THE RIGHT STUFF 2016.

Ajmo odmah na posao, treba proći hrpu kategorija i baciti se na najave koje su ipak puno interesantnije (barem meni za pisati). Dobra je stvar što se dosta toga neće morati objašnjavati jer je samo po sebi razumljivo, tipa to da je Kobe Bryant MVP ispred Currya. Čekajte, nije? Jebiga, obzirom koliko se zadnjih dana govorilo o njemu, a koliko o Warriorsima, pomislio sam da je, može se svakome dogoditi takva pogreška.

Za all-nba balotu postaje sve teže slagati momčadi po nekom ustaljenom rasporedu. Tipa, ove godine ne da je nemoguće napraviti pošten posao ako bi se držali formule 2 beka, 2 krila, 1 centar, već je to teško i po onoj bek, dva bočna, dva visoka. Na kraju mi je da skratim muke ostalo samo jedno – složiti listu 15 najboljih igrača i onda ih rasporediti u tri petorke, a da one pri tome imaju smisla (odnosno da imam barem jednu četvorku odnosno visokog po postavi). Westbrook mi je tako završio u drugoj petorci iako bih ga možda u glasanju za MVP-a stavio ispred Greena i Paula. Možda i ne bih, nije bitno (ionako nisam razmišljao dalje od broja jedan za MVP-a), važno da ste shvatili poantu – nekakav momčadsko-stilski okvir ipak je bitan, ne možemo nagurati tek 5 najboljih individua bez obzira na poziciju.

ALL-NBA 1

Paul, Curry, Leonard, James, Green.

Samo Curry, Kawhi i LBJ su na svakoj baloti za prvu momčad koju sam pokušao sastaviti, a dvojbe su uglavnom bile između dvojca Thundera i dvojca koji je na kraju upao u petorku. Iako Russ može u zubima nositi Paula kad to poželi, način na koji je CP3 odradio još jednu sezonu u kontekstu bez Griffina omogućuje mi da ga mirne savjesti i ove godine stavim u prvi all-team. Da sam stavio Duranta, moram izbaciti i tog jednog visokog, a kako Green ima puno pravo biti u naj postavi, to mi nema previše smisla. Izbaciti Duranta, a ostaviti Russa, ili obrnuto, malo mi je blesavo (iako mi je manje blesavo izbaciti Westbrooka). Kombinirajući tako došao sam do ovog kompromisa i mislim da je ova petorka idealan izbor.

ALL-NBA 2

Lowry, Westbrook, Harden, Durant, Millsap.

Uz dvojac Oklahome koji je ovdje po defaultu, također po defaultu upadaju i Lowry, Millsap i Harden. Ovih top 10 je u principu bilo jednostavno izabrati, trebalo ih je samo podijeliti u dvije donekle logične petorke. Slagati ih od 2 do 10 već bi bio izazov.

ALL-NBA 3

Lillard, Thompson, Butler, George, Aldridge.

Ovdje je bilo nešto interesantnije jer širi popis je bio popriličan. Kako su Davis i Cousins pali ispod Townsa, a sam Towns je rookie na rosteru momčadi koja nije došla do 30 pobjeda, nisam imao problema dati prednost Aldridgeu koji možda nema napumpanu individualnu statistiku, ali koji je odradio ogroman posao za Spurse, pogotovo u drugom dijelu sezone. Ozljede su umanjile konkurenciju jer su makle iz slike Bosha, Griffina i Favorsa, tako da je LMA legitiman izbor. Srećom, ne držim se potrebe da imam centra, tako da Jordan i Whiteside ni u jednom trenutku nisu bili u kombinaciji.

Sličnom logikom sam se vodio i kod izbora Thompsona, nekako je normalno da Warriorsi imaju trećeg čovjeka u konkurenciji DeRozana i … Haywarda? Klay je 100% unutra. Lillard je dobio prednost pred svim ostalim playmakerima, imao je bolju sezonu od Walkera i Jacksona (koji su za razliku od Walla ugurali svoje momčadi među 8). George je još jedan logičan izbor, imao je uspona i padova kroz sezonu, ali držao se na relativno solidnom nivou u prosjeku i, opet, tko mu je konkurencija? Mogao sam staviti još jednog playa ili još jednog visokog, ali neka bude George. Tako da praktički jedina dvojba na kraju je ostao Butler. Jimmy je imao dva minusa, odigrao je manje od 70 utakmica i momčad mu nije ušla u playoff, ali jedno je presudilo – da je odigrao 4-5 utakmica više, Bullsi bi gotovo sigurno bili među 8, dakle toliko je bitan bio u oba smjera da realno nema konkurenciju, točnije čini mi se bolji izbor od Townsa i Walkera koji usprkos sjajnim sezonama nisu ni u jednom trenutku kroz sezonu bili na tom franšiznom nivou kao što je Jimmy bio u periodu do ozljede.

MVP

Ćuri.

Zar treba nešto dodati? Čovjek je srušio toliko rekorda i postavio toliko novih letvica da uopće nemam želje to sve skupa registrirati, neka tih podataka u nekakvim godišnjacima, meni je dovoljno znati da je po svim relevantnim statsima imao jednu od, ako ne i najveću, individualnu sezonu ikada. Uostalom, ono što je puno važnije od brojki je način na koji je nosio momčad i kojem je mogao svjedočiti svatko tko ima funkcionalan par očiju s nešto želea između. Ja sam hard core NBA fan i volim svih 30 franšiza jednako tako da sam pogledao možda samo pola utakmica Warriorsa, neke cijele, neke na preskoke. Međutim, znam masu ljudi koji su ih pogledali skoro sve i već sam taj podatak govori sve što treba znati o sezoni kakvu je igrao Steph.

ALL-DEFENSE 1

Green, Leonard, George, Green, Jordan.

ALL-DEFENSE 2

Paul, Crowder, Winslow, Millsap, Whiteside.

ALL-DEFENSE 3

Bradley, Batum, Durant, Horford, Mahinmi.

Oko dva swingmana Spursa u top 5 nije bilo dvojbi, Danny mi je tu praktički nakon Leonarda i Draymonda najsigurniji. Između top centra je bilo dvojbe, na kraju sam se ipak odlučio za Jordana koji je odradio još jednu odličnu sezonu i u sredini i na perimetru, zbog čega je dobio prednost pred ostalima. S tim da Goberta nisam uzeo u obzir jer sam imao tri jasna favorita, a njegove ozljede ionako su itekako bitan razlog zašto Jazz nije ušao u playoff. Bogut u konkurenciji, ali kako je ipak s manjom rolom od izabranih ni u jednom trenutku mu se nisam mislio dati prednost, naravno isto vrijedi i za Duncana, tako da je praktički jedina dvojba za treću petorku bila Mahinmi ili Drummond.

Visoki dvojac Atlante svojom pokretljivošću upada među 15, tako da je u principu izabrati visoke bilo relativno jednostavno. S bočnima je išlo malo teže, iako oko Georgea nisam imao dvojbe, tu eventualno jedina konkurencija može biti Butler koji defanzivno ni ove sezone nije imao konstantu. Stoga sam radije nagradio Duranta za sav trud koji ulaže na toj strani parketa uz sve ostalo što odrađuje i Winslowa koji je odigrao nevjerojatnu sezonu kao rookie, krpajući sve potrebe Heata. Od bočnih Crowder je legitiman, od Batuma možda ima boljih 1 na 1, ali njegov doprinos obrani Hornetsa bio je ogroman. Moram spomenuti i da sam razmišljao o dvojcu Sixersa Grant-Covington, ali za njih ima vremena, njihove bljeskova ne prati ni konstanta ni uspjeh momčadi.

Što se bekova tiče, između terijera Celticsa odlučio sam se za Bradleya zbog minutaže koju je odradio, a Paul je bio standardno solidan i, najvažnije, uglavnom angažiran tijekom cijele sezone, bez većih perioda letargije. Uglavnom, želja mi je bila da složim momčadi koje će moći igrati presing na loptu i preuzimati svuda po parketu, a istovremeno imati i dužinu i visinu za čuvati zonski i kontrolirati reket. Misija uspjela.

DPOY

Leonard.

Dvojba je jedino bila Kawhi ili Green. Kako sam lani dao nagradu Greenu jer je Leonard odigrao manje utakmica, ove je dajem Kawhiu. Svejedno, nitko treći nije ni blizu.

ALL-ROOKIE

Booker, Winslow, Porzingis, Jokić, Towns.

Opet mi je namjera bila bar donekle složiti petorku koja može istrčati na parket. Navučeno, Booker nije pravi play, Winslow nije šuter, pa i ova tri visoka su malo previsoka, ali mislim da je balans između zasluga i nekih stilskih potreba zadovoljen. Booker je bek, Winslow je bočni, Porzingis može igrati iz spot-upa i šutirati iz driblinga tako da bi njega izvukli na perimetar, a Jokara i KAT ordiniraju na visokom postu. Najvažnije da oko četiri imena nema nikakvih dvojbi ni da sam slagao individualnih top 5, eventualno bi se dalo pričati o Turneru ili Russellu umjesto Winslowa (iako bi Russell fino zaokružio petorku, nisam mu mogao dati prednost pored momka koji je izborio playoff sa svojom momčadi jer mu je ipak najveći uspjeh u sezoni taj što je uništio karijeru Nicka Younga). Ključno je da su tri visoka nedodirljiva u top 3 kako god okrenuli priču.

ROY

KAT.

Neki nalete na rookie zid pa se razbiju, a neki kao Towns razbiju zid i zaigraju još bolje nakon što su osjetili kako liga diše. Početak hall of fame karijere.

ALL-MIP

Curry, McCollum, Barton, Marvin Williams, Mahinmi.

Nije bilo lako složiti smislenu petorku jer je puno više vanjskih ostvarilo skokove iz jednog razreda u drugi, ali na kraju sam zadovoljan rezultatom. Dvojac veterana Williams-Mahinmi mi je posebno drag jer su iz iskoristivih igrača s klupe postali nezamjenjiv dio sistema igre startne petorke. Što se ostala tri mjesta tiče, bilo je gomilu opcija u izboru, s tim da sam prednost dao veteranima poput Currya koji su iz jedne sfere (konkretno, franšiznog igrača) prešli u drugu (all-time igrača) pred klincima (s tim da sam potpuno ignorirao igrače koji su u drugoj godini eksplodirali, dok ove na prijelazu iz druge u treću i nisam jer tu je skok ipak manje predvidljiv nego nakon rookie sezone, uostalom ako nećeš napredovati kada si mlad, kada ćeš, cijela poanta ove nagrade je prepoznati i takve talente). Naravno, poslužio sam se i IOR bodovima kako bi pratio skok, tako da je Curryev 30+ bodova iskorak definitivno u 5, kao uostalom i McCollumovih 40+. Njima dajem prednost pred Jacksonom koji je već lani u onih pola sezone s Detroitom najavio potencijalnu eksploziju, kao i pred Walkerom koji je također od treće opcije postao druga (obojica su u 25+ rangu). Crowder je u 20+, ali stvar ipak zaokružujemo s Bartonom koji je od ničega postao nešto na NBA karti. Što, to još točno ne znamo, ali 25+ iskorak svakako donosi, tako da dobiva malu prednost pred Jaem. Spomenimo još da je i Draymond s novim 20+ iskorakom i ove godine bio u konkurenciji kao i lani.

MIP

CJ.

Ako se poput mene držite teze da treba zanemariti samo igrače druge godine kod kojih je veliki skok očekivan, onda je McCollum logičan izbor. Istina, nije ranije ni imao prilike i kontekst mu je bio bitno drugačiji, ali jedno je iznenaditi i nametnuti se kao starter u ligi u kojoj si do jučer grijao klupu, a nešto sasvim drugu iskočiti iz potencijala u graničnog all-star kandidata.

ALL-LVP

Lawson, Rose, Bryant, Markieff Morris, Asik.

Mislim da ništa posebno ne treba objašnjavati, svaki je na svoj način momčad činio gorom boravkom na parketu. Rose i Bryant su imali i opravdanih razloga i pozitivnih trenutaka, ali volumen posjeda koji su trošili i minute koje su proveli na parketu kao prve opcije ne dopuštaju nam da ih ignoriramo. Asik je jednostavno beskoristan u ovom što Pelicansi pokušavaju igrati, a preostala dvojica su uz to što su momčad činili gorom kad god bi istrčali na parket ujedno i ubojice kemije.

LVP

Markieff.

Vidite da sam fer. Ni trenutka nisam razmišljao o Kobeu u ovoj roli jer Kobe je bio itekako koristan Lakersima, odvlačio je pažnju s toga koliko su očajna franšiza. Tako da je dvojba bila između Lawsona i Markieffa, a prednost dobiva čovjek koji je upropastio sezonu ne samo Phoenixu, već je imao prste i u završnom padu Wizardsa. E, to se zove LVP učinak.

ALL-MRP

Bryant, Korver, Pierce, Davis, Mozgov.

Igrači s najvećom regresijom u odnosu na projicirani IOR učinak. Trudio sam se zaobići igrače koji su se vraćali nakon teških ozljeda, odnosno one bez dovoljno minuta, tako da je lista bazirana na solidnom uzorku. Nemamo previše playmakera na raspolaganju pa ćemo staviti Kobea s 30- u rolu beka. Na boku je konkurencija nešto veća, Johnson se izvukao izdanjem u Miamiu, tako da su dva bočna Korver s 30- i Pierce s 50-. PP bi u svakom slučaju na ljeto trebao u mirovinu, tako da ni on ni Kobe nisu toliko problematični, obzirom na ozljede i godine ovakva regresija je barem donekle očekivana (u biti trebao bi se ograničiti na igrače u naponu snage koji su iznevjerili očekivanja). S druge strane, njihov pad iz iskoristivih NBA tijela u zeleni soylent je tako drastičan da ga vrijedi spomenuti. Uz Mozgova, koji je s 25- logičan izbor, našao sam mjesto za Davisa i njegovih 50-. Koliko god dobar dio toga može objasniti kontekst krcat ozljedama i lošim rosterom, toliko je bilo primjetno da ovaj AD nije ni približno lepršav i moćan kao onaj lanjski i to treba istaknuti jer smo umjesto franšiznog igrača gledali solidnog all-stara. Slično se može reći i za Cousinsa koji je s 30- također bio u konkurenciji i kojega sam ipak poštedio jer je imao dovoljno trenutaka u kojima je pokazivao da može dominirati, samo što ih je prečesto miksao s trenutcima u kojima ga je jednostavno bolila neka stvar za događanja na parketu.

MRP

PP.

Sayonara legendo. Bilo je sjajno gledati te još jednom u old school PP izdanju nedavno protiv Oklahome, ali isto tako nije čudno da si pod povećanim opterećenjem brzo uganuo gležanj. Ono legendarno veliko dupe više jednostavno ne može izdržati NBA ritam.

BOY

Spurs.

Mills, Ginobili, Diaw i West, uz povremena gostovanja Andersona i Simmonsa, ugradili su itekako puno u pobjede Spursa – često ističemo kako Warriorsi ne raubaju igrače, ali ne zaboravite da Leonard igra 33 minute u prosjeku, a LMA samo 31. Sve zahvaljujući dubokom rosteru kojem je ove sezone jedina legitimna konkurencija odlična klupa Toronta – Joseph, Ross, Patterson i Biyombo zaslužuju barem spomen ovim putem.

SMOY

Iggy.

Itekako bitan kotačić u stroju Warriorsa, nezamjenjiv član odreda smrti i ključni stabilizator za trenutke kada na parketu nema Currya. Nitko mu nije ni blizu, Spursi i Toronto ipak su više oslonjeni na hokejaški pristup i umjesto jednog bitnog čovjeka imaju cijeli odred, Big Al i Josh Richardson odigrali su premalo minuta u ovoj roli, a Kanter i Schroeder znaju dati iskru, ali nisu esencijalni za konačni uspjeh kao Iguodala.

COY

Clifford.

Kerr je imao naštimani stroj kojega je mogao slobodno ostaviti pola sezone u rukama pomoćnika, Pop ima ergelu talenta, vrhunskih stručnjaka i savršenu organizaciju uz sebe (za što je najviše sam zaslužan i zato uvijek i kažemo da mu ova nagrada pripada po defaultu dok god ne ode u mirovinu), tako da dva očita kandidata nisam ni uzimao u obzir jer bilo je toliko dobro odrađenog posla da definitivno možemo reći kako je liga u nikad boljem stanju što se taktičara tiče. Još kad se riješimo očitih promašaja poput Scotta, Mitchella i Wittmana, pa kad iskoči nekoliko novih sjajnih pomoćnika… Uglavnom, Stotts je očit kandidat zbog neočekivanog uspjeha Blazersa, ali Stotts je i do sada izvlačio puno toga iz svog pokretnog napada tako da, koliko god impresivno posložio stvari prema naprijed, upada u oči problem obrane. Spoelstra, Vogel i Carlisle su imali odličnih trenutaka, ali po meni nitko nije napravio konstantno fascinantan posao kao Clifford. Osim nevjerojatno pravocrtne sezone koju je izgurao s ovim rosterom, nalazio je načina izvući maksimum iz svih igrača. Pri tome je uspio u nemogućem, staviti Hornetse u istu rečenicu s Warriorsima, Spursima, Cavsima i Clippersima – to je jedinih 5 momčadi u ligi koje su top 10 u oba smjera. I to na kakav način – preokrenuvši kroz jedan trening kamp u potpunosti stil igre u napadu u moderni rašireni sistem s puno šuta i slash & kick igre. Pri tome nekako zadržavši dobar dio obrambene kvalitete i uopće identiteta građenog ranijih sezona. I to uz rotaciju visokih u kojoj su najviše minuta odigrali Zeller, Williams, Kaminsky, a tek onda Jefferson. I da, oživio je opet i Hawesa. Strašan posao, da tražim trenera odmah bi počeo ispitivati dostupnost njegovih asistenata.

OACOY

Luke Walton.

Ne samo da je zamijenio Gentrya, već je održao brod na kursu u periodu bez Kerra, pri tome lagano mijenjajući i igru Warriorsa, davši veću slobodu Curryu i Greenu s loptom (znamo kako je to završilo). Gotovo da je nestala sva ona hand-off akcija koju je Gentry kao stari pobornik Princetona instalirao i umjesto nje dobili smo dodatnu dozu pick & rolla sa svom onom gomilom akcije bez lopte u non-stop pokretnom napadu, što je sigurno pridonijelo još slobodnijoj selekciji šuta i još većoj lepršavosti prema naprijed. Ako su i povećali mogućnost češćeg gubljenja lopte zbog gomile pasova koje bacaju preko obrane, sve su kompenzirali nevjerojatnom šuterskom efektivnošću koja je dovela do toga da su jednostavnijim akcijama došli do čak 4 poena viška u odnosu na prošlu sezonu.

Inače, nije zgorega spomenuti da Warriorsi već odgajaju i nasljednika Rona Adamsa u Jarronu Collinsu (ne-gay blizanac), a imaju i jednog od boljih razvojnih trenera u Bruceu Fraseru. Ovako nastaju dinastije.

DACOY

Taylor Jenkins.

Skočili su Hawksi do drugog mjesta po obrambenom učinku zahvaljujući fenomenalnoj igri u drugom dijelu sezone i činjenici da imaju gomilu bočnih igrača koji znaju igrati obranu na perimetru – Bazemore i Sefolosha su skoro elita, Hardaway je iznenađujuće dobar, a ni Korver ne popušta u 1 na 1 jedan dvobojima i, ako već nije oličenje atleticizma, barem ne ispada iz sistema i pozicijski je više nego koristan igrač – plus dva izuzetno pokretna visoka koja bez problema mogu izaći na pick & roll bez da u pozadini nastane rupetina. Ono po čemu su pak posebno impresionirali bila je lakoća kojom su miksali pristupe ovisno o protivniku, jednako solidno igrajući i kada su pritiskali loptu gomilanjem tijela na perimetru i kada su branili zonu oku reketa gurajući tijela u sredinu. Jenkins, još jedan stručnjak iz ergele Spursa, u tome ima itekakve zasluge i trenutno ga smatram drugim na listi kandidatom za glavnom trenera iz Popove štale nakon Boylena iz Chicaga (Messina je ipak prevelik stručnjak da bi ga samo tako vezali uz San Antonio).

MOY

RC.

Pokazat će se kako su dobar posao odradili Olshey, Cho, Van Gundy, tijekom sezone će pak isplivati i Riley, ali Buford/Pop osovina ipak odnosi pobjedu s cijelim onim poslom odrađenim ovog ljeta kako bi ugurali Aldridgea na roster.

BSOY

Boban.

Možda ne privlači pažnju na sebe dok navija na klupi, ali definitivno privlači pažnju klupe kad god izađe na parket – potezi nijednog drugog člana Spursa nisu praćeni s toliko odobravanja kao njegovi. Ono po čemu je pak idealan kandidat za Brian Scalabrine nagradu koju dodjeljujem grijačima klupe koji znaju igrati je činjenica da može sjediti 15 utakmica i onda odigrati vrhunski svaki put kad dobije priliku jer je košarkaš, a ne samo maskota.

MBOY

Mirza.

Sunsi su teža katastrofa, ali čovjek je svoje odradio u roli visokog šuterskog specijalista – 181 ubačena trica uz 39% šuta, s tim da je mu je od ukupnog broja šuteva čak 59% pokušaja bilo s perimetra.

ALL-GLUE

Livingston, Redick, Dudley, West, Adams.

U igri su još bili Delly, Zaza, kvragu sad se ne mogu ni sjetiti tko još, nije ni bitno. E da, braća Plumlee i Aldrich. Likovi koji su puno važniji kao vezivno tkivo na parketu nego na papiru i koji uvijek nekako nađu načina ostaviti traga na utakmici i sudjelovati u prijelomnim trenutcima.

9 thoughts on “THE RIGHT STUFF 2016.

  1. Jeli ti Tristan Thompson bio u konkurenciji za 6. igrača? Više je utakmica krenuo s klupe nego kao starter.

  2. @ smalls – nije

    @ nerad – čemu ovakav naslov? Curry nije elitni defanzivac ni pod razno, ali da je solidan za prosjek svoje pozicije to nikad nije ni bilo upitno, a glavni razlog za to su njegove solidne fizikalije koje mu omogućuju solidnu 1 na 1 igru. što je u videu i pokazano jer, čak i na ovim probranim snimkama da bi se dokazala teza, uglavnom brani protivničkog swingmana koji ima najslabiji dribling. ima visoki IQ i to se vidi po broju ukradenih, s tim da je dobar razlog zašto može napadati linije dodavanja iz pozadine taj što ima najlakše individualno zaduženje na perimetru. međutim, na pick & rollu je vidljivo da nije klasa, što uostalom i jeste razlog zašto Klay odrađuje posao za njega. kontekst je ključ svega – da brani top opcije i da ga ne sakrivaju, Steph sigurno ne bi imao tako dobre učinke u 1 na 1 obrani koje pokazuju neki statsi

  3. Matias Testi- najbolji ekonom,
    jbg. J.J je ipak nesto malo vise od gluea.
    U defanzivce ja bih ugurao Kleja bar u trecu, ostalo je realno.

  4. Koliko se promijenio Whitesideov IOR i da li je mozda on bio u kakvim kombinacijama za ulazak u ALL-MIP ispred Mahinmija

  5. Minimalno, 7+ u odnosu na projekciju. Čovjek je lani briljirao, ove godine nije bila upitna kvaliteta izvebde kad igra na visokoj razini, već mogućnost da igra konstantno izvrsno. Tako da nije bio u nikakvim kombinacijama za MIP.

  6. Stavio filter na referenceu s igračima koji su u sezoni odigrali +50 utakmica s ws/48 over .3, elitni društvo je Boban 🙂

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *