FIVE…

Warriorsi i dalje imaju šansu srušiti rekord, Atlanta je skoro zakaparila treće mjesto, a Bullsi su našli načina održati teoriju živom samo kako bi nastavili mučiti svoje veterane i naše oči. Brzinski pogled na sinoćnju akciju u obje konferencije.

EAST

Atlanti nakon apsolviranja Bostona sad samo treba jedna pobjeda u zadnje dvije utakmice te jedan poraz Heata u njihove preostale tri da osiguraju treću poziciju. Dominacija nad Celticsima je tako opet potvrđena, imaju 3-1 u sezoni uz uvjerljivu koš-razliku tako da ih Boston ne može preskočiti ako u preostale dvije dobiju ili Cavse ili Wizardse u gostima. U tom slučaju im ne mogu ništa ni Hornetsi, dakle jedino se treba bojati Heata. Koji pak ima utakmicu više uguranu u raspored i koji teško može doći do potrebnih 3-0 da održi nadu u potencijalno domaćinstvo u prvom krugu.

Sama utakmica je, izuzmemo li fanatičnu tranzicijsku igru i run and gun pristup prvih 24 minute, pokazala da je ovo jednostavno matchup koji stilski odgovara Hawksima. Boston voli igrati agresivno na perimetru, čime otvara gomilu prostora Hawksima da brzim kretanjem lopte otvaraju prilike na strani bez lopte, što su ovi maksimalno koristili, šutirajući pri tome izvan pameti. Istovremeno Boston nema ni rješenja za Millsapa, visoki su im prespori, a smallball postavama ga ne mogu držati izvan reketa (pokušao je doduše Stevens sad već klasičnom taktikom da smallball četvorka čuva Horforda koji se ionako uglavnom izvlači na perimetar, ali time nije riješio prvi problem, jedan Johnson ili Sullinger jednostavno ne mogu braniti raspoloženog Millsapa), tako da je Atlanta trpala bez problema.

Prvi dio utakmice prošao je u suludom ritmu u kojem su se Hawksi solidno snalazili, ali sredinom susreta Boston se ipak uspio odvojiti, tako da je u završnici ipak trebalo usporiti i svesti ritam više na nadigravanje kroz postavljene napade. Čim su ostali bez tranzicije, Celticsi su počeli gledati u leđa Hawksima koji su tako od -12 otišli do +11 u rasponu od nekih 15-ak minuta. Uz puno kvalitetniju izvedbu u napadu u ovom playoff tempu, Hawksi su zaigrali i puno čvršću obranu, povukli su se u reket ostavljajući Celticsima skok-šut, ali ne i prostora za slash & kick igru, tako da su ih potpuno razbili.

U jedinoj preostaloj utakmici na Istočnoj obali Cavsi su izgubili utakmicu u kojoj im je starna petorka odigrala na razini i gdje se nakon uvoda u prvu, a zatim i treću četvrtinu, činilo da Cavsi ovdje neće imati problema. Međutim, rezerve Bullsa su odigrale odlično, energija Portisa i Felicia u reketu uz rastrčani doprinos Brooksa i McDermotta vraćali su ih u igru svaki put. I ne samo to, na startu zadnje četvrtine dok se James odmarao stigli su izgraditi čak i finu prednost koju Cavsi više nisu uspjeli stići ni u punom sastavu. A nisu jer Hoiberg je ovaj put bio dovoljno mudar ne vraćati više u igru Gasolov leš, držeći se radije raspoloženih mladih snaga pod košem. Ako već ne mogu spasiti ovu sezonu, a to si očito nikada neće priznati (doduše, morat će sutra jer Indiani treba samo pobjeda nad Netsima da bude sigurna među 8), barem su još jednom imali prilike vidjeti da imaju solidan potencijal u sredini i da im energije pod košem neće nedostajati ni u sljedećoj fazi.

WEST

Spominjao je Kerr kako će u završnici sezone pokušati dati što veće odgovornosti klupi, međutim već sinoć u Memphisu je bilo jasno da to neće ići – ako misle do 73, morat će maksimalno jahati startere. Cijedili su opet udarni trojac, s tim da Splash burazi nisu bili pretjerano raspoloženi s perimetra, tako da su se na kraju morali provući grit & grind potezima i borbenošću u reketu. Green ih je vukao u oba smjera, posebice na kraju kada su po tko zna koji put smallball postavom stizali minus, tako da je i pošteno što je upravo njegov (blago rečeno) sumnjivi ubačaj nakon skoka u napadu odlučio utakmicu. Dobili su još jednu na čistu volju, ali teško je reći koliko će imati energije sutra u San Antoniu, Spursi se odmaraju već dva dana i ako se odluče ići na pobjedu ne vidim načina odakle Draymond može izvući još jednu ovakvu partiju.

Ostale utakmice nisu imale težine, ali barem dvije su bile relativno zabavne. Posebice ova u Minnesoti gdje su Wolvesi još jednom potvrdili potencijal skinuvši Blazerse u Portlandu, a uz već standardno dobre partije petorke posebice veseli dobra forma Bjelice. S njim uz Townsa ova momčad dobiva jednu kvalitetu više, Dieng je solidan, ali nije idealno rješenje u napadu, a kada imaš opciju poput Bjelice, onda sve ide na još jednu višu razinu. Towns i društvo su bez problema pratili Blazerse poen za poen, Portland po običaju nije mogao braniti ništa u zadnjoj liniji i Towns je doslovno radio što je htio u sredini, što je Wolvesima omogućilo finu zalihu pred zadnjih par minuta. Ali, onda su Mitchell i Lillard zajedničkim snagama smislili način kako proizvesti dramu. Lillard je zabio nekoliko teških šuteva u svom stilu, a Mitchell je umjesto prve ili druge raspoložene opcije (dakle, umjesto Bjelice i Dienga) u završnici koristio Princea kao smallball četvorku (iako čovjek nema stretch kvalitetu i samim time je sve samo ne smallball igrač). Srećom, Towns je rutinski zabio šut za pobjedu i Minnesota nije ostala bez zaslužene pobjede.

Kingsi su se uspjeli oprostiti pobjedom od svojih navijača, a Oklahoma je izgubila još jednu završnicu, apsolutno nikakvog rješenja nisu imali kad je bilo najpotrebnije. Istina, ovo je tipična utakmica u kojoj nitko ne igra obranu ako ne mora, odnosno do zadnjih 5 minuta, a Kingsi čak ni tada. Onda obično rutineri poput Duranta i Westbrooka uzmu stvar u ruke i riješe stvar, pogotovo protiv ovakvog protivnika kod kojega glavnu riječ vode Collison i Gay. I brat Curry koji izgleda kao da je došao na hakl nakon obilnog ručka ili s treninga u Trnskom (igrao je ovaj put i DMC, ali nije baš ostavljao dojam da mu je previše stalo). Samo, kada Durantu i Westbrooku lopte ispadaju na sve strane i kada ne mogu izmisliti ništa pametnije od loših ishitrenih ulaza i šuteva, a na drugoj strani Collison stavlja sve što potegne, poraz je neminovan. I trebao je biti puno izraženiji da gostima nije upalo nekoliko očajničkih trica u završnici.

U najmanje bitnoj utakmici večeri Sunsi su još jednom odličnom partijom Teletovića sredili neprepoznatljive Pelicanse. Kada je dolazio u New Orleans, sumnjam da je Gentry mogao i sanjati da će u završnici sezone jahati Tima Fraziera i Toneya Douglasa kao bizarnu verziju Splash brothersa. Trash bros.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *