utakmici su radili previše glupih grešaka, posebice LeBron, očito se opustivši u drugom dijelu nakon što su u prvom dominirali, vjerojatno ostavši malo i bez zraka obzirom da su igrali drugu večer back-to-backa.

A dominirali su i u ostalim utakmicama potvrdivši da su spremni za playoff. Netse i Buckse su apsolvirali bez problema, s tim da je najdojmljiviji nastup bio protiv Hornetsa koje su također sredili po kratkom postupku. Logično, u ovako gustom tjednu s 5 utakmica uguranih u 7 dana, protiv Indiane su odlučili odmoriti Jamesa koji je odradio fenomenalan tjedan (izuzev drugog djela protiv Atlante bio je u očitom playoff modu), a usput su opet morali izvući Lovea iz utakmice zbog problema s leđima, tako da je jedan poraz bio neminovan. Nebitno, igrom u ove 4 pobjede samo su još jednom potvrdili da im na Istoku nitko nije ni blizu kada su fokusirani. A da su nakon dugo vremena fokusirani pokazuje i podatak da je Lue konačno ostao oslonjen na jednu rotaciju, koristeći čak istu startnu postavu u ovom periodu, izuzev protiv Hornetsa kada Irving nije nastupio zbog gležnja (čime je pobjeda nad potencijalnim protivnikom u drugoj rundi playoff još dojmljivija). Kako će završavati, to je još otvoreno, ali barem znaju kako će početi.

4. THUNDER

Trebala im je puna minutaža Duranta i Westbrooka da iščupaju pobjedu protiv Clippersa koji su, osim bez Griffina, u Oklahoma Cityu zaigrali i bez Paula, Jordana i Redicka. Glupa situacija koja ne zahtijeva poseban komentar, ali blesavo je da se protiv ovakve momčadi ne možeš odvojiti i odmoriti udarnike barem u zadnjoj četvrtini. A kad smo već kod zadnje četvrtine, nekoliko dana kasnije protiv Rocketsa pokazali su opet ono lice koje smo vidjeli toliko puta, potpunu nesposobnost da odigraju obranu u zadnjih 5 minuta. Donovan se ovaj put vratio klasici i protiv Hardena je koristio Waitersa, što je Brada pak iskoristio da trpa i donese pobjedu Houstonu. Razlika u energiji bila je očita i u obrani gdje su Rocketsi letjeli na sve strane, dok je Oklahoma uzimala loše šuteve kroz, vidno ne pretjerano inspirirane, Duranta i Westbrooka.

Denver su sredili u dvije četvrtine, što se pokazalo dobrim jer su mogli odmoriti jezgru za drugu večer back-to-backa protiv Blazersa (živina Westbrook je usprkos samo 27 minuta na parketu ostvario triple-double). Samo, ni njima više nije stalo do nebitnih brojki, radije su dodatno odmorili Ibaku, Duranta i Westbrooka i tako omogućili Blazersima da i matematički osiguraju playoff.

5. CLIPPERS

Uz maloprije spomenuti poraz od Oklahome gdje su igrali s B momčadi, zabilježili su tri lagane pobjede, od kojih posebice treba spomenuti onu protiv Wizardsa gdje im se konačno pridružio Blake. S njim u petorci sredili su nakon toga dva puta u dva dana i Lakerse, idealan raspored za lagano uigravanje prije nego im zaprijete Blazersi koji su sve bliži definitivnom preuzimanju petog mjesta.

6. RAPTORS

Nakon što su odradili posao protiv žilavog Memphisa, na drugoj večeri back-to-back u San Antoniu odlučili su odmarati udarni dvojac, što se pak pokazalo mudrim jer su protiv Hornetsa i DeRozan i Lowry bili u top izdanju. Dobar znak pred prvu rundu koju će valjda konačno preskočiti.

7. HAWKS

Odličan tjedan za odmoriti se pred tri potencijalno teške utakmice u završnici sezone, osim zicera protiv Sunsa imali su tek još spomenuti derbi protiv Cavsa. Tu su u prvom dijelu dobili po nosu dok su se držali standardnih Budenholzerovih rotacija, ali u nastavku su se prilagodili playoff atmosferi te su se povećanjem minutaže starterima vratili u utakmicu. Kao što je već ranije rečeno, Cavsi nisu izgledali bajno i dodatni pritisak ih je tjerao na hrpu grešaka, ali i bez toga su našli put do pobjede. Atlantine slabosti, skok i zadnja linija, prelako se mogu iskoristiti, dakle napadački bi morali igrati puno efikasnije da bi imali šanse u ovakvim utakmicama. Samo, kako igrati efikasnije prema naprijed kada ti je cijeli sustav baziran na tome da Horford širi obranu kako bi Millsap imao prostora za napadanje. Sve i da Horford ubacuje hrpu trica (a ovdje ih je gađao 0-6), osim Millsapa nema tog kreatora na vanjskim pozicijama koji može nositi napad konstantnim ulazima u sredinu. Koje je Cleveland solidno neutralizirao ostavljanjem centra u zoni i izazivanjem visokih igrača Atlante da riješe utakmicu šutem. Neće ići.

8. CELTICS

Protiv Blazersa se u rotaciju vratio Crowder i odmah su izgledali bolje, čovjek je očito spreman i nije mu trebalo nikakvo zaigravanje, odmah je preuzeo svoju standardnu rolu. Nametali su Celticsi ritam veći dio večeri, ali pukli su u završnici. Iako obično njihova smallball postava tada zaključi posao, Blazersi za takvu igru trenutno imaju gomilu rješenja i uspjeli su se vratiti u utakmicu odličnom šuterskom serijom Hendersona i Crabbea. U samoj završnici Boston je imao šanse, promašili su ih baš sve, tako da je Portland preko slobodnih napumpao rezultat koji ni približno ne dočarava koliko je utakmica bila gusta.

Celticsi se nisu obeshrabrili, pružili su odličnu partiju i sutradan protiv Warriorsa. Iako je povratnik Crowder sasvim razumljivo ovdje dobio dan odmora, ostatak momčadi uopće nije pokazao zamor od bitke večer ranije te su ovdje oni bili ti koji su nadtrčali protivnike. Ne samo to, ako u Portlandu nisu mogli zabiti ništa kada je trebalo, ovdje su zabijali i ono što nisu planirali.

Kraj turneje odradili su protiv Lakersa, odlična prilika da se uz pobjedu odmori i udarne igrače. Već protiv Pelicansa bili su u udarnoj postavi i dodali su kontu još jednu pobjedu, itekako bitnu ako misle izboriti prednost domaćeg parketa u playoffu. A imat će šansu jer sezonu završavaju nizom utakmica upravo protiv direktne konkurencije (gostuju u Atlanti, dočekuju Hornetse i Heat – da je netko slagao raspored s namjerom da ove utakmice imaju smisla, nije mogao napraviti bolji posao od čistog slučaja).

9. BLAZERS

Za čistu peticu su odradili ubojit raspored, prelazak na smallball kao startnu opciju dao im je potrebnu oštricu, a, naravno imali su i dosta sreće. Tipa, ugostili su umorni Heat na drugoj večeri back-to-backa i Oklahomu bez udarnih igrača, ali dobili su Boston doma i Kingse u gostima. Protiv Warriorsa nisu imali šanse iako su u toj utakmici dodatni srezali rotaciju, Vonleha koji je zamijenio uloge s Harklessom ovdje uopće nisu koristili, jašući isključivo smallball postave. Uglavnom, od kada su izveli tu rošadu imaju 7-2 i jedan od boljih napada u ligi. Problem ostaje samo što za njihovu obranu nema spasa. Nevažno, neka dobiju barem jednu od preostale dvije relativno lagane utakmice doma i peto mjesto im ne može uzeti nitko.

10. JAZZ

Iako su ostvarili samo 2-1, uz Cavse pružili su najveću razinu igre, potvrdivši tako da u završnici ne bi trebalo biti drame i da im je mjesto među 8 osigurano. Na stranu što su imali Wolvese i Sunse na tapetu, poanta je da su odradili posao više nego dojmljivo (posebice jer je Favors propustio prvu tekmu zbog lakše ozljede koju je zaradio protiv Warriorsa), a onda su sve zamalo zaokružili skorom krađom utakmice u San Antoniu. Ako su se Spursi i izvukli, Utah ih je itekako podsjetio kakva ih muka čeka u eventualnoj playoff seriji. I to ne više samo zbog Goberta i Favorsa koji su apsolutni davež u sredini, već prije svega zbog Hooda koji iz tjedna u tjedan sve čvršće preuzima liderske uzde. U završnici utakmice Snyder mu je povjerio ulogu playmakera, povukao je s parketa Macka kako bi otvorio mjesto za raspoloženog Inglesa, a Hood je ovakvu slobodu iskoristio tako što nije stao maltretirati Spurse ulazima i skok-šutem iz driblinga (definitivno preporuka, tko nije gledao neka obavezno baci pogled na njegovu izvedbu u zadnjoj četvrtini ove utakmice). Tko zna, možda će razvoj Hooda u svojevrsnog Hardena biti rješenje svih playmakerskih problema Jazza.

11. PACERS

Orlando ih je totalno nadigrao, osim Georgea i donekle Ellisa na početku utakmice nisu imali raspoloženog čovjeka koji može pratiti trenutno izuzetno razigranu rotaciju Magica koja je u ovoj večeri dobila nazad Vučevića i time je odmah skočila za klasu. Ovim iznenađujuće uvjerljivim porazom su se doveli u nezgodnu situaciju, više nisu imali pravo na kiks. I nisu ga ni dozvolili. Odradili su posao protiv Sixersa i Cavsa koji su u Indianapolis stigli bez Jamesa, dok su najviše problema imali s Knicksima na drugoj večeri back-to-backa. U tko zna kojoj neizvjesnoj završnici ove sezone pokazali su klasične boljke, čim ne uspiju pronaći otvoreni šut sve se svodi na kreaciju iz driblinga Ellisa ili Georgea. S tim da je ovaj prvi bacio dva napada u bunar dok se lopte konačno nije dokopao George koji je tako zabio ključni koš na utakmici. Najgore od svega, Knicksi su igrali bez Mela (odmor) i Porzingisa (ozljeda ramena), tako da su u završnici prijetili s Vujačićem. I zamalo dobili.

12. HORNETS

Nezgodna dva gostovanja rezultirala su s dva uvjerljiva poraza, ni protiv Cavsa ni protiv Toronta nisu bili konkurentni. Doduše, potonju utakmicu igrali su bez Batuma, ali ni s njim u postavi vjerojatno ne bi bili opasniji, jednostavno na gostovanjima nisu ni približno dobri kao doma. Uostalom, podatak da usprkos tome što imaju 45 pobjeda imaju negativnu koš-razliku u ovih do sada 39 utakmica odigranih na strani sve govori. Takva reputacija obično prati momčadi koje završe na sedmom ili osmom mjestu, nikako momčad koja ima realne šanse biti četvrta (doduše, to nešto govori i o tome koliko su dobri na svom parketu, gledajući samo učinak na tim utakmicama druga su momčad Istoka, odmah iza Cavsa). Stoga im je pokušati doći do prednosti domaćeg parketa itekako bitno, u čemu će svakako pomoći ako do kraja odrade zicere kao što su to napravili sa Sixersima i Knicksima.

Inače, ovo je dobar trenutak da usporedimo 4 momčadi koje se razmještaju od 3. do 6. mjesta. Od svih Hornetsi imaju daleko najlakši raspored, tri protivnika su im izvan playoffa i igraju samo jednu kvalifikacijsku utakmicu, onu protiv Bostona u gostima. Dakle, realno je očekivati 3-1 ili 2-2, ispod toga ne idu, a to bi im donijelo 48-34 ili 47-35. Boston ima puno teži put, iako igraju tri od četiri utakmice doma, samo Bucksi su im zicer, prestala tri protivnika su upravo – Hornetsi, Hawksi i Heat (još jednom, svaka čast onome tko je slagao raspored). U dobroj su formi, Crowder je spreman i žrtvuju li gostovanje u Atlanti radi odmora, sve ove tri doma mogu dobiti, dakle recimo da s 3-1 dođu do 49-33. Hawksi na papiru imaju najteži raspored, ali tko zna s kakvim će ambicijama u utakmice ući Cavsi i Raptorsi koji su odavno osigurali svoje pozicije, nije isključeno da Atlanta dobije sve četiri. I s tri su već na konju, opet imaju 49-33. I ostaje nam još Heat koji ima najgori raspored, 5 utakmica u 7 dana, od čega čak 2 back-to-back datuma i 3 nezgodna gostovanja (zadnja dva u Detroitu i Bostonu jedan za drugim). Ovdje dobiti više od 3 utakmice ne bi mogla ni puno bolja momčad, što vjerojatno znači da Heat ima najmanje šanse doći do prednosti domaćeg parketa u prvoj rundi. A kako stvari stoje, ako Boston i Atlanta opravdaju uloge favorita u ovom zadnjem tjednu, onda ih zaslužuju i u okršajima u prvoj rundi.

13. HEAT

Poprilično ugodan tjedan, odradili su posao na gostovanju kod Kingsa te očekivano nisu imali energije na drugoj večeri back-to-backa u Portlandu. Ali, zato su dobili tri puna dana odmora prije nego su ugostili Pistonse i tu su još jednom pokazali da ova smallball formula miksana s ubojitom klupom itekako funkcionira (trojac Winslow-Whiteside-Richardson i dalje radi najveću razliku tako da, iako ne kužim zašto startaju s Amareom, kužim, ako kužite što hoću reći). Johnson je doduše prestao zabijati trice kao neki nabildani klon Raya Allena, ali Dragić i Deng s više prostora, odnosno u novoj roli, od all-star pauze igraju najbolju košarku u sezoni i to im omogućuje da žive bez Bosha. Koji je izgleda definitivno izgubljen za playoff.

14. PISTONS

Jackson se trgnuo iz rupe u koju je upao u pravom trenutku, odigrao je solidno protiv Chicaga i tako su Pistonsi u svoju korist riješili pitanje zadnjeg mjesta u playoffu – ovim porazom u direktnom dvoboju Bullsi su ostali bez ozbiljnih šansi. Osim ove teško izborene pobjede na gostovanju, gdje su Pistonsi inače itekako ranjivi (imaju koš-razliku na strani slabiju od Knicksa i Nuggetsa), ostatak tjedna bio je neočekivano hladan. Tanak učinak naglasio je poraz od Dallasa koji je došao u Detroit i kontrolirao utakmicu od početka do kraja, vrativši na taj način Pistonsima za nedavni poraz doma u kojem su Jackson i društvo nadigrali Mavse na sličan način. Da su Bullsi uspjeli dobiti bitku s Pistonsima možda bi ovaj poraz nešto i značio, ovako brzinski su se iskupili.

Inače, bila je to klasična playoff utakmica sporog tempa u kojoj su se obje momčadi oslanjale isključivo na obranu i kontrolu reketa, a u napadu ako nešto upadne. Kao da su bili vezani pupčanom vrpcom, stalno su bili u posjed-dva razlike, dok u završnici ipak nije presudila bolja igra u napadu Pistonsa. Ne samo da su bili razigraniji i energičniji za razliku od Butlera i Gasola koji su se prema kraju utakmice vukli po parketu kao dva statista Walking Deada, već su igrali nešto nalik košarci dok je Chicago napad za napadom trošio sekunde u ništa dok na kraju posjeda Butler ili Gasol ne bi uzeli šut preko ruke koji je redovito bivao kratak. Uglavnom, poanta je da su nam se zombiji popeli na vrh glave i da je i za Chicago najbolje da odu na odmor i što prije zaborave ovu otužnu sezonu.

Nakon što su izborili playoff, Pistonsi su otišli u Miami na šamaranje, ali zato su pronašli snage srediti Orlando. U još jednoj gustoj završnici opet su presudili odlična obrana i razigrani Jackson koji je izgleda definitivno izašao iz krize u koju je bio upao nakon all-star pauze, kao i protiv Chicaga i ovdje je dolazio u sredinu kada i kako je htio.

15. MAVS

U neprekidnoj potrazi za uspješnim receptom Carlisle je za ovaj tjedan (u kojem i dalje nije bilo Williamsa) složio postavu s Pachuliom nazad u sredini, kako bi nastavio s dobrim defanzivnim predstavama koje su prezentirali krajem prošlog tjedna. Istina, bilo je to protiv Denvera i New Yorka, ali, obzirom na to kako je Dallas igrao ovu sezonu, njihova trenutna naslonjenost na obranu pravi je šok. Maksimalno su usporili ritam kako bi greške i lagane poene sveli na minimum, a sve ostalo bila je stvar sitnih prilagodbi. Pa su tako protiv Pistonsa cijelu večer igrali s po dva visoka kako bi kontrolirali skok i Drummonda, odvojivši se zahvaljujući nadahnutoj šuterskoj partiji Baree i uopće rešetanju slabašne klupe Pistonsa. Bila je ovo svojevrsna osveta za nedavni poraza u Dallasu kada su Pistonsi bili ti koji su diktirali tempo.

Jednako konzervativno i tvrdo zaigrali su i protiv Wolvesa, s Pachuliom u sredini zaduženim za udaranje Townsa i s raspucanim bekovima. Opet je klupa bila ta koja je odradila ključni posao jer Minnesota, kao i Detroit uostalom, nema dovoljno pijuna kojima može pratiti Carlisleovo konstantno rotiranje. Barea iskorak u napadu, Anderson ogroman plus u obrani, ironija svega je da ni jedan ni drugi ne bi bili na parketu da su zdravi Deron i Chandler. NBA je zakon.

A konačna potvrda da je Carlisle još jednom uspio idealno složiti karte došla je i protiv Houstona. U direktnom dvoboju s glavnim konkurentima za mjesto među 8 Dallas se opet oslonio na obranu i uspjeli su se provući kroz ušicu igle. Dok su na drugoj strani Rocketsi uglavnom čekali da Harden nešto smisli u hodu, Mavsi su dobivali poticaj sa svih strana, maskiravši tako lošu Dirkovu partiju – Barea je zabijao, Anderson i Matthews su igrali fenomenalnu obranu na perimetru, a Zaza je prodavao trikove u oba smjera. Čak je i Lee našao idealan trenutak za korisnu partiju, ubio je u skoku smallball postave Rocketsa. Sad, da je Harden ubacio neki od gomile skok-šuteva iz driblinga koje je potegao u završnici, sve to bi bilo uzalud, ali nije. Tako da možemo samo reći kako je Dallas s ovih 3-0 praktički osigurao mjesto među 8.

Uostalom, bacimo pogled i na ovu situaciju. Mavsi su očito u stanju obraniti domaći parket i to bi im trebalo poći za rukom i protiv Memphisa i protiv Spursa u zadnjoj utakmici sezone gdje će Pop vrlo vjerojatno odmarati udarne opcije (pogotovo jer bi im dodatna pobjeda Dallasa mogla donijeti upravo Mavse za protivnika, sumnjam da žarko žele seriju s Jazzom). Dakle, Dallas ima 42-40 sigurno, a možda se provuku i protiv Clippersa, tko zna kakve će oni planove imati tu večer. Ono gdje nemaju šanse je protiv Jazza u Salt Lake Cityu, ovaj tvrdi stil s visokim postavama i sporim ritmom kojim trenutno igraju idealno odgovara momčadi iz Salt Lake Citya i ne vidim kako mogu izgubiti utakmicu u kojoj će im protivnik biti kao naručen. I gdje praktički pobjedom osiguravaju sedmo mjesto (iako im je u principu svejedno s kim će igrati u prvoj rundi jer bitno je iskustvo doigravanja, vjerojatno i Jazzeri smatraju da bi im sa Spursima bilo barem malo lakše jer bi mogli koristiti veći dio večeri svoje standardne postave). Uglavnom, doma Utah još igra s Clippersima, a u goste idu Denveru i Lakersima. Iako mogu računati i na 4 pobjede (tada bi im sedmo mjesto bilo sigurno), 3 bi bile dovoljne ako bi jedna bila protiv Dallasa – s 42-40 također bi bili u prednosti zbog 2-1 scorea u međusobnim utakmicama. Rocketsi u cijeloj ovo priči i dalje imaju šanse ako će dobiti sve 4 utakmice do kraja. Imaju 4 zicera i to bi trebali napraviti, ali toliko puta do sada su pokazali da nisu u stanju odigrati konstantno jer se ne mogu osloniti na obranu pa je moguće i da se sami izbace. Ako pak odrade posao i dođu do 42-40, a pri tome Jazz i Dallas ne iskoriste sve prilike, imaju 2-2 i s jednim i drugim protivnikom, što znači da će odlučivati divizijski, odnosno konferencijski, učinci.

Houston tu više ne može bolje od trenutnih 8-8, tako da im uz pobjede treba i jedan poraz Dallasa baš protiv Memphisa ili Spursa kako bi upali u playoff. Stvar dodatno komplicira i Memphis – njima je dovoljna jedna pobjeda u preostale 4 utakmice da budu 100% unutra, ali raspored im je brutalan i vrlo lako bi mogli proći bez toga. U slučaju da ostanu na 42 pobjede i da se stvori krug 4 momčadi, Dallas ih definitivno preskače (pod uvjetom da dobiju ovu preostalu utakmicu u Dallasu), kao i Utah koja također već ima 2-1 u sezoni. U biti, Memphis pada sve do 9. mjesta jer ih preskače i Houston koji je s divizijskih 8-8 bolji od eventualnih 7-9 Grizlija (međusobno imaju 2-2).

16. ROCKETS

Ne znam koliko završnica misle izgubiti dok ne shvate da im ključna petorka koja igra u clutchu ne može sadržavati Beasleya. S njim i Hardenom istovremeno na parketu nemoguće je igrati obranu, što su Bullsi maksimalno koristili u završnici. Dok je Houston uzimao skok-šuteve preko ruke, na drugoj strani su Bullsi lakoćom nalazili otvorene igrače na šutu – obrana Rocketsa fokusirala bi se na 2 na 2 igru Gasola i Butlera, a doslovno sami ostajali bi svi ostali, prije svih Mirotić i McDermott za koje su bili zaduženi Beasley i Harden. Najbolji moment pak dogodio se prilikom jedne akcije kada je Beasley usmjerio Beverleya u sredinu na preuzimanje njegovog igrača, da bi pri tome zaboravio preuzeti Moorea kojega je čuvao Beverley te je ovaj doslovno pucao tricu kao na treningu. Mislim, ovo je momčad koja se bori za doigravanje. I onda Morey kaže kako vjeruje da mogu napraviti čudo jednom kada se tamo nađu. Da mi je znati samo koji elaborat na Sloanu opravdava spašavanje sezone jahanjem Michaela Beasleya. Ili Morey uopće nije pametan koliko se misli ili je ovaj roster stvarno tako jadan da je Beasley na njemu pozitivan iskorak. U svakom slučaju – GM je kriv.

Kako god, iduću utakmicu konačno su se makli od ove formule koju gledamo zadnje vrijeme davši priliku McDanielsu. Thunder je imao utakmicu pod kontrolom do završnice, a onda je Bickerstaff okružio pouzdani trojac Harden-Beverley-Ariza energijom Capele i McDanielsa što je preporodilo obranu, točnije dobili su eksplozivnost u rotacijama jer su i Capela i McDaniels bez problema ostavljali Adamsa i Waitersa da bi pomogli u sredini. Na drugoj strani Harden je odradio još jednu briljantnu završnicu protiv bivše momčadi koja ga je pokušavala čuvati 1 na 1 s Waitersom i tako su Rocketsi stigli do pobjede koja ih je održala u trci (ako ništa drugo, barem su se iskupili za katastrofalno odigranu završnicu protiv Chicaga).

Poraz od Mavsa ih nije potpuno uništio, iako bi ih pobjeda obzirom na lagani raspored do kraja definitivno lansirala među 8. Međutim, kao i toliko puta do sada, Houston je zakazao kada je bilo najpotrebnije. Ovaj put nije toliki problem bio manjak komunikacije u obrani koliko manjak ikakve ideje u napadu osim onog standardnog “daj loptu Hardenu da hakla i makni se u stranu”. Što ovaj put nije prošlo. Obzirom da je Dallas pronašao načina odigrati najbolju košarku kada je zagustilo, a da je njihovo rješenje za završnicu sezone Beasley, nadam se da će na kraju oni biti ti koji će put lutrije. Uostalom, to je jedini način da spase pick koji inače ide u Denver, tko zna, možda se pokaže da je to od početka bio Moreyev plan i da je baš zato doveo Beasleya.

17. BULLS

Ova skupina rekonvalescenata dokotrljala se u Houston da bi nastavila sa svojom nemogućom misijom zvanom osmo mjesto playoffa. I opet su našli načina održati nadu živom, izvukli su taman koliko je potrebno od Gasola i Butlera da ostanu u utakmici. S tim da su ključni posao napravile sekundarne opcije jer, kako to protiv obrane Rocketsa biva, njima uvijek ostane dovoljno prostora kojega mogu iskoristiti. I Mirotić, koji je u zadnje vrijeme u sjajnoj formi i konačno pokazuje dio onoga što se od njega očekivalo u drugoj godini, to je i napravio. Održavali su Bullsi zahvaljujući njegovim tricama priključak, a onda su u završnici ukrali i utakmicu iako su i ovom prilikom upisali nove gubitke (Rose je odigrao samo desetak minuta zbog bolnog lakta).

Isto im nije usjelo protiv Pistonsa upravo iz razloga što je obrana Detroita suvisla i ne ispada nakon dva dodavanja. Iako su Butler i Gasol izvukli sve što imaju trenutno (a to nije previše) da održe Bullse u utakmici, bez podrške sporednih opcija poput Mirotića i McDermotta nije išlo. I tako je sezona stigla do kraja, iako su našli načina dobiti kilave Buckse, poraz protiv Memphisa poslao je jasnu poruku. Ako im je uprava imalo pametna, ugasit će za ove zadnje 4 utakmice Butlera i Gasola jer nema potrebe maltretirati ih kada je očito da su izvan forme i da se samo mogu slomiti u totalno nebitnom kontekstu.

18. WIZARDS

Pomireni s lutrijom nisu imali previše razloga oduprijeti se Clippersima, iako su mogli pružiti i bolju partiju, posebice Beal koji je šutirao 2-16. Odradili su tek posao protiv Sunsa i Netsa, mudro odlučivši da je sada najvažnije poštediti Walla daljnjeg mučenja (protiv Netsa nije nastupio, a vjerojatno više ni neće do kraja sezone).

19. MAGIC

Igrali su s Pacersima odličnu tekmu nakon all-star pauze, bila je to jedna od onih utakmica u kojima je Turner briljirao. Ako se dobro sjećam, upravo je on predstavljao ogroman problem obrani Magica, a sada je stiglo vrijeme za revanš. Orlando je sletio u Indianu i naprašio domaćina s gomilom visokih koji su ubacivali šuteve s poludistance, razvukavši na taj način obranu za ulaze trojke Payton-Oladipo-Fournier. Igrao je Orlando na sličan način veći dio sezone, ali jednom kada je šut izdao Smitha i Nicholsona, odnosno kada su krenule ozljede, ispali su iz ritma. E, pa sada su ga izgleda opet pronašli jer štimaju maksimalno – vanjski napadaju s tri pozicije podjednako agresivno, visoki zabijaju svaki put kad su sami. I onda su još u ovoj utakmici imali povratnika Vučevića s klupe koji je tako trpao protiv slabijih postava Pacersa kako je htio. Ukratko, razbili su Indianu kao da su oni ti koji se bore za playoff, a ne Pacersi.

Odigrao je Vučević odlično s klupe i protiv Bucksa, ali potvrda odlične forme Orlanda nije stigla u vidu nove pobjede, na drugoj večeri back-to-backa nisu imali dovoljno u tanku za zaustaviti nalete Milwaukeea u završnici. Sličan problem su imali i protiv Pistonsa, na obranu se očito ne mogu osloniti kada je gusto, ali da su napadački u odličnoj formi osjetio je i Memphis kojega su Oladipo i Vučević razbili u komadiće.

20. KNICKS

Ozljede Calderona i Porzingisa otvorile su vrata Vujačiću i Williamsu, usprkos čemu su dobili Netse i zamalo zagorčali život Pacersima (u toj utakmici odmarao je i Carmelo). Protiv Hornetsa pak nisu imali šanse. I sve bi to bilo podnošljivije da Jackson u isto vrijeme ne govori kako želi zadržati Rambisa i dogodine.

21. GRIZZLIES

Obzirom da se Conley odlučio koncentrirati na tržnicu i da je otklonio mogućnost povratka ove sezone, meta na Grizlijima postala je još veća. Nema momčadi na prve 4 pozicije koja ne sanja o njima kao protivniku u prvoj rundi, iako mogu očekivati batine u one dvije garantirane utakmice koje bi se igrale u Memphisu. Gdje su Grizliji uspjeli namučiti Raptorse u klasičnoj playoff bitci, izgubivši u završnici samo zato jer nisu imali drugih rješenja osim dati loptu Randolphu dok je Toronto ipak nešto bogatiji opcijama. Ako već nisu ukrali utakmicu Raptorsima, jesu Bullsima koji s premorenim Gasolom nisu ni pokušali pružiti otpor. Na gostovanju u Orlandu su izgledali kao lutrijska momčad, ali dobra forma Randolpha i široka rotacija s deset igrača koju Joerger koristi kako bi naglasak stavio na borbenost mogli bi im donijeti tu jednu potrebnu pobjedu do kraja. Jedini problem – doma imaju samo utakmicu protiv Warriorsa, a ostale tri su na gostovanjima gdje jednostavno nisu u stanju nametnuti svoj grit & grind stil igre kao u Memphisu.

22. WOLVES

Pobjeda protiv Warriorsa skrenula je konačno pozornost šire javnosti na njihovu dobru formu, posebice na izuzetnu razinu na kojoj već neko vrijeme igraju Towns, Wiggins i LaVine. Jazz ih je razbio (iako vrijedi istaknuti solidnu partiju Bjelice koji je konačno dobio značajniju rolu od kada se vratio u rotaciju, on će dogodine također biti plus jer ovako otužnu sezonu teško može ponoviti osim ako stvarno nema sreće), Dallas im je očitao lekciju (kriminalna partija klupe, ovo ljeto će ključno biti pronaći idealne igrače zadatka poput Bjelice za zaokružiti jezgru), ali lepršava partija protiv prvaka opet je ukazala na potencijal koji imaju u oba smjera.

23. BUCKS

Baylessa su problemi s koljenom izbacili iz rotacije, što je iskoristio prije svih Ennis koji se odlično uklopio u slobodni stil kojim igraju u napadu gdje sva četiri vanjska igrača imaju dozvolu napasti sredinu ako im se ukaže prilika. Orlando na drugoj večeri back-to-backa nije imao rješenja u obrani za napade sa svih strana, ali to je ujedno bio i jedini svjetli trenutak tjedna za Milwaukee. Middleton je dobio poštedu protiv Bullsa zbog lakše ozljede tako da im je nedostajalo oružja, iako su zaprijetili u završnici kada su se uz Parkera i Giannisa na parketu našao Ennis (koji će na kraju večeri biti tragičar, iako je imao solidnih partija u drugom dijelu sezone kao back-up play, ova povećana odgovornost u kreaciji mu ipak ne leži). Protiv razigranih Cavsa, opet bez Middletona, nisu imali šanse.

24. PELICANS

S rosterom šarenijim od onoga Memphisa, u kojem Luke Babbitt glumi prvu opciju nakon što su zbog ozljede oka zaledili i Holidaya do kraja sezone, dobili su nekim čudom Denver i Brooklyn. Istovremeno, omogućili su odmor Bostonu, kao i Sixersima da dođu do desete pobjede u sezoni.

25. KINGS

Kako je Cousins zbog 16 tehničkih morao propustiti utakmicu, pružili su Heatu izuzetno gostoprimstvo. Iste sreće nisu bili Blazersi koji su ipak morali proliti nešto znoja da se odupru Cousinsu, Rondu i Curryu koji je iskoristio ozljede Belinellia i Casspia ne samo da dođe do minuta, već i da se nametne kao najpouzdaniji tricaš na rosteru. Njegova dobra partija i borbenost Cauley-Steina i Koufusa pod koševima bili su dovoljni za jedinu pobjedu u tjednu, a zanimljivo kako su svi izgledali raspoloženije bez dva glavna carinika u blizini (ni Rondo ni Cousins nisu putovali u Denver radi “zasluženog” odmora, a DMC je od kluba dobio poštedu od putovanja do kraja sezone, zaslužio je čovjek). Bez obzira na sve, DMC bi trebao igrati protiv Wolvesa, svakako treba baciti pogled na dvoboj njega i Townsa.

26. NUGGETS

Upali su u jednu od onih loših serija, izgledaju potpuno ispuhano, što su dokazali porazima od ove NBDL verzije Pelicansa i ove sakate verzije Kingsa (gaženje od strane Oklahome ne čudi nikoga). Posebice o ljetnom odmoru sanja Barton koji je valjda postao frustriran ugovorom kojega je potpisao prošle godine – da je ima malo pametnijeg agenta koji vjeruje u njega, sada je mogao dobiti tri puta više.

27. SUNS

Nova tri uvjerljiva poraza na kontu, ali zeznuli su ih Netsi koji su odustali od zagorčavanja života Bostonu i sada im prijete uzeti poneku kombinaciju u lutriji.

28. NETS

Nakon pozitivnih trzaja proteklih tjedana, Marks se ipak odlučio za čuvanje igrača od potencijalnih ozljeda, tako da su praktički potpisali kapitulaciju do kraja sezone. Zamrzao je čovjek Younga i Lopeza kao dva navrijednija eksponata tako da su protiv Pelicansa i Wizardsa istrčali bez ikakve ambicije. I dok ova odluka nije postala konačna, već su bili krenuli s odmorima, pa tako protiv Cavsa nije igrao Lopez (svejedno, Cleveland je bio željan osvete za nedavni poraz i dobili bi ovu utakmicu bez obzira tko istrčao s druge strane), a protiv Knicksa su na tribini ostavili Bogdanovića i Younga. Navodno je Ainge uplatio Marksu ljetovanje na Bahamima, ali nije potvrđeno.

29. LAKERS

Ajde, još samo 4 utakmice i mučenju je kraj. Nije da su imali šanse protiv Bostona i Clippersa (dva puta), a nije i da su se trudili. Rispekt menadžmentu što su udaljili Williamsa i Younga iz momčadi do kraja sezone, na taj način olakšavši život Russellu. Jedino je šteta što se toga nisu sjetili ranije, tipa na ljeto.

30. SIXERS

I ode Hinkie. Nije da ovakav rasplet nije bio indirektno najavljen čim su doveli Colangela, ali očekivao bi čovjek da će genijalac koji stoji iza “procesa” izdržati barem do kraja sezone. Nije, a nikoga tko je slušao njegov intervju kod Zacha Lowea to i ne čudi – Hinkie je u tom razgovoru odao dojam čovjeka koji je izgubio svako uporište i kojem je samopouzdanje otprilike na razini hrvatskog penzionera na kraju mjeseca. Uglavnom, ono što nije bilo očekivano je da će tata Colangelo odmah angažirati svog sina, poznatog i kao čovjeka koji je karijeru protratio draftiranjem Bargnania (baš ono što treba momčadi koju čeka ključni draft, takav lovac na talent). I dok Hinkiea vjerojatno čeka gaža kod prijatelja Moreya, u samom ovom činu ne treba tražiti ništa drugo od otkaza neuspješnom zaposleniku.

Iako je odgovornost uvijek isključivo na vlasniku koji je amenovao ovakav pristup svog GM-a, ono što se ne može osporiti je da su u procesu draftanja Sixersi jednostavno povukli previše krivih poteza da bi išta moglo sprati odgovornost s njihova prvog operativca. Da je Hinkie bio stvarno toliko pametan koliko se pravio prodavajući postotke kao smisao života, onda bi Sixersi umjesto Okafora, Embiida i Šarića danas uz Noela imali Porzingisa, LaVinea (ili Hooda) i Aarona Gordona. Za nekoga tko je bio spreman trpiti godine pljuvanja kako bi debljao postotke, Hinkie je, iznenađujuće, bio totalno nespreman na kreativni rizik kada je draft bio u pitanju, odlučivši se svaki put za izbor najširih masa. Dakle, sve i da je proces donio bolje mogućnosti izbora kroz više pickove, tko garantira da bi Hinkie znao što s njima? I to je glavni razlog zašto ga treba što prije zaboraviti i zašto je dobro da neće imati prste u sljedećem draftu.

Jer, dok slave desetu pobjedu kao da su osvojili naslov, taj tračak pozitive (ako se to može zvati pozitivom) debelo je u sjeni podatka da su u toj pobjedi startali s Eltonom Brandom i da je najviše minuta od visokih na utakmici pripalo Carlu Landryu. Dakle, gdje su svi ti mladi talenti koje ste skupljali zadnjih godina, odnosno kako itko može biti zadovoljan ovakvim tankiranjem kada tri duge sezone nakon što je proces započeo nemaš pojma imaš li barem jednog mladog igrača na kojega se možeš osloniti? Ta istina s kojom se Sixersi ovog ljeta moraju suočiti tužnija je od svih poraza.

3 thoughts on “POWER RANKINGS, 1. WEEK TO GO

  1. Bio podatak neki dan da je Reggie Jackson najbolji clutch igrač lige, u zadnjih 5 minuta je kao postiga najveći broj poena i da čak ima bolji postotak pull up trica od Curryja. Reggie franšiza 🙂

  2. Rekordi – zlatno tele današnjega sporta. Uvedeni jedino s ciljem da od sporta naprave biznis, dehumanizirali su i obesmislili sport koji bi u biti trebao biti igra i nadmetanje, zar ne? Više nije dovoljno pobijediti protivnika, bitno je stići do rekorda, proizvoljne brojke lišene smisla i sadržaja. Zamisli, nazivaš se Ratnikom, a “ratuješ” zbog nekakvih 73! Zoveš se Bolt i nije važno koga ćeš i hoćeš li koga pretrčati, važno je da ideš ispod 9,5 / 19,0. Ako zakasniš za stotinku/milimetar, nisi zanimljiv. Dobro je rekao neki dan Draymond: sve je to prokleto dosadno, neka završi konačno. Uspjeh je da staneš u istu rečenicu s Bullsima.

  3. mislim da ovu debatu gsw bulls valja ostavit po strani jer uvijek možeš birati argumente tak da navlaće za jednu stranu

    npr curry i draymond kao dva glavna igrača igrali su manje nego jordan i pippen, što je sigurno utjecalo na koš razliku (ti sigurno imaš formuli za izračunat koliko :-))

    osim toga, osim san antinio i bostona (istok) porazi GSWa su sve protiv lutrije ili donjeg doma plejofa (dallas, detroit, portland). dakle da se nisu opuštali imali bi i bolji omjer. uz to većina njihovih poraza su bili blowouts, što je opet utjecalo na koš razliku – da su išli ozbiljno igrat te tekme di su pušili ne bi gubili 30 razlike od portlanda ili 25 od lejkersa itd

    pa bi mic po mic, malo da su više igrali kari i green, malo da se nisu u porazima opuštali, došli bliže ovoj koš razlici bulsa.

    također, stanje u kevsima ili okc – te dvije momčadi talentirane su barem koliko i momčadi iz 96 koje nazivaš izazivačima

    koji su tad bili legitimni izazivači – pa orlando je pometen godinu ranije a i bullsi su ih pomeli te godine, san antonio je osim superstara robinsona i dosta dobrog elliotta imao roster koji nije superioran onom oklahome, a seattle nije imo igrača poput KD, LBJ ili westbrooka. u biti čak ni orlando kao najbolji 1-2 punch te godine u shaqu i pennyu nije imo ništa slično onome što mogu sami KD i westbrook. mislim, šak i penny su imali po 23-24 godine samo. mogu prihvatit da je onaj treći ešalon vjerojatno bio bolji nego sada, al opet mislim da bi tu recimo klipersi bili barem u toj razini.

    tako da ne vidim da je konkurencija ove godine bar ona u top-tier išta slabija po talentu od one 1996. štoviše mislim da su SAS bolji od seattle, a kevsi i okc i od orlanda i od san antonia. a klipersi od većine onog drugog doma koji spominješ. mislim zapravo da su i OKC i cavs i klipersi podbacili upravo zato što ih je psihički uništila dominacija GSW

    sve će to naravno vrijedit kite ako GSW ne osvoji naslov, al ako mene pitaš, i da osvoji naslov morat će dobit dvije momčadi kudikamo talentiranije i prekaljenije od orlanda pa možda i seattlea

    eto tako sad idem čekat da izgube zadnje tri pa da me demantiraju

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *